Republika Hrvatska

Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Kž-209/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca, Blažene Ereš predsjednice vijeća, te mr. sc. Zorislava Kaleba i Božene Perić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženika M. S. zbog kaznenog djela iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - ispravak; dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženog i državnog odvjetnika protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 2 K-271/2018-30 od 13. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbijaju se žalbe državnog odvjetnika i optuženika M. S. kao neosnovane i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj: 2 K- 271/2018-30 od 13. travnja 2021. optuženik M. S. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv sigurnosti prometa - izazivanje prometne nesreće iz članka 227. stavak 1., 2. i 6. KZ/11.

1.1. Na temelju članka 227. stavka 6. KZ/11 optuženik je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine s time da mu je na temelju članka 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te se kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti ukoliko optuženi u roku od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda, 143/12 i 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) optuženi je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. ZKP/08 od 6.433,40 kuna, a iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP/08 od 1.000,00 kuna.

2. Žalbu je pravodobno podnio optuženi po branitelju, N. M. odvjetniku iz K. zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i odluke o trošku postupka, a iz sadržaja žalbe proizlazi kako se žali i na odluku o kazni. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odlučivanje, a podredno da se ista preinači i optuženika oslobodi od optužbe.

2.1. Žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu zbog odluke o kaznenoj sankciji s prijedlogom da se presuda preinači i optuženiku izrekne bezuvjetna kazna zatvora.

2.2. Odgovor na žalbu optuženog podnio je oštećeni po opunomoćeniku, no isti nije razmatran, jer nije imao pravo ulaganja odgovora sukladno članku 473. ZKP/08, a koji mu je dostavljen samo na znanje.

3. Temeljem članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO-134/2022 vratilo na nadležni postupak.

4. Drugostupanjsko vijeće je održalo javnu sjednicu na zahtjev branitelja optuženika, N. M., odvjetnika u K., na koju je isti i pristupio dok na sjednicu nisu pristupili uredno obaviješteni optuženi i Županijski državi odvjetnik u Sisku, pa je ista, sukladno odredbi članku 475. stavku 4. ZKP/08. održana u njihovoj odsutnosti.

5. Žalbe optuženog i državnog odvjetnika nisu osnovane.

6. Optuženi se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te osim što navodi zakonske razloge i da sud nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda, a također je ne nalazi ni ovo Vijeće ispitujući presudu po službenoj dužnosti. Iz sadržaja žalbe, u tom djelu, proizlazi da se zapravo žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjeničnog stanja.

6.1. Optuženi u žalbi smatra da je presuda rezultat pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s obzirom na činjenicu da se cijelo vrijeme navodi udaljenosti od 17,6 m od trenutka kada je optuženik mogao uočiti biciklistkinju do trenutka sudara i da je u tom periodu mogao zaustaviti svoje vozilo nekih 0,5 m ispred naleta na isto. Smatra da se zanemaruje činjenica da je u prethodnom dijelu postupka utvrđeno da je oštećena, odnosno pokojna, bila udaljena od vozila optuženika 14 m u trenutku njegove reakcije na njezino ponašanje i uočavanje na kolniku, a što je prostorno bilo nedovoljno za sigurno zaustavljanje vozila pri kretanju brzinom od 42,5 km/h. Navodi da nedostaju dokazi koji bi upućivali na optuženog kao počinitelja ovog kaznenog djela i kao osobe odgovorne za nastanak ove prometne nezgode te da optuženi nije mogao izbjeći nalet. U takvoj situaciji, žalitelj navodi da, je trebalo primijeniti načelo in dubio pro reo, te u nedostatku dokaza osloboditi optuženog kaznene odgovornosti, posebno imajući u vidu malu brzinu njegovog kretanja.

7. Nasuprot žalbenim navodima, provedenim kombiniranim sudsko- medicinskim i prometnim vještačenjem utvrđeno je da tehnički nije moguće da se oštećenica, pokojna R. G. biciklom kretala koso preko kolnika. Iz utvrđenih ozljeda na tijelu oštećene koje se nalaze obostrano straga, oštećenja na vozilu optuženika koja su koncentrirana na prednji desni dio vozila, kao i oštećenjima nastalima na biciklu oštećene, nedvojbeno proizlazi da je do naleta došlo u kretanju oštećene paralelno s uzdužnom osi kolnika, uslijed čega je do primarnog kontakta došlo prednjim desnim vrhom vozila i stražnjim kotačem bicikla, na istom pravcu kretanja oba vozila. Dakle, optuženik je u obrani iskazivao činjenice za koje je vještačenjem utvrđeno da nisu istinite, a nakon provedenog kombiniranog vještačenja se nije htio očitovati obranom o njima. Stoga je pravilno prvostupanjski sud utvrdio kako je obrana optuženika u kontradikciji s provedenim vještačenjem koje nije ničim osporeno, te je njegova obrana, u tom dijelu, usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornosti.

