Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Poslovni broj: 3 P-441/2021-9

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Splitu, sudac Ana Misir Šarić, u pravnoj stvari tužitelja Republike Hrvatske, OIB: …, kojeg zastupa zastupnik po zakonu Županijsko državno odvjetništvo u S., protiv tuženika Stečajna masa iza L. d.o.o. u stečaju, OIB: …, S., kojeg zastupa stečajni upravitelj D. V., S. i umješača na strani tuženika B. K. d.o.o., OIB: …, Z., kojeg zastupa punomoćnik S. F., odvjetnica u Z., radi utvrđenja, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 11. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja J. D., zamjenice općinskog državnog odvjetnika u S., zastupnika po zakonu tuženika stečajnog upravitelja D. V. i zamjenika punomoćnika umješača na strani tuženika A. Č., odvjetnice u S., 24. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da su nekretnine označene kao čest. zem. 7399/325 površine 530 m[2] , čest. zem. 7399/326 površine 609 m te čest. zem. 7399/327 površine 207 m , sve upisane u Z.U. 4534 K.O. S. pomorsko dobro, pa je temeljem ove presude Republika Hrvatska ovlaštena zatražiti i postići upis čest. zem. 7399/325 površine 530 m[2] , čest. zem. 7399/326 površine 609 m te čest. zem. 7399/327 površine 207 m[2] , sve upisane u Z.U. 4534 K.O. S. kao pomorsko dobro uz istodobno brisanje prava vlasništva sa imena tuženika, a koji upis je tuženik dužan trpjeti.

r i j e š i o  j e

I Odbija se prigovor apsolutne nenadležnosti suda.

II Nalaže se tuženiku Stečajna masa iza L. d.o.o. u stečaju u roku od petnaest dana naknaditi tužiteljici Republici Hrvatskoj troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 9. srpnja 2021., pozivajući se na ovlaštenja iz članka 10. i 37. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama podnio tužbu tražeći da sud utvrdi da su nekretnine označene kao čest. zem. 7399/325 površine 530 m[2] , čest. zem. 7399/326 površine 609 m[2] te čest. zem. 7399/327, površine 207 m , upisane u Z.U. 4534 K.O. S., kao vlasništvo tuženika, pomorsko dobro. Naime, na tom području, dijelu K.O. S., predio Š., da je Uredbom Vlade Republike Hrvatske Klasa: 934-01/07- 02/02, Urbroj: 5030116-07-1 od 16. ožujka 2007. određena granica pomorskog dobra kojom su obuhvaćene i predmetne nekretnine. Sastavni dio geodetskog elaborata TD54 – G17 od 15. rujna 2009. koji je izrađen od G. d.d. S. da je popis čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra.

2. Izjavio je da se prije podnošenja tužbe obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, ali bez uspjeha.

3. Radi dokazivanja istinitosti navoda iz tužbe predložio je tužitelj sudu izvesti dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 7399/325, 7399/326, 7399/327 Z.U. 4534 K.O. S., Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu K.O. S., Klasa: 934-01/07-02/02, Urbroj: 5030116-07-1 od 16. ožujka 2007., geodetskog elaborata TD54 – G17 od 15. rujna 2009. izrađen od G. d.d. S. sa popisom čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra i zahtjeva za mirno rješenje spora broj N-DO-92/2020 od 27. listopada 2020. s dostavnicom.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu prvenstveno prigovorio nedopuštenosti ove tužbe opravdavajući taj prigovor tvrdnjom da se tužitelj nije obratio stečajnom upravitelju tuženika prije podnošenja tužbe.

5. Protivio se tužbenom zahtjevu navodeći da u Uredbi Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 934-01/07-02/02, Urbroj: 5030116-07.1 iz 2007. nije precizno i nedvosmisleno utvrđeno jesu li predmetne čestice zemlje dio pomorskog dobra ili ne. Izjavio je da nadležna tijela nisu izvršila potrebne radnje u vezi evidencije pomorskog dobra, iako je Uredba Vlade kojom je to naloženo donesena prije 14 godina. Rezultat toga što pomorsko dobro nije upisano ili barem zabilježeno u zemljišne knjige, da je narušeno povjerenje u javne knjige što je u izravnoj suprotnosti s pozitivnim zakonima Republike Hrvatske, a i u suprotnosti s pravnom stečevinom Europske Unije. Izjavio je da se predmetne čestice ne nalaze u prvom, već u drugom redu do mora i da u naravi nisu plaža i/ili obala, već šuma, a da se između predmetnih čestica i mora nalazi zemljište oznake čest. zem. 5265/4, u vlasništvu Grada S., koje je u naravi plaža i obala.

