REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Pnš-219/2013

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja J. P. iz R., OIB: …,

zastupana po pun. Z. G., odvj. u S., protiv tuženika I. P. iz

S., OIB: …, zastupan po pun. V. L. i Ž.

V., odvjetnicima u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 07. travnja 2022.g. u nazočnosti pun. stranaka, a na ročištu od 23. svibnja 2022.g., zakazanom radi donošenja i objave presude,

presudio je:

I Nalaže se tuženiku I. P., OIB: …, da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplati tužiteljici J. P. OIB: …, iznos od 50.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 29. ožujka 2013.g. pa do konačne isplate, i to za razdoblje od 29. ožujka 2013.g. do 01. kolovoza 2015.g. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatraženih 25.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tuženiku I. P., OIB: … , da roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 12.797,38 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na predmetni iznos teku od 23. svibnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa sve do konačne isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Obrazloženje:

1. Dana 03. travnja 2013.g. kod ovog suda zaprimljena je tužba tužiteljice mldb J. P. protiv tuženika I. P. u kojoj se navodi da je pravomoćnom presudom kaznenog suda KLM-306/09.,od 10.05.2011. tuženik osuđen za kaznena djela bludne radnje prema djetetu te bludne radnje uporabom sile prema djetetu, gdje je žrtva malodobna tužiteljica. Radnja počinjenja da se odvijala u više navrata 2006.,2007. i 2009. godine. Uslijed pretrpljenih protupravnih čina napastovanja od strane tuženika. kod mld. tužiteljice u posebno osjetljivoj dobi od 12 godina, da je došlo do teške i grube povrede više prava osobnosti: prava na duševno i tjelesno zdravlje, prava na dostojanstvo, prava na ugled i prava na čast (čl. 19 ZOO/05.), uslijed čega tužiteljica trpi neimovinsku štetu (čl. 1046 ZOO/05). Povreda prava na duševno zdravlje, a posljedično tome opetovano iskazanog narušenog tjelesnog zdravlja da se očituje u narušenju duševnog zdravija u jačem stupnju s trajnim posljedicama koje se nisu mogle otkloniti niti intenzivnim liječenjem, u razdoblju od preko godine i šest mjeseci o čemu svjedoči medicinska dokumentacija u prilogu s početkom 27.07.2009. pa nadalje. Težina povrede da se očituje iz načina počinjenja protupravnih čina, ustrajnost i sama duljina trajanja protupravnih radnji. Početna povreda dijagnosticirana je kao napad od strane poznate osobe, koja povreda se dalje razvija u duševni poremećaj s kumulativnim posljedicama i na tjelesno zdravlje zbog kojeg, kao krajnji rezultat želučanih tegoba (bolovi mučnine, povraćanje, odbijanje hrane uz osjet gađenja) i hospitalizirana na Klinici za dječje bolesti KBC S. od 19.10. - 22.10.2010. s otpusnom dijagnozom gastritis. Daljnje negativne posljedice na tjelesnom planu očituju se u vidu nastavka gastrointestinalnih smetnji s novo dijagnosticiranom celijalkijom. Na duševnom planu, uslijed teškog stresa uzrokovanog radnjama tuženika, tužiteljica je tijekom liječenja podvrgnuta brojnim psihološkim tretmanima koji su se odvijali unutar njene svakodnevne okoline kroz individualni plan svladavanja gradiva i izbjegavanja stigmatizacije podršku i poticanje. Duševni poremećaj uslijed zlostavljanja utvrđen je kao depresivni poremećaj u vidu poremećaja spavanja, pada dinamizama, poticaja za aktivnost u životu, emocionalnih poteškoća i poteškoća u ponašanju u okviru obitelji i školske sredine, što je u konačnici dovelo i do pokušaja suicida u prosincu 2009. U tužbi se dalje navodi da je nedvojbeno kod tužiteljice nastupilo teže narušenje njenog duševnog zdravlja na način da niti uz stručnu pomoć, niti uz pomoć obitelji više ne može u potpunosti umanjiti izražene smetnje. Trpi i zbog narušenja tjelesnog zdravlja, očitovanog u opisanim želučanim tegobama kao posljedice gastritisa Povreda ostalih prava osobnosti; dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice te posljedično tome trpljenje duševnih boli, razumljiva je iz prikazanih okolnosti slučaja koje po životnoj logici upućuju na postojanje, narav povrede prava osobnosti. U tužbi se dalje navodi da je nedvojbeno kod tužiteljice nastupilo teže narušenje njenog duševnog zdravija na način da uz stručnu pomoć, niti uz pomoć obitelji više ne može u potpunosti umanjiti izražene smetnje. Trpi i zbog narušenja tjelesnog zdravlja, očitovanog u opisanim želučanim tegobama kao posljedice gastritisa Povreda ostalih prava osobnosti; dostojanstva, ugleda i časti tužiteljice te posljedično tome trpljenje duševnih boli, razumljiva je iz prikazanih okolnosti slučaja koje po životnoj logici upućuju na postojanje i narav povrede tih prava osobnosti. S obzirom na iskazanu kumulaciju narušenja više prava osobnosti , težinu povrede, okolnosti slučaja razvidnih iz kaznenog spisa te tijeka liječenja iz predočene medicinske dokumentacije gdje se očituju brojne negativne posljedice kako tijekom liječenja tako one trajne prema kojima je bitno otežano na njeno svakodnevno življenje u svim segmentima njenog socijalnog života, tužiteljica potražuje pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 75.000,00 kn. Za navedenu neimovinsku štetu zbog povrede više prava osobnosti koju trpi tužiteljica odgovara tuženik, radi čega tužiteljica predlaže da sud donese slijedeću presudu:

I Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 75.000,00 kn sa zateznim kamatama isplate po stopi od 14% godišnje, te u slučaju promjene stope kamata u visini eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao naknaditi tužitelju troškove spora s zateznim kamatama počevši od podnošenja tužbe do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove spora s zateznim kamatama isplate od 14% godišnje te u slučaju promjene stope zateznih kamata u visini eskontne stope narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za pet postotnih poena, kao i naknaditi tužitelju troškove spora kamatama počevši od presuđenja do isplate u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe

2. Dana 26. svibnja 2013.g. kod ovog suda zaprimljen je odgovor na tužbu tuženika u kojem je tuženik istakao da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, te da se tuženik ne protivi provođenju dokaza koji su predloženi u tužbi. Tuženik je predložio pribaviti sveukupan zdravstveni karton za tužiteljicu, te sveukupnu medicinsku dokumentaciju o kojoj se govori u činjeničnim navodima tužbe.

3. Tijekom postupka sud je strankama pružio mogućost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom spisa ovog suda posl. broj KML 306/09, pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl. broj KML-306/09 od 10. svibnja 2011.g., pregledom priložene medicinske dokumentacije, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po vještaku dr T. G., pregledom pisanog nalaza

i mišljenja dr. T. G. zaprimljenog kod ovog suda dana 23.04.2015.g.,

medicinskim vještačenjem po vještaku dr Ž. Š., gastroenterologu,

dopunskim saslušanjem dr T. G., psihijatra, te je izveden dokaz pregledom ostale priložene dokumentacije.

4. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

5. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.

6. Tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično je osnovan.

7. Među strankama nije sporno da je tuženik pravomoćnom presudom Općinskog suda u Splitu posl. broj KML-306/09 od 10. svibnja 2011.g. pravomoćno kazneno osuđen.

8. Prema čl. 12. st. 3. ZPP u parničnom postupku sud je u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Člankom 1045. st 1 Zakona o obveznim odnosima (»Narodne Novine« br. 35/05, 41/08 i 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje: ZOO) propisano je:

»Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.« Člankom 1100. ZOO-a propisano je:

(1) U slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

(2) Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

(3) Za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će, ako procijeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

Člankom 19. st 1 i 2 ZOO-a propisan je:

(1) Svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom.

(2) Pod pravima osobnosti u smislu ovoga Zakona razumijevaju se prava na život, tjelesno i duševno zdravlje, ugled, čast, dostojanstvo, ime, privatnost osobnog i obiteljskog života, slobodu i dr. Člankom 1102. ZOO-a propisano je:

Pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ima osoba prema kojoj je prijevarom, prisilom ili zlouporabom nekog odnosa podređenosti ili zavisnosti počinjeno neko kazneno djelo protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa.

9. Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u Splitu posl. broj KML-306/09 od 10. svibnja 2011.g. sud je utvrdio da je tuženik I. P. pravomoćno kazneno osuđen, te proglašen krivim što je dana 27. srpnja 2009. između 22,00 i 22,20 sati u R. na putu na predjelu R. b. , iskoristivši svoju osamljenost sa njemu osobno poznatom njegovom susjedom iz R., J. P. rođenom … . .

godine, u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, J. P. počeo ljubiti,

mazio je po grudima i predjelu stomaka, pitajući je pri tome jesu li joj grudi narasle, a nakon čega je otkopčao svoje hlače i iz njih izvadio svoje spolovilo da bi potom J. P. uzeo za njenu ruku i ruku joj potom stavio na svoje spolovilo govoreći joj „uživaj maco, uživaj", dakle, počinio bludnu radnju prema djetetu, zatim što je za sada neutvrđenog dana krajem 2007. godine, te tijekom siječnja 2009, godine u R. u svojoj obiteljskoj kući, iskoristivši svoju osamljenost sa njemu osobno poznatom njegovom susjedom M. P. rođenom … , unatoč

njenom protivljenju, M. P. svojim rukama mazio po vratu, stomaku i grudima, te joj svojim rukama stiskao grudi, ljubeći pritom po vratu i licu, dakle, uporabom sile počinio bludne radnje prema maloljetnoj osobi, te što je dana 6. prosinca 2006. u R., u obiteljskoj kući njemu osobno poznate njegove susjede M. P.

rođene…, iskoristivši svoju osamljenost s njom i unatoč njenom

opiranju, u nastojanju da je poljubi, najprije je počeo grliti, a potom je svojim rukama pipao po grudima, govoreći joj pri svemu tome „maco, maco ne boj se", dakle, uporabom sile počinio bludnu radnju prema maloljetnoj osobi, čime je tim djelima opisanim pod točkom 1. do 3. počinio tri kaznena djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa bludne radnje opisana kažnjiva po čl. 193. st. 2. u svezi s čl. 60. Kaznenog zakona. Stoga je okrivljeniku I. P., temeljem čl. 193. st. 2. KZ-a za svako od tri kaznena djela iz čl. 193. st.2. KZ-a, prethodno utvrđena kazna zatvora u trajanju od po 6 (šest) mjeseci, a potom je navedenome temeljem odredbe čl. 193. st.

2. KZ-a uz primjenu odredbe čl. 60. st. 2. toč. c. KZ prethodno izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Nakon toga je temeljem odredbe čl. 67. Kaznenog zakona prema okrivljenom I. P. primjenjena mjera upozorenja

UVJETNA OSUDA, te je istovremeno utvrđeno da se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

10. U smislu citirane odredbe čl. 12. st. 3. ZPP parnični sud je u donošenju odluke vezan osuđujućom pravomoćnom presudom kaznenog suda u odnosu na biće kaznenog djela (sadržaj djela koji mu daje značaj upravo tog djela kao kaznenog), kaznenu odgovornost i učinioca.

11. Budući da iz izreke pravomoćne osuđujuće presude proizlazi da je tuženik dana 27. srpnja 2009.g. počinio bludnu radnju prema tada maloljetnoj tužiteljici, za što je proglašen krivim, to je zaključak ovog suda da u konkretnom slučaju postoji građanskopravna odgovornost tuženika za štetu uzrokovanu prema tužiteljici.

12. Nadalje, sud je pri tome utvrdio da na strani tužiteljice nema bilo kakve krivnje, pa samim time ni suodgovornosti, a navedeno je sud utvrdio čitanjem citirane pravomoćne presude, te pregledom spisa broj KML 306/09. Pri tome je za navesti da tuženik tijekom postupka nije ni tvrdio da bi na strani tužiteljice postojala bilo kakva odgovornost.

13. Na okolnost visine štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed štetnog ponašanja tuženika, sud je proveo dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. T. G., psihijatru, Ž. Š., te dopunskim saslušanjem

dr. T. G., psihijatra.

