Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-717/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, po sutkinji Vesni Vrkić Perak, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice J. V. iz Z., D., OIB: …, zastupane po punomoćniku I. T. odvjetniku iz Z., protiv tuženika S. s. k. iz Z. , K…, OIB:…, radi naknade štete, a odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 21 Pn-1242/2018-35 od 10. srpnja 2020., 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana, a prihvaća kao djelomično osnovana, pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: 21 Pn-1242/2018-35 od 10. srpnja 2020. potvrđuje u dijelu u kojem je odlučeno o glavnoj stvari i naloženo tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 kuna, a preinačuje u dijelu u kojem je odlučeno o zateznim kamatama i o parničnom trošku i u tom dijelu sudi:

-nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na dosuđeni iznos glavnice od 25.000,00 kuna zateznu kamatu tekuću od 5. travnja 2017. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužiteljice za isplatom zatezne kamate od 24. veljače 2016. do 4. travnja 2017. odbija kao neosnovan;

-nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 13.937,50 kuna s zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2020. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema članku 29. stavak 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima u roku od 15 dana . U preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Pobijanom presudom naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 25.000,00 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 24. veljače 2016. do isplate kao i naknaditi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 15.187,50 kuna s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 10. srpnja 2020. do isplate, a sve u roku od 15 dana.

2.Tuženik je u zakonskom roku podnio žalbu protiv navedene presude zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - nastavno: ZPP).

Predlaže drugostupanjskom sudu usvojiti žalbu kao osnovanu te preinačiti pobijanu presudu na način da sud odbije tužbeni zahtjev, ili podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije izjavljen.

4.Žalba tuženika je djelomično osnovana.

5.Ovaj sud ispitao je pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. stavak 1. i stavak 2. ZPP-a u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava, te smatra kako ta odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može valjano pravno ispitati, niti su njome povrijeđene odredbe u postupku na koje ovaj sud u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, pazi po službenoj

dužnosti.

Ovaj sud ne nalazi niti da je izreka presude nerazumljiva, da proturječi sama sebi i razlozima presude, tako da nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnom postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, kako neosnovano u žalbi navodi tuženik.

6.Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadom štete koja je nastala tužiteljici kao zaposlenici tuženika jer je u 2 navrata i to 20. rujna 2015. i 7. prosinca 2015. kada je u podružnicama tuženika u Z. i to I. B. M.. i J. u.. tijekom obavljanja redovnih poslova na radnom mjestu pretrpjela traumu uslijed počinjenih pljački unutar navedenih službenih prostorija tuženika.

Tužiteljica zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te na ime imovinske štete za tuđu pomoć i njegu potražuje ukupno isplatu iznosa od 25.000,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana 24. veljače 2016., odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku.

7.U postupku po žalbi sporna je odgovornost tuženika za nastanak štetnog događaja i uzročno posljedična veza između nastanaka štetnog događaja i nastanka štete tužiteljici. Sporna je i osnov i visina tužbenog zahtjeva, odluka o zateznim kamatama i odluka o parničnom trošku.

8.1.Prvostupanjski sud odgovornim za nastanak štetnog događaja smatra tuženika jer tuženik tijekom postupka nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno isključivo radnjom treće osobe, a što je prema shvaćanju prvostupanjskog suda tuženik bio u obvezi da bi se oslobodio krivnje s obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje načelo objektivne odgovornosti (uzročnosti). Pri tom prvostupanjski sud poziva se na odredbu članka 103. stavak 1. Zakona o radu (NN 149/09. - nastavno ZR), članak 15. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj 59/96., 94/96., 114/03., 100/04., 86/08., 116/08. i 75/09.)., te odredbu članka 1067. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05. i 41/08. - nastavno ZOO).

8.2.Pravilno u žalbi navodi tuženik da se prvostupanjski sud u svezi pitanja odgovornosti za nastanak štetnog događaja i nastalu štetu tužiteljici, kao i odgovornosti za naknadu te štete pozvao na pogrešne zakonske odredbe.

8.3.S obzirom na vrijeme nastanka štetnog događaja u ovom postupku primjenjuje se Zakona o radu ("Narodne novine" br: 93/14. – nastavno: ZR), i Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" br. 71/14., 118/14.,154/14. – nastavno:

ZZR).

8.4.Odredbom članka 25. stavak 1. ZZR-a, propisano je da se za ozljedu na radu i profesionalnu bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječu od rada, i poslodavac za njih odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Odredbom stavka 2. istog članka određeno je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Odredbom članka 111. stavak 1. ZR-a propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.

8.5.Poslodavac koji odgovara prema kriteriju uzročnosti (objektivna ili kauzalna odgovornost) može se te odgovornosti osloboditi pod pretpostavkom iz odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a i podredno pod pretpostavkama iz odredbe članka 1067. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. –nastavno: ZOO).

Dakle, samo iznimno u točno određenim slučajevima, dopušteno je oslobađanje poslodavca od objektivne odgovornosti.

Iz sadržaja odredbe članka 25. stavak 2. ZZR-a proizlazi kako se poslodavac može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti u tri slučaja i to: a) ako je šteta nastala zbog više sile, b) ako je riječ o namjeri ili krajnjoj nepažnji radnika i c) ako je šteta nastala namjerom ili nepažnjom treće osobe, na što poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

8.6.Sukladno navedenom valja reći da objektivna odgovornosti za štetu u sebi sadrži i određeni stupanj rizika za odgovornu osobu – poslodavca koje mu zakonodavac nalaže da u granicama objektivno mogućeg predvidi, otkloni ili izbjegne sve moguće okolnosti koje mogu dovesti do njegove potencijalne odgovornosti po načelu uzročnosti, a koje odgovornosti se može osloboditi samo ako dokaže da do štete nije došlo zbog njegovog propusta u organizaciji ili tehnologiji posla, odnosno ako između ostalog dokaže (kako je tijekom ovoga postupka tuženik tvrdio) da je do štete došlo namjernim postupanjem treće osobe na što

on

nije

mogao

utjecati.

Zbog iznesene koncepcije objektivne odgovornosti za naknadu štete ovaj sud ne prihvaća pojednostavljeno tuženikovo pojašnjenje da je poduzeo sve mjere zaštite, a što dokazuje rješenjima Ministarstva unutarnjih poslova od 29. listopada 2007. i 11. veljače 2008. kojima se daje suglasnost na prosudbu ugroženosti ovdje tuženika za poslovnice u Z. I. B. M. i J.. (mjesta štetnog događaja), a temeljem Zakona o minimalnim mjerama zaštite u poslovanju s gotovim novcem i vrijednostima ( "Narodne novine broj": 173/03. i 150/05.).

8.7.Stoga, iako se pozvao ne pogrešne zakonske odredbe pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je za štetni događaj tuženik odgovoran po načelu objektivne odgovornosti, te da nije dokazao da je šteta nastala bez njegove krivnje, odnosno nije dokazao da je šteta nastala isključivo radnjom treće osobe.

9.1.Osnov i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud utvrdio je provođenjem medicinskog vještačenja po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Ž. R. specijalisti kirurgu i dr. N. L. B. mr. sci. neuropsihijatru vještaku za neurologiju i psihijatriju.

9.2.Iz navedenih nalaza i mišljenja sudskih vještaka (koje vještačenje je pravilno prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao stručno i objektivno, u skladu s medicinskom dokumentacijom tužiteljice te pravilima medicinske znanosti) proizlazi da je tužiteljica u štetnom događaju kada je doživjela oružanu pljačku na radnom mjestu doživjela tipičnu reakciju na teški stres pri prvom napadaju i retraumatizaciju u kratkom vremenskom razdoblju istog karaktera pri drugoj oružanoj pljački; navedeno da je dovelo do akutne reakcije na strasnu situaciju te razvitka poremećaja prilagodbe, a zatim i anksiozno depresivne reakcije sa elementima posttraumatskog stresnog poremećaja uslijed čega su kod tužiteljice unatoč provedenoj odgovarajućoj terapiji zaostale trajne smetnje prilagodbe koje je ometaju u socijalnom funkcioniranju, ograničavaju u poslu, a manifestiraju u poremećaju ponašanja i doživljavanja. Trajne posljedice, anksiozno-depresivno stanje s elementima posttraumatskog stresnog poremećaja smanjile su opću, životnu i radnu sposobnost tužiteljice za 10%., a manifestiraju se u povišenom pragu anksioznosti, u situacijama i na radnom mjestu i u različitim životnim situacijama (npr. tužiteljica doživljava strah kada stane pred semaforom da će joj netko uletjeti u automobil, doživljava strah ako netko iza nje hoda u dužem vremenskom periodu ima osjećaj da je prati, boji se svih osoba koje nose kacige ili kape koje pokrivaju veći dio glave, navečer rijetko se odlučuje izlaziti sama ako nisu osvijetljene prometne ulice, ima strah pri ulazu u zatvorene prostore, na radnom mjestu nastoji da bude uvijek u prostorijama gdje još netko radi, od predmetnih štetnih događaja postala je emocionalno osjetljivija, nestabilnija i zabrinuta za svoju budućnost).

Vještaci su utvrdili da u predmetnom štetnom događaju tužiteljica nije trpjela bolove niti je bilo kontakta sa napadačima; tzv. primarni strah tužiteljica da je doživjela u dva navrata i to vrlo jaki u momentu oružane pljačke, trajanja koliko su trajale oružane pljačke; sekundarni strah kao prolongirani strah od ponavljanja događaja i prijetnji pljačkaša da je trajao intenzivno prvi put jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg intenziteta u trajanju 6 dana i blažeg intenziteta 10 dana; sekundarni strah nakon druge pljačke da je trajao jačeg intenziteta 4 dana, srednjeg 10 dana i blažeg dva tjedna. Vještaci su utvrdili da nakon predmetnog štetnog događaja tužiteljici nije bilo potrebna tuđa pomoć.

9.3.Kako je prvostupanjski sud u potpunosti prihvatio nalaz i mišljenje sudskih vještaka kao stručan i objektivan i na njima temeljio svoju odluku očigledno je omaškom naveo da se u konkretnom slučaju primjerena naknada zbog povrede prava osobnosti dosuđuje i za fizičke bolove, (za koje su vještaci utvrdili da ih u konkretnom slučaju nije bilo).

9.4.Stoga, prema stavu ovoga suda, a protivno navodima tuženika iznesenim u žalbi pravilno je prvostupanjski sud cijeneći sve okolnosti slučaja, i sve provedene dokaze, a u prvom redu - medicinsku dokumentaciju, te nalaz i mišljenje medicinskih vještaka, dosudio tužiteljici s naslova neimovinske štete iznos od 25.000,00 kuna. Odluka je donesena sukladno odredbi članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a. Pri određivanju visine naknade sud je pravilno cijenio sve okolnosti slučaja (sam štetni događaj - činjenicu da se radilo o dvije oružane pljačke, te trajanje i intenzitet pretrpljenog straha; dugotrajnost liječenja te trajne posljedice proizašle kod tužiteljice kao posljedica štetnog događaja). Sud je vodio računa i o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli i straha i cilju kojemu služi ta naknada, i njome nije pogodovao težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

9.5.Valja istaći da je visina dosuđene naknade u okvirima orijentacijskih kriterija i iznosa koje je Vrhovni sud Republike Hrvatske odredio 29. studenoga 2002. za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete, a koje je povećao za 50% na drugoj sjenici građanskog odjela Vrhovnog suda održanoj 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. – broj: Su -IV-47/2020-5. Zauzet je stav da se novo pravno shvaćanje primjenjuje na sve postupke naknade neimovinske štete.

10.1.Odlučujući o zateznoj kamati na dosuđenu naknadu neimovinske štete pravilno se prvostupanjski sud pozvao na odredbu članka 1103. ZOO-a kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga.

10.2.Međutim, kako pravilno u žalbi navodi tuženik iz podneska koji je tužiteljica dostavila tuženiku 24. veljače 2016. tuženik nije mogao utvrditi opseg i visinu svoje obveze, pa tako ni ispuniti svoju obvezu tužiteljici jer uz dopis o 24. veljače 2016. tužiteljica tuženiku nije dostavila nikakvu medicinsku dokumentaciju iz koje bi proizlazilo da je tužiteljica pretrpjela bilo kakvu neimovinsku štetu, niti je u tom dopisu navedeno koji iznos potražuje tužiteljica tako da tuženik temeljem toga dopisa nije mogao utvrditi opseg i visinu svoju obveze, pa ni zatezne kamate u smislu odredbe članka 1103. ZOO-a ne mogu teći od navedenog dana.

10.3.Iz predmetnog spisa razvidno je da je tužiteljica dana 4. travnja 2017. dostavila tuženiku pravilno formuliran zahtjev za naknadom štete u čijem privitku je dostavljena sve medicinska dokumentacija tako da je tuženik danom dostave toga zahtjeva mogao utvrditi opseg i visinu svoje obveze, pa pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe članka 1103. ZOO-a valjalo je tužiteljici dosuditi zatezne kamate na utvrđeni iznos naknade štete počev od 5. travnja 2017., a odbiti zahtjev za isplatom zateznih kamata za razdoblje od 24. veljače 2016. do 4. travnja 2017. Stoga je ovaj sud u tom dijelu preinačio prvostupanjsku presudu.

11.1.Odlučujući o parničnom trošku pravilno je prvostupanjski sud odlučio primjenom odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a. Međutim kako pravilno u žalbi navodi tuženik, a cijeneći odredbu članka 155. ZPP-a nepotrebno je dosudio tužiteljici trošak vještačenja po kirurgu prof. dr. sc. Žarku Rašiću jer to vještačenje nije bilo nužno s obzirom da tužiteljica tijekom štetnog događaja nije pretrpjela nikakve fizičke ozljede, niti je trpjela fizičke bolove, a glede pretrpljenog straha bilo je dovoljno provesti vještačenje po vještaku neuropsihijatru. Stoga je parnični trošak koji je dosudio prvostupanjski sud tužiteljici valjalo umanjiti za iznos od 1.250,00 kuna koliko iznosi trošak vještačenja po vještaku kirurgu.

11.2.U ostalom dijelu koji se odnosi na parnični trošak ovaj sud žalbu tuženika smatra neosnovanom.

Za pristup na ročišta održana 28. lipnja 2018. i 3. listopada 2018. i pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici temeljem Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine: broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- nastavno tarifa) ukupan iznos od 50 bodova, tj. po 25 bodova za svako ročište.

Ročište od 29. lipnja 2018., na koje se tuženik poziva u žalbi i za koje navodi da je sud neosnovano priznao naknadu tužiteljici, prema predmetnom spisu nije niti održano i za isto nije ni određena naknada tužiteljici.

Pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici i trošak za pristup na ročišta održana 24, rujna 2019. i 17. lipnja 2020. jer je provedba tih ročišta bila nužna i na njima se raspravljalo o glavnoj stvari. Također pravilno je prvostupanjski sud priznao tužiteljici trošak sastava podneska od 22. listopada 2018., jer je riječ o obrazloženom podnesku koji je bio potreban za vođenje ovog postupka.

11.3.Stoga, pravilnom primjenom materijalnog prava glede odluke o parničnom trošku valjalo je tužiteljici dosuditi iznos od 13.937,50 kuna dok je s više zatraženim iznosom valjalo tužiteljicu odbiti, pa je u tom dijelu valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu.

12.Temeljem izloženog, sukladno odredbi članka 368. stavak 1. i članka 373. točka 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 24. svibnja 2022.

SUDAC

Vesna Vrkić Perak