6. B. K. d.o.o. je dao izjavu o stupanju u parnicu na strani tuženika opravdavajući svoj pravni interes da u parnici koja teče među strankama tuženik uspije, time što ima založno pravo na predmetnoj nekretnini, a da je tužbeni zahtjev kojim se želi utvrditi da su predmetne čestice pomorsko dobro, pa da nisu vlasništvo tuženika od utjecaja na opstojnost založnog prava umješača.

7. Izjavio je da je založno pravo nastalo na temelju Ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju br. ES 73/11-1 od 21. ožujka 2011., koji je solemniziran po 3 javnom bilježniku I. Š. iz S. pod poslovnim brojem OV-3450/11 12. travnja 2011. u kojem ugovoru je tuženik jamčio za dug dužnika R. d.o.o., S.i za dug dužnika K. d.o.o., S. Založno pravo po predmetnom okvirnom ugovoru da je preneseno na B. K. temeljem Ugovora o prijenosu od 1. prosinca 2015., sklopljenog između E. & S. B. d.d. i B. K.d.o.o. kao primatelja.

8. Smatrajući da su ispunjeni uvjeti određeni člankom 206. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), odnosno da je B. K. d.o.o. dokazao postojanje interesa za sudjelovanje u ovoj parnici, sud je rješenjem poslovnog broja 3 P-441/2021-7 od 11. travnja 2022. prihvatio sudjelovanje umješača na strani tuženika u ovoj parnici. Nesumnjivo postoji interes umješača kao založnog vjerovnika za tim da tuženik uspije u parnici koja se vodi povodom zahtjeva za utvrđenje da su predmetne čestice zemljišta koje čine zalog pomorsko dobro. Naime, utvrđenje da su pomorsko dobro utječe i na opstojnost umješačeva založnog prava.

9. Prvenstveno je prigovarao nedopuštenosti tužbe. Osim toga tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim.

10. Izjavio je da je prvi upis prava vlasništva nekretnine upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 4534 K.O. S., čest. zem. 7399/42, čest. zem. 7399/43 i čest. zem. 7399/44 izvršen 1922. u ime dr. J. M. i F. M., svakog u jednoj polovici. Nakon toga da je 1944. izvršena podjela nekretnine temeljem ugovora o podjeli potvrđenog od strane javnog bilježnika, uslijed čega je vlasnik nekretnine u cijelosti postao F. M. Nakon smrti F. M.2001. da su nekretninu naslijedili njegovi nasljednici, a da je konačno tuženik stekao vlasništvo temeljem ugovora o kupoprodaji u listopadu 2008.

11. Čest. zem. 7399/44 kao zasebno zemljišno knjižno tijelo da je naknadno podijeljena na čestice 7399/44, 7399/312, 7399/313 i 7399/319. Čestice koje su predmet ove tužbe čest. zem. 7399/325, čest. zem. 7399/326 i čest. zem. 7399/327 da su nastale 2017. iz čestica 7399/319, 7399/44 i 7399/313.

12. Izjavio je da se pravna osnova stjecanja prava vlasništva nad predmetnom nekretninom može pratiti od 1922. do danas i da se temelji na nasljedničkim i ugovornim odnosima te da je predmetna nekretnina u privatnom vlasništvu od 1922., bez vidljivih ograničenja ili posebnih obilježja (kao što je to pomorsko dobro).

13. Izjavio je da predmetna nekretnina je proglašena pomorskim dobrom tek 2007. Uredbom Vlade Republike Hrvatske, Klasa: 934-01/07-02/02, br.: 5030116-07- 1. Međutim, katastarske čestice 5262, 5263 i 5264/3 nisu bile upisane kao pomorsko dobro do 2011. kad su formirane nove čestice (5262/2, 5263/2 i 5264/5) te je oznaka njihove uporabe službeno promijenjena u poseban pravni režim (pomorsko dobro) rješenjem Katastarskog ureda S. (Klasa: UP/I-932-07/11-02/20, br.: 541-23-2/16-11- 12). Kad je ovo rješenje doneseno i provedeno u katastru, tuženik je već bio upisan kao vlasnik i posjednik nekretnine.