14. U svom pisanom nalazu i mišljenju zaprimljenom kod ovog suda dana 23.04.2015.g., stalni sudski vještak doc.prim.dr. sc T. G. istakao je:

- da je iz spisa razvidno da je tuženik I. P. pravomoćnom presudom Kaznenog suda KML-306/09, od 10.05 2011. godine, osuđen za kazneno djela bludne radnje prema djetetu koje je izvršio 27.07 2009. nad tužiteljicom J. P. koje je tada imala nepunih 14 godina života,

- da je neposredno nakon traumatskog događaja tj. počinjenja kaznenog djela od strane tuženika, mldb. J. "uznemirena došla kući" govoreći majci o tome što joj je okrivljenik radio i govorio, da je majka nije mogla smiriti te da ju je odvela na Hitnu pomoć.,

- da je iz potvrdnice HMP razvidno da je tužiteljica pregledana 27.07 2009. u 23 i 10 minuta, a zbog "napada od strane poznate osobe" te joj je postavljena dijagnoza stresne reakcije F 43 i seksualni napad tjelesnom silom Y 05 (šifre po Međunarodnoj klasifikaciji bolesti), te da se zabilježio i puls od 132/min te ordinirala terapija Normabela 5 mg u 100 ml 5% glukoze intravenski,

- da je dana 28.08 2009. J. u pratnji majke bila na prvom psihijatrijskom pregledu u KBC S. u ambulanti za dječju adolescentnu psihijatriju, kada se navode smetnje iz kruga reakcije na stres i smetnje prilagodbe koje su nastale kao posljedica napada i spolnog zlostavljanja od strane susjeda, a da je pacijentica kod pregleda bila uznemirena, regresivnog ponašanja, tjeskobna, slabo tolerila socijalne situacije, donosi smetnje usnivanja i prosnivanja, tretira se psihoterapijski i dogovori daljnje ambulantno liječenje,

- da se u zaključku psihologijske obrade J. P. od 02.09 2009., a na traženje psihijatra, ukazuje na "izraženije smetnje iz anksioznog kruga i depresivnost pretežito reeaktivnog porijekla uz sniženu sposobnost psihosocijalne prilagodbe" te je potrebno daljnje praćenje.

- da je 09.12 2009. J. dovedena na pregled u Hitnu prijemnu ambulantu Klinike za dječje bolesti KBC S., u pratnji majke, kolima HMP, da je istom prethodila za nju stresna situacija u školi, u razredu gdje su joj se učenici počeli smijati nakon što je tražila od nastavnice da joj ponovi pitanje prilikom ispitivanja, da je odjurila iz škole do mosta na rijeci i prema navodima majke htjela se baciti u rijeku, da se međutim, jedan vozač zaustavio vidjevši je i nakon što mu nije odgovarala na pitanje što tu radi, prijavio sve u policiju i u školu gdje se J. u međuvremenu vratila

- da kod pedijatrijskog pregleda J. opisuju da je pri svijesti, orijentirana, ali bezvoljna, djeluje depresivna, usporeno odgovara na pitanja, blijeda, opće somatsko stanje bez osobitosti, da se na konzilijarni pregled pozvao psihijatar koji u nalazu postavlja dijagnozu reaktivne psihoneuroze, ordinira terapiju antidepresivom, preporuči psihoterapijski tretman te se preporuči ponovni dolazak u Kliniku u slučaju bilo kakve promjene ponašanja.

- da je J. i 15.01 2010. bila na psihijatrijskom pregledu i psihoterapiji. u KBC S. gdje se zabilježila epizoda suspektnog suicidalnog ponašanja pred mjesec dana, preporučio se daljnji farmakološki tretman i psihološki tretman jednom tjedno u udruzi M. koji je započeo 29.12 2009. i trajao je prema dokumentaciji do konca rujna 2010. sa savjetom da se nastavi i dalje,

- da se u potvrdama i preporukama psihologa iz udruge M. bilježi potreba uključenost u psihološki tretman J. P. zbog njenih emocionalnih i ponašajnih poteškoća koju su nastale kao reakcija na predmetno seksualno zlostavljanje, te da se savjetuje i u školi pokazivati razumijevanje i senzibilitet za nastale okolnosti kako bi se preveniralo stigmatiziranje djevojčice te joj stalno davati podršku i poticanje,

- da tijekom 2010. J. nastavlja i sa psihijatrijskim liječenjem gdje se bilježi njeno psihičko stanje sa simptomatikom iz kruga depresivnog poremećaja kao posljedice seksualnog zlostavljanja, da se naglašava njena nesigurnost, disforija, poremećaj pažnje te niski frustracijski prag sa padom vitalnih dinamizama uz poremećaj spavanja,

- da je uzimala i antidepresivnu terapiju, a koncem godine psihijatar regresiju smetnji te preporuča daljnji tretmanu u udruzi M..

