Republika Hrvatska

Općinski sud u Virovitici

Stalna služba u Slatini

Slatina, Trg sv. Josipa 12

Poslovni broj: 19 Pr-837/2021-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, po sutkinji toga suda Jasminki Jirsak, u pravnoj stvari tužitelja T. S. P., OIB:…, U. A. C…,V., zastupane po odvjetnicima u O. društvu V. i P. d.o.o. R., protiv tuženika O. bolnice V., OIB: …, L. G…, radi isplate razlike plaće, nakon zaključene glavne rasprave održane dana 19. svibnja 2022. u prisutnosti punom. tužitelja u zamjeni D. T., odvj. iz Slatine i punom. tuženika M. B., dana 23. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku O. bolnica V., L. G…, V., OIB:… da tužitelju T. S. P., U. A. C…, V., OIB:…, isplati bruto iznos od 17.767,84 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.611,11 kn od 16.04.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.718,37 kn od 16.05.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.763,78 kn od 16.06.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.825,40 kn od 16.07.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.014,99 kn od 16.08.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.986,42 kn od 16.09.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.691,45 kn od 16.10.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.890,76 kn od 16.11.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.659,80 kn od 16.12.2016. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.605,77 kn od 16.01.2017. godine pa do isplate,

koja za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate teče po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.698,58 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama od 16.03.2016. godine pa do isplate, te zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 17.767,84 kn.

II. Nalaže se tuženiku O. bolnica V., L. G…, V., OIB:… da tužitelju T. S. P., U. A. C…, V., OIB:…, isplati bruto iznos od 26.690,19 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima na iznose kako slijedi:

- na iznos od 1.795,89 kn od 16.02.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.071,85 kn od 16.03.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.140,75 kn od 16.04.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.618,21 kn od 16.05.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.604,56 kn od 16.06.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.261,19 kn od 16.07.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.905,46 kn od 16.08.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.331,30 kn od 16.09.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.757,67 kn od 16.10.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 3.066,68 kn od 16.11.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.291,60 kn od 16.12.2019. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.081,30 kn od 16.01.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 1.772,77 kn od 16.02.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.330,38 kn od 16.03.2020. godine pa do isplate,

- na iznos od 2.528,32 kn od 16.04.2020. godine pa do isplate,

koja za razdoblje od 01.08.2015.g. do isplate teče po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.795,89 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama od 16.02.2019. pa do isplate i iznosa od 2.071,85 kn bruto sa zakonskim zateznim kamatama od 16.03.2019. pa do isplate, te zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 26.690,19 kn.

III. Nalaže se tuženiku O. bolnica V., L. G…, V., OIB:… da tužitelju T. S. P., U. A. C…, V., OIB:…, naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 10.750,00 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude 23. svibnja 2022. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika, radi isplate. U tužbi navodi da je u razdoblju od 1. veljače 2016. neprekidno zaposlen kod tuženika na radnom mjestu doktor medicine specijalist u tuženikovoj jedinici za pedijatriju. Tužitelj je od 2014. godine voditelj Odsjeka za neonatologiju i predstojnik Jedinice djelatnosti za pedijatriju, a od 2015. godine voditelj Dnevne bolnice.

U navedenom razdoblju tužiteljeva plaća regulirana je, između ostalih propisa, odredbama Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19 – dalje ZR), Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15- dalje:KU/13, NN 29/18 – dalje KU/18) i Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12-dalje TKU/12, NN 24/17–dalje: TKU/17).

Odredbe čl. 86 ZR/09, kao i čl. 94. ZR propisuju da za otežane uvjete rada, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, radnik ima pravo na povećanu plaću. KU/13 u čl.57. kao i KU/18 u čl. 55., propisuje da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

Prema Popisu radnih mjesta i poslova koji imaju pravo na dodatak, sadržanom u čl.57. KU/13 i čl. 55. KU/18 tužitelj kao specijalist maksilofacijalne kirurgije i otorinolaringologije, po ovoj osnovi ostvaruje pravo na dodatak na plaću od 16%. Tužitelj dodatno ističe da je Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019., izmijenjena odredba članka 55. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za posebne uvjete rada s 16% na 19% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

KU/13 u čl.59., kao i KU/18 u čl. 57., propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom II. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji se primjenjuje od 1. rujna 2019., izmijenjena odredba članka 57. KU/18 na način da je došlo do uvećanja dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi s 12% na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

TKU/12 u čl. 54. st. 2., kao i TKU/17 u čl. 53. st. 2., propisuje da će se osnovna plaća zaposlenika uvećati za 8% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti, odnosno za 15% ako zaposlenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti.

Tužitelju je rješenjem tuženika navedenim pod t. I ove tužbe od 26.09.2019. te od 15.10.2019. trebalo biti priznato pravo na navedeni dodatak na plaću od 19 % u razdoblju od 01.09.2019. do danas.

KU/13 u čl.59., kao i KU/18 u čl. 34. st. 2., propisuje da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

ZR/14 u čl. 81., propisuje da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

TKU/12 u čl.59. st.1., kao i TKU/17 u čl. 58. st. 1., propisuje da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

Tužitelj ima pravo na navedene dodatke na plaću, i to kumulativno, za posebne uvjete rada, za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, za radni staž u zdravstvu, za sve odrađene sate, uključujući i prekovremene sate.

Naime, iz niti jedne od gore citiranih odredbi KU-a i TKU-a ne proizlazi da radniku navedeni dodaci na plaću pripadaju samo za ostvarenu redovnu satnicu, ili da se uvećanje plaće po osnovi prekovremenog rada i spomenuti dodaci na plaću međusobno isključuju.

Naknada za prekovremeni rad predstavlja dio osnovne plaće, sukladno odredbi iz čl. 51. st. 1. KU/13. Ta naknada sukladno toj odredbi uvećava osnovnu plaću pa se na naknadu za prekovremeni rad imaju platiti svi oni dodaci koji se plaćaju na plaću za rad u redovnom radnom vremenu ili redovnom mjesečnom fondu sati.

