REPUBLIKA

HRVATSKA

OPĆINSKI

SUD

U

POŽEGI

Sv. Florijana 2, POŽEGA

Poslovni broj: 22 P-223/2021-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi po sutkinji Meliti Adamek Mlinac kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja L. R., OIB: … iz P., , zastupanog po odvjetniku J. R. iz ZOU J. R. i M. B. iz P., protiv tuženika N. K., OIB:… iz P., , radi isplate, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 4. svibnja 2022. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i nenazočnosti uredno pozvanog tuženika, 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku N. K., OIB: … iz P.,, da tužitelju L. R., OIB: … iz P., isplati iznos od 20.000,00 kuna (dvadeset tisuća kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje teku:

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. studenog 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. prosinca 2019. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. siječnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. veljače 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. ožujka 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. travnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. svibnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. lipnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. srpnja 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. kolovoza 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. rujna 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. listopada 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. studenog 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. prosinca 2020. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. siječnja 2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. veljače 2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. ožujka 2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. travnja 2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. svibnja 2021. godine pa do isplate,

-na iznos od 1.000,00 kn od 16. lipnja 2021. godine pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II Nalaže se tuženiku N. K., OIB: … iz P.,da tužitelju L. R., OIB: … iz P., nadoknadi trošak parničnoga postupka u iznosu od 4.575,00 kn (četiri tisuće petstosedamsesetpet kuna), u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj L. R. iz P. podnio je tužbu kod ovoga suda protiv N. K. radi isplate. Tužitelj ističe kako je tuženik prouzročio štetu tužiteljici u visini od 20.000,00 kuna, a koju štetu se obvezao podmiriti u rata od po 1.000,00 kuna mjesečno. Kako tužitelj nije platio niti kune na ime gore navedenog tužitelj je ustao s tužbenim zahtjevom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe kako priznaje da je počinio kazneno djelo provale 30. svibnja 2019. u L. u P., ali da za navedeno djelo nije kažnjavan jer šteta nije bila velika da ga se kazneno sudi. Smatra kako ne bi nešto takvo učinio da nije bio bolestan tj. pod opijatima. Nadalje ističe kako nije bio pri sebi ni kada je bio na razgovoru kod odvjetnika J. R. u P. kao i da nije bio svjestan što potpisuje te da mu odvjetnik nije dao račune na kojima se vidi kolika je šteta učinjena, slijedom navedenog traži od suda da uzme u obzir sve navedene okolnosti prilikom donošenja odluke.

3. Tužiteljica L. R. u podnesku od 1. rujna 2021. navodi da je netočno da je kazneni postupak protiv tuženog obustavljen jer "šteta nije bila velika" već radi toga što je odvjetništvo u P. zaključilo da kazneni progon nije svrhovit uzimajući u obzir težinu i narav kaznenog djela, pobude iz kojih je djelo počinjeno te budući da je u tijeku provođenje odgojne mjere. Tužitelj ističe kako se uopće ne spominje veličina štete te kako progon nije nastavljen prvenstveno zbog dobi tuženog prema koju je primijenjena odgojna mjera. Tuženi, da je priznao počinjenje kaznenog dijela, nesporno je kao što je nesporna i njegova odgovornost. U pogledu visine štete koju je tuženik prouzročio tužitelj dostavlja račune za popravak štete koju je tuženi prouzročio pri čemu ističe da je tuženi prvo pokušao provaliti preko balkona na stanu na prvome katu kojom prilikom je oštetio balkonska vrata, a zatim provalio u sam prostor L. kojom prilikom je oštetio ulazna vrata u L. kao i stražnja vrata L. te alarmni sustav koji je pokušao onesposobiti. U pokušaju počinjenja kaznenog dijela zaustavila ga je intervencija policije iako je tuženik pokušao pobjeći. Uz navedena oštećenja na vratima L. tužiteljica navodi kako su oštećeni lijekovi i drugi predmeti koji se u L. prodaju te da ukupna šteta iznosi 21.594,83 kune. Tužitelj napominje kako je s tuženikom zaključena vansudska nagodba te je isti, nakon što je oštetio tužitelja počinjenjem kaznenoga djela nastavno neispoštovao i zaključenu vansudsku nagodbu te nikada nije nadoknadio niti jedne kune na ime štete.

4. Sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u opomenu od 27. srpnja 2020., izvansudsku nagodbu od 12. studenog 2019. s preslikom osobne iskaznice, dopis odvjetništva u P. od 4. listopada 2019., račune (strana spisa 15-20).

5. Na temelju provedenih dokaza, ocjenjujući ih sve zajedno i svakog posebno, a to u smislu odredbe iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13 , 89/14 i 70/19 - dalje ZPP) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan. Između parničnih stranaka nisu sporne odlučne činjenice odnosno nije sporno:

- da je tuženik N. K. kazneno prijavljen za počinjenje kaznenog djela teške krađe iz članka 229. stavak 1. Kaznenoga zakona,

- da je odvjetništvo u P. odustalo od vođenja daljnjeg kaznenoga postupka,

- da su stranke sklopile izvansudsku nagodbu dana 12. studenog 2019. godine, - da dugovanje nije niti djelomično podmireno.

5.1. Budući da navedene činjenice nisu sporne nije ih potrebno dokazivati u smislu odredbe članka 221. stavak 1. ZPP-a.

5.2. Sukladno odredbi članka 219. u vezi s člankom 7. ZPP-a svaka stranka dužna je iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev i kojim pobija navode i dokaze protivnika. Ako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice sud će zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja.

6. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 i 29/18 – dalje ZOO-a) propisano je da tko drugome prouzroči štetu dužan je nadoknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Šteta je, prema odredbi članka 1046. istoga zakonskog propisa, umanjenje nečije imovine.

7. S obzirom na navode iz tužbe i odgovora na tužbu sporno je između stranaka da li je potraživanje tužitelja osnovano obzirom da je odvjetništvo odustalo od vođenja daljnjeg kaznenoga postupka.

8. U pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva sud je u dokaznom postupku izvršio uvid u dopis odvjetništva u P. od 4. listopada 2019. te je utvrdio kako je navedeno tijelo donijelo odluku kako nema osnova za daljnje vođenje kaznenog postupka jer je ocijenio da takvo postupanje ne bi bilo svrhovito uzimajući u obzir težinu i narav kaznenoga dijela, pobude iz kojih je počinjeno te budući da je u tijeku provođenje odgojne mjere pojačane brige i nadzora nad tuženikom temeljem rješenja od 11. rujna 2018. Nadalje, utvrđeno je kako je tužitelj upućen ostvarivati svoj imovinsko pravni zahtjev u odnosu na tuženika putem parničnog postupka. Iz navedenog dakle proizlazi kako do kaznenog progona protiv tuženika nije došlo uslijed ocjene o nesvrhovitosti postupka, a ne uslijed činjenice da je počinjena šteta manje vrijednosti.

8.1. Iako ne postoji svrha kaznenog progona prema mišljenju odvjetništva šteta u građansko-pravnom smislu ima širi pojam. U ovom postupku tužitelj je dužan dokazati postojanje pretpostavki odgovornosti tuženika za naknadu štete u smislu odredaba ZOO-a, odnosno dužan je dokazati da je tuženik počinio štetnu radnju i da je šteta koju tužitelj trpi u uzročnoj vezi sa štetnom radnjom tuženika, odnosno da je nastala kao posljedica štetne radnje. Za ocjenu odgovornosti tuženika nebitno je da li štetna radnja istovremeno predstavlja kazneno djelo jer se odgovornost tuženika za naknadu štete prosuđuje u skladu s odredbama ZOO-a (o tome: Županijski sud u Varaždinu, poslovni broj Gž-1589/17-2 od 3.studenog 2017.). U tom pogledu sud je nesporno iz dopisa odvjetništva u P. od 4.listopada 2019.godine utvrdio postojanje kaznene prijave protiv tuženika za počinjenje kaznenog djela koje u konačnici dovelo do nastanka štete kod tuženika, a počinjenje navedenog kaznenog djela u svojem odgovoru na tužbu priznao je i sam tuženik, uslijed čega je valjalo primjenom odredbe članka 1085. stavka 1. i 3. ZOO-a tuženika kao odgovornu osobu obvezati na uspostavu stanja kakvo je bilo prije nastanka štete odnosno isplatiti tužitelju odgovarajući iznos novca na ime naknade štete koja je nastala ponašanjem tuženika.

9. Slijedom ovakvih utvrđenja i u nedostatku drugih dokaza sud je utvrdio da je potraživanje tužitelja prema tuženiku osnovano. Naime, nesporno je da je tuženik svojim skrivljenim ponašanjem postao odgovoran za nastanak štete tuženiku i za nastalo dugovanje prema tužitelju, a sam tuženik do okončanja ovog postupka u spis nije dostavio dokaze u pravcu da ne postoji njegova odgovornost za nastanak štete, dapače tuženik nije nazočio zakazanom ročištu pa slijedom toga nije pojasnio niti jedan od navoda iz svoga odgovora na tužbu, također iz navedenog dopisa u spisu sud nije utvrdio kako tuženik nije počinio kazneno djelo nego da je odvjetništvo u P. odustao od vođenja daljnjeg kaznenoga postupka radi svrshovitosti. Tuženik, na kojem je teret dokaza tvrdnji kojima pobija navode tužitelja, nije dokazao da nije dužan platiti predmetno dugovanje odnosno da nije počinio štetu, niti da postoje bilo koje od činjenica kojima bi dokazao da je dugovanje pogrešno utvrđeno odnosno da je njegovo dugovanje manje od onog koje je utvrđeno u tijeku postupka. U prilog tim tvrdnjama nije predložio ili u spis priložio bilo koji dokaz, pa sud temeljem čl. 221.a. ZPP-a zaključuje da ne postoje okolnosti koje oslobađaju tuženika obveze naknade nastanaka štete ili koje dokazuju njegove tvrdnje da dugovanje nije njegovo.

9.1. Činjenica da je odvjetništvo u P. odustalo od daljnjeg kaznenog progona tuženika nije samo po sebi dokaz da tuženik nije kriv za počinjenje navedenog kaznenog djela, dapače u trenutku ovakve ocjene od strane odvjetništva P. protiv tuženika su bile izrečene i odgojne mjere pojačane brige I nadzora koja je tuženiku izrečena Rješenjem Općinskog suda u Požegi br.Km-2/18-5 od 11.rujna 2018.godine. Također sud je cijenio i činjenicu da je tuženik i po vlastitom priznanju u trenutku počinjenja ovog djela bio pod opijatima te utvrdio da ista nije od značaja za procjenu odgovornosti za počinjenju štetu, osobito iz razloga što tuženik ove navode nije dokazao niti potkrijepio dokaznim prijedlozima.

10. Valja napomenuti kako je sud u pogledu odgovornosti tuženika cijenio i izvansudsku nagodbu koju je tužitelj s tuženikom sklopio 12.studenog 2019. smatrajući da je ista sklopljena u dobroj vjeri i nakani, a da su navodi tuženika kako nije bio svjestan prilikom potpisivanje sud smatra neosnovanim.

11. U pogledu visine tražbine sud je je osnovanost zahtijeva utvrdio uvidom u priloženu dokumentaciju tužitelja, te budući da tuženik istu nije osporio niti osporio dokaze tužitelja u ovome pravcu, sud je visinu tražbine utvrdio prema traženju tužitelja u iznosu od 20.000,00 kn, budući da navedeni iznos proizlazi iz priložene dokumentacije i nije sporan s priloženim računima.

12. Sud je dakle u tijeku postupka nesporno utvrdio kako je tuženik svojim skrivljenim ponašanjem tužitelju uzrokovao imovinska šteta na poslovnom prostoru, lijekovima i robi za prodaju u L., te ga je stoga temeljem odredbe članka 1085. stavka 1. i 3. ZOO-a valjalo obvezati na naknadu iste.

13. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 4. ZPP-a, te je tužitelju koji je u cijelosti uspio u sporu i u pogledu osnovanosti i visine potraživanja priznao cjelokupni traženi trošak

13.1. Prema vrijednost predmeta spora i prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje Tarifa), tužiteljici su priznati troškovi za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 kn prema Tbr. 7. Tarife, zatim za zastupanje na ročištu od 4.svibnja 2022. iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 9/1 Tarife i za sastav podneska od 1.rujna 2022. (očitovanje na odgovor na tužbu tužene) iznos od 1.000,00 kn po Tbr. 8/1 Tarife, PDV na ispravno postavljeni troškovnik iznosi 750,00 kn. Tužitelj potražuje i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 275,00 kn i na presudu u iznosu od 550,00 kn. Ukupni dosuđeni troškovi iznose 4.575,00 kn.

14. Slijedom svega naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Požegi 23. svibnja 2022.

Sutkinja

Melita Adamek Mlinac, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana objave iste. Podnosi se ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. ZOU J. R. i M. B. iz P. (odvjetnik J. R.)

2. N. K. iz P.,