REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

Poslovni broj: 12 Povrv-3/2021-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja S. & C.. S. d.o.o. V. G., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. B., odvjetnik u Z., protiv tuženika B. d.d. S., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. V., odvjetnik u S., radi isplate iznosa od 269.819,72 kn, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 8. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-7337/2020 od 26. listopada 2020. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 269.819,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 10.060,24 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. listopada 2020. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-7337/2020 od 26. listopada 2020. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 37,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate, kao i predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.475,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana izdavanja klauzule pravomoćnosti i ovršnosti do isplate, te se u tom dijelu zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 25.548,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 23. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja javni bilježnik M. P. iz S. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-7337/2020 od 26. listopada 2020., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 269.819,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2020. do isplate, kao i da mu naknadi nastale i predvidive troškove ovršnog postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv donesenog rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, pobijajući ga u cijelosti, pa je stoga rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3/2021- 3 od 26. veljače 2021. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi, tuženik je naveo da osporava osnov i visinu potraživanja tužitelja. Naime, račun koji je priložen uz prijedlog za ovrhu, kao vjerodostojna isprava, da ne sadrži pravno relevantne podatke iz kojih bi se uistinu i moglo zaključiti da je tuženik u obvezi isplatiti tužitelju utuženi iznos, jer sva potraživanja koja ima prema tuženiku tužitelj da je i naplatio pa da je stoga nejasno zašto je pokrenuo predmetni postupak. Tuženik je osporio i priloženi račun kao vjerodostojnu isprave, navodeći da ista ima materijalno pravnih nedostataka te da ju se stoga ne može cijeniti kao vjerodostojnu ispravu. Sam račun da ne dokazuje da je usluga ili isporuka izvršena, bez dokumentacije iz koje je moguće isto utvrditi. Stoga, tuženik je naveo da ukoliko postoji dugovanje tuženika prema tužitelju, da je potrebno utvrditi i o kolikoj se visini radi.

4. Podneskom od 18. siječnja 2022. tužitelj se očitovao na navode iz prigovora tuženika ističući da su ti navodi paušalni i bez osnova, jer da tuženik osporava tužiteljevu tražbinu bez navođenja konkretnog razloga osporavanja. Tužitelj je nadalje naveo da mu je tuženik putem elektroničke pošte poslao narudžbu kojom je naručio uslugu pomorskog prijevoza robe i to pet kontejnera na relaciji S. – S., po ranije ponuđenoj cijeni od strane tužitelja i to u iznosu od 8.000,00 USD po kontejneru, uz THC troškove u iznosu od 200,00 eura te dodatnih 60,00 eura, sve u protuvrijednosti u kunama (stavke 3., 4. i 5. utuženog računa). U skladu s tom narudžbom tužitelj da je e-mail porukom istog dana potvrdio primitak narudžbe. Tužitelj također navodi da su s tuženikom, također putem e-mail korespondencije, naknadno dogovoreni uvjeti po kojima tužitelj može dati konačnu ponudu u koju je uključena i usluga premije transportnog osiguranja robe te trošak premije osiguranja, a koju konačnu ponudu da je tuženik prihvatio u e-mail od 31. srpnja 2020. (stavke 1. i 2. utuženog računa). Tužitelj ističe da je o svim poduzetim radnjama prijevoza kontejnera iz K. u S. obavještavao tuženika pa da ga je tako i obavijestio da se dolazak broda, kojim se obavlja prijevoz, očekuje 4. kolovoza 2020. u S., a na što da je tuženik zatražio od tužitelja da mu ispostavi račun za navedenu uslugu prijevoza. Tuženik da je račun zaprimio te se s istim suglasio, doslovno navodeći da je račun u redu. Tužitelj naglašava da je izvršio predmetnu uslugu i dostavio tuženiku tražene kontejnere 4. kolovoza 2020., a što da je vidljivo iz potvrde A., M. p. a. d.o.o., a na koju uslugu prijevoza tuženik da nije imao bilo kakvih prigovora. Kako je dakle iz svega naprijed navedenog razvidno da je tužitelj u cijelosti izvršio zatraženu uslugu prijevoza kontejnera za tuženika te da se tuženik suglasio s cijenom te usluge te nije imao prigovora na izvršenu uslugu, to da je stoga tuženik dužan tužitelju podmiriti utuženi račun koji je ispostavljen za tu naručenu uslugu, a što tuženik nije učinio. Radi toga, tužitelj je predložio u cijelosti održati na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Ujedno, tužitelj je podnio prijedlog za određivanje prethodne mjere, u skladu s odredbama članka 501.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP), a o kojem prijedlogu je odlučeno rješenjem ovog suda broj Povrv-3/2021 od 8. travnja 2022.