To je i po prirodi stvari opravdano, obzirom da liječnici i za vrijeme prekovremenog rada, kao i za vrijeme redovnog rada, rade u otežanim uvjetima rada, sa iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi, sa posebnim znanstvenim stupnjem, položajem i radnim stažem, za koje KU i TKU propisuju posebne dodatke na plaću.

Ukazuje se i kako je dana 5. svibnja 2020. potpisan Dodatak III. Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., a kojim je određeno da se: "Za svaki odrađeni sat u prekovremenom radu, radniku u postotku od osnovne plaće isplaćuje dodatak s osnova posebnih uvjeta rada sukladno članku 55. ovoga Ugovora, dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi sukladno članku 57. odnosno članku 58. ovoga Ugovora te uvećanje plaće za znanstveni stupanj magistra znanosti odnosno znanstveni stupanj doktora znanosti određeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama. Uvećanja, odnosno dodatci na plaću utvrđeni sukladno stavku 13. ovoga članka obračunavaju se na osnovnu plaću tako da se ista zbrajaju."

Tuženik međutim, kao niti drugi javni poslodavci u zdravstvu u RH obzirom da za sve te poslodavce Ministarstvo zdravstva vrši tzv. centralizirani obračun plaća, navedene dodatke tužitelju nije u razdoblju od 01. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. isplaćivao na prekovremeni rad, već samo na redovno radno vrijeme.

Tužitelj je konstantno radio prekovremeno u utuženom razdoblju, a neki od tih prekovremenih sati čak nisu obračunati u platnim listama pa time niti plaćeni kao uvećanje osnovne plaće.

Obzirom da tuženik nije tužitelju isplaćivao puni iznos plaće u mjesecima prije korištenja godišnjeg odmora u utuženom razdoblju, samim time je tužitelj uskraćen za puni iznos naknade za godišnji odmor, koja sukladno gore citiranim pravnim normama predstavlja prosjek njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

Na isti je način tužitelju uskraćeno pravo na puni iznos naknade za privremenu odsutnost sa posla ili bolovanje do 42 dana, u utuženom razdoblju.

Kao što je već iznijeto, tuženik nije jedini poslodavac u zdravstvu u Republici Hrvatskoj koji je plaće liječnicima i drugim zdravstvenim radnicima isplaćivao na način protivan odredbama Kolektivnih ugovora i zakona, kako je opisano u prethodnim točkama ove tužbe. Takvu su praksu imali i drugi javni poslodavci u zdravstvu za koje je Ministarstvo vršilo centralni obračun plaća pa se stoga pred sudovima u RH vode brojni slični postupci radi isplate dijela plaća.

Sudska je praksa o pravnim pitanjima iznijetim u ovoj tužbi već zauzela jedinstveni stav, dajući za pravo radnicima koji potražuju sve gore navedene dodatke na dio plaće koji predstavlja naknadu za prekovremeni rad.

Tužitelj ističe da je Vrhovni sud Republike Hrvatske izdao priopćenje da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 9. prosinca 2019., zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu, zauzeto slijedeće pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl. 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl. 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu." Takav je stav zauzeo Vrhovni sud RH u i presudi posl.br.Revr 206/2012, Županijski sud u Zagrebu u presudi posl.br.Gž R-571/16, Županijski sud u Bjelovaru u presudi posl.br.Gž R-105/16, Županijski sud u Osijeku u presudi posl.br.Gž R- 308/17, Županijski sud u Rijeci u presudi posl.br.Gž R-465/16, Županijski sud u Rijeci u presudi posl.br.Gž R-390/18 i Županijski sud u Rijeci u presudi posl.br.Gž R- 427/18.

Tužitelj ne raspolaže potrebnim stručnim znanjima da bi bez korištenja usluga vještaka financijsko-knjigovodstvene struke sam mogao precizno izračunati ukupan iznos bruto plaće koju mu tuženik u utuženom razdoblju neosnovano nije isplatio, a taj se iznos u svakom slučaju ne može obračunati bez prethodne dostave dokumentacije o evidenciji radnog vremena i obračuna plaće koja se potražuje od tuženika. Neovisno o tome platne liste, koje za poslodavce u zdravstvu izdaje tzv. sustav Centraliziranog obračuna plaća, su tako složeno strukturirane da se iz njih bez posebnih stručnih znanja ne može utvrditi za koji je točno bruto iznos svaki radnik uskraćen.

Tužitelj je sukladno odredbama Zakona o radu i Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima, ovlašten dobiti na uvid obračune plaća i evidenciju radnog vremena.

Slijedom iznijetog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis evidenciju radnog vremena tuženika za razdoblje od 01. siječnja 2019. do 31. ožujka 2020.

Tužitelj predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća tuženiku za svaki mjesec u razdoblju od 01. prosinca 2018. do 31. ožujka 2020.

Tužitelj napominje kako je presudom Općinskog suda u Virovitici posl.br.Pr- 67/2018, od 23. siječnja 2020., potvrđenoj i u dijelu preinačenoj presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br.Gž R-524/2020 od 10. ožujka 2020. naloženo ovdje tuženiku isplatiti iznos od 84.387,98 kn uz pripadajuće zakonske zatezne kamate te parnični trošak. Navedeni iznosi se odnose na isplatu u okviru plaće za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. studenog 2018. i to dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi obračunatih na sate prekovremenog rada, te naknade za godišnji odmor obzirom da je u utuženom razdoblju tužitelju bila isplaćivana manja plaća čiji tromjesečni prosjek prije korištenja naknade za korištenje godišnjeg odmora čini osnovu za izračun naknade za godišnji odmor.

Međutim, tužitelj tužbom podnesenom u predmetnom sporu za razdoblje od 1. prosinca 2013. do 31. studenog 2018. nije obuhvatio sve uskraćene iznose plaće, iz razloga što nije potraživao i isplatu neisplaćenog dijela osnovice plaće. Obzirom da je visina osnovice plaće temelj izračuna vrijednosti bruto sata za svaki mjesec, a čija je vrijednost temelj izračuna neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te posljedično naknade za godišnji odmor, tužitelju nisu isplaćeni dodaci za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknade za godišnji odmor u cjelokupnom iznosu koji tužitelji pripada prema svim odredbama citiranim u ovoj tužbi već samo djelomično, što tužitelj obrazlaže kako slijedi.