14. Uredba da se izravno temelji na odredbi članka 118. stavka 4. Zakona o pomorskom dobru i morskim lukama koja propisuje da će se postupci za određivanje granica pomorskog dobra započeti do stupanja na snagu tog zakona okončati prema odredbama Pomorskog zakonika. Pritom da članak 1038. Pomorskog zakonika razlikuje dvije situacije. Prva da se odnosi na slučajeve u kojima je do stjecanja vlasništva na pomorskom dobru došlo nakon stupanja na snagu jugoslavenskog Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima i koje je postojalo u vrijeme kad je na snagu stupio Pomorski zakonik (1994.) u kojoj državni odvjetnik ima pravo pokrenuti postupak izvlaštenja, a upisani vlasnik ima pravo na naknadu. Druga situacija da se odnosi na slučajeve u kojima upisani vlasnik ne može dokazati valjan naslov i način stjecanja vlasništva na nekretnini (teret dokazivanja je na njemu). U ovom slučaju državni odvjetnik ima pravo pokrenuti sudski postupak kako bi se utvrdio status takve nekretnine kao pomorskog dobra, a vlasnik nema pravo na naknadu.

15. Slijedom navedenog, u konkretnom slučaju u kojem je do stjecanja vlasništva na pomorskom dobru došlo nakon stupanja na snagu jugoslavenskog Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima i koje je postojalo u vrijeme kad je na snagu stupio Pomorski zakonik (1994.) da državni odvjetnik ima pravo pokrenuti postupak izvlaštenja, a upisani vlasnik ima pravo na naknadu. S obzirom na to da se postupak izvlaštenja provodi kao upravni postupak, tužba da nije dopuštena, već da bi se umjesto parnice trebao provesti postupak izvlaštenja u kojem bi vlasnik, tuženik, odnosno podredno B. K. d.o.o. kao nositelj založnog prava, imao pravo na odgovarajuću naknadu. Tek po završetku postupka izvlaštenja bi Republika Hrvatska mogla promijeniti status navedenih katastarskih čestica u pomorsko dobro u zemljišnim knjigama.

16. Istaknuo je da nekretnina u vrijeme stjecanja od strane tuženika još uvijek nije bila upisana kao pomorsko dobro, pa da je tuženik postupao u skladu s načelom povjerenja u zemljišne knjige i nije imao razloga sumnjati u pravni režim nekretnine, a samim time niti B. K. d.o.o. nije imao razloga za sumnju da njegovo založno pravo, koje mu je preneseno, u jednom dijelu osnovano na pomorskom dobru.

17. Radi dokazivanja istinitosti navoda predložio je umješač sudu izvesti dokaze čitanjem isprava povijesti promjena na katastarskim česticama 5262/2, 5263/2 i 5264/5 K.O. S. izdanu od Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: 936-02/21-05/1041, Urbroj: 541-28-02/15-21-2 od 22. studenoga 2021., ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 73/11-1 od 21. ožujka 2011. ovjeren od strane I. Š., javnog bilježnika u S., pod poslovnim brojem OV-3450/11 od 12. travnja 2011., prijavnog lista za zemljišnik od 15. rujna 2009., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa:

UP/I-932-07/11-02/20, Urbroj: 541-23-2/16-11-12 od 21. srpnja 2011., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/11- 02/20, Urbroj: 541-23-2/16-11-17 od 14. rujna 2011., izvješća stečajnog upravitelja od 30. ožujka 2022., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/06-03/438, Urbroj: 541-23-1/3-07-5 od 7. ožujka 2007., preslike izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/10-03/224, Urbroj: 541-23-2/11-10-2 od 20. rujna 2010., ugovora o kupoprodaji, rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z-13507/08-KL od 29. listopada 2008., izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S. od 4. travnja 2022., preslike zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S. od 23. studenoga 2009., zapisnika s ročišta od 15. rujna 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-316/2020, ugovora o prijenosu od 1. prosinca 2015. ovjeren kod M. M., javnog bilježnika u Z., pod poslovnim brojem OV-16270/15 od 1. prosinca 2015. Iste dokaze predložio je izvesti i tuženik. Umješač na strani tuženika predložio je i da sud izvrši uvid u spis ovog suda poslovnog broja St-316/2020.

