REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:2-P-5041/20-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja V P. iz J., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik I. S., odvjetnik u Z., protiv tuženika G. d.d., Zagreb, OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik D. K., odvjetnik u Z., radi nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, nakon održane I zaključene glavne i javne rasprave 7. travnja 2022. u prisutnosti z. punomoćnika tužitelja I. R. - odvjetničkog vježbenika te punomoćnika tuženika, 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos temeljem Zahtjeva Financijskoj agenciji - FINA-i za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja G. d.d., Z., OIB:…, protiv ovršenika V. P. iz J., OIB: … od 21.02.2019. za iznos 8.864,65 kn na ime glavnice te iznos 6.639,00 kn na ime zateznih kamata.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se predlaže proglasiti nedopuštenom pljenidba i prijenos temeljem Zahtjeva Financijskoj agenciji - FINA-i za izravnu naplatu novčane tražbine ovrhovoditelja G. d.d., Z., OIB: …, protiv ovršenika V. P. iz J., OIB: … od 21.02.2019. u preostalom dijelu za iznos 2.253,83 kn s pripadajućim kamatama i troškovima.

III. Nalaže se tuženiku G.d.d., sa sjedištem u Z.,

OIB: … naknaditi tužitelju V. P. iz J., OIB: … trošak parničnog postupka u iznosu 3.933,10 kn sa zateznom kamatom tekućom od 23. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaključkom ovog suda od 28. rujna 2020. broj: Ovr- 1537/2019 upućen u parnicu protiv tužitelja, kao ovrhovoditelja, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga iz čl.50.st.1.toč.7. i 11.Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17; dalje:OZ) koje je on, kao ovršenik, izjavio u tom postupku u prijedlogu za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, da tužitelj nije ovlašten protiv njega tražiti ovrhu jer je nastupila zastara potraživanje s obzirom da iz bjanko zadužnice temeljem koje je pokrenut postupak prisilne naplate proizlazi da je izdana 17. lipnja 2005., a ovrha je pokrenuta 21. veljače 2019., dakle, gotovo 14 godina od izdavanja i stoga jasno proizlazi zastara ostvarivanja prava temeljem te zadužnice, da u konkretnom slučaju valja primijeniti zastarni rok od 5 godina jer je do izmjena Ovršnog zakona iz 2010. bjanko zadužnica imala prirodu privatne isprave i zbog toga se na istu primjenjuje upravo taj zastarni rok, a početak istog se računa prvi slijedeći dan od izdavanja bjanko zadužnice, dok zastarni rok od 10 godina ne dolazi do primjene u konkretnom slučaju jer je bjanko zadužnica u učincima izjednačena s ovršnom ispravom tek izmjenama Ovršnog zakona iz 2010., međutim, i u tom bi slučaju nastupila zastara jer bi se kao početak roka uzeo prvi slijedeći dan od dospijeća tražbine, pa kako iz tuženikove specifikacije nadalje proizlazi da je ovrhu pokrenuo radi ostvarenja potraživanja koja datiraju iz 2009. (računi od 13. listopada 2009. s vremenom dospijeća 15 dana) i 2011. (račun od 18. svibnja 2011. s rokom dospijeća 1 dan), dakle, radi se o tražbinama koja su nastala u vremenu značajno nakon izdavanja bjanko zadužnice i stoga se ista, kao sredstvo osiguranja, ne odnosi na tražbine koje tuženik nastoji prisilno naplatiti, a tražbine koje su doista bile osigurane predmetnom bjanko zadužnicom iz 2005. su u cijelosti ispunjene, time da za gore navedene račune iz 2009. i 2011. važi zastarni rok od 3 godine koji je do 21. veljače 2019., kao dana podnošenja zahtjeva za prisilnu naplatu, svakako protekao, to tužitelj predlaže u cijelosti proglasiti nedopuštenom pljenidbu i prijenos temeljem Zahtjeva Financijskoj agenciji - FINA-i od 21. veljače 2019. za izravnu naplatu novčane tražbine ovdje tuženika, kao ovrhovoditelja, protiv njega.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je bjanko zadužnica ovjerena 17. lipnja 2005. pod brojem OV-5035/05 po javnom bilježniku S. V. i dostavljena na provedbu FINA-i 30. listopada 2014., kojom radnjom je prekinut tijek zastare odnosno zastara je ponovno počela teći, da je on prijedlog za izravnu naplatu ponovno podnio 21. veljače 2019. uslijed činjenice da je FINA, sukladno čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima, prestala postupati sa izvršenjem predmetne ovršene osnove te da su posve neosnovane i paušalne tvrdnje tužitelja da ne postoji pravo traženja naplate konkretne tražbine temeljem spomenute zadužnice odnosno da ista nije služila kao osiguranje za predmetno potraživanje.

2.1. Tuženik u konačnici navodi da je bjanko zadužnica izdana na iznos od 100.000,00 kn kao jamstvo iz njegovog poslovnog odnosa s društvom P. d.o.o. (kasnije pod tvrtkom G. oprema d.o.o.), koju je zadužnicu potpisao tužitelj kao jamac platac, a iz kojeg odnosa je i nastala tražbina koju tužitelj u predmetnoj parnici osporava te da se tražbina iz te zadužnice u iznosu 17.757,48 kn odnosi na njegovu tražbinu po računu od 13. listopada 2009. broj 0201951-09 (na iznos 8.864,65 kn) i 18. svibnja 2011. broj 0200003-11 (na iznos 1.121,40 kn) te na kamatni račun br.18 (u iznosu 7.182,19 kn) s daljnjom kamatom.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim od 18. travnja 2019., zahtjev za izravnu naplatu od 21. veljače 2019., zaključak ovog suda od 28. rujna 2020. broj:Ovr-1537/19-9, bjanko zadužnicu od 16. lipnja 2005., stanje po kontima, kamatni račun, specifikaciju tražbina i dopis tuženika od 30. listopada 2014.

3.1. Sud je odbio prijedlog da se od FINA-e zatraži podatak kada je primila bjanko zadužnicu ovjerenu 17. lipnja 2005. po javnom bilježniku S. V. jer je o toj činjenici moguće izvesti zaključak uvidom dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je 16. lipnja 2015. izdana, a 17. lipnja 2005. od strane javnog bilježnika S.

V. ovjerena pod brojem OV-5035/05 bjanko zadužnica, iz koje proizlazi da je izdana na iznos do 100.000,00 kn, da je dužnik P. d.o.o. te da je suglasan da se radi naplate tražbine u iznosu 17.757,48 kn zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa i da se novčana sredstva isplate ovdje tuženiku, kao vjerovniku, time da je kao jamac platac označen tužitelj, koji je dao suglasnost da se radi naplate tražbine tuženika iz bjanko zadužnice zaplijene svi njegovi računi kod svih pravnih osoba koje obavljaju poslove pravnog prometa i da se novčana sredstva isplate ovdje tuženiku,

-da je tuženik 30. listopada 2014. dostavio na FINA-u gore navedenu bjanko zadužnicu na naplatu,

-da je tuženik 21. veljače 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu protiv tužitelja na temelju bjanko zadužnice javnog bilježnika S. V. OV-5035/05

od 17. lipnja 2005.,

-da je tužitelj, kao ovršenik, podnio 18. travnja 2019. prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, uz prijedlog za odgodu ovrhe navodeći da je tuženik, kao ovrhovoditelj, 21. veljače 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu tražbine u iznosu 17.757,48 kn sa pripadajućim kamatama temeljem bjanko zadužnice ovjerene 17. lipnja 2005., a da je zahtijevana prisilna naplata nedopuštena iz razloga što je protekao rok u kojem se mogla tražiti ovrha, ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu i nastupila je zastara, sve prema čl.210. u vezi s čl.50.st.1.toč.5., 7. i 11. OZ-a,

-da tužitelj u gore navedenom prijedlogu pobliže iznosi razloge koji su suglasni s činjeničnim navodima predmetne tužbe,

-da je zaključkom ovog suda od 28. rujna 2020. broj:Ovr-1537/19 tužitelj upućen da u roku od 15 dana pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 11. OZ-a,

-da se iz stanja partnera po kontima za razdoblje do prosinca 2011., a za poslovnog partnera G. oprema d.o.o., može zaključiti postojanje određenih iznosa potraživanja od kupaca za robu u iznosu 1.121,40 kn, potraživanja od kupaca označenih kao "xxxx-10 god"u iznosu 8.864,65 kn, potraživanja za kamate u iznosu 4.815,24 kn, depoziti i kaucije u iznosu 5.026,00 kn te sudski troškovi, takse u iznosu 800,00 kn (označeno kao saldo),

-da je za G. oprema d.o.o. vidljivo postojanje kamatnog računa od 29. travnja 2014. u kojem se navodi račun od 13. listopada 2009. broj 0201951-09 s rokom plaćanja od 15 dana na iznos 8.864,65 kn (dakle, taj iznos dospijeva 28. listopada 2009.) i ukupnom zateznom kamatom u iznosu 6.639,00 te račun od 18. svibnja 2011. broj 0200003-11 s rokom plaćanja 1 dan na iznos 1.121,40 kn (dakle, taj iznos dospijeva 19. svibnja 2011.) i ukupnom zateznom kamatom u iznosu 543,19 kn,

-da je u specifikaciji tražbina razvidno da se radi o iznosu od 4.990,00 kn na ime glavnice te kamate na taj iznos navedeno u ovršnoj osnovi.

6. U odnosu na prigovor da se radi se o tražbinama koje su nastale u vremenu značajno nakon izdavanja bjanko zadužnice i stoga se ista, kao sredstvo osiguranja, ne odnosi na tražbine koje tuženik nastoji prisilno naplatiti, valja istaći da se u konkretnom slučaju ne radi o zadužnici izdanoj kao sredstvo osiguranja jednog, točno određenog pravnog posla (npr. ugovora o kreditu), već bjanko zadužnici očito izdanoj kao jamstvo iz duljeg poslovnog odnosa tuženika i dužnika P. d.o.o., koju je tužitelj potpisao kao jamac platac i koja je popunjena na iznos 17.757,48 kn s obzirom na tražbine koje su tijekom vremena nastale iz spomenutog poslovnog odnosa.

7. U odnosu na prigovor zastare ističe se da je odredbom čl.241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje:ZOO) propisano da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom radnjom vjerovnika poduzetom protiv dužnika radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, dok je odredbom čl.233.st.1. ZOO-a propisano da sve tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog tijela javne vlasti ili nagodbom odnosno javnobilježničkim aktom zastarijevaju za deset godina.

7.1. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid proizlazi da se radi o tražbini iz računa od 13. listopada 2009. broj 0201951-09 na iznos 8.864,65 kn koji dospijeva 28. listopada 2009. i zateznoj kamati na taj iznos zaključno s danom 29. listopad 2014. u iznosu 6.639,00 te tražbini iz računa od 18. svibnja 2011. broj 0200003-11 na iznos 1.121,40 kn koji dospijeva 19. svibnja 2011. i zateznoj kamati na taj iznos zaključno s danom 29. listopad 2014. u iznosu 543,19 kn.

7.2. S obzirom da je dug po računu broj 0201951-09 na iznos 8.864,65 kn dospio 28. listopada 2009., a zadužnica je prvi put podnesena na naplatu 30. listopada 2014., to je protekao zastarni rok od 5 godina za tražbinu prema računu od 13. listopada 2009., slijedom čega se prigovor zastare ukazuje osnovanim u odnosu na navedeni iznos od 8.864,65 kn na ime glavnice, a samim time i na iznos od 6.639,00 kn s naslova zateznih kamata obračunatih na taj iznos i stoga je odlučeno kao u stavku I. izreke presude. Naime, radi se o zadužnici na kojoj je potpis samo ovjeren kod javnog bilježnika i koja nije solemnizirana, pa iako ima učinak pravomoćnog rješenja o ovrsi ne predstavlja sudsku odluku kojom je utvrđeno potraživanje i stoga se ne primjenjuje čl.233. ZOO-a, već opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 225. ZOO-a (pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela održanoj 19. studenog 2018., Gž-1094/18-2 od 30. siječnja 2019. Županijski sud u Dubrovniku i dr.).

7.3. U odnosu pak na tražbinu po računu od 18. svibnja 2011. broj 0200003-11 na iznos 1.121,40 kn valja istaći da ta tražbina dospijeva 19. svibnja 2011. te da obračunata zatezna kamata zaključno s danom 29. listopad 2014. iznosi 543,19 kn, pa kako je zadužnica prvi puta podnesena na naplatu 30. listopada 2014., to je prekinut tijek zastare i vrijeme za istu je, prema čl.245. ZOO-a, počelo ponovno teći, pa kako u trenutku ponovnog pokretanja postupka naplate 21. veljače 2019. nije protekao rok od 5 godina to se prigovor zastare u odnosu na tu tražbinu ukazuje neosnovanim i stoga je odlučeno kao u stavku II. izreke presude.

8. Tužitelj je imao troškove postupka odmjerene prema vrijednosti predmeta spora te Tbr.7-9 i 42 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav tužbe i podneska 28.10.2021. te pristup na ročišta 7.10.2021. i 7.4.2022. po 1.000,00 kn, uz pdv u iznosu 1.000,00 kn te trošak sudske pristojbe na tubu u iznosu 50,00 kn i presudu u iznosu 265,00 kn (ukoliko bude plaćena u roku od 3 dana od dana elektroničke dostave odluke) - sveukupno 5.315,00 kn.

13.1. Tužitelj je, prema čl. 154.st.2. ZPP-a, uspio u parnici 87%, pa kada se od navedenog postotka oduzme postotak tuženika od 13% dolazi se do konačnog omjera uspjeha od 74%, slijedom čega tužitelju temeljem čl.154.st.2. ZPP-a valja odmjeriti ukupan iznos od 3.933,10 kn, uz pripadajući zateznu kamatu temeljem čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 30. Ovršnog zakona ("Narodne Novine" 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17).

U Zagrebu, 23. svibnja 2022.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana primitka. Žalba se podnosi putem ovog suda na županijski sud elektroničkim putem.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika