Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 33

Gž-489/2019-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB:92599990351, kao drugostupanjski sud, po sucu Željku Marinu kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Š. d.o.o., OIB: …, V., zastupan po punomoćniku odvjetnici N. B. iz V., protiv tuženice M. L. O., OIB: …, Ž., zastupane po punomoćniku odvjetniku D. Š. iz Ž., radi isplate, odlučujući o žalbi tužene, protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-37/19-72 od 28. svibnja 2019., dana 24. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se uvažava žalba tužene, te se preinačava presuda Općinskog suda u Vinkovcima, broj: P-37/19-72 od 28. svibnja 2019. tako da glasi: Nalaže se tuženici M. L. O. iz Ž. isplatiti tužitelju Š. d.o.o. iz V. na ime naknade materijalne štete iznos od 33.888,80 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom od 28. svibnja 2019. do isplate, te mu isplatiti iznos od 3.580,42 kune sa pripadajućom zateznom kamatom od 18. listopada 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena a od 1. kolovoza 2015. do isplate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva od 6.645,06 kuna sa pripadajućom zateznom kamatom kao neosnovanim.

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 18.495,46 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od 28. svibnja 2019. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka.

FORMTEXT

II. U preostalom dijelu odbija se žalba tužene kao neosnovana.

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu tužene u iznosu od 2.041,00 kunu.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem suđeno je:

" 1/ Nalaže se tuženici M. L.O., OIB: …,

Ž., isplatiti tužitelju Š.d.o.o., OIB: …,

V., na ime naknade štete iznos od 44.114,28 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 18. listopada 2004. do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, zatim od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2/ Nalaže se tuženici M. L. O., OIB:…, Ž., naknaditi troškove parničnog postupka tužitelju Š.d.o.o., OIB:…, V., u iznosu od 21.759,36 kuna, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 28. svibnja 2019. po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka.

3/ Odbija se zahtjev tuženice za naknadom troškova postupka.

r i j e š i o  j e

1/ Dopušta se preinaka tužbe te se uz postojeći tužbeni zahtjev radi naknade štete, potražuje naknada štete za neovlašteno zadržavanje kapare u iznosu od 1.000,00 kuna.

2/ Utvrđuje se da je tužba povučena u iznosu od 6.779,58 kuna."

2. Pravodobno podnesenom žalbom tužena pobija prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13, 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP). Tužena žalbom ne pobija rješenje o preinaci tužbenog zahtjeva i utvrđenju da je tužba povučena za iznos od 6.779,58 kuna.

3. Tužitelj u odgovoru na žalbu tužene pobija navode žalbe kao neosnovane, predlaže odbijanje iste i traži trošak odgovora na žalbu od 1.000,00 kuna, PDV-e 25%na taj iznos ili 250,00 kuna i sudske pristojbe od 791,00 kunu ili ukupno 2.041,00 kuna.

FORMTEXT

4. Žalba je djelomično osnovana i to u odnosu na dosuđeni iznos naknade štete za motorno vozilo i parnični trošak dok u preostalom dijelu žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje, ali je u odnosu na materijalnu štetu nastalu na motornom vozilu tužitelja pogrešno primijenio materijalno pravo.

6. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povrjeda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio kao nesporno:

- da je tužena u kritičnom razdoblju bila zaposlenica kod tužitelja,

- da je ista sudjelovala u prometnoj nezgodi 21. veljače 2004. upravljajući automobilom u vlasništvu tužitelja marke Volkswagen Lupo registarske oznake VK …,

- da je u prometnoj nezgodi oštećen navedeni osobni automobil,

- da je tužena kao prodavač vozila kontaktirala sa potencijalnim kupcima vezano za prodaju vozila, primanje kapare i slično,

- da je tužena od strane tužitelja dobila izvanredni otkaz,

- da je tužitelj izvršio popravak oštećenog vozila.

