REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. vojarna "Sveti Križ", Dračevac

S P L I T

Poslovni broj: K-89/14.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Mili Kragić, uz sudjelovanje zapisničarke N. Ć., u kaznenom postupku protiv optuženog I. J., zbog kaznenog

djela iz članka 118. stavka 2. KZ/11., u povodu optužnice OODO u S. broj: …, nakon održane javne rasprave 20. svibnja 2022.,

u u prisutnosti A. Š. –više savjetnice ODO u S.,

optuženog i njegovog branitelja odvjetnika S. Š., odluke javno objavljene u nazočnosti okrivljenikovog branitelja 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Temeljem odredbe čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09., 80/11., 91/11.,– odluka Ustavnog suda RH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje u tekstu: ZKP/08), presuda Općinskog suda u Splitu, broj: K-89/2014 od 17. listopada 2014. kojom je prihvaćen kazneni nalog protiv okrivljenika I. J. stavlja se izvan snage.

Okrivljeni: I. J., OIB:…, sin M. i V., rođen ….

godine u R., s prebivalištem u D. R., D., P. ., državljanin

RH, vozač, sa završenom srednjom stručnom spremom, neoženjen, bez djece, neosuđivan, nezaposlen, sezonski radi u turizmu,

k r i v  j e

II. što je dana 6. siječnja 2013.g. oko 3,00 sata u O. ispred CB B. u cilju da teško ozljedi M. V., a nakon što već prethodno u tom caffe baru s njim fizički sukobio, istog udario zatvorenom šakom u predjelu vilice nanijevši mu prijelom donje čeljusti, a koja ozljeda je teške naravi,

III. dakle, drugog teško tjelesno ozlijedio,

čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – djelo opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11. i 144/12., dalje u tekstu: KZ/11.).

III. Na temelju odredbe čl. 118. st. 1. KZ/11. okrivljeni I. J. se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci.

IV. Na temelju odredbe čl. 56. KZ/11., okrivljenom I. J. se izriče

UVJETNA OSUDA

s tim da kazna zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci neće se izvršiti ako okrivljenik u vremenu provjeravanja 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude, ne počine novo kazneno djelo.

V. Na temelju odredbe čl. 68. KZ/11. okrivljenom I. J. se izriče sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, koja može trajati do prestanka razloga zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja –2 (dvije) godine i koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi, izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju.

Na temelju članka 58. st. 5. KZ/11. okrivljeni I. J. se upozorava da mu se uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.

VI. Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni I. J. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 5.975,00 kuna kn (pettisućadevetstosedamdesetpetkuna) od čega na ime psihijatrijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. T. G. ukupan iznos od 2.200,00 kuna, za sudsko medicinsko vještačenje vještaka dr. Š. A. iznos od 1.775,00 kn te iznos od 1.000,00 kuna na ime troška paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude.

II.

r i j e š i o  j e

Na temelju čl. 149. st. 4. ZKP/08. dužan je okrivljeni I. J., OIB:…, u pripojenom spisu broj: K-718/14 platiti trošak kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., od čega na ime paušalne svote iznos od 200,00 kn (dvjestokuna) te nužne izdatke žrtve T. B., u roku 15 dana od pravomoćnosti rješenja.

Obrazloženje

ODO u S. podignulo je optužnicu poslovni broj: K-DO-

151/13 od 13. veljače 2014. protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz članka 118. st. 1. KZ/11. uređenu na raspravi od 13. srpnja 2017. (list 222 spisa).

Rješenjem broj: K-89/14 od 8. svibnja 2017. radi zajedničkog odlučivanja na temelju odredbe čl. 25. ZKP/08. sud je predmetnom spisu pripojio spis K-718/14 koji se vodi protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11., po optužnici ODO S., broj: K-DO-334/14 od 14. srpnja 2014.

Rješenjem broj: K-89/14 sud je na temelju odredbe čl. 380. st. 1. toč. 2., u svezi s odredbom čl. 452. toč. 4. ZKP/08., obustavio vođenje kaznenog postupka protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11., po optužnici ODO u S., broj: K-DO-344/14 od 14. srpnja 2014. (iz

pripojenog predmeta). Točkom II. izreke tog rješenja stavljen je izvan snage kazneni nalog koji je izdan Presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-718/14 od 31. listopada 2014.

Na temelju odredbe čl. 544. st. 1. ZKP/08., kazneni nalog koji je izdan presudom Općinskog suda u Splitu, broj: K-89/2014 od 17. listopada 2014. protiv okrivljenika I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11. stavljen je izvan snage, s obzirom da je sud u ovom predmetu donio presudu.

Na temelju odredbe čl. 407. st. 3. ZKP/08. rasprava od 20. svibnja 2022. je započela iznova, a očitujući se o osnovanosti optužbe, okrivljeni se nije smatrao krivim.

Imajući u vidu takav njegov stav o optužbi, izvodili su se dokazi.

U dokaznom postupku pročitana je i pregledana medicinska dokumentacija na ime M. V. izdana od strane KBC S (list 39-41 spisa). Na temelju

odredbe čl. 431. st. 1. toč. 6. ZKP/08., uz suglasnost stranaka, pročitan je zapisnik o ispitivanju svjedoka A. B. od 24. prosinca 2013. (list 53-55 spisa). Na

temelju odredbe čl. 431. st. 1. toč. 7. ZKP/08. pročitan zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka sudske medicine prof. dr. sc. Š. A. ispitanog na raspravi od 25. travnja 2017. (list 126-127 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka B. B. ispitanog na raspravi 21. rujna 2016. (list 102-103 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka F. J. ispitanog na raspravi 21. rujna 2016. (list 103-104 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka – oštećenika M. V. sa rasprave od 8. veljače 2017. (list 116- 117 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka J. R. ispitanog na raspravi 8. veljače 2017. (list 117 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka L. V. ispitanog na raspravi 13. srpnja 2017. (list 222-223 spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. I. ispitanog na raspravi 6. ožujka 2018. (list 235 spisa), zapisnik o ispitivanju stalnog sudskog vještaka dr. T. G. ispitanog na raspravi održanoj 6. listopada 2021. (list 258 spisa). Pregledan je i pročitan izvadak iz kaznene evidencije za okrivljenika I. J. (list 264-265 spisa).

Na temelju odredbe članka 431. stavak 3. ZKP/08. sud je izdvojio službene zabilješke o obavljenim obavijesnim razgovorima sa B. V. (u spisu list 3), sa M. V. (u spisu list 4), sa I. J. (u spis list 8), s B.

B. (u spisu list 12), sa L. V. (u spisu list 13), sa J. R. (u spis

list 14), sa F. J. ( u spisu list 15), A. B. (u spisu list 16),

sve sačinjene po djelatnicima Ministarstva unutarnjih poslova, PU SD, koja pismena će se po pravomoćnosti zatvoriti u poseban omot i čuvati kod

suca istrage, odvojeno od ostalih spisa, kako se ne bi mogla razgledati, ni koristiti u postupku. Službene zabilješke su obavijesti sačinjene po djelatnicima policije na okolnosti utuženog kaznenog djela za koje se tereti okrivljenik. Kako se radi o pismenima na kojima se ne može temeljiti sudska odluka, valjalo ih je izdvojiti iz spisa.

Na temelju odredbe čl. 421. st. 1. toč. 4. ZKP/08. odbijeni su dokazni prijedlozi obrane za toksikološkim vještačenjem oštećenika, da se od PP O. zatraži izvješće jesu li 6. siječnja 2013. djelatnici P. O. bili u ophodnji na obali rijeke C. u mjestu O. te jesu li tada razgovarali sa M. V., B. B., F.

J., L. V. i J. R., te provođenje kombiniranog psihijatrijsko psihologijskog vještačenja, kao odugovlačeći. Izvođenjem predloženih dokaza, dokazni postupak bi se nepotrebno odugovlačio, imajući u vidu izvedene dokaze i utvrđeno činjenično stanje, zbog čega je sud izvođenje ovih dokaza odbio.

U obrani, okrivljeni je naveo da je te večeri svojim društvom bio u O., u CB "B." u njegovom unutrašnjem dijelu. U jednom trenutku je nastala gužva i sjeća

se da su se vrlo brzo upalila svjetla. Tko je koga tu udario, ja doista ne zna, izričito tvrdi da nije udario nikoga, pa ni M. V.. Te večeri bio je sa F. J., J.

R., B. B. i L. V.. Prostor ovog caffe bara je mali, kojih 50

m2, bila je gužva i bilo je mračno do trenutka dok se nije upalilo svjetlo. Te večeri vidio je M. V., nisu bili u zajedničkom društvu, no u jednom su trenutku razgovarali, čak su se i posvađali. Gužva i naguravanje je nastalo nakon što su njih dvojica verbalno sukobili. Nakon što se upalilo svjetlo i stišala glazba u kafiću, mirno je izišao i otišao je kući. Nigdje se putem nije zaustavljao. Oštećenog M. V. poznaje iz viđenja, nisu prijatelji, ali se pozdrave kada se susretnu. Nakon ovog događaja, oštećenom se javio preko Facebook-a i pitao ga je zašto ga je optužio za nanošenje teške tjelesne ozljede, jer ga nije udario, a on mu je putem Facebook-a napisao da je njegov otac inzistirao da ga prijavi, pa ga je i prijavio.

Upitan, na različitost u svojem kazivanju u obrani kada je kazao da ga je u ovom naguravanju odvojio B., okrivljeni se branio da je to točno i da se na raspravi toga sjetio. Njega je B. svojim rukama obujmio i držao. Ne zna zašto je tako B. postupio, nije ga pitao.

Ne zna iz kojeg razloga je M. V. njega optužio da ga je udario i teško tjelesno ozlijedio. Kada je kazao da je nastala gužva i naguravanje, izričito tvrdi da se nije naguravao sa M. V.. U tom naguravanju njega nitko nije gurnuo. No, kada je to naguravanje krenulo, njega je B. B. rukama obujmio i izmakao sa strane. Između njega i M. V. je došlo do razgovora pa i verbalnog sukoba u kojem se M. V. kazao da je on glavni u gradu i da može imati curu koju god želi. Nešto mu je kazao, no ne sjeća se što.

Prilikom svojeg ispitivanja pred ODO S. oštećeni/žrtva M. V. je naveo da je inkriminirane prigode boravio kao gost u caffe baru B. u O.. Bio je u društvu s jednim poznanikom, ujedno prijateljem okrivljenog I. J.. U jednom trenutku taj njegov poznanik otišao je za šank po piće, dok su I. i on nastavili dalje razgovarati. Pričali su o proslavi Nove godine u B., nakon čega ga je okrivljeni udario šakom negdje u lice, a on je njega odgurnuo. I. prijatelji su sve to vidjeli te su ih izgurali iz caffe bara vani. Dok su se nalazili ispred caffe bara B. I. je ponovo nasrnuo na njega udarivši ga šakom u bradu. Svjedok navodi da mu tom prilikom nije uzvraćao, ali mu je u pomoć prišao prijatelj A. B. te ih razdvojio, a zatim ga je odmah i odveo na Hp u O. odakle su ga uputili u bolnicu u S.. Međutim, nakon što su otišli s hp u O. prvo su otišli na obalu rijeke C. pokraj mosta, a tamo je vidio i prijatelje I. J.. I. tamo nije bio. U bolnicu u S. je otišao negdje pred jutro, a odvezao ga je prijatelj M. J., operiran je te zdržan na liječenju 6 dana. Oštećeni sam zaključuje da ga je okrivljeni napao jer mu se u razgovoru nije svidjelo ono o čemu su razgovarali, a govorili su o proslavi Nove godine u B..

Prilikom svojeg ispitivanja na raspravi, svjedok je u bitnom iskazivao kao pred ODO S., osim što je sada naveo da ga I. J. nije udario kad su se nalazili u unutrašnjem dijelu prostorija caffe bara B. Tamo ga je gurao, ali ga nije udario. Nakon što su ih izveli vani iz caffe bara, na način da su njega držali i izveli vani njegovi prijatelji, a okrivljenog su držali i izveli vani njegovi prijatelji, I. J. se zaletio prema njemu i zadao mu je udarac šakom u lice, u bradu, od čega mu je i nastala ova ozljeda. Ne zna zašto je na zapisnik o njegovom ranijem ispitivanju navedeno da ga je I. J. udario dok su bili unutar caffe bara, pa još jednom kada su izišli vani. Izričito tvrdi da ga je I. J. udario jednom i to ispred ulaza u ovaj caffe bar. Ovo naguravanje u caffe baru opisuje tako što je okrivljeni gurnuo njega, a on je od tog guranja gurnuo nekoga iza sebe. Prostor gdje se ovo desilo je mali i bila je gužva. U tim situacijama, obično su ljudi radoznali pa svi gledaju što se zbiva, nastaje komešanje i međusobno naguravanje. Ne može se sjetiti u čijem društvu i koliko se zadržao na obali rijeke C.. Ne sjeća se da je te večeri na obalu rijeke C. došla policija. Izričito tvrdi da mu se tom prigodom nije obratio policajac. Te večeri nije nikome kazao da bi ga neka djevojka slučajno, laktom udarila i da je to bio razlog nastanka njegove ozljede. Lagao je prilikom dolaska na hitnu pomoć K. S. kada su ga liječnici pitali kako je zadobio ovu ozljedu. Tada je lažno kazao da mu je to napravila grupa nepoznatih mladića, u kafiću na B. u S. i da im pobjegao. Njegov otac je, kasnije, jer je saznao što se uistinu dogodilo, prijavio policiji ovaj događaj.

Izričito tvrdi da ga je Igor Jurčević ničim izazvan napao i to tako što ga je gurnuo u caffe baru B. Kada su ih izveli vani, ispred ovog caffe bara, I. J. ga je udario šakom u područje brade od kojeg udarca mu je nastala ozljeda prijeloma vilice.

Nekoliko mjeseci nakon što je izišao iz bolnice I. J. mu se javio preko društvene mreže Facebook, pozvao ga je na piće i da malo popričaju. Pozivu se nije odazvao zbog obaveza. Slučajno ga je vidio još jedanput ili dva puta u O.. Ne druže se i nisu prijatelji. Nije zainteresiran za kazneni progon I. J., niti u ovom postupku postavlja imovinskopravni zahtjev. Okrivljeni mu se nije ispričao zbog ovoga što mu je uradio.

Svjedok A. B. u svojem iskazu je naveo da je inkriminirane prigode radio u caffe baru C. u O., a koji se nalazi odmah preko puta caffe bara B. N. je baš završila smjena i izašao je iz caffe bara C. Došlo je do

fizičkog sukoba između M. V. i I. J.. Tada je uočio je da je M.

V. krvav nos. Dok je stajao pred caffe barom B. I. J. se još jednom zaletio prema M. V.. No, on i ostali su se požurili ih razdvojiti. Ne može se izjasniti je li netko od njih udario ovog drugog. Nakon što su ih razdvojili on je M. V. odvezao u DZ O. Inače, svjedok poznaje okrivljenog i oštećenog, jer su se jedno družili vrijeme dok su zajedno trenirali nogomet.

Svjedok B. B. inkriminirane prigode je bio u društvu sa J. R.,

okrivljenim i još nekim prijateljima. U jednom trenutku je uočio M. V. i okrivljenog kako razgovraraju za stolom. Odjednom, njemu iza leđa se stvorila nekakava gužva i nije mogao uočiti što se zbiva. I. J. je stajao pored njega i uhvatio ga je i izmaknuli su se u drugi dio kafića. Netko od osoblja caffe bara je upalio svjetlo te su svi posjetitelji izišli iz caffe bara. Nije vidio da je došlo do ikakvog fizičkog sukoba. Pozvao je I. brata da dođe po njega te su se njih dvojica uputili do obale rijeke C. gdje su se trebali susresti s I. bratom. Tada je, preko puta ceste vidio M. V. i njegovo društvo. Ubrzo je došla i policija, a jedan policijski službenik se obratio M. V. zbog ogrebotine kraj oka. M. V. je kazao da ga je neka djevojka udarila laktom. Ne zna kada i kako se M. V. ozlijedio, ne sjeća se nikakvog fizičkog sukoba te večeri, niti je vidio da bi se sukobili M. V. i I. J.. Neshvatljivo mu je da je te večeri M.

V. zadobio ozljedu loma čeljusti, a da je unatoč tome mogao normalno razgovarati i da se nije tužio na bolove.

Svjedok F. J. navodi da se inkriminirane prigode nalazio ispred caffe bara B. Tu večer je bio u društvu s I. J., J. R. i

B. B., ali u caffe bar B. nije ušao zajedno s njima, jer je ostao vani

s obzirom da je vidio poznanike kojima se javio. U caffe bar B. je ušao, došao do svojeg društva i sa stola uzeo piće koje su mu naručili i izišao vani. Iz vani je vidio da se u unutrašnjem dijelu događa neka gužva, koja se smirila kada je ušao unutra. Inače prostor ovog caffe bara je mali, a u njemu je bilo puno ljudi i nije mogao vidjeti što se zbiva. Potom su svi gosti izišli vani iz kafića. Nije vidio da bi došlo do ikakvog sukoba između bilo koga. Tu večer nije vidio da bi se sukobili M. V. i I. J.. I. J. je ispred caffe bara bio sam, odmaknut i stajao je nekako "sa strane". On nije od priča i razgovora i u raspravi nije sudjelovao s nikim. Je li to vrijeme bio s nekim svjedok ne zna, s obzirom da se družio i razgovarao s drugim gostima. Kasnije, te večeri na obali C. je vidio M.

V. i njegovo društvo, a iz tog društva je prepoznao A. B.. Tu su došli policijski službenici koji su se obratili M. V. i pitali ga za ogrebotinu na licu, a on im je odgovorio da ga je udarila neka djevojka. Vido je tu ogrebotinu na M. licu, a nikakvu drugu ozljedu nije vidio. M. je normalno komunicirao.

Svjedok J. R. u svojem iskazu, u bitnom je naveo da je inkriminirane prigode bio u društvu sa F. J., B. B. i drugima. Bili su u caffe baru

B. a tu je vidio i M. V. i njegovo društvo. U jednom trenutku se stvorila nekakva gužva, naguravanje i ne zna što je bio povod tome, niti tko se naguravao. Ubrzo su svi posjetitelji izišli vani, ispred caffe bara i nitko se nije s nikim fizički sukobio ili naguravao. Otišao je prema obali C. i tamo je zatekao M. V. i njegovo društvo. Tu su došla i policijska ophodnja, a jedan policajac se obratio M. V. i pitao ga za ozljedu na licu. M. je kazao da ga je ogrebala djevojka. Tada je uočio da M. ima ogrebotine na licu, a njemu su izgledale kao da su nanesene duljim noktima, dok nikakve druge ozljede na njemu nije uočio. M. V. je normalno govorio i ništa nije ukazivalo da je on eventualno ozlijeđen. Inače, tijekom cijele večeri nije uočio da bi se okrivljenik i M. V. sukobili na bilo koji način. Jedno vrijeme je bio s njima u društvu kada su normalno razgovarali. No, cijelo vrijeme nije bio nazočan njihovom razgovoru.

Svjedok L. V. u svojem iskazu je naveo da se ne sjeća točno datuma kada se inkriminirana prigoda koja se okrivljeniku stavlja na teret dogodila, no upoznat sam sa događajem i poznato mu je što mu se stavlja na teret. Čuo je da je M. V. zadobio nekakvu ozljedu koju može povezati sa zbivanjima u caffe baru B. u O.. Bio je u tom caffe baru u društvu sa B. B., F. J., J. R.

i okrivljenikom. Prostor caffe bara B. je relativno mali prostor, nekih 30 m2, a unutra je bilo 15-ak gostiju. Nije bila gužva, osim na samom ulazu caffe bara. Sve goste je prepoznao iz viđenja, iz grada. Tu je bio i M. V.. S I. J. nije bio cijelo

vrijeme. U jednom trenutku se upalilo svjetlo u caffe baru. Tada je stajao na samom ulazu u caffe bar i primijetio je da se gosti naguravaju. Nije vidio tko je počeo sa naguravanjem, niti tko se naguravao. Odmah je izišao iz caffe bara i otišao kući. Nije se zadržavao ispred caffe bara, niti mu je poznato da bi ispred istog izbio ikakav fizički sukob ili ikakvo naguravanje. Krenuo je kući i na tom putu se zaustavio na obali rijeke C.. Tamo je zatekao i M. V., ne zna je li tko bio iz njegovog društva tada s njime. Zadržao se minut ili dva i otišao je kući. Dok je tu bio njima nisu prišli policijski službenici i ne sjeća se i nije mu poznato da bi M. V. tada govorio da ga je laktom udarila djevojka. Nije vidio trenutak kada je I. J. izišao vani iz caffe bara. Po izlasku odmah je krenuo kući s time da sam se vrlo kratko zadržao ispred caffe bara B., iz radoznalosti, da vidi što se događa. U jednom trenutku je vidio I. J. da se nalazi ispred caffe bara B. a tada je otišao kući i nije vidio da je došlo do ikakvog daljnjeg sukoba ili naguravanja pred caffe barom. Poznaje I. J. i ponekad se druže, dok M.

V. poznaje iz viđenja i ne druže se.

Svjedok M. I. o inkriminiranom događaju za kojeg se tereti okrivljeni nema nikakva saznanja. Caffe bar B. u O. je u vlasništvu njegove obitelji i ne zna je li inkriminirane prigode uopće bio u caffe baru. P. I. J. i M. V. iz

grada. S obzirom da iskaz ovog svjedoka nije važan za odlučivanje jer ovaj svjedok ni nema nikakva saznanja o inkriminiranom događaju, to se u obrazloženju presude iskaz ovog svjedoka više neće ni navoditi.

U dokaznom postupku, kako se naprijed i navodi, ispitani su stalni sudski vještak psihijatar dr. T. G. i vještak sudske medicine prof. dr. Š. A..

Iz pisanog sudsko medicinskog vještačenja prof. dr. Š. A. proizlazi

da je M. V. zadobio napuknuće nosnih kostiju koje je nastalo kao posljedica udarca tupo tvrdim sredstvom. Zadobio je i prijelom donje čeljusti u regiji 4,3 – koji je nastao kao posljedica jakog udarca tupotvrdim sredstvom. U konkretnom slučaju mogao je nastati kao posljedica udarca šakom, te predstavlja običnu tešku tjelesnu ozljedu. Pri ovim navodima vještak je ostao i na raspravi, s time da je naveo da su te ozljede nastale kao posljedica dva udarca i mogle su nastati kao posljedica udaraca zatvorenom šakom. Za napuknuća nosa je bio potreban udarac srednjeg jakog do jakog intenziteta, a za prijelom donje čeljusti trebao je udarac jakog intenziteta.

Očitujući se na okolnost mogućeg mehanizma nastanka prijeloma donje čeljusti laktom, vještak je naveo da je to moguće, no raspored obje ozljede kao i stanje prijeloma više upućuju na direktni udarac šakom. Za nastanak ovakve ozljede važna je kinetička energija i snaga koja djeluje na jednu užu površinu tijela i dovodi do prijeloma na tom dijelu kosti. Udarac laktom djeluje na veću površinu tijela, stoga se u takvim slučajevima oslobađa intenzivna energija koja može dovesti do prijeloma na dva mjesta, odnosno nastaje dvostruki prijelom. Inače, udarac laktom obično predstavlja jači udarac nego udarac šakom, pogotovo ako to tuče osoba koja zna tako udarati.

Vještak smatra da mehanizam nastanka predmetne ozljede na način da takvu ozljedu u prolazu, slučajno, u gužvi nanese ženska osoba je manje moguć. Za nastanak ovakvog prijeloma treba jači udarac, a to se ne postiže ovim mehanizmom. Treba biti zamaha. Da bi se ovakva ozljeda nanijela laktom, u prolazu, slučajno, od strane ženske osobe, ista mora jako zamahnuti, te obučeno udariti, što bi značilo da ta osoba ima potrebno znanje, vještinu udarca, ali i značajnu fizičku spremnost i muskulaturu. Vještak navodi da je moguće da nakon ovakve ozljede oštećeni može hodati i može govoriti, ali i da pri tome on ima značajnu bol. Prag boli nije jednak kod svih ljudi, stoga je moguće da je kod oštećenog nešto niži prag boli. Nije neuobičajeno da osoba koja ima prijelom vilice može govoriti. Razlike u govoru su beznačajne, možda malo zbog otekline može imati promjene glasa u vidu zastajkivanja u govoru te bi mogla bi biti vidljiva oteklina na mjestu udarca, ali i ne mora.

Oštećeni je prvi put pregledan 6. siječnja 2013., kada je utvrđeno mjesto udarca - donja čeljust i prijelom nosa, da bi se 8. siječnja 2013. utvrdilo da postoji prijelom na mjestu donje čeljusti, a 9. siječnja 2013. je izvršen operativni zahvat. Na nalazu od 6. siječnja 2013. je naznačeno da je pacijent odbio daljnje liječenje i dijagnostiku, radi čega daljnja obrada nije niti uslijedila. No, 8. siječnja 2013. oštećeni M. V. se očito zbog bolova i uslijed ne postizanja okluzije koja je potrebna za žvakanje hrane javlja maksilofacijalnom kirurgu, slijedom čega se, zbog ozljeda vrši i odgovarajući operativni zahvat i to 9. siječnja 2013. Nepostizanje okluzije prati jaka bol, radi čega, zaključuje vještak da se oštećeni uslijed boli javlja na nastavak liječenja i obradu što je prethodno, pri prvom pregledu, odbio. Zaključno 6. siječnja 2013. je medicinski dokumentirano da postoji udarac u donju vilicu, dok je 8. siječnja 2013. utvrđeno da se radi o prijelomu donje čeljusti, koja se operativno zbrinula 9. siječnja 2013.

Vještak psihijatar dr. G. u svojem pisanom nalazu i mišljenju, u bitnom za okrivljenog navodi da boluje od trajne duševne bolesti - shizofrene psihoze, a u vrijeme počinjenja kaznenog dijela vjerojatno u fazi pogoršanja. U vrijeme počinjenja kaznenog dijela okrivljeni je bio bitno smanjeno ubrojiv te je preporučio određivanje sigurnosne mjere obaveznog psihijatrijskog liječenja. Vještak psihijatar dr. G. je ispitan na raspravi 6. listopada 2021., kada je iskazivao u bitnom kao i u svojem pisanom nalazu dodatno kazujući da kod okrivljenog, s obzirom da boluje od trajne duševne bolesti, a poglavito u slučaju uzimanja alkohola, postoji opasnost od ponavljanja težeg kaznenog djela.

Optužnicom se okrivljenik tereti za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11. Za postojanje kaznenog djela teške tjelesne ozljede iz ovog članka, od odlučnog značaja je utvrđenje veze između radnje i posljedice, a namjera se mora odnositi na sve elemente djela, pa i na posljedicu. Za nanošenje teške tjelesne ozljede traži se opća namjera za ozljeđivanje, a počinitelj odgovara za ozljedu koju je stvarno nanio.

S obzirom na činjenične navode i obranu okrivljenog I. J., u postupku nije sporno da je 6. siječnja 2013. oko 3,00 sata u O. u caffe baru „B.“ došlo do susreta između okrivljenog i M. V.. Nije sporno da je prijelom donje čeljusti ozljeda teške naravi.

Navedeno okrivljeni ne osporava, a to proizlazi i iz iskaza oštećenog M. V. i sudsko medicinskog vještačenja prof. Š. A..

Sporno je je li se okrivljeni u tom caffe baru s M. V. fizički sukobio, je li ga ispred caffe bara B. I. J. udario zatvorenom šakom u predjelu vilice i je li tada zadobio prijelom donje čeljusti.

Tako svjedok F. J. kazuje da nije ni bio u unutrašnjem dijelu caffe bara kada je započelo naguravanje i nije vidio tko se naguravao. Okrivljenog je vidio ispred caffe bara B. no nije vidio da je okrivljeni ikoga fizički napao, no nije ni cijelo vrijeme promatrao okrivljenog, već je bio u društvu sa drugim ljudima.

Svjedok J. R. svjedoči o razgovoru između okrivljenog i M. V., no nije cijelo vrijeme bio prisutan tom razgovoru. Potvrđuje naguravanje u caffe baru. Negira da je došlo do bilo kakvog okršaja ispred caffe bara.

Svjedok B. B. potvrđuje naguravanje u caffe baru, no nije vidio tko se naguravao. U tom naguravanju okrivljenog je uhvatio i izmaknuo u drugi dio kafića. Nije vidio da je došlo do ikakvog fizičkog sukoba te večeri, niti je vidio da bi se sukobili okrivljeni M. V..

Svjedok L. V. potvrđuje da je došlo do naguravanja unutar caffe bara, no nije vidio tko se naguravao, jer je bio na ulazu u caffe bar u tom trenutku. Ovaj svjedok je odmah izišao iz caffe bara i otišao kući. Ovaj svjedok nije vidio trenutak kada je I. J. izišao iz caffe bara.

Iskaze svjedoka F. J., B. B. i J. R. sud nije prihvatio

kao vjerodostojne u dijelu u kojem navode da nije došlo i da nisu vidjeli da bi okrivljeni fizički napao M. V.. Ovo s toga, što iz iskaza A. B. i M. V. proizlazi da je okrivljeni fizički napao i udario oštećenog, a nakon čega su ih druge osobe razdvajale. Ako se okrivljeni unutar caffe bara ponašao uredno, zašto su ga držeći izveli izvan caffe bara? Nelogično je i neživotno da ovi svjedoci, koji su mu i prijatelji i s kojima je bio u društvu ove večeri, u situaciji kada su ga iz caffe bara držeći izveli nakon što je nesporno unutar caffe bara bilo naguravanje, u nastavku, ispred caffe bara okrivljenog ostavljaju samog i ne paze na njegovo ponašanje.

Iskaz svjedoka A. B. sudu je vjerodostojan. Ovaj svjedok je

neposredni očevidac zbivanja ispred caffe bara B. Poznaje okrivljenog i oštećenog iz vremena dok su zajedno trenirali nogomet i nema razloga lažno iskazivati i teretiti okrivljenog. Ovaj svjedok je ispitan u prethodnom postupku 24. prosinca 2013., i u nazočnosti okrivljenikovog branitelja, pa s obzirom i na vrijeme ispitivanja, događaja se zasigurno dobro i sjećao.

Iskaz svjedoka L. V. sudu je vjerodostojan, ali je njegova dokazna snaga ograničena. Ovaj svjedok nije ni mogao vidjeti događaj unutar caffe bara, jer se nalazio na ulazu u taj objekt, u kojem je nesporno bila gužva, a nakon čega je odmah otišao kući. Nije vidio ni da je okrivljeni izišao iz caffe bara shodno čemu sud zaključuje da je ovaj svjedok napustio mjesto događaja prije inkriminiranog zbivanja i zato nije ni mogao vidjeti zbivanja u nastavku ispred caffe bara.

Svjedočki iskaz oštećenog žrtve M. V. sud je prihvatio, jer je dan jasno, precizno i određeno, a i u skladu je s rezultatima provedenog dokaznog postupka. Oštećenik je dva puta ispitivan, o inkriminiranom događaju u bitnom iskazuje identično. No pred sudom ovaj svjedok navodi da ga je okrivljeni I. J. udario jednom i to ispred caffe bara B. kada mu je i nastala predmetna ozljeda, dok ga u unutrašnjem dijelu nije udario već isključivo odgurnuo. U iskazu pred ODO S. navodi da ga je okrivljeni udario i u unutrašnjem dijelu caffe bara B. nakon čega ga je odgurnuo. Okrivljeni ga je ničim izazvan napao, nakon čega su obojicu izveli vani prijatelji s kojima su bili u društvu. Oštećeni navodi da ga je ispred caffe bara Igor Jurčević udario šakom u područje brade.

Da se okrivljeni fizički sukobio sa oštećenim u unutrašnjem dijelu caffe bara proizlazi iz iskaza oštećenog koji navodi da ga je okrivljeni gurnuo. Nitko od okrivljenikovih prijatelja koji su u ovom postupku ispitani kao svjedoci nisu vidjeli da je došlo do ikakvog sukoba između njih dvojice, pri čemu potvrđuju činjenicu naguravanja u caffe baru. Tu večer prema iskazima svih svjedoka u caffe baru je bila gužva i nije se dobro vidjelo, a društvo s kojim je došao I. J., nije cijelo vrijeme bilo uz njega, niti su ga u svakom trenutku promatrali. Iz iskaza oštećenog M. V. i svjedoka B. B. proizlazi da su M. V. i okrivljeni jedno vrijeme bili sami za stolom u caffe baru. Postavlja se pitanje zašto su u trenutku naguravanja u caffe baru baš oštećenog i okrivljenog iz tog prostora izveli njihovi prijatelji i na takav način njih "identificirali" kao osobe koje su se naguravale. Okrivljeni pak opisujući svoj susret s oštećenim u unutrašnjem dijelu caffe bara B. navodi da se posvađao s oštećenim i da je nakon toga nastalo naguravanje. On da je tada mirno izišao iz caffe bara vani i otišao kući. Nakon što mu je predočena obrana sa prvog ispitivanja u dijelu kada je naveo da je u trenutku naguravanja, baš njega B. B. obujmio i držao te ga izveo iz caffe bara te je u upitan zašto je drugačije kazao na raspravi, okrivljeni se branio da je točno ono što je kazao na prvom ispitivanju i da se toga sjetio kada mu je predočeno. Nakon što su okrivljenog i oštećenog izveli ispred caffe bara, prema iskazu oštećenog, okrivljeni se zaletio u njega i udario ga šakom u područje brade. Da je tada okrivljeni fizički napao oštećenog proizlazi iz iskaza svjedoka A. B. koji je očevidac događaja i koji je sudjelovao u „razdvajanju“ okrivljenog i oštećenog. U. to, iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da se okrivljeni I. J. ispred caffe bara B. dva puta zaletio i fizički nasrnuo na oštećenog. Ovaj svjedok opisujući fizički obračun između njih navodi da je zamijetio kako je M. V. krvav nos i zaključio da mu je potrebna liječnička pomoć. Nakon toga, svjedok navodi da se Igor Jurčević još jednom zaletio prema M. V., no ne zna je li ga tada i udario.

Za pretpostaviti je da situacija u kojoj se našao oštećeni koji u noćnom izlasku opušteno razgovara s okrivljenim o dojmu s proslave Nove godine, ne očekuje da će ga okrivljeni napasti. No, prema kazivanju oštećenog, okrivljeni je baš u tom razgovoru, bez ikakvog povoda na njega fizički nasrnuo i gurnuo ga. Zasigurno takve okolnosti događaja izazivaju i pojačane emocije i odražavaju se na percepciju samog događaja, pa s tim u vezi su utjecale na različitost u kazivanju oštećenog da ga je okrivljeni i udario u unutrašnjem dijelu caffe bara, a što je negirao u iskazu pred sudom. To što oštećeni nije identično iskazivao o udarcima koje je zadobio, inkriminirani događaj ne dovodi u pitanje, niti vjerodostojnost njegovog iskaza. Životno je i logično da napadnuta osoba pri napadu, u strahu za život, ne broji udarce svojeg napadača. No, indikativno je da se iz iskaza svjedoka A. B. može zaključiti da je okrivljeni ispred caffe bara dva puta napao oštećenog. Ovaj svjedok opisuje fizički sukob okrivljenog i oštećenog, nakon čega na oštećenom vidi krvavi nos. Potom navodi da se I. J. još jednom zaletio prema M. V. (no svjedok ne zna je li ga i udario). Kada se iskaz ovog svjedoka stavi u kontekst vještačenja prema kojem je oštećeni inkriminirane prigode zadobio napuknuće nosnih kostiju i prijelom donje čeljusti i da su te ozljede nastale kao posljedica dva udarca, a da o dva udarca prvotno govori i oštećeni, onda to ukazuje da bi okrivljeni inkriminirane prigode zadao oštećenom dva udarca. Inkriminirani događaj se zbio 6. siječnja 2013., a ovaj svjedok je pred sudom ispitan 8. veljače 2017. Inrkiminirani događaj mu je zasigurno bio traumatično iskustvo te uvažavajući protek vremena od događaja te stanje prepasti u okolnostima iznenadnog napada, životno je da postoje odstupanja u iskazu. Ovdje svakako treba voditi računa o činjeničnim navodima i količini kriminalne aktivnosti a za koju se tereti okrivljeni (udarac u predjelu vilice), a što oštećeni potvrđuje. Pri prijamu u bolnicu, oštećeni za ozljedu lažno liječniku govori da su mu je zadale nepoznate osobe u caffe baru na B.. Ni takva njegova izjava ne dovodi u pitanje istinitost iskaza oštećenog o identificiranju okrivljenog kao svojeg napadača i postupanju okrivljenog inkriminirane prigode. Po stajalištu suda ona je odraz ne zainteresiranosti oštećenog za kazneni progon okrivljenog. Oštećenik u svojem iskazu izričito navodi da nije zainteresiran za okrivljenikov kazneni progon, da ne postavlja imovinsko pravni zahtjev, pri čemu ni događaj nije prijavio policiji (to je učinio njegov otac), pa uzimajući u obzir i ovakav odnos prema okrivljenom, nema govora da bi žrtva Marin Velić prijavio okrivljenog za nešto što nije učinio ili da bi lažno iskazivao.

Isto tako ovaj svjedok je izričit da za boravka i u razgovorima na obali C. (nakon inkriminiranog događaja) nije govorio da bi mu predmetnu ozljedu zadala ženska osoba laktom, a na što ukazuje svjedok B. B. I J. R., dok F. J.

navodi da je tada oštećeni kazao da ga je neka djevojka ogrebala po licu. Osim što M.

V. negira da bi takvo nešto kazao te prigode, svjedoci obrane nisu ni suglasni o takvoj njegovoj izjavi, a takav mehanizam nastanka, uvažavajući vještačenje vještaka dr. A. manje je moguć (prethodno je opisano). Isto tako po ovom vještačenju, unatoč predmetnoj ozljedi, oštećeni je mogao govoriti, a razlike u govoru bi bile beznačajne, pri čemu na vilici na mjestu udarca je mogla biti vidljiva oteklina ali i nije morala.

Sud u potpunosti poklanja vjeru vještačenjima vještaka dr. A. i dr. G. smatrajući ih izrađenima sukladno pravilima struke te je ovim vještačenjima u potpunosti odgovoreno na sva pitanja glede vrste i mehanizma nastanka ozljede oštećenog (vještvo dr. A.) i ubrojivosti okrivljenog (vještvo dr. G.), pri čemu ni stranke nisu imale primjedbi na te dokaze.

Dokumentacija koja je pročitana tijekom dokaznog postupka cijenjena je vjerodostojnom i prihvaćena kao istinita, obzirom stranke nisu imali primjedbe na istu, niti je njihova vjerodostojnost ičim dovedena u pitanje. Riječ je o medicinskoj dokumentaciji iz koje je razvidno da je oštećeni inkriminiranog dana i kasnije zatražio liječničku pomoć i da je liječen u K. S.. O ozljedama i tijeku liječenja se izjasnio vještak prof. A. i prethodno je navedeno.

Stoga je sud obranu okrivljenog ocijenio neuvjerljivom i proturječnom provedenim vjerodostojnim dokazima, rezultat je njegova nastojanja da otkloni kaznenu odgovornost za ovo djelo.

U odnosu na oblik krivnje sud je uvjerenja da je okrivljeni I. J. predmetno kazneno djelo počinio s izravnom namjerom (članak 28. stavak 2. KZ/11.). Kada, dakle, okrivljeni oštećenog šakom udara u glavu u predio vilice on je tada, u granicama bitno smanjene ubrojivosti, ipak svjestan da na taj način oštećenog može teško tjelesno ozlijediti, jer je, prosječnom čovjeku poznato da takav udarac u to područje dovesti do teške tjelesne ozljede, što se i desilo i što je i htio. Da je okrivljeni postupao s izravnom namjerom potvrđuje mjesto udarca i sila koja je bila jakog intenziteta (prema vještačenju i prethodno je navedeno).

Stoga, uvažavajući sve prethodno navedene činjenice okrivljenik je bio svjestan da inkriminirane prigode oštećenom nanosi ozljedu teške naravi i to je i htio, odnosno u ponašanju okrivljenika ispunjena su obilježja kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11. O. I. J. je ovo kazneno djelo počinio s izravnom namjerom, a kako je u vrijeme počinjenja djela bio ubrojiv (prema psihijatrijskom vještačenju bitno smanjeno ubrojiv), a ubrojivost okrivljenog tijekom postupka je utvrđena i vještačenjem vještaka dr. G., tako je okrivljenik kriv za počinjenje kaznenog djela iz čl. 118. st. 1. KZ/11.

Prema okrivljenom I. J. sud je primijenio KZ/11., koji je na snazi u vrijeme počinjenja djela, a kasnije izmjene i dopune Kaznenog zakona objavljene u "Narodnim novinama", broj: 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.) za okrivljenog nisu blaže.

Kod odmjeravanja vrste i visine sankcije sud je okrivljenom cijenio sve okolnosti koje bi mogle imati utjecaja na pravilan izbor iste.

Kao olakotne okolnosti ocijenjena je njegova neosuđivanost, njegovo primjereno ponašanje pred sudom, okolnost što je u vrijeme počinjenja djela bio bitno smanjeno ubrojiv, pa s tim u vezi i njegova trajna duševna bolest.

Otegotnim je ocijenjena iznimna društvena opasnost počinjenog kaznenog djela i zaštićenog dobra koje se ovim kaznenim djelom štiti. Pobude počinjenja djela očituju se kroz neadekvatno reagiranje na verbalnu prepirku (okrivljeni to opisuje kao svađu) na banalni povod (priča oko proslave Nove godine i tko je glavni u gradu) pokazuju da se radi o okrivljenikovom nastojanju rješavanja sukoba s oštećenikom na potpuno neprihvatljiv i nezakonit način, a što je otegotno.

Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo, sud smatra kako se svrha kažnjavanja u odnosu na okrivljenika može postići i bez izvršenja kazne zatvora. Stoga je sud okrivljenog za kazneno djelo teške tjelesne ozljede iz čl. 118. st. 1. KZ/11., osudio na kaznu zatvora u trajanju 8 (osam) mjeseci te mu izrekao uvjetnu osudu s vremenom provjeravanja 2 (dvije) godine, koja kazna je primjerena svim okolnostima djela i osobnosti okrivljenog i kojom će se postići svrha kažnjavanja, odnosno ciljevi specijalne i generalne prevencije.

Nadalje, okrivljenom Igoru Jurčeviću je na temelju čl. 68. KZ/1. izrečena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, a koja će trajati dok za to postoje razlozi zbog kojih je izrečena, a najdulje do proteka roka provjeravanja – 2 (dvije) godine i koja će se izvršavati u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi, izvan zatvorskog sustava, uz nadzor nadležnog tijela za probaciju. Naime, u tijeku postupka, utvrđeno je da je okrivljeni kazneno djelo za koja se tereti i za koje ga je sud proglasio krivim počinio u stanju bitno smanjene ubrojivosti, koja je nastala zbog duševnih smetnji i kod kojeg postoji opasnost da bi zbog duševnih smetnji u budućnosti mogao ponoviti teže kazneno djelo. Ovakva utvrđenja proizlaze iz vještva vještaka psihijatra dr. T. G.. S obzirom da stranke nisu imale primjedbi i prigovora na vještvo, a isto je urađeno u skladu s pravilima struke i njime je odgovoreno na sva pitanja glede duševne bolesti i ubrojivosti okrivljenog, to ga i sud prihvaća kao stručno i argumentirano, zbog čega je s obzirom na ovakvo vještvo i određena sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja. Na temelju članka 58. st. 5. KZ/11. okrivljeni I. J. se upozorava da mu se uvjetna osuda može opozvati ukoliko bez opravdanog razloga krši obvezu koja mu je izrečena sigurnosnom mjerom.

Na temelju odredbe čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. i 6. ZKP/08. dužan je okrivljeni I. J. platiti trošak kaznenog postupka u iznosu od 5.975,00 kuna kn (pettisućadevetstosedamdesetpetkuna) od čega na ime psihijatrijskog vještačenja stalnog sudskog vještaka dr. T. G. ukupan iznos od 2.200,00 kuna, za sudsko medicinsko vještačenje vještaka dr. Š. A. iznos od 1.775,00 kn te iznos od 1.000,00 kuna na ime troška paušalne svote, u roku 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude. Ocjena je suda da je trošak odmjeren sukladno trajanju i složenosti postupka. Okrivljeni iako je (službeno) nezaposlen, sezonski radi (u obiteljskom poslu), stanuje s roditeljima za što ne plaća naknadu te je mlađe životne dobi i radna sposobnost mu nije ograničena, zbog čega sud smatra da će ovaj trošak okrivljeni moći podmiriti bez ugrožavanja svoje egzistencije.

S obzirom da je sud rješenjem od 5. listopada 2021. obustavio kazneni postupak protiv okrivljenog I. J., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11., po optužnici ODO u S., broj: …od 14. srpnja

2014. i da u toj odluci nije odlučeno o trošku postupka, a budući je okrivljeni I. J. izjavio da je voljan podmiriti trošak tog postupka, sud je ovdje rješenjem, na temelju čl. 149. st. 4. ZKP/08. obvezao okrivljenog na plaćanje troška tog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 6. ZKP/08., od čega na ime paušalne svote iznos od 200,00 kn (dvjestokuna) te nužne izdatke žrtve T. B., u roku 15 dana od pravomoćnosti rješenja, kako se u izreci rješenja i navodi.

U Splitu, 23. svibnja 2022.

SUDAC

Mila Kragić,v.r.

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovom sudu, u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje županijski sud.

Protiv rješenja može se podnijeti žalba u roku 3 (tri) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi pisano ovom sudu, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o njoj odlučuje Županijski sud.