Tužitelj je zaposlen kod tuženika kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09). Dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum). Sporazumom je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (nastavno: osnovica) za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godine.

Zbog nastupa recesije dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu).

Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno sukladno čl. III Dodatka Sporazuma. Odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaće u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj. Pri to me su kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzete: (a) prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i (b) prosječna plaća u Republici Hrvatskoj te je odnos ove dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. godine trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

Dana 26. listopada 2011. između Vlade RH i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, koji predstavlja osnovu ove tužbe (nastavno: Izmjene Dodatka Sporazumu). Izmjene Dodatka Sporazumu usvojene su i u obliku arbitražne odluke od dana 7. prosinca 2011.

Izmjenama Dodatka Sporazumu korigirani su uvjeti i promijenjena je metodologija za povećanje osnovice, i to prije svega zamjenom statističkog podatka prosječne plaće u Republici Hrvatskoj s podatkom o prosječnoj plaći u privredi Republike Hrvatske. Istim izmjenama je ciljana cijena rada javnih službi u odnosu na prosječnu plaću u privredi Republike Hrvatske s razine 92:100 povećana na razinu od 95:100, s ugovorenim rokom prilagodbe do kraja 2016. godine.

Sukladno čl. XI st. 4. Izmjena Dodatka Sporazumu, ugovoreno trajanje istog je 5 godina. Zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17 i 98/19), primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. jer iste predstavljaju kolektivni ugovor. Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene čl. IV st. 5. u vezi s čl. VII st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredaba Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni su dana 27. studenog 2015., s početkom isplate od siječnja 2016. godine. Međutim, tuženik kao poslodavac i pravna osoba koja predstavlja javnu službu propustio je isplatiti plaću u skladu s povećanom osnovicom, zbog čega tužitelj ovom tužbom zahtijeva sudsku zaštitu u smislu čl. 204.st. 1. Zakona o radu. Ispunjenost uvjeta iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu proizlazi iz sljedećeg:

Odredbom članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je sljedeće: „Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dviju stopa realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.“

Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (nastavno: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. rujna 2015.

Dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% (1,2% + 2,8% podijeljeno s 2), krajem studenog 2015. godine ispunjen je uvjet iz čl. III Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući da je odredbom čl. VII c. st. 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za „mjesec“ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. godine povećala na iznos od 5.415,37 kn. BDP je i dalje nastavio rasti, pa je tako dana 4. ožujka 2016. DZS objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. godine u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,9% u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine. DZS je dana 20. listopada 2016. objavio Priopćenje za javnost u povodu objave usklađenih tromjesečnih podataka BDP-a od prvog tromjesečja 2014. do drugog tromjesečja 2016. godine prema BDP-u za 2014. godinu. Iz revidiranih podataka proizlazi da bi, bez zaokruživanja, kvartalna stopa rasta BDP-a za drugi kvartal 2015. godine iznosila 1,24561%, dok bi za treći kvartal iznosila 2,78247%. Stoga i revidirani podaci DZS-a jasno pokazuju da su uvjeti za povećanje osnovice iz čl. III. Izmjena Dodatka Sporazumu nedvojbeno ispunjeni krajem studenog 2015. godine.

Budući da je tuženik od 1. siječnja 2016. nadalje tužiteljevu plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn odnosno 5.211,02 kn s plaćom za mjesec siječanj 2017. godine umjesto 5.415,37 kn, to postoji dug tuženika prema tužitelju s osnove razlike u plaći uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće.

Budući da tužitelj ne posjeduje stručna znanja za izračun neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi te naknade za godišnji odmor tužitelj, odnosno u slučaju da tužitelj dostavi predmetni izračun, tuženik bi istoga osporavao, tužitelj predlaže da se za razdoblje od 1. veljače 2016. do 31. siječnja 2017. provedene financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi utvrđenja visine neisplaćenih plaća.

Slijedom iznijetog, tužitelj ovim putem podnosi tzv. stupnjevitu tužbu iz čl. 186.b Zakona o parničnom postupku te predlaže da naslovni sud rješenjem naloži tuženiku da u roku od 15 dana dostavi u sudski spis evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od 01. veljače 2016. do 31. ožujka 2020.

Tužiteljica predlaže da se po pribavi navedenih podataka i isprava od tuženika, provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje radi provjere tih podataka i utvrđenja visine neisplaćenih plaća tuženiku za svaki mjesec u razdoblju od dana 01. siječnja 2016. do 31. ožujka 2020.

Slijedom navedenog predlaže sudu da izvede dokaze predložene u tužbi i donese presudu. Tužiteljica potražuje parnični trošak.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu potvrđuje da je tužiteljica zaposlenik poslodavca Opće bolnice Virovitica od 1. veljače 2016. do 31. ožujka 2020. na radnom mjestu doktor medicine specijalist.

Plaća zaposlenika u zdravstvu regulirana je prvenstveno Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09) koji odredbom članka 4. propisuje:„Plaću službenika i namještenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik i namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.“

U naprijed navedenom razdoblju na snazi je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19) kojim je u članku 45. utvrđeno što sve čini plaću i osnovnu plaću te koju su dodaci na plaću.

Na plaću tužiteljice u navedenom razdoblju primjenjivao se i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama («Narodne novine» br. 128/17, 47/18 i 123/19) koji je odredbom članka 50. propisao: "1. Plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. 2. Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. 3. Dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća. 4. Osnovica za izračun plaće iz stavka 2. ovoga članka, od 1. studenoga 2017. iznosi 5.421,54 kn, a primjenjuje se počevši s plaćom za mjesec studeni 2017., koja se isplaćuje u mjesecu prosincu 2017. godine.

5. O visini osnovice iz stavka 4. ovoga članka, ugovorne strane će svake godine započeti pregovore prije donošenja smjernica ekonomske i fiskalne politike za naredno razdoblje i u slučaju dogovora, osnovicu će ugovoriti dodatkom ovom Ugovoru. 6. Ugovorne strane zajednički utvrđuju da je Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. godine važeći dokument koji se primjenjuje na način i u rokovima određenim tim dokumentom."

Nesporno je da su odredbama članaka 49., 55. i 57. KU-a utvrđeni kriteriji za obračun dodataka na osnovnu plaću radnika u zdravstvu.

Međutim, odredbom članka 49. stavkom 1. KU-a utvrđeno je: „Osnovna plaća radniku uvećat će se: za rad noću 40%, za rad subotom 25 %, za rad nedjeljom 35 %, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima.“

Odredbom članka 49. stavkom 6. KU-a utvrđeno je: „Uvećanje plaće iz stavka 1. podstavka 5. ovoga članka utvrđuje se za efektivno odrađene sate u drugoj smjeni, odnosno od 14 do 22 sata.“

Tuženi osporava u cijelosti neutemeljeno tumačenje tužiteljice koje se odnosi na obračun dodataka na plaću propisanih odredbama članaka 49., 55. i 57. KU-a na način da se isti dodaci obračunavaju za svaki efektivno odrađen sat od osnovne vrijednosti toga sata.

Stipulacija „efektivno odrađen sat“ spominje se samo i isključivo u naprijed navedenoj odredbi članka 49. stavka 6. KU-a, odnosno kod obračuna dodataka na rad u drugoj smjeni.

1. Odredbom članka 55. KU-a propisano je da se zdravstvenom radniku s osnova posebnih uvjeta rada (rad u traumatologiji) osnovna plaća uvećava za 20% odnosno od 1. rujna 2019. godine za 23%.

Tužiteljica dalje navodi kako mu u utuženom razdoblju, dodatak na otežane uvjete rada tuženik nije plaćao na sve sate koje je tužiteljica odradila, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužiteljica cijelo vrijeme radio kao liječnik specijalist na Odjelu za pedijatriju. Tuženik ističe kako se ovdje prvenstveno radi o pravnom pitanju.

Niti jednom odredbom kolektivnog ugovora nije propisano da se dodaci na uvjete rada obračunavaju kumulativno i u prekovremenom radu stoga tužitelj nema pravo na dodatak na otežane uvjete rada kada radi iznad mjesečnog fonda sati, odnosno kada radi prekovremeno.

Na takvu naknadu tužiteljica ima pravo prema odredbi članka 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 29/18, 35/19, 78/19 i 92/19) i općim propisima radnog prava isključivo za vrijeme redovnog rada, a koja mu je isplaćena i nije predmet ovoga spora.

Dodatak I KU ("Narodne novine" br. 96/15) koji je u primjeni od 1. listopada 2015. godine, nije mijenjao odredbu članka 53. KU ("Narodne novine" br. 143/13).

2. Nije sporno da je odredbom članka 59.a KU-a ("Narodne novine" br. 143/13 i 96/15) propisano da "zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće." Tuženik naglašava da se kao i u prethodnoj točki, radi o pravnom pitanju. Budući da tuženik smatra kako nije tužiteljici obračunavao plaću u suprotnosti sa odredbama kolektivnih ugovora i drugih pozitivnih propisa kojima se utvrđuju kriteriji za obračun plaće zaposlenih u javnim službama i sustavu zdravstva, isto tako je stava da je i naknadu plaće tužiteljici za vrijeme korištenja godišnjih odmora i bolovanja obračunao na pravilan i zakonit način.

Da su ugovorne strane htjele obračun kakav sugerira tužba onda bi ugovorili npr. odredbu kakvu sadrži Kolektivni ugovor za djelatnost socijalne skrbi („Narodne novine“ 42/14) koji je u utuženo vrijeme bio na snazi i koji u čl. 45. predviđa da se za prekovremeni rad plaća uvećava za 50%. Obzirom da prema čl. 43. istog KU plaću čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, jasno je da je u ovom slučaju ugovoreno da će se za prekovremeni rad platiti i dodaci na osnovnu plaću i 50% povećanje na ime prekovremenog rada.

Dakle iz naprijed navedenih odredbi nedvosmisleno proizlazi da je način uvećanja plaće za vrijeme prekovremenog rada stvar kolektivnih pregovora i ovisi o tome kako je kolektivnim ugovorom za pojedinu djelatnost ispregovarano. Obzirom da odredbe Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ne sadrže posebnu odredbu o isplati dodataka na plaću uz uvećanje za prekovremeni rad, bilo bi u suprotnosti sa voljom ugovornih strana drugačije tumačiti odredbe kolektivnih ugovora i priznavati isplatu preko onoga što je jasno i nedvosmisleno ugovoreno.

Nadalje, odredbom članka 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbom članka 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 28/18.) nedvosmisleno je uređen način uvećanja plaće u slučaju prekovremenog rada, i to kao uvećanje na osnovicu bez prethodno obračunatih drugih dodataka, odnosno propisano je da se prekovremeni rad plaća na način da se osnovna plaća uveća za 50 %.

S obzirom da je već naprijed navedeno da osnovna plaća, u smislu odredbe članka 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 143/13. i Dodatak I. 96/15.), odnosno odredbe članka 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine“ br. 28/18.), ne sadrži u sebi dodatke na plaću, nedvojbeno je da se prekovremeni rad isplaćuje isključivo na osnovnu plaću, bez uvećanja na ime drugih dodataka. Osim toga, u skladu s odredbom članka 18. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine"“ br. 143/13 i Dodatak I. 96/15), odnosno odredbom članaka 15. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br. 28/18) osnovano je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora, koje daje obvezujuća tumačenja Kolektivnog ugovora, prati izvršavanje Kolektivnog ugovora te izvještava obje ugovorne strane o kršenju Kolektivnog ugovora i ono je jedino ovlašteno, odnosno jedino ima pravo tumačiti odredbe Kolektivnog ugovora, stoga je svako drugo tumačenje ili drugačija primjena odredbi nevaljana i nepravilna te je neprihvatljivo da se odredbe Kolektivnog ugovora tumače na način kojim se mijenja njihov sadržaj ili smisao.

Na ovom mjestu tuženik se poziva na odredbu članka 319. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18.) koja govori da se odredbe ugovora imaju primijeniti onako kako glase, tako da se u konkretnom slučaju onda imaju primijeniti i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

U prilog navedenom, tuženik ističe i činjenicu, da je tek 5. svibnja 2020. godine zaključen Dodatak III Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ br. 56/20), kojim se definira način obračuna dodataka na plaću u prekovremenom radu zdravstvenih radnika, u skladu sa pravnim stajalištem Vrhovnog suda od 10. prosinca 2019., a koji se primjenjuje od 1. travnja 2020., što potvrđuje ranije navode i dokaze da obračun plaće kakav potražuje tužitelj, nikada niti jednim propisom nije bio utvrđen niti kolektivnim ugovorom ugovoren, te je iz navedenih razloga potraživanje tužitelja u cijelosti neutemeljeno. Upravo je na temeljima odredbi Kolektivnog ugovora ustrojen i sustav obračuna plaća u sustavu COP-a, kojim je na jednak način utvrđen način obračuna plaća u svim zdravstvenim ustanovama.

Stoga na kraju ponovno ističemo činjenicu da cjelokupni zdravstveni sustav u mreži javne zdravstvene službe u Republici Hrvatskoj obračunava plaće kroz sustav Centralnog obračuna plaća (COP), pa tako i tuženik, a koji Centralni obračun plaća vrši putem Financijske agencije (FINA) sukladno važećim zakonima, propisima i kolektivnim ugovorima, stoga je pogrešan zaključak suda da je tuženik isključivo odgovoran za isplatu plaća temeljenu na odredbama kolektivnog ugovora. Tuženik ni na koji način nije mogao niti smio isplatiti plaće na drugačiji način nego ih je isplatio i to s obzirom da je Ugovorom o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima, od 25. listopada 2013., Vlada Republike Hrvatske povjerila Financijskoj Agenciji (FINA) poslove uspostave i podrške informatičkog sustava centraliziranog obračuna plaća radi uspostave jedinstvenog, poslovno-informatičkog sustava u poslovnim procesima javnog sektora. Tuženik također ističe prigovor zastare za razliku plaće za mjesec veljaču 2016. jer je tužiteljici plaća za mjesec veljaču 2016. isplaćena dana 11. ožujka 2016., to je sukladno čl. 139. Zakona o radu ("Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19) zastara nastupila 12. ožujka 2021., a tužba je podignuta dana 16. ožujka 2021.

Sijedom navedenog, tuženik osporava u cijelosti navode tužiteljice da joj od 1. travnja 2017. do 31. ožujka 2020. nije plaćao dodatke na otežane i posebne uvjete rada na osnovnu plaću za sve sate koje je tužiteljica odradila te da joj nije plaćao dodatke na iznimnu odgovornost za život i zdravlja ljudi na osnovnu plaću za vrijeme prekovremenog rada te posljedično nije pravilno obračunavao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

Tuženik ističe prigovor zastare za razliku plaće za mjesec veljaču 2016. jer je tužiteljici plaća isplaćena 11. ožujka 2016., to je zastara nastupila 12. ožujka 2021., a tužba je podignuta 16. ožujka 2021., ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, ističe nedostatak ovlasti i tehničkih mogućnosti kojima bi mogao utjecati na osnovicu za izračun plaće pa tako i na postojeći način obračuna plaće, da Opća bolnica ne vrši obračun plaća, već samo isplatu plaća po odrađenom obračunu od strane Centralnog obračuna plaća (COP).

Iz svega naprijed navedenog tuženik predlaže da nakon provedenog postupka odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, te naloži da tuženiku nadoknadi prouzročene troškove.

3. U konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 17. svibnja 2022. (list 264- 266) tužitelj potražuje od tuženika isplatu razlike neisplaćenih plaća u razdoblju od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2017. (zbog neisplaćenog dijela osnovice), u iznosu 19.466,42 kn bruto, i razlike neisplaćenih plaća u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 1. travnja 2020. (zbog neispravnog obračuna dodataka na plaću i naknada za bolovanje i godišnji odmor) u iznosu 30.557,93 kn bruto, sve uvećano za zakonsku zateznu kamatu za svaki mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu, obračunske platne liste za tužitelja, evidencije radnog vremena, ugovor o radu, nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka D. V., dopunu nalaza i mišljenja vještaka, podnesak tuženika kojim se očituje na nalaz vještaka, precizirani tužbeni zahtjev tužitelja, spis Općinskog suda u Virovitici posl.br.Pr-67/2018.

5. Svi dokazi ocijenjeni su temeljem članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP).

6. Iz Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. V. proizlazi da je izračun neplaćenih dodataka izvršen nakon što je provjerom platnih lista utvrđeno da niti u jednom mjesecu, u promatranom razdoblju, nisu plaćeni dodaci za otežane uvjete rada i život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate, odnosno nisu plaćeni za prekovremene sate. Navedeni dodaci su obračunati samo za redoviti mjesečni fond sati. Izračun svakog posebnog dodatka izvršen je od vrijednosti osnovne plaće. Kao polazište je u svakom mjesecu uzeta vrijednost jednog osnovnog sata, pa je postotak svakog dodatka posebno obračunat od vrijednosti osnovnog sata. Nakon izračuna vrijednosti svakog posebnog dodatka, njihov zbroj utvrđen je kao manje isplaćena plaća u tom mjesecu.

Radniku su evidentirani i plaćeni prekovremeni sati, ali bez dodataka koji su obračunati u ovom nalazu. Prekovremeni rad je plaćen na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i ostali dodaci koji su propisani u KU, za sve odrađene sate. Provjerom svih platnih lista nadalje utvrđeno je da su dodaci obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok ni u jednom mjesecu nisu obračunati dodaci na sate koji su evidentirani kao prekovremeni sati. Na prekovremene sate obračunat je samo dodatak za prekovremeni rad od 50% na vrijednost osnovnog sata. Budući da broj odrađenih prekovremenih sati nije osporavan, broj prekovremenih sati u svakom mjesecu je utvrđen iz platnih lista, onoliko koliko je tuženik evidentirao. Nakon dopune nalaza i mišljenja sudskog vještaka od 12. svibnja 2022. proizlazi da je tužitelju u razdoblju od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2017., zbog neisplaćenog dijela osnovice, manje isplaćena plaća u iznosu 19.466,42 kn bruto; a u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 1. travnja 2020. manje isplaćena plaća, zbog neispravnog obračuna dodataka na plaću u iznosu 26.932,79 kn bruto i naknada za godišnji odmor u iznosu od 3.625,14 kn bruto, odnosno ukupno 30.557,93 kn bruto. Ovakav nalaz i dopunu nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. V., sud je prihvatio kao stručan i objektivan, i sačinjen od osobe nezainteresirane za ishod postupak, a na isti niti stranke nisu imale primjedbe.

7. Na ročištu 19. svibnja 2022. tuženik osporava zahtjev tužiteljice za isplatu razlike u plaći za mjesec veljaču 2016., pozivajući se na zastaru, te osporava ponovni zahtjev za isplatu razlike u plaći za mjesec siječanj i veljaču 2019., koje su tužiteljici dosuđene i isplaćene po pravomoćnoj i ovršnoj presudi Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-67/2018, od 23. siječnja 2020.

8. Prema Nalazu stalnog sudskog vještaka D. V., dipl. oec., utvrđeno je da je tuženik platio tužiteljici prekovremeni rad na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodatke koji su obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok niti u jednom mjesecu nisu obračunati dodaci na sate evidentirane kao prekovremeni rad. Obračun prekovremenih sati rada sa dodacima (od 1. siječnja 2019. do 1. travnja 2020.) prikazan je tabelarno i taksativno za svaki pojedini mjesec rada, posebno za svaki dodatak, kao i ukupni mjesečni iznos razlike plaće, i naknade za vrijeme bolovanja i godišnjeg odmora, kako je to navedeno u tablicama (list 201-221) koje su sastavni dio nalaza, kojim je utvrđeno da je tužiteljici isplaćen manji iznos plaće 26.932,79 kn i naknade od 3.625,14 kn bruto, ukupno 30.577,93 kn.

9. Uvidom u spis Općinskog suda u Virovitici poslovni broj Pr-67/2018 u pravnoj stvari tužiteljice T. S. P., zastupane po O. V. i partneri d.o.o. iz R., protiv tuženika O. bolnice V., radi isplate dijela plaće, proizlazi da je u izreci presude pod. toč. I. naloženo tuženiku da tužiteljici isplati bruto iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, "na iznos od 1.271,54 kn od 16. veljače 2019. do isplate, te na iznos od 2.071,85 kn od 16. ožujka 2019. do isplate" (list 155).

Dakle, o zahtjevu za isplatu razlike u plaći, za mjesec siječanj 2019. i veljaču 2019., koju tužiteljica potražuje u ovom postupku je već odlučeno u presudi Općinskog suda u Virovitici, koja je postala pravomoćna presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R-524/20-2 od 10. ožujka 2020. (list 169-174).

10. Među strankama nije sporno da je od 1. veljače 2016. pa nadalje tužitelj zaposlenik tuženika, kao poslodavca, na radnom mjestu: doktor medicine specijalist u tuženikovoj jedinici za pedijatriju, da je rad tužitelja organiziran na način da radi i prekovremeno.

11. Nesporno je da je u utuženom razdoblju od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2017. tužitelju obračunata i isplaćena plaća primjenom osnovice u visini 5.108,84 kn bruto.

12. Sporno je da li je tuženik trebao obračunati i isplatiti plaće tužitelju uz primjenu osnovice u visini od 5.415,37 kn bruto, da li je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, da li su nastupile pretpostavke iz odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., da li su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu pravno valjane, te da li je nastupila zastara za isplatu razlike u plaći zbog za mjesec veljaču 2016.

13. Neosnovano tuženik smatra da su pravno nevaljane, odnosno ništetne Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Nije sporno da navedene Izmjene i dopune nisu potpisane od strane jednog sindikata – Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi (iako ga je parafirao), kao jednog od potpisnika Sporazuma od 23. studenog 2006. i Dodatka Sporazumu od 13. svibnja 2009., međutim, ta činjenica nema značaja na pravnu valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

13.1. Takvo stajalište zauzeto je u odluci Vrhovnog suda RH, poslovni broj Revr-408/12 i odluci Ustavnog suda RH broj III-3535/12 – da izmjene kolektivnog ugovora ne moraju biti potpisane od svih izvornih potpisnika kolektivnog ugovora, a okolnost što ih jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao, nije od utjecaja na valjanost istog. Preduvjet njihove valjanosti je da sindikat koji nije potpisao izmjene, nije protivno zakonu isključen iz kolektivnog pregovaranja i sklapanja kolektivnog ugovora.

13.2. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da bi Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske bio protuzakonito isključen iz pregovaranja. Navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu su implementirane u TKU/12, koji je potpisan i od strane navedenog Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi, što znači da je i taj sindikat prihvatio navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

13.3. Niti jedan od potpisnika, a osobito Vlada RH, u zakonom predviđenom postupku nije osporila, odnosno osporavala, valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, a potpisom navedenih Izmjena i dopuna, njihovu pravnu valjanost potvrdila je i potpisivanjem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., zaključenjem TKU/12 i Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012., a prilikom pregovaranja i potpisivanja istih, a niti naknadno, nikada nije dovela u pitanje pravnu valjanost navedenih Izmjena i dopuna.

13.4. Stoga, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. koje je sklopila Vlada RH sa sindikatima javnih službi, nedvojbeno predstavljaju valjani Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno članku 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 39/09,124/09), u smislu kojeg se osnovica plaća u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade RH i sindikata javnih službi.

14. U vezi navoda o odgodi primjene odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., tuženik ničim nije dokazao da su nastupili uvjeti iz odredbe članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o odgodi primjene članka III. za utuženo vremensko razdoblje od siječnja 2016. do siječnja 2017.

14.1. Naime, odredbom čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. utvrđeni su odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi navedenih Izmjena i dopuna. Tako je u toč. 1. citiranog članka VII. određeno – ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. do V. Izmjena i dopuna, "uskladba" se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine trajao.

14.2. Dakle, odredbom članka VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. nije odgođena primjena odredbe članka III. o "povratu" osnovice već se ista odredba odnosi samo na način "usklađivanja" pariteta i određivanja razdoblja u odnosu na koje se utvrđuje je li došlo do realnog međugodišnjeg tromjesečnog negativnog rasta BDP-a (čl. IV. i V.), time da je namjera Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., odnosno na iznos od 5.415,37 kn bruto.

14.3. Ovakav pravni stav zauzeo je Vrhovni sud RH u presudi broj Rev- 1111/2020 od 1. prosinca 2020.

15. Nije sporno da je u navedenom razdoblju u primjeni bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br.143/2013, 96/15, dalje: KU/13) od 1. prosinca 2013. do 1. ožujka 2018. od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" br.29/2018, dalje: KU/18).

15.1.Navedenim kolektivnim ugovorima uređena su sporna pitanja u ovom predmetu i to: pripada li tužiteljici pravo na uvećanje plaće s osnova otežanih uvjeta rada i pravo na dodatak na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, samo za rad obavljen u redovnom radnom vremenu ili joj ta prava pripadaju i za rad obavljen u prekovremenim satima rada, odnosno za sve sate rada koje je tužiteljica odradila.

15.2. Prema odredbi čl.47. st.1. KU/13 (čl.45. st.1. KU/18), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću.

15.3. Prema odredbi čl.57. st.1. KU/13 (čl.55. st.1. KU/18), radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na dodatak na plaću. Prema odredbi st. 2. istog članka, osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima prema popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a koji popis je sastavni dio navedene ugovorne odredbe, slijedom čega to uvećanje pripada i tužitelju.

15.4. Prema odredbi čl.47. st.2. KU/13 (čl.45 st.2. KU/18) osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža.

Prema odredbi st. 3. istog članka, dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća.

15.5. Prema odredbi čl.51. st.1. KU/13 (čl.49. st.1. KU/18), pod nazivom uvećanje plaće, osnovna plaća radniku će se uvećat za prekovremeni rad 50%.

15.6. Prema odredbi čl.59. KU/13 (čl.57. KU/18) zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10%, Dodatkom I. KU (Narodne novine br. 96/15) dodatak u iznosu od 12% od osnovne plaće, a Dodatkom II KU došlo je do uvećanja s 12% od osnovice plaće na 16% u odnosu na radno mjesto tužitelja.

.

16. Jezičnim tumačenjem navedenih ugovornih odredbi sud je došao do zaključka:

-da se visina osnovne plaće izračunava množenjem koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta i osnovice za izračun plaće, te se uvećava za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl.47. st.2. KU/13; čl.45 st.2. KU/18),

-da se visina dodatka za posebne uvjete rada od 16% izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl.57. st.2. KU/13; čl.55. st.2. KU/18 ),

-da se visina uvećanja za prekovremeni rad od 50% isto tako izračunava od tako izračunate visine osnovne plaće (čl.51. st.1. KU/13; čl.49. st.1. KU/18),

-da se tako izračunata visina uvećanja za prekovremeni rad pribraja osnovnoj plaći (čl.51. st.1. KU/13; čl.49. st.1. KU/18 ),

-da se tako izračunata visina dodatka za posebne uvjete rada pribraja plaći (čl.57. st.1. KU/13; čl.55. st.1. KU/18), koju prema odredbama čl. 47. st.1. KU/13 (čl.45. st. 1. KU/18) i čl. 47. st.3. KU/13 (čl.45. st.3. KU/18) čine osnova plaća i dodaci na osnovnu plaću u koje ulazi i uvećanje za prekovremeni rad.

17. Slijedom navedenog, sud nalazi da su pravo na uvećanje plaće s osnova posebnih uvjeta rada i pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad takva prava koja se kumuliraju. Osim toga, niti predmetni kolektivni ugovor ne sadrži odredbe koje bi isključivale kumulaciju navedenih prava, odnosno dodataka i uvećanja.

18. Na isti način moguće je tumačiti i odredbe o dodatku na plaću zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi.

19. Naime, prema odredbi čl.59. KU/13 (čl.57 KU/18) zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 10% od osnovne plaće od 1.prosinca 2013. do 1. listopada 2015., a nadalje 12% od osnovne plaće, a od 1. rujna 2019. 16%.

20. Iz navedenog je vidljivo da se i ovaj dodatak računa od visine osnovne plaće, ali se tako izračunat dodaje plaći koju čini osnovna plaća sa svim dodacima i uvećanjima, slijedom čega proizlazi zaključak da se i navedeni dodatak kumulira sa uvećanjem osnovne plaće za prekovremeni rad.

21. Prema tome, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužiteljice na isplatu dodatka po osnovama posebnih uvjeta rada i zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi, budući da tužiteljica i kad radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl.57. st.1. KU/13 (čl.55. st.1 KU/18), te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18).

22. U smislu navedenog teleološkog tumačenja istih ugovornih odredbi, shvaćanje je suda da su stranke predmetnog kolektivnog ugovora imale za cilj drugačije tumačenje predmetnih spornih ugovornih odredbi, da bi to drugačije tumačenje izričito i navele u predmetnom kolektivnom ugovoru, što u konkretnom slučaju nisu učinile.

23. Osim toga, na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (8/19) održanoj 9. prosinca 2019., pod brojem: Su-IV-56/19-18, zauzeto je pravno shvaćanje: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15, dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz čl.57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz čl.59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

24. Nije sporno da je tuženik u razdoblju od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2017. tužitelju obračunavao plaću uz primjenu osnovice od 5.108,84 kn umjesto osnovice od 5.415,37 kn, koju je trebao primijeniti, stoga je obvezan isplatiti tužitelju razlike u plaći za svaki mjesečni iznos neisplaćenog dijela osnovne plaće.

25. Tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije nije osnovan. Naime, na obveze tuženika koje proizlaze iz predmetnog ugovora o radu i navedenih Kolektivnih ugovora nema nikakvog značaja činjenica što tuženik, kako tvrdi, nema utjecaja na Centralni obračun plaća (COP) koji je jedinstven za cijeli sustav javnog zdravstva i da stoga ne može odgovarati, niti snositi odgovornost za eventualne štetne posljedice ugovora kojeg nije potpisao, odnosno pravnog posla koji nije sklopio, budući su potpisnici Ugovora o pružanju usluga centraliziranog obračuna plaća i upravljanja ljudskim resursima od 25. listopada 2013. Vlada Republike Hrvatske i Financijska agencija (FINA). Kako se radi o ugovoru koji je zaključen između trećih osoba, taj ugovor nije od relevantnog značaja za pravni odnos koji za stranke u postupku proizlazi i Ugovora o radu i Kolektivnih ugovora, a temeljem kojih je tuženik, kao poslodavac tužiteljice, pasivno legitimiran.

26. Prema Nalazu i dopuni Nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka D. V., dipl.oec., utvrđeno je da je tuženik platio tužitelju prekovremeni rad na način da je isplaćena samo vrijednost osnovne plaće i vrijednost dodatka za prekovremeni rad (50%), ali ne i dodatke koji su obračunati samo na sate koji su evidentirani u redovnu satnicu, dok niti u jednom mjesecu nisu obračunati dodaci na sate evidentirane kao prekovremeni rad. Obračun prekovremenih sati rada sa dodacima prikazan je tabelarno i taksativno za svaki pojedini mjesec rada, posebno za svaki dodatak, kao i ukupni mjesečni iznos razlike plaće, i naknade za vrijeme godišnjeg odmora i naknade plaće za vrijeme bolovanja (u razdoblju od 1. siječnja 2019. do 1. travnja 2020.), kako je to navedeno u tablicama koje su sastavni dio nalaza, kojim je utvrđeno da je tužitelju isplaćen manji iznos plaće kako je to navedeno u tablicama (list 261-262) koje su sastavni dio nalaza, kojim je utvrđeno da je tužiteljici isplaćen manji iznos plaće od 26.932,79 kn i naknade od 3.625,14 kn, ukupno 30.577,93 kn, te manje isplaćene plaće u razdoblju od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2017. (razlika u osnovici) od 19.466,42 kn (list 259-260).

27. U vezi prigovora zastare valja reći da je isti osnovan za utuženi iznos od 1.698,58 kn, ovo stoga što je tužiteljeva tužba zaprimljena 16. ožujka 2021., a plaća za veljaču 2016. tužitelju je isplaćena 11. ožujka 2016. (jer to proizlazi iz priložene platne liste – list 167) što znači da je zastara nastupila 12. ožujka 2021. jer potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina, kako je to propisano čl. 139. ZR/14.

28. Uvidom u spis i presudu Općinskog suda u Virovitici posl.br.Pr-67/2018 u pravnoj stvari tužiteljice T. S. P., zastupane po O. V. i partneri d.o.o. iz R., protiv tuženika O. bolnice V., radi isplate dijela plaće, proizlazi da je presudom od 23. siječnja 2020. "... tuženiku naloženo da tužiteljici isplati bruto iznos sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, na iznos od 1.271,54 kn od 16. veljače 2019. do isplate, te na iznos od 2.071,85 kn od 16. ožujka 2019. do isplate". Dakle, o zahtjevu tužiteljice za isplatu razlike u plaći, za siječanj 2019. i veljaču 2019., koju potražuje u ovom postupku, je već odlučeno u navedenom predmetu Općinskog suda u Virovitici, koji je pravomoćno dovršen.

29. Slijedom naprijed navedenog, sud je naložio tuženiku da tužitelju isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu od 17.767,84 kn bruto, a odbio zahtjev tužitelja isplatu za iznosa od 1.698,58 kn bruto, te razlike manje isplaćenih plaća i naknade plaće u ukupnom iznosu od 26.690,19 kn bruto, a odbio za iznos od 3.867,74 kn zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća pa do isplate, te isplatu zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u ukupno dosuđenim bruto iznosima, te presudio kao pod toč. I i II u izreci ove presude.

30. Prema odredbi čl. 45. st. 1. i 2. Zakon o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14 i 136/15) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac prilikom svake isplate, prema propisima koji važe na dan isplate. S obzirom da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće, dospijevaju tek isplatom plaće, do trenutka isplate plaće (pa stoga i isplate zaostale razlike plaće po ovoj presudi) porez na dohodak i prirez porezu na dohodak za utvrđenu razliku plaće nisu dospjeli na naplatu, slijedom čega se zakonske zatezne kamate do tada niti ne mogu obračunavati.

31. Visina stope zatezne kamate temelji se na čl. 29. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br.35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21).

32. Tužiteljici sud priznaje zatražene troškove za: sastav tužbe 1.000,00 kn (Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: OT) sastav tri obrazložena podneska (11.11.2021., 21.3.2022. i 17.5.2022.) 3.000,00 kn (Tbr.8.t.1.OT), dva ostala podneska (18.2.2022. i 5.5.2022.) 500,00 kn (Tbr.8.t.3.OT), zastupanje na ročištu (25.11.2021. i 19.5.2022.) 2.000,00 kn (Tbr.9.t.1.OT), zastupanje na ročištu 3.5.2022. iznos od 500,00 kn (Tbr.9.t.2.OT), PDV 25% od 1.750,00 kn, te trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, sveukupno 10.750,00 kn.

32.1. Stoga je sud naložio tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 10.750,00 kn i donio odluku kao pod točkom III. u izreci ove presude.

33. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br.148/11-proč. tekst, 25/13, 89/14, 70/19).

Slatina, 23. svibnja 2022.

Sutkinja

Jasminka Jirsak

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka.

Dostaviti:

1. Punom. tužitelja Z. V., odvj. iz R.,

2. Tuženik O. bolnica V., V.,