8. Utvrđeno je da se sporna prometna nezgoda dogodila na način da je tužena upravljajući navedenim vozilom u vlasništvu tužitelja nastupila na kolnik ceste s pravom prednosti prolaska kojom se kretalo vozilo marke Ford Fiesta u vlasništvu M. P. koji je istim i upravljao, te je došlo do sudara prednjeg desnog dijela vozila kojim je upravljala tužena i prednjeg dijela automobila kojim je upravljao M. P.

9. Sporno je da li je tužena dužna naknaditi štetu na vozilu proizašlu iz prometne nezgode, sporna je visina štete i odgovornost za prometnu nezgodu, da li je nesavjesno koristila tužena službeni mobitel i otuđila ga i da li je neovlašteno zadržala primljenu kaparu od strane kupca.

10. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća utvrđenje činjeničnog stanja i stav prvostupanjskog suda da je tužena odgovorna za nastalu štetu tuženiku.

11. Utvrđeno je da je tužena kao zaposlenica tužitelja primila novac u vidu kapare od kupca T. Š. u iznosu od 1.000,00 kuna a da istu nije uplatila u blagajnu firme niti ga je prijavila tužitelju, da je tužena neovlašteno koristila službeni mobitel jer je nazivala određeni broj u inozemstvu odnosno u B. i H. i to izvan radno vremena, u kasnim noćnim satima, ali i skoro tijekom cijelog dana što je vidljivo iz priloženih računa u spisu.

12. Premda je nesporno da je tužena imala pravo korištenja mobitela, ali činjenica koja proizlazi iz priloženih računa da je ista često pozivala isti broj u B. i H. i to tijekom cijelog dana pa i u kasnim noćnim satima, pa nije uvjerljiv žalbeni navod da je ona to činila u svrhu obavljanja poslova za korist tužitelja.

13. Svjedok T. Š. je potvrdio da je predao tuženoj na ime kapare 1.000,00 kuna, a kako tužena istu nije uplatila tužitelju to je osnovan i taj dio tužbenog zahtjeva.

14. Točna je tvrdnja žaliteljica da su svjedoci većinom bili zaposlenici tužitelja, ali je činjenica da su jedino zaposlenici tužitelja mogli imati saznanja i uvida u način rada tužene i njenog ponašanja u pogledu postavljenog tužbenog zahtjeva, pa prihvaćanjem izjava tih svjedoka od strane prvostupanjskog suda tužena nije dovedena u nepovoljniji položaj u odnosu na tužitelja.

FORMTEXT

15. Tužena je saslušana kao stranka na raspravi 13. ožujka 2019. ali se u pogledu terećenja za otuđenu kaparu i troškove telefoniranja izjašnjavala na način da joj nisu poznati detalji ili da se istih ne sjeća, pa je sud opravdano takav iskaz cijenio kao neuvjerljiv i neistinit.

16. Iz navedenih razloga prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo i naložio tuženoj da isplati tužitelju 3.580,42 kune sa pripadajućom zateznom kamatom od podnošenja tužbe tj. od 18. listopada 2004. jer je riječ o materijalnoj šteti nastaloj u vrijeme štetnog događaja, a koja je utvrđena temeljem računa i cijena u vrijeme nastanka štete.

17. Tužena osporava svoju odgovornost za štetu nastalu na navedenom osobnom automobilu tužitelja jer smatra da je bila ovlaštena koristiti sporno vozilo. Tužena je imala odobrenje tužitelja da koristi vozilo tužitelja, ali vozilo "Polo", no ista je kako je tijekom postupka utvrđeno neovlašteno tom prilikom koristila upravo sporno vozilo "Lupo" koje je prema tvrdnjama tužitelja bilo već prodano i nije bilo svrstano u vozila koja zaposlenici mogu koristiti.

18. Nesporna je činjenica da je tužena uzrokovala spornu prometnu nezgodu, pa prema ocjeni ovog drugostupanjskog suda ista nije poštivala odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama.

