REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 78 Pž-3386/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja GU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vl. obrta [obrt], koga zastupa punomoćnik Branko Rakitničan, odvjetnik u [adresa], protiv tuženika REPUBLIKA HRVATSKA, OIB 52634238587, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Šet. dr. Ivše Lebovića 40, radi naknade štete, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv dijela presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2020-7 od 5. ožujka 2021., 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana tužiteljeva žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2020-7 od 5. ožujka 2021. u pobijanim točkama

I. i II. njene izreke.

r i j e š i o  j e

I. Odbacuje se kao nedopuštena tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke presude Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2020-7 od 5. ožujka 2021.

II. Odbija se kao neosnovana tužiteljeve žalba protiv rješenja Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2020-7 od 5. ožujka 2021. kojim se utvrđuje povlačenje tužbe u iznosu od 678,00 kn.

Obrazloženje

1. Presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj P-119/2020-7 od 5. ožujka 2021. odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.712,00 kn s kamatama (točka I. izreke presude), naloženo je tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.875,00 kn (točka II. izreke presude), odbijen je tuženikov zahtjev za naknadu troška postupka u daljem iznosu od 625,00 kn (točka III. izreke presude), dok je rješenjem utvrđeno povlačenje tužbe za iznos od 678,00 kn (izreka rješenja). U bitnome, prvostupanjski je sud utvrdio kako je, nakon provedenog dokaznog postupka utvrdio kako ne postoje elementi za odgovornost tuženika primjenom čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj 66/19; dalje: ZSDU).

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, pri tome izričito navodeći kao žalbu podnosi protiv presude i rješenja. Žalitelj u bitnom ponavlja navode iznesene tijekom postupka, navodeći kako se oduzeta roba (mandarine) moraju vratiti vlasniku nakon završenog postupka, a tužitelj je pravomoćno oslobođen odgovornosti za prekršaj zbog kojega mu je roba oduzeta. Stoga smatra kako se u ovom slučaju doista radi o nezakonitom odnosno nepravilnom radu carinskih službenika iz čl. 14. ZSDU te da za isti odgovara Republika Hrvatska, pa predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba protiv presude djelomično nije osnovana, a djelomično nije dopuštena, dok žalba protiv rješenja nije osnovana.

5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe čl. 502. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 50.000,00 kn. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe čl. 467. st. 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

6. U postupku koji je prethodio pobijanoj presudi niti u pobijanoj presudi nisu učinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a u svojoj se žalbi tuženik ne poziva na neku od bitnih povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 1. 5. i 10. ZPP-a.

7. Prema čl. 14. ZSDU štetu koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave nadoknađuje Republika Hrvatska. Valja ukazati kako je istovjetnu odredbu sadržavao i Zakon o sustavu državne uprave („Narodne novine“ broj: 150/11, 12/13 - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 93/16 i 104/16) koji je bio na snazi u trenutku štetnog događaja, no taj je cijeli zakon prestao važiti danom stupanja na snagu novog Zakona o sustavu državne uprave (18. srpnja 2019.). No, kako je i novim zakonom propisana odgovornost tuženika za nezakonit ili nepravilan rad državne uprave, za samog se tužitelja nije ništa promijenilo.

8. Dakle, za postojanje odgovornosti države za štetu u smislu odredbe čl. 14. ZSDU trebaju biti kumulativno ispunjene tri pravne pretpostavke: 1) nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave i sudstva, 2) postojanje štete koja je zbog toga nastala tužitelju i 3) postojanje uzročne veze između nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne uprave i nastale štete tužitelju.

9. U ovom konkretnom slučaju, činjenice bitne za donošenje odluke nisu sporne – na dan provođenja carinskog nadzora (22. studenog 2017.) tužitelj nije imao odobrenje za privremeno korištenje javne površine za potrebe prodaje mandarina. Zbog toga su navedene mandarine tužitelju oduzete, a kako se radilo o pokvarljivoj robi iste su odmah po oduzimanju, carinski službenici predali G R u [adresa] i o tome na samoj potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta sastavili službenu bilješku. Tužitelj je dana 24. studenog 2017. ishodio odobrenje za privremeno korištenje dijela javne površine, i to u razdoblju od 22. studenog 2017. do 20. prosinca 2017.

10. Dakle, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj, u trenutku obavljanja carinskog nadzora i oduzimanja robe nije imao odobrenje za spornu prodaju, zbog čega u trenutku postupanja carinskog tijela nije bilo protupravnosti, te je nadzor izvršen i roba oduzeta u skladu sa odredbama čl. 10., čl. 71. st. 1. t. 4. i čl. 75. st. 1. Zakona o trgovini („Narodne novine“ broj: 87/08, 96/08, 116/08, 76/09, 114/11, 68/13, 30/14, 32/19, 98/19 i 32/20).

11. Ovaj sud ukazuje kako naknadno izdavanje odobrenja, s retroaktivnim djelovanjem, ne utječe na to da je carinsko tijelo, u trenutku obavljanja nadzora, postupalo pravilno i zakonito, a to što tužitelj nije pravovremeno zatražio odgovarajuću dozvolu (već je to učinio tek nakon obavljenog nadzora) pada na teret tužitelja.

12. Slijedom navedenog, tužbeni je zahtjev za naknadu štete pravilno odbijen kao neosnovan (točka I. izreke presude).

13. U odluci o troškovima postupka prvostupanjski je sud primijenio odredbe čl. 154. i 155. ZPP-a, odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14 i 118/14) kao i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12 i 157/13) i Tarifu sudskih pristojbi.

14. Kako žalitelj ne ukazuje da bi prvostupanjski sud pogrešno primijenio neku od zakonskih odredbi, niti je takva povreda utvrđena ispitivanjem odluke po službenoj dužnosti, žalba je i u tom dijelu neosnovana.

15. Slijedom navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena u točkama I. i II. njene izreke (čl. 368. st. 1. ZPP-a).

16. Točkom III. izreke presude odbijen je tuženik s dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka, pa stoga tužitelj nema pravnog interesa za podnošenje žalbe protiv te točke izreke (čl. 366. st. 1. u vezi čl. 358. st. 4. ZPP-a). Iz navedenog je razloga tužiteljeva žalba protiv točke III. izreke presude odbačena kao nedopuštena kao u točki I. izreke rješenja.

17. Nadalje, kako je tužitelj na ročištu 23. veljače 2021. povukao tužbu za iznos od 678,00 kn, čemu se tuženik nije protivio, prvostupanjski je sud pravilno riješio da se u tom dijelu tužba smatra povučenom. Stoga je tužiteljeva žalba u odnosu na rješenje o djelomičnom povlačenju tužbe odbijena kao neosnovana (čl. 380. t. 2. ZPP-a).

Zagreb, 23. svibnja 2022.

Sudac

Mladen Šimundić