- da je u listopadu 2010. prvi puta i u studenom 2010. drugi puta hospitalno liječena u za dječje bolesti KBC S. zbog gastritisa gdje je potom dijagnosticirana i celijakija, a da istovremeno nastavlja i sa psihoterapijom kod psihijatra- "stanje dobre kontrole smetnji".

- da se u nalazu psihologa tijekom hospitalizacije ističu anksiozne smetnje i naglašena sklonost psihosomatskim reakcijama, pretjerana usmjerenost na tjelesne smetnje, snižen prag .tolerancije, niska samoprocjena uz emocionalnu nezrelost,

- da je J. P. hospitalno liječena dva puta u siječnju i veljači 2014. godine u Klinici za dječje bolesti KBC S. zbog bolova u trbuhu i učestalog povraćanja u sklopu celijalkije.

- da zaključno mišljenje pedijatra definira celijakiju i funkcijske smetnje od strane gastrointestinalnog trakta bez organskog uzroka, jer je imala neupadne nalaze,

- da u nalazu konzilijarno pozvanog psihijatra tijekom hospitalizacije, isti navodi kod J. impulzivnost, neurotičnost, "sve probleme ima zbog bolova" te uz psihoterapijski tretman savjetuje anksiolitik kod pojave bolova,

- da se u ožujku 2014. liječi hospitalno u Klinici za pedijatriju KBC S. m. u Z., također zbog obrade povraćanja i bolova u trbuhu,

- da je tijekom bolničkog liječenja provedeno psihologijsko ispitivanje gdje se zaključuje da se radi o djevojci sa sniženim kognitivnim sposobnostima i nezrelijim socioemocionalnim sazrijevanjem te da se bolovi u trbuhu i često povraćanje, u slučaju isključivanja organske bolesti, mogu djelomično shvatiti kao psihogeni,

- da je pregledana i od strane psihijatra koji u psihičkom statusu nalazi blažu inhibiciju, tjeskobu, blaže prigušen afekt te savjetuje uključivanje u psihologijski suportivni tretman uz kontrolu psihijatra.

- da je J. P. došla na pregled u svrhu vještačenja, u pratnji majke S.

P., u dogovoreno vrijeme, te da se razgovor i pregled obavio u prisutnosti majke,

- da se kontakt sa J. otežano uspostavlja, aktivno se vodi zbog razvidne anksioznosti. Na pitanja okolnostima počinjenja kaznenog djela nad njom intenzivno emocionalno reagira sve do emocionalne inkontinencije. Ne može ne želi razgovarati o tome. Nevoljko priča o svojim smetnjama sa probavom, kaže da joj je svega dosta. Ima stalne bolove u želucu i već je više od 4 godine na posebnoj bezglutenskoj prehrani. J. u psihičkom statusu pokazuje slabiju afektivnu modulaciju, bazično je anksiozna sa polimorfizmom smetnji iz depresivnog kruga.

- da je mišljenja da je kod J. P., a nakon iznimnog traumatskog događaja u njenoj 13-oj godini života, kao reakcija na isti, došlo do ozbiljnih emocionalnih smetnji iz depresivnog spektra koje su bitno reducirale njeno psihičko i posljedično opće životno funkcioniranje te bez sumnje značajno utjecale i na njen daljnji emocionalni razvoj s obzirom na životnu dob kada se kazneno djelo dogodilo,

- da su opisano psihološko opterećenje i smetnje bez sumnje dijelom i u ishodištu te zasigurno imaju bitan utjecaj na kontinuirane nespecifične gastrointestinalne probleme kod kojih nije nađen organski uzrok.

- da drži da je predmetni traumatski događaj kod J. P. poremetio njeno psihičko stanje i funkcioniranje, a dijelom izravno i posljedično utjecao i na njen emocionalni razvoj i tjelesne smetnje po psihogenom tipu.

- da kod J. P. nalazi značajnu povredu prava osobnosti na emocionalne zdravlje i psihičko funkcioniranje,

- da drži da ista povreda prava osobnosti ima trajna obilježja te da kod J. P.

ona iznosi 20 %, odnosno toliko je otprilike u sadašnjem trenutku smanjenje životnih aktivnosti na razini psihičkog funkcioniranje.