5. Tuženik je u daljnjem tijeku postupka ostao kod navoda iz prigovora te je u odnosu na navode iz naprijed navedenog podneska tužitelja dodatno istakao i prigovor promašene pasivne legitimacije, navodeći kako je iz dokumentacije koju je tužitelj uz taj podnesak dostavio vidljivo da je pravni odnos bio sklopljen s pravnom osobom B.-o. d.o.o., čiji je zaposlenik L. L. bila u korespondenciji s tužiteljem, kao i da na dostavljenom izvješću prijemne kontrole IPK ne postoji pečat osobe kojoj je isto dostavljeno, a da na tom izvješću postoje i određene neusklađenosti kvalitete u odnosu na ugovor i dokumentaciju.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račun tužitelja br. 2020/3050-01-12 od 3.8.2020. (stranica 8 spisa), narudžbu br. 3046765 od 15.6.2020. (stranica 41 spisa), e-mail korespondenciju (stranice 42-50 spisa), obavijest o prispijeću tereta od 4.8.2020. (stranica 57 spisa), izvješće prijemne kontrole – IPK od 11.8.2020. (stranica 58 spisa) te dopis Ministarstva od 23.2.2022. (stranice 70-71 spisa). U dokaznom postupku saslušan je i svjedok S. S. iz Z., zaposlenik tužitelja.

7. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 269.819,72 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika na ime cijene odnosno naknade za izvršenu uslugu pomorskog prijevoza pet kontejnera na relaciji S. – S., kao i u vezi s tim povezanih troškova, a sve sukladno utuženom računu br. 2020/3050-01-12 od 3.8.2020.

9. Prema odredbama članka 661. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), ugovorom o prijevozu obvezuje se prijevoznik prevesti na određeno mjesto neku osobu ili stvar, a putnik, odnosno pošiljatelj se obvezuje mu za to platiti određenu naknadu. Prema članak 682. stavak 1. ZOO-a, preuzimanjem pošiljke i teretnog lista primatelj se obvezuje isplatiti prijevozniku naknadu za prijevoz, ako nije što drugo određeno u ugovoru o prijevozu ili u teretnom listu, te mu isplatiti iznose kojima je pošiljka opterećena.

10. Isto tako, prema odredbi članka 447. Pomorskog zakonika ("Narodne novine" broj 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19, dalje PZ), ugovorom o prijevozu stvari prijevoznik se obvezuje prevesti stvar brodom, a naručitelj prijevoza platiti vozarinu.

11. Iz utuženog računa tužitelj broj 2020/3050-01-12 od 3.8.2020. razvidno je da taj račun glasi na tuženika kao obveznika plaćanja istog te da se taj račun odnosi na izvršene usluge pomorske vozarine, kao i ostalih povezanih troškova na ime prijevoza pet kontejnera. U tom računu obračunato je ukupno pet stavki i to s osnova pomorske vozarine po cijeni od 8.000,00 USD po jednom kontejneru, zatim s osnova troškova THC od 200,00 eura po jednom kontejneru, ostalih troškova "bez zapreke" od 60,00 eura (stavke 3., 4. i 5. računa), kao i trošak transportnog osiguranja robe te usluge transportnog osiguranja robe (stavke 1. i 2. računa). Račun je izdan na ukupan iznos od 269.819,72 kn (s uključenim PDV-om), s datumom dospijeća na plaćanje 3. rujna 2020. Nadalje, iz tog računa je razvidno da od ukupno pet navedenih stavki samo na uslugu transportnog osiguranja robe po cijeni od 699,65 kn obračunat PDV u iznosu od 174,91 kn, dok je za sve ostale stavke iz tog računa navedeno da su iste oslobođene PDV-a po članku 44. stavak 1. Zakona o PDV-u, a zbog čega u računu na te ostale stavke PDV nije ni obračunat.