18. Tuženik je, jednako kao i umješač prigovorio dopuštenosti tužbe, navodeći da je umjesto parnice trebalo provesti postupak izvlaštenja iz istih razloga iz kojih je to prigovarao i umješač na strani tuženika. Iako je u odgovoru na tužbu izjavio da iz Uredbe Vlade Republike Hrvatske nije precizno i nedvosmisleno utvrđeno jesu li predmetne čestice zemljišta dio pomorskog dobra ili ne, tuženik je, u nastavku parnice otklonio taj prigovor. To proizlazi iz navoda kojima je opravdan prigovor nedopuštenosti tužbe. Naime, tuženik je kod argumentiranja nedopuštenosti tužbe zbog potrebe vođenja upravnog postupka izjavio da su predmetna zemljišta pomorsko dobro.

19. Međutim tuženik je, jednako kao i umješač, smatrao da tužitelju nije dopušteno tražiti pravnu zaštitu u ovoj parnici, već da je pretpostavka upisa statusa nekretnine kao pomorskog dobra, prethodno vođenje postupka izvlaštenja u kojem bi tuženiku ili pak umješaču bila isplaćena naknada. Prigovorili su tuženik i umješač nadležnosti suda.

20. Sud je izveo dokaze čitanjem isprava izvatka iz zemljišne knjige za čest. zem. 7399/325, 7399/326, 7399/327 Z.U. 4534 K.O. S., Uredbe Vlade Republike Hrvatske o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu K.O. S., Klasa: 934-01/07- 02/02, Urbroj: 5030116-07-1 od 16. ožujka 2007., geodetskog elaborata TD54 – G17 od 15. rujna 2009. izrađen od G. d.d. S. sa popisom čestica koje ulaze u sastav pomorskog dobra i zahtjeva za mirno rješenje spora broj N-DO-92/2020 od 27. listopada 2020. s dostavnicom, povijesti promjena na katastarskim česticama 5262/2, 5263/2 i 5264/5 K.O. S. izdanu od Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: 936-02/21-05/1041, Urbroj: 541-28-02/15-21-2 od 22. studenoga 2021., ugovora o okvirnom iznosu zaduženja i osiguranju broj ES 73/11-1 od 21. ožujka 2011. ovjeren od strane I. Š., javnog bilježnika u S., pod poslovnim brojem OV-3450/11 od 12. travnja 2011., prijavnog lista za zemljišnik od 15. rujna 2009., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa:

UP/I-932-07/11-02/20, Urbroj: 541-23-2/16-11-12 od 21. srpnja 2011., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/11- 02/20, Urbroj: 541-23-2/16-11-17 od 14. rujna 2011., izvješća stečajnog upravitelja od 30. ožujka 2022., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/06-03/438, Urbroj: 541-23-1/3-07-5 od 7. ožujka 2007., preslike izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S., rješenja Područnog ureda za katastar Split Državne geodetske uprave Klasa: UP/I-932-07/10-03/224, Urbroj: 541-23-2/11-10-2 od 20. rujna 2010., ugovora o kupoprodaji, rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z-13507/08-KL od 29. listopada 2008., izvatka iz zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S. od 4. travnja 2022., preslike zemljišne knjige za Z.U. 4534 K.O. S. od 23. studenoga 2009., zapisnika s ročišta od 15. rujna 2021. u predmetu Trgovačkog suda u Splitu poslovnog broja St-316/2020, ugovora o prijenosu od 1. prosinca 2015. ovjeren kod M. M., javnog bilježnika u Z., pod poslovnim brojem OV-16270/15 od 1. prosinca 2015. Sud nije izvršio uvid u spis ovog suda poslovnog broja St-316/2020 jer nije bilo potrebe za tim. Naime, sve odlučne činjenice za rješenje ovog spora bilo je moguće utvrditi iz sadržaja dostavljenih isprava, a osim toga u glavnini činjenica nije niti bilo spora.

21. Nakon analize i ocjene svakog dokaza posebno, svih dokaza zajedno te na temelju rezultata postupka, sud je prihvatio tužiteljev zahtjev smatrajući ga osnovanim.

22. Sud je odbio prigovor apsolutne nenadležnosti, a koji su istaknuli tuženik i umješač smatrajući da je za rješavanje ovog spora bilo potrebno pokrenuti upravni postupak, odnosno postupak izvlaštenja. Naime, Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama ("Narodne novine", broj 158/03., 100/04., 141/06., 38/09., 123/11., 56/16. i 98/19., dalje: ZPDML) je u odredbi članka 37.a izričito dao ovlaštenje Republici Hrvatskoj za poduzimanje svih radnji radi zaštite pomorskog dobra, pa tako i za podnošenje tužbe radi utvrđenja pomorskog dobra. Upravo se na toj zakonskoj odredbi temelji i nadležnost suda za donošenje odluka o deklaratornim tužbama radi utvrđenja pomorskog dobra. Sud je dakle zakonom ovlašten i dužan, u okviru granica pomorskog dobra koje je odredilo upravno tijelo u nadležnom upravnom postupku, pružati zaštitu na pomorskom dobru. Utoliko je prigovor nenadležnosti suda neosnovan.

23. Tuženik je nedopuštenost tužbe prigovorio i stoga što se tužitelj nije obratio stečajnom upravitelju tuženika 3 mjeseca prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

24. Propisano je člankom 186.a ZPP-a da se osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležno za zastupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba.

25. Propisano je člankom 186.a stavkom 8. ZPP-a da se prethodno citirana odredba na odgovarajući način primjenjuje.

26. Ni ovaj prigovor nije osnovan. Ovo stoga što se tužitelj, vidjeti je iz dopisa broj N-DO-92/2020 od 27. listopada 2020. i povratnice – obavijesti o uručenju, obratio likvidatoru tuženika koji je u to vrijeme bio ovlašten zastupati tuženika, prije podnošenja tužbe sa zahtjevom za mirno rješenje spora.

27. Pomorsko je dobro bilo najprije uređeno Zakonom o iskorištavanju luka i pristaništa ("Službeni list SFRJ", broj 2/68.; "Narodne novine", broj 52/71. i 52/73.). Taj je Zakon prestao vrijediti stupanjem na snagu Zakona o pomorskom i vodnom dobru, lukama i pristaništima ("Narodne novine", broj 19/74., 39/75., 17/77. i 18/81.) koji je propisivao da se na pomorskom dobru ne može stjecati pravo vlasništva i druga stvarna prava, a moglo se dati na korištenje u skladu s odlukom općinske skupštine (članak 4. i 5.). Stupanjem ZPDML-a prestale su važiti odredbe o pomorskom dobru Pomorskog zakonika ("Narodne novine", broj 17/94., 74/94. i 43/96.) i Zakona o morskim lukama ("Narodne novine", broj 108/95. i 97/00).

28. Propisano je člankom 3. ZPDML-a da je pomorsko dobro opće dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu, a upotrebljava se ili koristi pod uvjetima i na način propisan ZPDML-a.

29. Propisano je člankom 3. stavkom 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., dalje: ZV) da nisu sposobni biti objektom prava vlasništva i drugih stvarnih prava oni dijelovi prirode koji po svojim osobinama ne mogu biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno, nego su na uporabi svih, kao što su to atmosferski zrak, voda u rijekama, jezerima i moru, te morska obala (opće dobro).

30. Propisano je člankom 15. stavkom 1. ZPDML-a da se evidencija o pomorskom dobru vodi u zemljišnim knjigama pri Općinskim sudovima, a stavkom 2. istog članka da je Ministarstvo dužno dostavljati Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske rješenje o određivanju granice pomorskog dobra radi upisa u zemljišne knjige.

31. Propisano je člankom 17. stavkom 4. Zakona o zemljišnim knjigama ("Narodne novine", broj 63/19., dalje: ZZK) da se u glavnu knjigu upisuje opće dobro ako to zatraži osoba koja na tome ima pravni interes.

32. Propisano je člankom 22. stavkom 4. ZZK kad je u zemljišnoj knjizi upisano opće dobro, da će se u vlastovnici učiniti vidljivim to njegovo svojstvo, te tko vodi brigu, upravlja i odgovara za to dobro. Ako brigu, upravljanje i odgovornost za opće dobro ima Republika Hrvatska, to se neće posebno upisivati.

33. Uredbom o određivanju granice pomorskog dobra na dijelu K.O. S. ("Narodne novine", broj 30/07., dalje: Uredba) određena je granica pomorskog dobra na dijelu K.O. S., predio Š. Geodetski elaborat sačinjen za potrebe evidentiranja pomorskog dobra koji je potvrdilo Povjerenstvo za granice pomorskog dobra sadrži popis katastarskih i zemljišnoknjižnih čestica zemlje u sastavu pomorskog dobra na dijelu K.O. S., predio Š. Iz popisa tih čestica utvrditi je da su predmetne čestice zemljišta, dakle čest. zem. 7399/325, čest. zem. 7399/326 te čest. zem. 7399/327 pomorsko dobro. Ta činjenica uostalom nije niti sporna među strankama.

34. Stoga je, uzimajući u obzir članak 3. i 15. ZPDML-a te članak 17. i 22. ZZK-a trebalo prihvatiti tužiteljev zahtjev radi utvrđenja da je predmetna nekretnina pomorsko dobro te odlučiti kao u izreci presude.

35. Tuženik je upisan kao vlasnik nekretnine koju čine zemljišta čest. zem. 7399/44, čest. zem. 7399/313, čest. zem. 7399/319, čest. zem. 7399/325, čest. zem. 7399/326 i čest. zem. 7399/327.

36. Vlasništvo nekretnine tuženik je stekao na temelju pravnog posla, ugovora o kupoprodaji, dostavljenog u spis i upisa u zemljišne knjige na temelju rješenja Općinskog suda u Splitu poslovnog broja Z-13507/08 od 29. listopada 2008.

37. Međutim tuženik je, a tako i umješač, iznio prigovore nedopuštenosti tužbe jer nekretnina nije bila evidentirana kao pomorsko dobro u vrijeme stjecanja vlasništva tuženika i da je tuženik vlasništvo stekao valjanim pravnim poslom, pa da je stoga trebalo provesti postupak izvlaštenja, koji tužitelj nije proveo, niti je tuženiku platio naknadu.

38. Iz ovih razloga tužba nije nedopuštena niti su ovi razlozi od utjecaja na odluku o tužbenom zahtjevu, odnosno na status predmetnih zemljišta.

39. Propisano je člankom 118. stavom 1. ZPDML-a da su pravno nevaljani upisi prava vlasništva ili kojeg drugog stvarnog prava na zemljištu i građevinama na pomorskom dobru za koje se ne može dokazati pravno valjan način stjecanja.

40. Propisano je člankom 118. stavkom 4. ZPDML-a da ako se mijenjaju granice pomorskog dobra zbog promjena dokumenata prostornog uređenja, prirodnih pojava ili zbog proglašenja kopna pomorskim dobrom na taj dio pomorskog dobra primjenjivat će se odredbe o izvlaštenju.

41. Propisano je člankom 58. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade ("Narodne novine", broj 74/14., 69/17. i 98/19., dalje: ZION) da se u slučaju proširenja granice koja se po samom zakonu kojim se uređuje pomorsko dobro smatra pomorskim dobrom odnosno izvan granice određene aktom nadležnog tijela donesenog na temelju zakona kojim se uređuje pomorsko dobro, za nekretnine na koje je proširena naknada se, po zahtjevu bivšeg vlasnika, određuje u postupku i na način propisan tim zakonom.

42. Dakle, ovlaštenik naknade je onaj bivši vlasnik čija se nekretnina nalazi na području koje je naknadno određeno pomorskim dobrom, uslijed proširenja granica. Međutim, prema sadržaju Uredbe proizlazi zaključak da predmetna nekretnina nije nekretnina na koju je naknadno proširena granica pomorskog dobra. Ovo stoga što je u Uredbi jasno navedeno da se njome određuje granica pomorskog dobra. No da je kojim slučajem tuženik i dokazao da je predmetna nekretnina stekla status općeg, pomorskog dobra uslijed promjena granica pomorskog dobra, a što nije dokazao, ta činjenica ne bi imala utjecaja na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Ovo stoga što je nekretnina pomorsko dobro i u pogledu toga među strankama zapravo nije bilo spora, pa je u takvom statusu u kojem nije moguće, za bilo koju fizičku ili pravnu osobu na istoj imati pravo vlasništva ili druga stvarna prava.

43. Okolnost da za predmetnu nekretninu, ukoliko su ispunjeni uvjeti iz članka 118. stavka 4. ZPDML-a i članka 58. ZION, nije proveden postupak izvlaštenja, kraj činjenice da se proglašenjem nekretnine pomorskim dobrom ta nekretnina smatra potpuno izvlaštenom temeljem izričite odredbe članka 33. stavka 3. ZV, nije od utjecaja na osnovanost tužbenog zahtjeva. Dakle predmetna nekretnina je, o tome nema spora, pomorsko dobro. U ovoj parnici irelevantno je eventualno pravo na naknadu za izvlaštenje, jer se odluka suda o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja statusa općeg dobra uz odgovarajuće upise u zemljišnoj knjizi, dakle upisa svojstva predmetne nekretnine kao pomorskog dobra, dakle općeg dobra uz istovremeno brisanje prava vlasništva, zasniva na ocjeni o svojstvu (statusu) predmetne nekretnine. Pored toga eventualno pravo na naknadu za izvlaštenje nije predmet ovog postupka. Osim toga, nekretnina na pomorskom dobru je izvan pravnog prometa neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi, pa bi svi pravni poslovi o prometu tom nekretninom bili suprotni odredbi članka 5. ZPDML-a. Utoliko je i pravni posao koji je sklopio tuženik, a usmjeren na stjecanje prava vlasništva predmetnih zemljišta nevaljan. Tuženika ne štiti načelo povjerenja u zemljišnu knjigu i njegov domašaj glede upisanih stvarnih prava na nekretninama u statusu pomorskog dobra, jer je nekretnina na pomorskom dobru izvan pravnog prometa neovisno o upisu u zemljišnoj knjizi. Na načelo povjerenja u zemljišne knjige može se pozvati samo onaj stjecatelj koji je sklopio valjan pravni posao u okviru pozitivnih propisa. Ovdje je riječ o statusu nekretnine kao općeg dobra koji je određen zakonom pa upis u zemljišnu knjigu ima samo svojstvo publiciteta. Stoga, nitko se ne može pozivati na povjerenje u zemljišne knjige ako se radi o prometu stvarnih prava na nekretninama koje su pomorsko dobro. U svim takvim slučajevima radi se (barem) o izostanku pretpostavke valjanog pravnog posla.

44. U konačnici, sukladno članku 58. ZION-a određeno je da se naknada, za koju tuženik tvrdi da je ima pravo tražiti od tužitelja, određuje po zahtjevu prijašnjeg vlasnika, dakle tuženika, pod uvjetom da su ispunjene pretpostavke određene člankom 58. ZION-a u postupku i na način određen tim zakonom.

45. Slijedom navedenog, trebalo je prihvatiti kao osnovan tužbeni zahtjev i pružiti pravnu zaštitu zahtijevanog sadržaja tužitelju kao zakonitom nositelju ovlasti upravljanja pomorskim dobrom i obvezniku brinuti se o tom dobru, dakle prihvatiti zahtjev za utvrđenje da je predmetna nekretnina pomorsko dobro. Slijedom toga, a na temelju članka 10. i 37.a ZPDML-a, tužitelj je ovlašten tražiti upis statusa predmetnih zemljišta kao pomorskog dobra te brisanje upisa prava vlasništva predmetne nekretnine s imena tuženika, kako je i sadržano u izreci presude.

46. Tužitelj je u cijelosti uspio u ovoj parnici, pa mu je tuženik, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP-a dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

47. Sukladno članku 155. ZPP-a i članku 163. ZPP-a u vezi s Tbr. 7. i 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 142/12., 118/14. i 107/15.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora od 100.000,00 kuna, sud je priznao kao potreban tužitelju za vođenje ove parnice trošak sastava tužbe u iznosu od 1.000,00 kuna te trošak zastupanja na ročištu održanom 11. travnja 2022. u iznosu od 1.000,00 kuna. Stoga je sud prihvatio kao osnovan zahtjev tužitelja da mu tuženik naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.000,00 kuna, kako je i odlučeno pod točkom II izreke rješenja.

U Splitu 24. svibnja 2022.

Sudac

Ana Misir Šarić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude. O žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu, u pisanom obliku u tri primjerka.