Dakle, ista je prouzročila prometnu nezgodu i oštećenje tužiteljevog vozila kršeći propise, pa isti ima pravo potraživati od tužene naknadu prouzrokovane štete.

19. Provedenim vještačenjem i dopunom vještačenja po sudskom vještaku strojarske struke D. S. čiji nalaz i mišljenje i ovaj drugostupanjski sud smatra stručnim i objektivnim, utvrđeno je da je vrijednost dijelova prema računu popravka 40.533,86 kuna, dok totalna šteta iznosi 29.821,49 kuna, a po naknadno dostavljenom računu za vozilo od strane tužitelja utvrđena je vrijednost vozila u trenutku nezgode 53.368,19 kuna, a uvažavajući korekciju iznosa cijene vozila totalna šteta iznosi 33.888,80 kuna, pa je opravdana procjena vještaka da iznos potreban za popravak vozila premašuje vrijednost totalne štete i da je popravak nerentabilan.

20. Činjenica da je vještak utvrdio kako su radovi koji su bili obavljeni na vozilu u svrhu popravka bili nužni i da su isti zaista i učinjeni i da račun popravka iznosi 40.533,86 kuna koliko je prvostupanjski sud dosudio tužitelju, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ne opravdava dosudu tog iznosa.

21. Kao što je navedeno u konačnici je utvrđena totalna šteta na vozilu u iznosu od 33.888,80 kuna, pa tužena može odgovarati tužitelju samo za iznos utvrđene totalne štete jer se ista nije suglasila da se izvrši popravak vozila bez obzira što je na vozilu nastupila totalna šteta, pa je tužitelj na svoj rizik izvršio popravak vozila, pritom iskoristivši upotrebljive dijelove oštećenog vozila.

22. Ovaj sud prihvaća utvrđenje vještaka da su navedeni troškovi popravka vozila realni i da su bili nužni da bi vozilo bilo u voznom stanju, ali tužena u smislu članka 185. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., i 112/99. – u nastavku teksta: ZOO) koji zakon je bio na snazi u vrijeme nastanka štete nije dužna tužitelju platiti iznos viši od utvrđene totalne štete na vozilu – rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Rev-3099/1995-2 od 26. kolovoza 1998.

Prema istoj odluci Vrhovnog suda RH visina štete s osnova totalne štete je utvrđena prema cijenama u vrijeme donošenja presude prvostupanjskog suda, pa na taj iznos utvrđene štete tužena je dužna tužitelju platiti kamate od dana presuđenja tj. od 28. svibnja 2019. do isplate.

FORMTEXT

23. Budući je u konkretnom slučaju utvrđen nastanak totalne štete na vozilu to je prvostupanjski sud pogrešno tužitelju dosudio naknadu za troškove popravka oštećenog automobila u iznosu od 40.533,96 kuna.

24. Tužitelj je tužbom potraživao 44.114,28 kuna a sada preinačenom presudom dosuđen mu je iznos od 37.469,22 kune tako da je njegov uspjeh u parnici s obzirom na visinu tužbenog zahtjeva 85%. U pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelj je uspio 100%, pa je njegov konačni uspjeh u postupku 92,50%, a tuženika 7,50%.

Primjenom odredbe članka 154. stavak 2. ZPP-a postotak uspjeha tužitelja umanjuje se za postotak tuženika od 7,50% pa je konačni uspjeh tužitelja u parnici 85%.

25. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio iznos troškova parničnog postupka tužitelja od 21.759,36 kuna, a kako je to obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, ali je tužena tužitelju, temeljem navedene odredbe ZPP-a, isplatiti 85% od tog iznosa ili 18.495,46 kuna.

26. Odgovor tužitelja na žalbu tuženika nije bio nužan za pravilno rješavanje ove pravne stvari, pa je isti odbijen sa zahtjevom za naknadu tog troška u iznosu od 2.041,00 kunu u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

27. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. u vezi s člankom 373. točka 3. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Vukovar, 24. svibnja 2022.

SUDAC

Željko Marin,v.r.