12. Iz dostavljene narudžbe za prijevoz br. 3046765 od 15.6.2020., a koja je sastavljena na memorandumu tuženika i koju je u ime naručitelja sastavila L. L., razvidno je da istom tuženik naručuje od tužitelja uslugu pomorskog prijevoza robe za pet kontejnera na relaciji S. – S., po ponuđenoj cijeni, a sve sukladno tužiteljevoj ponudi od 12.6.2020. Ponuđena cijena usluge prijevoza iz narudžbe, u cijelosti odgovara naknadi odnosno cijeni koja je zaračunata u utuženom računu tužitelja. Također, u toj narudžbi je navedeno da se račun za uslugu prijevoza ispostavi na tuženika.

13. Iz dostavljene e-mail korespondencije između stranaka, potvrđuju se navodi tužitelja da je tuženik naručio navedenu uslugu od tužitelja, kao i da je prihvatio konačnu ponudu u koju je uključena i cijena usluge premije transportnog osiguranja robe, kao i trošak premije, a što je razvidno iz e-mail poruka od 15. lipnja 2020. i 31. srpnja 2020. Nadalje, iz e-mail poruka od 30. srpnja do 3. kolovoza 2020. razvidno je da je tuženik zatražio dostavu računa za izvršene usluge prijevoza, a koji račun je tužitelj i dostavio.

14. Iz obavijesti o dospijeću tereta A., M. p. a. d.o.o. od 4.8.2020. razvidno je da se ista obavijest odnosi na prijevoz na relaciji S. – S. i to za pet brodova za spašavanje, a koji po svojim oznakama u cijelosti odgovaraju oznakama kontejnera koji su navedeni u utuženom računu tužitelja.

15. Iz izvješća prijemne kontrole – IPK od 11.8.2020., a u kojoj je kao sastavljač naveden B., i u kojoj se kao naziv robe koja se pregledava navode čamci za spašavanje i prikupljanje, razvidno je da je izvršen pregled čamaca i opreme od strane pet osoba, kao i da je u istom navedeno da nije potrebno ukalkulirati bilo kakve troškove kao posljedicu oštećenja ili nesuglasnosti kvalitete te robe.

16. Na ročištu održanom kod ovog suda 8. travnja 2022. izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. S., zaposlenika tužitelja, koji je u svom iskazu u bitnome naveo da kod tužitelja radi kao voditelj pomorskog odjela te da je tužitelj od tuženika zaprimio upit vezano za organizaciju pomorskog prijevoza kontejnera iz Š., K., u S., a na temelju kojeg upita da je tužitelj dostavio tuženiku ponudu, odnosno tuženik da je napravio narudžbenicu prema tužitelju na temelju te ponude. Tužitelj da je u skladu s navedenim dogovorom stranaka organizirao zatraženi prijevoz kontejnera, ugovorio transportno osiguranje te je po dolasku pošiljke u S. istu oslobodio u korist tuženika. Nakon toga, tužitelj da je izdao račun za izvršenu uslugu koji je dostavljen tuženiku. Svjedok je naveo da je cjelokupna korespondencija vođena usmeno i putem e-maila u pisanom obliku, a istu da je vodio s gospođom L. L., za koju smatra da je djelatnica tuženika. Naime, svi e-mailovi koje je ista slala tužitelju da su bili poslani s e-maila tuženika, a i narudžba da je glasila na tuženika. Nadalje, istakao je i da je tužitelj prije predmetnog prijevoza surađivao s tuženikom te da je i te ranije narudžbe u ime tuženika slala gospođa L. L., a po kojim ranijim odrađenim poslovima da je tuženik uredno plaćao ispostavljene račune tužitelju. Tuženik da po njegovim saznanjima nije izjavio bilo kakav prigovor na ispostavljeni račun. Odgovarajući na posebna pitanja, svjedok je naveo i da mu je poznato da postoji tvrtka B. o. d.o.o. S., ali da mu kao voditelju pomorskog odjela kod tužitelja nije poznato da bi tužitelj surađivao s tom tvrtkom niti joj ispostavljao bilo kakve račune, a isto tako da mu nije poznato da bi L. L. bila zaposlenica te tvrtke. Vezano uz pitanje da se u e-mail korespondenciji koja se nalazi u spisu spominje i tvrtka B. o. d.o.o., svjedok je ponovio je da su svi nalozi koje je L. L. slala tužitelju bili poslani u ime B. d.d. S., odnosno da su sve narudžbe tužitelju poslane od strane B. d.d. S.

17. Pored navedenog, sud je na prijedlog tužitelja, a sukladno odredbama članka 221.b ZPP-a, zatražio od Porezne uprave dostavu podataka o tome je li tuženik po utuženom računu tužitelja koristio pravo na odbitak pretporeza, a sve obzirom da iznos na koji je izdan taj račun prelazi vrijednost od 10.000,00 kn.

18. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Prema stavku 2. tog članka ZPP-a, sud može po službenoj dužnosti zatražiti od Ministarstva podatak o tome je li tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza za tražbinu iz stavka 1. tog članka samo ako one po pojedinačnom računu prelaze vrijednost od 10.000,00 kn.

19. Dopisom od 23. veljače 2022., a koji je kod ovog suda zaprimljen 25. veljače 2022., Ministarstvo obavijestio je ovaj sud da je tuženik račun tužitelja broj 2020/3050-01-12 od 3.8.2020. evidentirao u knjizi ulaznih računa u ukupnom iznosu od 874,55 kn, od čega je osnovica 699,64 kn, a pretporez 174,91 kn. Kako je dakle iz tog dopisa Porezne uprave razvidno da je tuženik utuženi račun tužitelja knjižio u svojim poslovnim knjigama i po istom koristio pravo na odbitak pretporeza, to se stoga, sukladno članku 221.b stavak 1. ZPP-a, ima smatrati da utužena tražbina tužitelja po navedenom računu postoji.

20. Sukladno navedenom, ovaj sud smatra da je tužitelj ispravama koje je dostavio u spis dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tužitelj za tuženika izvršio naručenu uslugu prijevoza pet kontejnera na relaciji S. – S. Osim iz dostavljene dokumentacije, na takav zaključak upućuje i iskaz saslušanog svjedoka S. S., čiji iskaz tuženik nije osporio, a koji svjedok je potvrdio da je tuženik od tužitelja naručio navedenu uslugu pomorskog prijevoza, a koju uslugu da je tužitelj u cijelosti izvršio sukladno dogovoru stranaka i na koju izvršenu uslugu i ispostavljeni račun tuženik nije imao bilo kakvih prigovora. Isto tako, na takav zaključak suda upućuje i činjenica da je prema dopisu Porezne uprave tuženik predmetni račun tužitelja knjižio u poslovnim knjigama te po istom koristio pravo na odbitak pretporeza.

21. Vezano uz tuženikov istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe se da je takav prigovor sud ocijenio neosnovanim, budući da tuženik nije ponudio ili predočio sudu bilo kakav dokaz da L. L. ne bi bila zaposlenica tuženika, odnosno da se narudžba za uslugu prijevoza upućena tužitelju ne odnosi na tuženika. S tim u svezi navodi se da je iz narudžbe za pomorski prijevoz upućene tužitelju razvidno da je ista sastavljena na memorandumu tuženika te da je u istoj navedeno da se račun za uslugu prijevoza ispostavi upravo na tuženika. I svjedok S. S. je potvrdio da su stranke već ranije surađivale te da je upravo L. L., u ime tuženika, i te ranije narudžbe slala tužitelju, a po kojim narudžbama odnosno odrađenim poslovima da je tuženik uredno plaćao račune tužitelju. Sama činjenica da se u e-mail korespondenciji stranaka koja je dostavljena u spis spominje tvrtka B.-o. d.o.o. S. ne ukazuje na to da je tužitelj sklopio ugovor o prijevozu s tom osobom, jer je L. L. kao kontakt osoba koja se pojavljuje u toj korespondenciji koristila adresu elektroničke pošte i to: "…..hr". Na neosnovanost prigovora promašene pasivne legitimacije ukazuje i činjenica da je tuženik predmetni račun tužitelja knjižio u poslovnim knjigama i koristio pravo na odbitak pretporeza, a što ukazuje na to da je upravo tuženik bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Vezano uz korištenje prava na odbitak pretporeza, ovaj sud ponovno napominje kako je u utuženom računu tužitelja PDV obračunat samo na jednu stavku i to uslugu transportnog osiguranja robe po cijeni od 699,95 kn, pri čemu obračunati PDV na taj iznos iznosi 174,91 kn. Dakle, tužitelj je po tom računu iskoristio pravo na odbitak pretporeza u cijelosti, odnosno za iznos za koji je i mogao koristiti pravo na odbitak pretporeza, budući da na ostatak tog računa PDV nije ni obračunat.

22. Na kraju, napominje se da tuženik u odnosu na svoje navode nije ponudio ni predočio sudu niti jedan dokaz, a samim time nije niti dokazao, u smislu odredbi članka 221.b ZPP-a, da tražbina iz utuženog računa tužitelja ne postoji, a niti je bilo čime dokazao da bi tužitelju na bilo koji način pravovremeno prigovorio na kvalitetu izvršene usluge, isporučenu robu ili izdani i dostavljeni račun.

23. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 269.819,72 kn, s osnova cijene odnosno naknade za izvršenu uslugu pomorskog prijevoza robe, osnovan, dok prigovori tuženika kojima je isti osporavao utuženo potraživanje tužitelja nisu osnovani, jer isti nisu ničim ni dokazani. Budući da tuženik kao naručitelj nije dokazao da je platio tužitelju ugovorenu naknadu za izvršenu uslugu prijevoza robe po utuženom računu, a niti je dokazao da bi njegova obveza prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza, to je stoga sud, sukladno naprijed navedenim odredbama PZ-a i ZOO-a u vezi s člankom 9. ZOO-a, usvojio tužbeni zahtjev tužitelja kojim isti potražuje od tuženika isplatu iznosa od 269.819,72 kn.

24. Budući da tuženik kao dužnik kasni s ispunjenjem novčane obveze, sukladno odredbama članka 29. stavak 1. ZOO-a, isti je dužan tužitelju na dosuđeni iznos glavnice tražbine platiti i zakonske zatezne kamate koje teku od 4. rujna 2020., kao prvog sljedećeg dana od dana dospijeća na plaćanje utuženog računa tužitelja, do isplate. Tužitelju su zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice tražbine priznate po stopi propisanoj člankom 29. stavak 2. ZOO-a za odnose iz trgovačkih ugovora, obzirom da predmetna tražbina proizlazi iz takvog ugovora.

25. Sukladno navedenom, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 269.819,72 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 4. rujna 2020. do isplate.

26. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 10.060,24 kn, a koji se sastoje od troškova javnobilježničke nagrade u iznosu od 3.048,19 kn s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 762,05 kn, sukladno članku 6. i 8. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 8/11 i 142/12, dalje Pravilnik), kao i troškova tužitelja zastupanog po odvjetniku za sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 11. t. 1. u vezi s Tbr. 7. t. 1. i Tbr. 50. važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje OT), uz pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.250,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT- a, sve to zajedno s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu, s pripadajućim zateznim kamatama, tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. i članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20).

27. U odnosu na preostali iznos nastalih troškova ovršnog postupka od 37,00 kn, kao i za predvidive troškove ovršnog postupka u iznosu od 3.475,00 kn, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika je trebalo ukinuti i u tom dijelu zahtjev tužitelja odbiti, jer se po ocjeni ovog suda ne radi o osnovanom zahtjevu za naknadu troška. Naime, vezano za nastale troškove ovršnog postupka od 37,00 kn, a koji se odnose na trošak dvije dostave rješenja o ovrsi u iznosu od 29,60 kn s obračunatim PDV-om u iznosu od 7,40 kn, tužitelj nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova odnosno nije dokazao da su mu ti troškovi uistinu i nastali i to upravo u toj visini, a niti u spisu postoji dokaz o plaćanju tih troškova od strane tužitelja. Pritom se napominje i da prema odredbama Pravilnika, javni bilježnik nema pravo na obračun PDV-a na materijalni trošak dostave. Isto tako, i u odnosu na predvidive troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 3.475,00 kn, a koji bi se odnosili na trošak javnobilježničke nagrade za izdavanje potvrde ovršnosti, pribave klauzule pravomoćnosti te sastava prijedloga radi dostave rješenja sudionicima u provedbi ovrhe, tužitelj također nije dostavio dokaz o nastanku tih troškova, a taj predvidivi trošak po ocjeni ovog suda nije ni mogao nastati obzirom da je tuženik pravovremeno podnio prigovor protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, a temeljem odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, odlučeno je kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće OT te odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" broj 53/19 i 92/21), a sve to obzirom na vrijednost predmeta spora od 269.819,72 kn. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

30. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 18.1.2022. kojim se očitovao na navode iz prigovora tuženika, u iznosu od 5.000,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za sastav podneska od 2.3.2022. u iznosu od 500,00 kn, sukladno Tbr. 8. t. 3. u vezi s Tbr. 50. OT-a, zatim za zastupanje na ročištima od 4.2.2022. i 8.4.2022. u iznosu od po 5.000,00 kn za svako od tih ročišta, sukladno Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 50. OT-a, kao i za zastupanje na ročištu od 11.3.2022. u iznosu od 2.500,00 kn, sukladno Tbr. 9. t. 2. u vezi s Tbr. 50. OT-a, a na koji trošak zastupanja po odvjetniku kao punomoćniku u ukupnom iznosu od 18.000,00 kn je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 4.500,00 kn, sukladno Tbr. 42. OT-a. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 3.048,00 kn, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

31. Tužitelju nije priznat više zatraženi trošak za sastav podneska od 2.3.2022. u iznosu od 4.500,00 kn, s obzirom da se po ocjeni ovog suda ne radi o jednom od podnesaka iz Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada nagrada po Tbr. 8. t. 3. OT-a, odnosno 500,00 kn koliko mu je i priznato, a ne 5.000,00 kn koliko je zatraženo. Također, tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak pristupa na ročište od 11.3.2022. u iznosu od 2.500,00 kn, a sve obzirom da su na tom ročištu stranke ostale kod ranije iznesenih navoda te se na istom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa stoga tužitelju za to ročište pripada nagrada po Tbr. 9. t. 2. OT-a (50%) odnosno 2.500,00 kn koliko mu je i priznato. Na tako nepriznati trošak u ukupnom iznosu od 7.000,00 kn tužitelja ne pripada ni obračunati PDV po stopi od 25% u iznosu od 1.750,00 kn. Ovdje se napominje da je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova ovršnog postupak sud odlučio u točkama I. i II. izreke, u sklopu odluke o platnom nalogu iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika, dok je u odnosu na trošak sastava prijedloga za prethodnu mjeru odlučeno u okviru rješenja suda od 8. travnja 2022.

32. Dakle, tužitelju je kao osnovan priznat trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 25.548,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude do isplate, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točki III. izreke ove presude.

U Splitu 23. svibnja 2022.

Sudac

Paško Bačić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.