15. U svom vještvu iznesenom na ročištu od 03. ožujka 2022.g., stalni sudski vještak gastroenterolog dr. Ž. Š., istakao je:

- da se za tužiteljicu u spisu navodi da se liječi od celijakije,

- da se napominje da je 2010.g. dijagnosticirana celijakija na pedijatrijskom odjelu,

- da je bolest celijakija bolest osjetljivosti na gluten u čijoj podlozi je imunološka bolest i genska predispozicija, te vanjski čimbenici nemaju nikakvog utjecaja na samu bolest na stanje,

- da se liječenje provodi doživotno uzimanjem hrane bez glutena,

- da je njegovo mišljenje da nema uzročno posljedične veze između navedenih događaja i bolesti celijakije.

16. U svom dopunskom nalazu i mišljenju iznesenom na ročištu od 03. ožujka 2022.g., stalni sudski vještak psihijatar, dr. T. G., istakao je:

- da je ponovno pročitao svoje vještačenje napravljeno 2015.g. u ožujku i da u potpunosti ostaje pri mišljenju koje je tada dao,

- da glede podneska tuženika u svezi očitovanja na nalaz psihologijskog testiranja iz 2009.g. u kojem je psihologinja zaključila da na temelju rezultata psihologijske obrade i razgovora sa tada midb. J. P. u odnosu na vrstu proživljenog događaja za očekivati je da navedene smetnje neće ostaviti trajne posljedice, ovdje mora pojasniti ili naglasiti dvije činjenice a to je da je testiranje napravljeno neposredno 2009. a drugo tesfiranje 2011. i koji zaključak je ostao isti.

- da je, naime, ključna riječ u ovom testiranju „za očekivati“ što samo po sebi ne predstavlja točnu ili apsolutnu kategoriju,

- da se, naime, i nakon 2011. g. mldb. J. P. liječila, a koje smetnje su bile dijelom emocionalnog karaktera i dijelom kada je u pitanju gastrointestinalne, odnosno probavne smetnje, su bile psihogenog uzroka,

- da stresna i traumatska pozicija kroz koju je prošla tužiteljica uvijek ostavlja posljedice na emocionalnoj razini, i one se nerijetko mogu detektirati u tzv. retraumatizacijskim situacijama ili u situacijama koje u jednom ili više segmenata ju podsjete ili podsjećaju na doživljeni predmetni stres,

- da su ga upravo te činjenice vodile u prosudbi o trajnoj povredi prava osobnosti na psihičko zdravlje tj. funkcioniranje koje je donio u vještačenju od ožujka 2015.g. - da je mišljenja ukoliko bi tužiteljica napravila psihologijsku obradu sada, da bi ponovljeno testiranje moglo dijelom donijeti nekakve nove činjenice koje bi moguće utjecale na procjenu međutim mora reći da s obzirom na intenzitet i način na koje je djelo učinjeno drži da te posljedice tj. nekakva prosudba bi mogla ići samo u većem stupnju trajnih posljedica

17. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, ocjena je ovog suda da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.

18. Po shvaćanju ovog suda pisani nalaz i mišljenje vještaka psihijatra dr T. G., zajedno sa usmenim vještvom, odnosno dopunom na ročištu od 03.03.2022.g., sadrže valjane i jasne razloge o posljedicama koje su nastupile po tužiteljicu uslijed štetne radnje tuženika. Vještak je stručno, iscrpno i razložno, po pravilima struke analizirao medicinsku dokumentaciju koja je priložena spisu, a u kojoj je medicinskoj dokumentaciji sadržan tijek liječenja. Vještak je cijenio priloženu dokumentaciju te saznanja do kojih je došao prilikom pregleda tužiteljice. Pri tome je ovaj sud cijenio kao odlučno očitovanje dr T. G. na ročištu od 03. ožujka 2022.g. kada je vještak dr G. argumentirano otklonio sve prigovore tuženika. Ovaj sud je posebno cijenio očitovanje vještaka na Psihologijski nalaz i mišljenje za J. P. od 23.02.2011.g., kada je vještak istakao da je ključna riječ u tom nalazu „ za očekivati je“, a što samo po sebi ne predstavlja točnu ili apsolutnu kategoriju. Dakle, citirani nalaz ne daje jasno, definitivno, konačno i nedvosmisleno stanje tužiteljice, već buduće, neodređeno i neizvjesno, zbog čega ne predstavlja odlučnu činjenicu na kojoj se može temeljiti odluka u ovom predmetu. Suprotno tome, vještak dr G. je, temeljem priložene medicinske dokumentacije, te temeljem izvršenog pregleda tužiteljice, jasno i nedvosmisleno i određeno iznio tužiteljičino stanje.

19. Budući da je vještak dr T. G. jasno i određeno odgovorio na sve primjedbe tuženika i budući je svoj nalaz dao u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, te u skladu sa priloženom medicinskom dokumentacijom, cijeneći pri tome okolnost da je dr. G. izvršio i klinički pregled tužiteljice, to nije bilo razloga na temelju odredbe čl. 261. st. 3. ZPP odrediti novo vještačenje.

20. Analizirajući izvedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, cijeneći pri tome uvodno citirane zakonske odredbe, te pisani i usmeni nalaz i mišljenje sudskog vještaka psihijatra dr T. G., kojeg ovaj sud smatra stručnim,

objektivnim i danim sukladno pravilima struke i znanosti, kojega je ovaj sud, kao takvog, u cijelosti prihvatio, a uzimajući u obzir:

- sve okolnosti konkretnog slučaja i to da je tuženik u nakani zadovoljenja svog spolnog nagona, tužiteljicu J. P., koja je u to vrijeme imala 12 godina, počeo ljubiti, maziti je po grudima i predjelu stomaka, pitajući je pri tome jesu li joj grudi narasle, a nakon čega je otkopčao svoje hlače i iz njih izvadio svoje spolovilo da bi potom J. P. uzeo za njenu ruku i ruku joj potom stavio na svoje spolovilo govoreći joj „uživaj maco, uživaj", dakle, počinio bludnu radnju prema djetetu,

- jačinu i trajanje posljedica – 20% trajnog invaliditeta, koje se umanjene očituje u tome da ostaju trajne posljedice na emocionalnoj razini, i koje se nerijetko mogu detektirati u tzv. retraumatizacijskim situacijama ili u situacijama koje u jednom ili više segmenata tužiteljicu podsjećaju na doživljeni predmetni stres,

- vrijeme čekanja na naknadu (13 godina),

- značenje povrijeđenog dobra (počinjene bludne radnje prema djetetu),

- cilj kojemu služi ta naknada a da se pri tome u konkretnom slučaju ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom u smislu čl. 1100. st. 2. ZOO,

te imajući u vidu da smanjenje životnih sposobnosti kroz, po vještaku opisanima stalnim psihičkim tegobama tužiteljice, onemogućavaju tužiteljicu da postigne primjerenu kvalitetu života,

- životna dob (tužiteljica je u vrijeme predmetnog štetnog događaja imala 12 godina),

- nelagode liječenja, posebno velik broj kontrolnih pregleda za što je bilo potrebno dolaziti u velikom broju u bolnicu, a dolazak i boravak u bolnici nije ugodan, po više osnova je u manjoj do srednjoj mjeri traumatičan,

- a čega sve ne bi bilo da nije bilo tuženikove štetne radnje,

to prema shvaćanju ovog suda pravična naknada u konkretnom slučaju iznosi 50.000,00 kn, koja bi u svojoj ukupnosti predstavljala primjereno zadovoljenje u smislu navedenog propisa.

21. Pri tome treba navesti da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., broj: Su-1331- VI/02 i 1372-11/02, u primjeni Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01), na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) u primjeni Zakona o obveznim odnosima (" Narodne novine ", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18-dalje: ZOO/05) kada sudovi odlučuju o visini pravične novčane naknade neimovinske štete u slučaju povrede prava osobnosti, primjenjivat će se i na obvezne odnose nastale nakon 1. siječnja 2006. i stupanja na snagu ZOO/05".

22. Slijedom iznijetog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos od 50.000,00 kn, dok je za više zatraženih 25.000,00 kn tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen. Na dosuđeni iznos tužiteljici pripada kamata koja teče od dana podnošenja tužbe pa do konačne isplate. To sukladno odredbi čl 1103 ZOO/05, a kako je to i odlučeno u brojnim odlukama Vrhovnog suda i tako baš: Rev 1550/09 od 5. prosinca 2012.; Rev 735/10 od 8. prosinca 2010.; Revr 269/11 od 1. lipnja 2011.; Rev-x 1351/10 od 10. siječnja 2012.; Rev 1193/10 od 18. siječnja 2012.; Rev 1435/10 od 19. prosinca 2012., a gdje je izraženo pravno shvaćanje da naknada neimovinske štete u smislu odredbe čl. 1103. ZOO/05 dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe. S obzirom da je tužba u ovom predmetu predana na poštu preporučeno dana 29.03.2013.g., to tužiteljici pripada kamata počev od 29.03.2013.g.

23. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog odlučeno je kao u toč. I izreke presude.

24. Odluka suda o zahtjevu stranaka za naknadu parničnog troška temelji se na odredbama čl. 154. st. 2., čl. 155. i čl. 156. ZPP-a, Zakonu o sudskim pristojbama (»Narodne Novine«, br. 74/95, 57/96, 137/02, 26/03, 125/11 i 157/13) i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne Novine« br. 91/04, 148/2009, 142/12, 103/14 i 118/14, 37/22) uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora i činjenici da su stranke djelomično uspjele u ovom sporu. Naime, osnov nije bio sporan, pa sud u pogledu utvrđivanja osnova nije provodio dokaze. Sporna je bila visina potraživanja, i tom pravcu je sud provodio dokaze. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila 75.000,00 kn, a ovom presudom tužiteljici je dosuđeno 50.000,00 kn, pa je sud uspjeh tužiteljice cijenio sa 66,6%, dok je uspjeh tuženika cijenio sa 33,4%.

25. Tužiteljici zastupanoj po pun. priznat je trošak sastava tužbe 1.000,00 kn, za sastav očitovanja na odgovor na tužbu, zatim za sastav podneska od 26.05.15.g., 27.12.21.g. i 07.03.22.g. po 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 06.02.14.g., 24.01.18.g., 03.05.18.g., 08.11.21.g., 03.03.22.g. i 07.04.22.g. po 1.000,00 kn, za pristupe na ročište od 11.12.13.g., 15.06.15.g, 28.11.15.g., 07.02.22.g. po 500,00 kn (50%), te za pristup na ročište od 21.06.18.g. 250,00 kn (25%), što sveukupno zbrojeno iznosi 21.750,00 kn. Kada se trošak tužiteljice pomnoži sa uspjehom u parnici (66,6%), to tužiteljici, razmjerno uspjehu parnici pripada trošak u iznosu od 14.485,50 kn. Ovom iznosu treba dodati i 1.200,00 kn, 287,50 kn, 875,00 kn i 437,50 kn na ime troškova medicinskog vještačenja, što sveukupno iznosi 17.285,50 kn. 26. Tuženiku zastupanom po pun. priznat je trošak sastava odgovora na tužbu 1.000,00 kn, te za sastav podnesaka od 08.11.21.g. i 03.03.22.g. po 1.000,00 kn, za pristup na ročište od 06.02.14.g., 24.01.18.g., 03.05.18.g., 08.11.21.g., 03.03.22.g. i 07.04.22.g. po 1.000,00 kn, za pristupe na ročište od 11.12.13.g., 15.06.15.g., 18.11.15.g., 07.02.22.g. i 24.01.18.g. po 500,00 kn (50%), te za pristup na ročite od 21.06.18.g. 250,00 kn (25%) što sveukupno zbrojeno iznosi 10.750,00 kn. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 2.687,50 kn na ime 25% PDV-a, pa sveukupan trošak tuženika iznosi 13.437,50 kn. Tuženik je uspio u ovom postupku sa 33,4% pa razmjerno uspjehu u parnici tuženikov trošak iznosi 4.488,12 kn.

27. Kada se trošak tuženika prebije sa troškom tuženika, to proizlazi da je tuženik dužan tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 12.797,38 kn. Sudske pristojbe nisu uračunate budući da stranke nisu platile iste. Tužiteljica je zatražila oslobađanje, koji prijedlog je sud prihvatio s obzirom da se radi o malodobnoj osobi, bez zaposlenja. Tuženik pak nije platio sud. pristojbu odgovora na tužbu, slijedom čega se nisu ostvarile pretpostavke za dosuđivanjem tog troška.

28. Na dosuđeni trošak tužiteljici pripada kamata počev od 23. svibnja 2022.g., kao dana presuđenja, pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

29. Slijedom iznijetog odlučeno je kao u toč. II izreke presude.

U Splitu, 23. svibnja 2022.g.

S U D A C

Miro Maslać,

v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu, putem ovog suda, u tri primjerka.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika.