Poslovni broj: 10 UsI-2564/21-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Danijeli Čipčić Buzov, sucu pojedincu, te Nataši Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja D. B., S., B.

.., OIB: ……, zastupan po opunomoćeniku Ž. O., odvjetniku u S.,

G… .., protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske,

Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjski disciplinski sud, Zagreb, U. g. V. .., zastupanog po službenoj osobi

D. J., radi povrede službene dužnosti, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 13. svibnja 2022. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja S. K., odvjetnice u S. i opunomoćenika tuženika, 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Službe disciplinskog sudovanja, Drugostupanjskog disciplinskog suda, Klasa: UP/II-114-04/21-02/60, Urbroj: 511-01-158-21-5 od 1. lipnja 2021.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika uvažena je žalba načelnika PU splitsko- dalmatinske i poništeno je rješenje Prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., Klasa: UP/I-114-04/20-02/165, Urbroj: 511-01-158-20-10 od 18. lipnja 2020. (dalje: prvostupanjsko rješenje) i predmet je vraćen Prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem utvrđeno je da policijski službenik D. B., ovdje tužitelj, nije odgovoran da bi počinio teže povrede službene dužnosti činjenično opisane u točki 1. i 2. dispozitiva prvostupanjskog rješenja, a pravno opisane kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" iz članka 96. stavku 1. točke 7. Zakona o policiji (Narodne novine, broj: 34/2011, 130/2012, 89/2014, 151/2014, 33/2015, 121/2016, 66/2019, dalje: Zakon o policiji).

3. Tužitelj u tužbi kojom pobija zakonitost osporenog rješenja tuženika iz razloga povrede načela zakonitosti i pravila upravnog postupka, nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i izvođenja pogrešnog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja, proturječnosti izreke rješenja s dokazima priležećim spisu i pogrešne primjene zakona i propisa utemeljenih na zakonu, navodi kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja daje uputu Prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku uvrsti u dokazni materijal i rješenje o udaljenju tužitelja iz službe doneseno temeljem čl. 112. st. 2. Zakona o policiji od 7. svibnja 2021. kao i rješenje kojim bi bila potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu I. J., ističući pritom kako ovakva uputa tuženika nije utemeljena na zakonu, a što čini pobijano rješenje nezakonitim. S tim u svezi tužitelj navodi kako je prvostupanjsko rješenje u predmetnoj pravnoj stvari doneseno 6. srpnja 2020. na koje je načelnik PU splitsko-dalmatinske uložio žalbu 7. srpnja 2020. u kojoj se nigdje ne navodi da bi bilo donijeto rješenje o udaljenju tužitelja temeljem čl. 112. st. 2. Zakona o policiji od 7. svibnja 2021. kao i rješenje kojim bi bila potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu I. J.. Tužitelj posebno naglašava kako je spomenuto rješenje o udaljenju doneseno nakon proteka žalbenog roka te da isto nije ni moglo biti dostavljeno u spis predmeta. Tužitelj nadalje navodi kako je odredbom čl. 115. st. 1. Zakona o općeg upravnom postupku koji se supsidijarno primjenjuje u disciplinskom postupku protiv policijskih službenika sukladno odredbi čl. 100. st. 1. Zakona o policiji, propisano da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, a da je neprijeporno da je tuženik donošenjem pobijanog rješenja prekoračio granice svojih ovlasti jer se poziva na isprave koje ne prileže spisu predmeta i upućuje na njihovo uvrštavanje u dokazni materijal. Slijedom navedenog, predlaže da su uvaži tužbu i poništi osporeno rješenje tuženika.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu, nakon iznošenja u bitnom sadržaja tužbe tužitelja naveo da je tužba neosnovana, da je načelnik PU splitsko-dalmatinske podnio zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka protiv policijskog službenika D.

B. zbog postojanja osnovane sumnje da je počinio teže povrede službene dužnosti iz čl. 96. st. 1. t. 7. Zakona o policiji. Nakon provedenog prvostupanjskog disciplinskog postupka protiv policijskog službenika D. B. (usmena rasprava održana 18. lipnja 2020.) rješenjem prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S., Klasa:

UP/I-114-04/20-02/165, Urbroj: 511-01-158-20-10 od 18. lipnja 2020. riješeno je da imenovani policijski službenik nije odgovoran da bi počinio teže povrede službene dužnosti činjenično i pravno opisane u t. 1. i 2. prvostupanjskog rješenja. Povodom žalbe na navedeno rješenje Drugostupanjski disciplinski sud MUP-a donosi rješenje Klasa: UP/II-114-04/20-02/62, Urbroj: 511-01-158-20-5 od 3. rujna 2020. kojim u točci I. uvažava žalbu načelnika PU splitsko-dalmatinske i poništava rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S. Klasa: UP/I-114-04/20-02/165,

Urbroj: 511-01-158-20-10 od 18. lipnja 2020. Pod točkom II. tužitelj je oglašen odgovornim što je dana 29. veljače 2020. oko 3.10 sati u mjestu N., u trenutku dolaska pomoćnika načelnika Policijske postaje B. za aerodromsku policiju I. J.u nadzorno-usmjerivačku djelatnost, sukladno radnom nalogu Policijske postaje

B. broj: 02-2/2020, nastavio sjediti na mjestu vozača pored otvorenog prozora vozačevih vrata u službenom vozilu marke "F." reg. Oznaka .. …..-a, a na dvije uzastopno izrečene zapovjedi da izađe iz vozila i podvrgne se nadzoru, isti se oglušio, ignorirajući prisutnost pomoćnika načelnika I. J. i tipkajući na mobitel. Time je počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka iz čl. 96. st. 1. t. 7. Zakona o policiji, opisanu kao "nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije", te mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna novčana kazna mjesečnom iznosu od 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od jednog mjeseca (1x20%).

Pod točkom III. Tužitelj je oglašen odgovornim što je dana 16. ožujka 2020. u jutarnjim satima u uredu načelnika policijske postaje B., gdje je bio pozvan radi utvrđenih nepravilnosti tijekom izvanredne nadzorne usmjerivačke djelatnosti od dana 29. veljače 2020. u prisutnosti načelnika Policijske postaje B. M. B. i pomoćnika načelnika za aerodromsku policiju Policijske postaje B. I. J., na neprimjeren i vulgaran način obratio riječima: "Pomoćnik J. je jako zao i podao čovjek, voli spletkariti, pola noći spava na aerodromu, a pola noći ide u nadzor. Nikakav je policijski službenik i nitko ga ne voli. Isti u punom trajektu spava preko sjedalica izvaljen kao tele, što ne priliči policijskom službeniku ili rukovoditelju policijske postaje. Bivša načelnica K. J. je davno rekla da se J. zaključava u kancelariju i drka. Mene je na zub uzeo prije sedam godina kada me je nezakonito provjeravao u

IS MUP-a, za što sam mu još tada poručio preko kolege P. da ću mu prosut zube",

a nakon što ga je načelnik Policijske postaje B. upozorio na pravila ponašanja,

policijski službenik B. je ustao i rekao: "Od sada ću ja dobro paziti što kolega J.

radi i kao se ponaša i u ovoj postaji će biti ili D. B. ili I. J.". Time je počinio težu povredu službene dužnosti iz zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka iz čl. 96. st. 1. t.7. Zakona o policiji, opisanu kao "neodlično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije" , te mu je temeljem čl. 110. st. 2. t. 1. Zakona o policiji izrečena disciplinska kazna novčana kazna u mjesečnom iznosu od 20% od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec provede na radu, na vrijeme od dva mjeseca (2x20%), te je tužitelju temeljem čl. 110. st. 7. Zakona o policiji, a u svezi čl. 18. st. 1. alineje 1. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijski službenika, izrečena jedinstvena disciplinska kazna novčana kazna u mjesečnom iznosu od 20%

od posljednje plaće koja mu je isplaćena za puni mjesec proveden na radu, na vrijeme od tri mjeseca (3x20%).

Protiv navedenog rješenja drugostupanjskog disciplinskog suda tužitelj tužbom je pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom u S. koji je presudom broj Uslrs- …/20-9 od 6. svibnja 2021. poništio rješenje drugostupanjskog disciplinskog suda od

3. rujna 2020. te predmet vraćen drugostupanjskom disciplinskom sudu na ponovno odlučivanje. Upravni sud u obrazloženju svoje presude ukazuje drugostupanjskom tijelu da ukoliko nađe žalbu osnovanom, poništi prvostupanjsko rješenje i predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno izvesti sve relevantne dokaze kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, u kojem smislu će naložiti da se u ponovljenom postupku saslušaju i svjedoci koje je tužitelj predlagao, posebice oni koji su bili neposredni očevici spornog događaja, kao i eventualno izvedu i drugi dokazi koji su relevantni za razjašnjavanje predmetne upravne stvari, pri čemu treba imati na umu odredbu čl. 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku.

U ponovljenom postupku budući je tuženik bio dužan postupiti po pravnim shvaćanjima i primjedbama Upravnog suda uvažena je žalba načelnika PU splitsko- dalmatinske izjavljena protiv rješenja prvostupanjskog disciplinskog suda MUP-a u S. Klasa: UP/I-114-04/20-02/165, Urbroj: 511-01-158-20-10 od 18. lipnja 2020. te je navedeno rješenje poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom disciplinskom sudu na ponovno postupanje kako bi se činjenično stanje potpuno i pravilno utvrdilo. U odnosu na koje činjenice postoje dvojbe ukazano je u obrazloženju pobijanog rješenja drugostupanjskog disciplinskog suda, kao i koje nejasnoće treba razjasniti i koje svjedoke te na koje okolnosti treba saslušati, koje dokaze pribaviti i izvesti kako bi se utvrdilo potpuno i točno činjenično stanje, a što je u potpunosti u skladu s mišljenjem i datim uputama Upravnog suda u S.. Stoga da su neutemeljeni navodi tužitelja da je tuženik povrijedio načelo zakonitosti i pravila upravnog postupka, da je pogrešno primijenjen zakon i propis utemeljen na zakonu te da je izreka rješenja proturječna dokazima koji prileže spisu predmeta. Isto i iz razloga što je odredbom čl. 82. st. 2. Zakona o upravnim sporovima propisano da u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenja obvezno postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda, a u skladu s tim je tuženik u konkretnom slučaju i postupio. Nadalje, da su neosnovani navodi tužitelja kako je drugostupanjski disciplinski sud prekoračio granice svojih ovlasti jer se poziva na rješenje o udaljenju tužitelja iz službe doneseno temeljem čl. 112. st. 2. Zakona o policiji, (koje je doneseno nakon proteka žalbenog roka) od dana 7. svibnja 2021. te rješenja kojim bi bila potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu I. J., a koja pismena ne priležu spisu predmeta. Ukazujući prvostupanjskom disciplinskom sudu da u dokazni materijal uvrsti rješenje o udaljenju tužitelja iz službe doneseno temeljem čl. 112. st. 2. Zakona o policiji, od dana 7. svibnja 2021. i rješenje kojim je potvrđena optužnica proti tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu I. J.,

drugostupanjski disciplinski sud postupio je u granicama date ovlasti te danoj uputi Upravnog suda u S. na način da je uz naprijed navedenu konkretnu uputu, dao i uputu da se izvedu i drugi raspoloživi dokazi koji su relevantni za razjašnjavanje predmetne upravne stvari. U skladu s odredbom čl. 58. ZUP-a službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid. U ponovljenom postupku prvostupanjski disciplinski sud utvrdi će sve pravno relevantne činjenice i na temelju analize svih dokaza pojedinačno i u međusobnoj povezanosti ponovno odlučiti o disciplinskoj odgovornosti tužitelja u okviru činjeničnog opisa djela koja mu se stavljaju na teret kao teže povrede službene dužnosti. Bitno je spomenuti kako je tužitelj privremeno udaljen iz službe s danom 7. svibnja 2021. zbog činjenice daje protiv istog Općinski sud u S. donesenim rješenjem od 28. siječnja 2021. potvrdio optužnicu zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona RH počinjenog na štetu oštećenika I. J.. Uvidom u obrazloženje rješenja o udaljenju iz službe D. B. od 7. svibnja 2021.

razvidno je kako je povodom kaznene prijave za kazneno djelo prijetnje od 29. travnja 2020. zaprimljene na zapisnik od oštećenika I. J., pod brojem : 511-12-09- 3603/2020 u Službi općeg kriminaliteta PU splitsko-dalmatinske, Općinsko državno odvjetništvo u S., svojim dopisom od 30. rujna 2020. izvijestilo PU splitsko- dalmatinsku da su pred Općinskim sudom u S. podigli optužnicu protiv D.

B. zbog kaznenog djela prijetnje. Uvidom u navedeni zapisnik o zaprimanju kaznene prijave sastavljen dana 29. travnja 2020. proizlazi kako je činjenični opis kaznenog djela u bitnom istovjetan činjeničnim opisima djela koja se tužitelju ut. 1. i 2. Zahtjeva za pokretanje disciplinskog postupka stavljaju na teret kao teže povrede službene dužnosti opisane kao nedolično ponašanje u službi ili izvan službe kada teško šteti ugledu policije. Imajući u vidu navedenu činjenicu odnosno da je pred Općinskim sudom u S. podignuta optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. Kaznenog zakona budući se utvrdilo da postoji osnovana sumnja da su inkriminirane riječi tužitelja koje je 16. ožujka 2020. izrekao u Uredu načelnika PP B. sadržavale u sebi element kaznenog djela prijetnje počinjenog na štetu I. J. te da je poradi navedenog tužitelj privremeno udaljen iz službe,

nesporno je da navedena rješenja ukazuju na neprimjereno ponašanje tužitelja prema policijskom službeniku I. J.. Stoga će izvođenjem predmetnih dokaza u ponovnom postupku te prilikom odlučivanja o disciplinskoj odgovornosti odnosno neodgovornosti tužitelja prvostupanjski sud analizirati sve izvedene dokaze pojedinačno i u međusobnoj povezanosti (pa tako i predmetna rješenja) te prilikom eventualnog određivanja vrste i visine kazne iste moći cijeniti otegotnim okolnostima, budući nesporno ukazuju da se policijski službenik D. B. nedolično ponaša u službi i li izvan službe, a podnošenjem kaznene prijave i podizanjem optužnice saznanje o takvom ponašanju dobili su ne samo njegove kolege, policijski službenici, nego i djelatnici ODO-a i Općinskog suda u S.. Nastavno na isto irelevantan je navod tužitelja kako je rješenje o udaljenju doneseno nakon proteka žalbenog roka, budući je nakon što je Upravni sud u S. poništio rješenje Drugostupanjskog disciplinskog suda, navedeni sud usvojio žalbu podnositelja zahtjeva i radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja poništio rješenje prvostupanjskog disciplinskog suda u S. i predmet vratio na ponovno odlučivanje, slijedom čega je sada disciplinski postupak u fazi odlučivanja po podnesenom zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka uz obvezu postupanja po uputama iz presude Upravnog suda u S.. Naposljetku, tuženik napominje kako je na rješenje o udaljenju broj: 511-12- 01-207-14/2020 od 7. svibnja 2021. doneseno od strane Policijske uprave splitsko- dalmatinske tužitelj podnio žalbu, a na rješenje drugostupanjskog tijela kojim je ista odbijena kao neosnovana, podnio tužbu te se u navedenoj pravnoj stvari vodi upravni spor pred Upravnim sudom u S. pod brojem 10 Usl-2364/21. Slijedom navedenog navodi tužitelja da je u provedenom postupku došlo do bitne povrede pravila postupka nalaze se neutemeljenima, kao što se nalaze neutemeljenima i njegovi navodi o nepotpunom i nepravilnom utvrđenom činjeničnom stanju i izvođenju pogrešnog zaključka iz tako utvrđenog činjeničnog stanja. Slijedom navedenog budući da je nesporno dokazano da je tuženiku u cilju pravilnog i točnog utvrđivanja činjeničnog stanja poštivao uputu i mišljenje Upravnog suda, da nije prekoračio granice svojih ovlasti, te da je pobijano rješenje zakonito doneseno, tuženik predlaže tužbu i tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane u cijelosti.

5. U sporu je održana rasprava 13. svibnja 2022., a čime je strankama, kao i dostavom navedenih podnesaka, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21; dalje ZUS) dana mogućnost da se izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na kojoj je zamjenica opunomoćenika tužitelja navela kako se navodi iz odgovora na tužbu ukazuju irelevantnima budući se ovdje radi isključivo o pravnom pitanju da li je drugostupanjski sud donošenjem odluke o žalbi prekoračio granice svojih ovlasti sukladno odredbama članka 115. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku i članka 100. stavka 1. Zakona o policiji, dok je opunomoćenik tuženika naveo da ustraje u odgovoru na tužbu u kome je detaljno i argumentirano odgovoreno o postupanju drugostupanjskog suda u okviru zakonskih ovlasti.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnoga spora, kao i cjelokupnu dokumentaciju sadržanu u spisu upravnog tijela koji je dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

8. Tužitelj je po opunomoćeniku na ročištu za raspravu popisao troškove upravnog spora, dok tuženik nije popisao trošak.

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

10. Predmet ovog spora u smislu odredbe članka 3. ZUS-a je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.

11. Među strankama je isključivo sporno je li tuženik odlučujući o žalbi načelnika PU splitsko-dalmatinske i donošenjem osporenog rješenja prekoračio granice svojih ovlasti, a time i je li osporeno rješenje tuženika zakonito.

12. Iz podataka spisa predmeta je razvidno da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude ovog suda poslovni broj 15 UsIrs-171/20-9 od 6. svibnja 2021. kojom je poništeno ranije drugostupanjsko rješenje od 3. rujna 2020. i predmet vraćen tuženiku na ponovno odlučivanje, iz razloga, u bitnom, jer sud nalazi da tuženik na temelju izvedenih dokaza u prvostupanjskom postupku nije mogao sa sigurnošću utvrditi da bi na strani tužitelja bila ostvarena obilježja djela za koje je on utvrđen odgovornim, s čim u vezi sud zaključuje da je takvim postupanjem tuženika došlo do povrede odredbi članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku, uz uputu da je tuženik u ponovljenom postupku dužan donijeti novo rješenje u kojem će ponovno odlučiti o žalbi načelnika Policijske uprave splitsko-dalmatinske, te ukoliko nađe žalbu osnovanom, poništiti će prvostupanjsko rješenje i predmet vrati tijelu prvog stupnja na ponovni postupak uz uputu da je u ponovljenom postupku potrebno izvesti sve relevantne dokaze kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo činjenično stanje, u kojem smislu će naložiti da se u ponovljenom postupku saslušaju i svjedoci koje je tužitelj predlagao, posebice oni koji su bili neposredni očevici spornog događaja, kao i eventualno izvedu i drugi dokazi koji su relevantni za razjašnjavanje predmetne upravne stvari, pri čemu treba imati na umu odredbu članka 8. i 9. Zakona o općem upravnom postupku.

13. Odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a propisano je da u izvršenju presude tuženik odnosno tijelo nadležno za izvršenje obvezno je postupiti sukladno izreci presude, najkasnije u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude, pri čemu je vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama suda.

14. Odredbom članka 100. stavka 1. Zakona o policiji je propisano da se postupak zbog povrede službene dužnosti provodi na temelju odredbi ovoga Zakona i Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti policijskih službenika, a u onim pitanjima koja nisu uređena ovim propisima, da se primjenjuju odredbe zakona kojima se uređuje opći upravni postupak.

15. Odredbom članka 115. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine, broj 47/09; dalje: ZUP) propisano je da drugostupanjsko tijelo ispituje zakonitost i ocjenjuje svrhovitost pobijanog rješenja u granicama zahtjeva iz žalbe, ali pri tome nije vezano žalbenim razlozima. Stavkom 2. istog članka propisano je da drugostupanjsko tijelo u postupanju po žalbi pazi po službenoj dužnosti na nadležnost i postojanje razloga za oglašivanje rješenja ništavim. Stavkom 3. propisano je da će drugostupanjsko tijelo riješit stvar na temelju činjenica utvrđenih u prvostupanjskom postupku. Kad činjenice nisu u potpunosti utvrđene ili su pogrešno utvrđene u prvostupanjskom postupku, drugostupanjsko će tijelo upotpuniti postupak samo ili putem prvostupanjskog tijela. Stavkom 4. propisano je da drugostupanjsko tijelo može žalbu odbiti, rješenje poništiti u cijelosti ili djelomično ili ga izmijeniti, te je stavkom 5. propisano da se poništavanjem poništavaju sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo.

16. Obzirom na podatke spisa predmeta, a imajući pri tome u vidu naprijed citirane zakonske odredbe, prema ocjeni ovog suda, tuženik prilikom donošenja osporenog rješenja, odnosno odlučujući o žalbi načelnika PU splitsko-dalmatinske izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja nije prekoračio granice svojih ovlasti kako to pogrešno smatra tužitelj.

17. Naime, kako je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju gore citirane presude ovog suda od 6. svibnja 2021., kojom je poništeno ranije rješenje tuženika od 3. rujna 2020. i predmet vraćen tuženiku na ponovno odlučivanje uz davanje jasnih uputa za postupanje u ponovljenom postupku, to je tuženik, prema ocjeni ovog suda, donošenjem osporenog rješenja, u cijelosti postupio sukladno pravnim shvaćanjima i primjedbama suda u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 81. stavka 2. ZUS-a.

18. Pri tome, glede prigovora tužitelja da je tuženik dajući uputu prvostupanjskom sudu da u ponovljenom postupku uvrsti u dokazni materijal i rješenje o udaljenju tužitelja iz službe od 7. svibnja 2021. kao i rješenje kojim bi bila potvrđena optužnica protiv tužitelja zbog kaznenog djela prijetnje iz članka 139. stavka 2. Kaznenog zakona počinjenog na štetu I. J., prekoračio granice svojih ovlasti budući da se poziva na isprave koje ne prileže spisu predmeta i upućuje na njihovo uvrštavanje u dokazni materijal, uz napomenu da je rješenje o udaljenju iz službe od 7. svibnja 2021. neprijeporno doneseno nakon proteka žalbenog roka, za navesti je da isti ovaj sud ne nalazi osnovanim.

19. Ovo stoga, jer je osporenim rješenjem tuženika uvažena žalba i poništeno prvostupanjsko rješenje, te predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak radi potpunog i pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja, a obzirom da se u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 115. stavka 5. ZUP-a poništavanjem rješenja poništavaju i sve pravne posljedice koje je rješenje proizvelo, slijedom čega je predmetni disciplinski postupak sada vraćen u fazu odlučivanja po podnesenom zahtjevu za pokretanje disciplinskog postupka, a osporenim rješenjem je u skladu s uputom danom u gore citiranoj presudi ovog suda, a u izvršenju koje je doneseno ovdje osporeno rješenje tuženika, ukazano u odnosu na koje činjenice postoje dvojbe, koje nejasnoće treba razjasniti, te koje svjedoke i na koje okolnosti treba saslušati, koje dokaze pribaviti i izvesti kako bi se pravilno i potpuno utvrdilo činjenično stanje, te je u skladu s uputom suda da se izvedu i drugi raspoloživi dokazi koji su relevantni za razjašnjavanje predmetne upravne stvari, a imajući pri tome u vidu odredbu članka 58. ZUP-a kojom je propisano da službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid, to je pravilno dana uputu za postupanje u ponovljenom postupku.

20. U izloženom, po ocjeni ovog suda, tuženik je pravilno pozivom na odredbu članka 117. stavka 2. ZUP-a donio osporeno rješenje kojim prilikom odlučivanja o žalbi nije prekoračio granice svojih ovlasti sukladno gore citiranim odredbama članka 100. stavka 1. Zakona o policiji i članka 115. stavka 1. ZUP-a, kako to pogrešno smatra tužitelj.

21. Slijedom svega navedenog, po ocijeni ovog suda, pravilno i zakonito je osporeno rješenje, dok tužbeni prigovori nisu osnovani niti od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari. Također nisu ostvareni ni razlozi ništavosti pojedinačne odluke iz članka 128. stavka 1. ZUP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

22. Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke presude.

23. S obzirom da je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev, to je valjalo pozivom na odredbu članka 79. stavka 4. ZUS-a odbiti kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora, a kako je i odlučeno pod točkom II. izreke.

U Splitu 23. svibnja 2022.

S U T K I NJ A

Danijela Čipčić Buzov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba

se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).

DNA:

- Tužitelju, po opunomoćeniku,

- Tuženiku, uz povrat spisa po pravomoćnosti

- U spis

RJ./

1. Tužitelj oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe članka 11. stavka 1. točke 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 118/18).

2. Spis u kalendar 30 dana.