Republika Hrvatska

Općinski sud u Crikvenici

Kralja Tomislava 85 A, Crikvenica

Poslovni broj: 25 P-1274/2019

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Crikvenici, po sutkinji Kristini Pavelić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. P. iz K., OIB ..., zastupan po punomoćniku Ž. V., odvjetniku u R., protiv tuženika A. H. iz M., OIB ... zastupan po punomoćniku N. P., odvjetniku u R., radi isplate, nakon rasprave zaključene 14.travnja 2022. kojoj su prisustvovali punomoćnici stranaka, 23.svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„ Nalaže se tuženiku platiti tužitelju iznos od 5.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju HNB na dan isplate, uključivo sa zakonskim zateznim kamatama po čl. 29 Zakona o obveznim odnosima, tekućim od 28.lipnja 2017. do isplate.“

II Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 5.000,00 kuna ( pet tisuća kuna ) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U svojoj tužbi, zaprimljenoj na ovom sudu 12.kolovoza 2018. tužitelj navodi kako od tuženika potražuje iznos od 5.000,00 EUR, da je sa prednicom tuženika sklopio ugovor o kupoprodaji kojim je od nje kupio zemljište te kako joj je u cijelosti isplatio kupoprodajnu cijenu. Tužitelj da je navedeno zemljište prodao trećoj osobi, nakon što je utvrdio da na zemljištu koje je kupio ne može obavljati namjeravanu djelatnost, te je predmetno zemljište prodao D. d.o.o. Naknadno, da je tuženik sa istom tom pravnom osobom sklopio kupoprodajni ugovor. Slijedom iznijetog, tužitelj predlaže da sud prihvati njegov tužbeni zahtjev.

2. U svojem odgovoru na tužbu, tuženik je istu u cijelosti osporio. Tuženik je naveo da ugovor između M. H. i tužitelja nikada nije sklopljen. Tuženik je naveo da se o zaključenju istog ugovora pregovaralo, da je M. H. pristupila u ured javnog bilježnika N. K. 28.lipnja 2017. i ovjerila svoj potpis na istom ugovoru, no da taj ugovor nije potpisan i prihvaćen od strane tužitelja. Tužitelj da nikada nije pozivao tuženika na zaključenje bilo kakvog ugovora ili priznanja vlasništva. Tužitelj da se lažno predstavljao kao vlasnik nekretnine k.č.br. ... k.o. M., te da nikada nije zaključio ugovor sa M. H.. Tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja, uz dosudu parničnog troška tuženiku.

3.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje: ZPP), sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

4. U tijeku postupka, sud je izvršio uvid u ugovor o kupoprodaji nekretnine od 27.lipnja 2017. (str. 8 spisa), poziv za izdavanje tabularne isprave od 10.travnja 2018. ( str. 9 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 24.veljače 2018. (str. 10 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12.travnja 2018. ( str. 11-12 spisa), saslušao svjedokinju B. L. i tužitelja kao stranu.

5. U svojem iskazu tužitelj je iskazao kako je sve krenulo 2017., kako je bio u posjedu mobilne kućice, koju je namjeravao postaviti na K., da je našao vlasnicu nekretnine M. H., da su ugovorili cijenu od 5.000,00 EUR, da je to platio 25.lipnja 2017. u švicarskim francima, novac da je dao B. L., a bila je pristupna M. H. i L. P.. B. L. da mu je rekla da ne mora ići kod javnog bilježnika, već da je dovoljno da se ovjeri potpis prodavatelja. Da ga nisu zvali da potpiše taj kupoprodajni ugovor.

6. U svojem iskazu svjedokinja B. L. je iskazala da je tužitelja vidjela dva puta, da je njena mama pristala prodati nekretninu, ali da se tužitelj više nije javljao, da je naknadno tražio kupoprodajni ugovor, da mu je rekla da da novac. Mama da je bila potpisala ugovor kod javnog bilježnika, tužitelj da ništa nije platio. Tužitelj da nije došao potpisati kupoprodajni ugovor.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja sud je odbio, jer je isti neosnovan. Naime, tužitelj je prema čl. 219. ZPP bio dužan dokazati odlučnu činjenicu, a to je da je prednici tuženika predao iznos od 5.000,00 EUR na ime pravnog posla koji očito nije niti bio sklopljen, jer tužitelj nije potpisao kupoprodajni ugovor sa prednicom tuženika M. H.. Tužitelj tvrdi da je istoj predao iznos od 5.000,00 EUR, međutim, ovu odlučnu činjenicu nije dokazao. Tužitelj tvrdi da je navedeni iznos predao u kući na K. B. L. što je ona osporila u svojem iskazu, te je naveo da su predaji novaca bile prisutne M. H., koja je u međuvremenu preminula i supruga tužitelja L. P., koju tužitelj nije predložio kao svjedoka i koja bi eventualno mogla potvrditi navode tužitelja. Tužitelj nije predočio sudu nikakvu ispravu iz koje bi se moglo utvrditi da je tužitelj predao iznos od 5.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene za predmetno zemljište. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u ispravu-ugovor o kupoprodaji nekretnina od 27.lipnja 2017. iz koje je vidljivo je da je pok. M. H. potpisala kupoprodajni ugovor 27.lipnja 2017., a u kojem je navedeno u članku 2. da je kupoprodajna cijena 2.000,00 kuna, i u čl. 4. da sa potpisanom ovog kupoprodajnog ugovora prodavatelj potvrđuje da je od kupca primio cjelokupan iznos kupoprodajne cijene, a M. H. je u nazočnosti javnog bilježnika N. K. 28.lipnja 2017. vlastoručno potpisala to pismeno. Međutim, kako je to prethodno navedeno, navedeni kupoprodajni ugovor nije potpisao i tužitelj, što on niti ne spori, pa sada od tuženika, kao nasljednika pok. M. H. neosnovano potražuje iznos od 5000,00 EUR, jer tužitelj nije dokazao da je taj iznos predao pok. M. H.. Očigledno je tužitelj pokušao dalje prodati predmetnu nekretninu k.č.br. ... k.o. M., kupcu D. d.o.o. V., a naknadno je tu istu nekretninu tuženik prodao istom tom trgovačkom društvu. Odredbom članka 247. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21.; dalje u tekstu: ZOO) je propisano da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne stane suglasile o bitnim sastojcima ugovora, dok je odredbom čl. 377. ZOO propisano da ugovor o kupoprodaji nekretnine mora biti sklopljen u pisanom obliku. Kako je nekretnina nesporno bila predmetom kupoprodaje, a tužitelj i pok. M. H. nisu sklopili ugovor u pisanom obliku, to tužitelj i pok. M. H. nisu sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnine, a tužitelj svakako nije dokazao da je istoj predao 5.000,00 EUR. Sud nije provodio dokaz saslušanjem predloženog svjedoka N. O. jer isti nije sudjelovao u pregovorima između tužiteljice i pok. M. H. nitko ga je tko spominjao da bi prisustvovao eventualnoj predaji novca, kako to proizlazi iz iskaza tužitelja i B. L.. Iskaz svjedokinje B. L. sud smatra istinitim i uvjerljivim budući je isti u skladu sa ostalim provedenim dokazima, dok sud iskaz tužitelja gdje navodi da je pok. M. H. predao iznos od 5.000,00 EUR smatra neistinitim, jer tužitelj tu činjenicu nije dokazao, a tuženik ju je osporio.

8. Budući da je tuženik u cijelosti uspio u sporu sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelj mu je dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga je sud, cijeneći odredbu članka 155. ZPP, priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna, trošak pristupa na ročišta i to 15.srpnja 2019., 1.kolovoza 2019. i 14.travnja 2022., svako u iznosu od 1.000,00 kuna, sve uvećano za trošak PDV, sveukupno 5.000,00 kuna.

9. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Crikvenici, 23.svibnja 2022.

Sudac

Kristina Pavelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude, putem ovog suda na Županijski sud, pisanim podneskom u 3 primjerka.