7.1. Slijedom navedenoga, također nije došlo ni do pogrešne primjene kaznenog zakona, koji žalbeni navod optuženik posebno ne obrazlaže, s obzirom da nisu postojale okolnosti koje bi isključivale krivnju optuženika.

8. U žalbi na odluku o kazni državni odvjetnik navodi kako je prvostupanjski sud na strani optuženog precijenio značenje olakotnih okolnosti, a podcijenio težinu počinjenog kaznenog djela. Smatra da navedene olakotne okolnosti nisu takvog karaktera da bi utjecale na zamjenu kazne zatvora uvjetnom osudom, s obzirom na činjenicu da se optuženik tereti da je počinio kazneno djelo izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu u kojoj je jedna osoba smrtno stradala. Također, neosnovano ističe da se u ponovljenom postupku branio šutnjom, no to je optuženikovo zakonsko pravo te mu se to ne može smatrati otegotnom okolnošću.

8.1. Nadalje smatra, da je sud podcijenio ozbiljnost kaznenog djela, pa cijeneći sve navedeno, uvjetna osuda nije sukladna težini i karakteru počinjenog djela jer se preblagim sankcioniranjem neće postići propisana svrha kažnjavanja, a posebno u smislu ukazivanja na društvenu opasnost ovog kaznenog djela i na potrebu kako generalne tako i specijalne prevencije, odnosno u smislu utjecaja na građane da poštuju zakone te njihovu svijest o pogibeljnosti kaznenih djela protiv sigurnosti prometa i pravednost njihovog sankcioniranja. Stoga je mišljenja da se isto može postići isključivo izricanjem odgovarajuće bezuvjetne kazne zatvora.

9. Optuženi u žalbi na odluku o kazni navodi da mu Sud nije cijeno sve olakotne okolnosti, posebice da je bio hrvatski branitelj i dragovoljac Domovinskog rata te nosilac Spomenice domovinskog rata 1990. - 1992. i medalje Oluja. Također navodi da je vozio po prometnim propisima brzinom 42,5 km/h, nije bio alkoholiziran, i da je biciklistkinja svojim kretanjem po kolniku znatno doprinijela predmetnoj prometnoj nezgodi.

10. Nasuprot žalbenim navodima obaju stranaka ovo Vijeće smatra da je, s obzirom na posljedice i dob optuženog od 70 godina te njegovu dosadašnju kaznenu neosuđivanost i prekršajnu nekažnjavanost, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine s rokom kušnje od tri godine primjerena njegovoj kaznenoj odgovornosti te se kod optuženog može postići svrha kažnjavanja i bez izvršenja kazne zatvora. Sud je kaznu odmjerio u minimalnoj visini zapriječene kazne, a pritom nije bilo naročito olakotnih okolnosti za sudsko ublažavanje kazne. Time će doći do izražaja načelo opće i posebne prevencije i princip individualizacije u kažnjavanju te pozitivno utjecati na optuženika, a i druge osobe da ubuduće budu pažljiviji u prometu.

11. Optuženi se žali i zbog troškova postupka koje posebno u žalbi ne obrazlaže. Sud je pravilno na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naložio optuženom plaćanje troškova kaznenog postupka na ime troškova vještačenja i paušalnog troška kaznenog postupka od ukupno 7.433,40 kuna. Kada Sud optuženika proglasi krivim naložit će mu plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje u cijelosti ili djelomično, bez obzira tko je predložio provođenje vještačenja, a bez provođenja vještačenja Sud ne bi mogao potpuno utvrditi činjenično stanje. Sud je troškove pravilno odmjerio sukladno duljini i složenosti postupka te imovinskim prilikama optuženog koji nije tražio da ga se oslobodi plaćanja te je u tom djelu žalba neosnovana.

12. Slijedom navedenoga, budući da državno odvjetništvo i optuženi nisu doveli u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. ZKP/08 nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude i temeljem članka 482. ZKP/08 odbio žalbe državnog odvjetnika i optuženika kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.

U Sisku 23. svibnja 2022.

Predsjednica vijeća

Blažena Ereš,v.r.