REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-917/20

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji mr. sc. Zrinki Tironi kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja L. d.o.o. vl. M. I., A. d.o.o , A. d.o.o.,

A. J., A. S. d.o.o., B. M., B. J.,

B. B., B. D., B. A. I. D., B. M.,

B. T., C. - P. N., C. T., Č.

Ž., Č. A., Č. Z., Č.- V. V., Ć.

D., D. A., D. P., Đ. J., F. d.o.o,

G. M., G. N., G. d.o.o, G. Z., H.

I., H. T. d.d, I. H.-Z. d.o.o., I. I. I.

M., I. D., I. M., I. M., J. D.;

J. S., J.-Š. S., J.-Š. S., J.

J., J. D., J. H., J. E., J. M.,

K. I., K. M., K. A., K. R., K. J..-

M. S.., K. A., K. N., K. M. N., P.

J. K. T. d.o.o. vl. M. I., K. M., K. L.,

K. D.-F. d.o.o., L. A., L. S.,

M. Z.. M. I., M. M.-vlasnik, M. P.,

M. R., M. V., N. R. d.o.o., N. A.

pok. P., O. M. B., O. I. Z., O. d.o.o.,

P. D., P. M. P. I., P. J., P.

M., P. M. P. M., P. F., P.

d.d.-S., R. A., R. J., S. S., S. S. I.

T., S. B., Š. d.o.o., Š. B., Š. J.,

Š. A., Š. M.-T. C. Š. I., Š. V., T.

I., T.-V. d.o.o., V. M. Š., V. G.,

Z. d.o.o., S., zastupani po upravitelju S.-

U. d.o.o., S., O.: …, a on zastupana po

punomoćniku, S. V., odvjetniku u S., protiv tuženika Ž. L. iz

S., O.: …, radi isplate, nakon provedene glavne i javne

rasprave zaključene u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika te proglašenja presude od 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz

S. posl. br. O.-4466/12 od 21. kolovoza 2012. u dijelu kojim su obvezan

tuženik, u roku 8 dana, isplati tužitelju iznos od 17.625,97 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- iznos od 16.959,57 kuna od dana 25.04.2012. -

iznos od 333,20 kuna od dana 16.06.2012.

- iznos od 333,20 kuna od dana 16.07.2012. po do isplate tih iznosa po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem o ovrsi javnog bilježnika B. J. iz S. posl. br. O.-

4466/12 od 21. kolovoza 2012. na temelju priložene vjerodostojne isprave obvezan je tuženik na isplatu iznosa od 17.625,97 kn sa zateznim kamatama i određena prinudna naplata tih tražbina. Međutim, nakon pravodobno izjavljenog prigovora tuženika, to rješenje je primjenom odredbe članka 58. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

2. U prigovoru protiv navedenog rješenja o ovrsi tuženik je osporio navedeno rješenje u cijelosti osporavajući osnov i visinu utužene tražbine te je istakao prigovor zastare.

3. U postupku su izvedeni dokazi čitanjem izvoda iz otvorenih stavki, međuvlasničkog ugovora sa suvlasničkim potpisima, ugovora o upravljanju zgradom u S., dopisa od 1. travnja 2012., odluke od 1. travnja 2012., ugovora o upravljanju zgradom u S. od 1. travnja 2012., međuvlasničkog ugovora od 22.

veljače 2012., kartice kupca od 24. lipnja 2020. (2x), računa za 2008.-2012., saslušanjem svjedoka M. D. – direktorice tvrtke M. d.o.o. i B. G.

– predstavnika stanara.

4. Presuda P.-532/17 od 25. siječnja 2018. kojom je odbijen tužbeni zahtjev ukinuta je rješenjem Ž. suda u B. od 12. studenog 2019. te je predmet

vraćen na ponovni postupak.

5. U postupku je potrebno raspraviti sve činjenice odlučne za odluku u ovoj pravnoj stvari.

6. Odredbom čl. 375. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14), dalje: ZV, propisano je da se uzajamni odnosi suvlasnika u svezi s upravljanjem i korištenjem nekretnine utvrđuju se ugovorom koji mora biti sklopljen u pisanom obliku (međuvlasnički ugovor).

Stavkom 3. istog članka propisano je da odluke koje proizlaze iz međuvlasničkoga ugovora obvezuju sve suvlasnike ako je ugovor sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

Stavkom 4. istog članka propisano je da odredbe međuvlasničkoga ugovora imaju učinak i prema suvlasniku koji je to pravo stekao nakon sklapanja međuvlasničkoga ugovora.

7. Odredbom čl. 378. ZV-a propisano je da su suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojega s tim upraviteljem sklapaju.

8. Odredbom čl. 380. st. 1. ZV-a propisano je da su sredstva zajedničke pričuve suvlasnici dužni uplaćivati na račun koji će u tu svrhu otvoriti, prema utvrđenom godišnjem, odnosno višegodišnjem programu.

Stavkom 2. istog članka propisano je da su sredstva iz stavka 1. ovoga članka suvlasnici dužni uplaćivati najmanje u visini koja odgovara 0,54% vrijednosti njihova posebnoga dijela, godišnje.

9. Odredbom čl. 85. st. 2. ZV-a propisano je da su suvlasnici dužni sudjelovati u upravljanju nekretninom, odrediti osobu koja će obavljati poslove zajedničkoga upravitelja i osnovati zajedničku pričuvu.

Stavkom 4. istog članka propisano je da suvlasnici donose u pisanom obliku odluke o poduzimanju poslova redovite uprave i izvanrednih poslova, s tim da međusobne odnose mogu odrediti pisanim sporazumom (međuvlasnički ugovor).

10. Dakle, iz naprijed citiranih odredbi proizlazi da je suvlasnik nekretnine dužan plaćati zajedničku pričuvu.

11. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 2., čl. 221.a i čl. 220. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14), dalje: ZPP, u svezi s odredbom čl. 117. st. 1. ZID ZPP (Narodne Novine 70/19), prema kojima je u našem pravnom sustavu dominantno raspravno načelo u odnosu na prikupljanje činjenične osnove spora, te prikupljanje i izvođenje dokaza, a teret inicijative za prikupljanje dokaza je na strankama, dok sud nema inkvizitornih ovlaštenja, u postupku su izvedeni predloženi dokazi te su utvrđene slijedeće činjenice.

12. Istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije i promašene pasivne legitimacije neosnovan je u cijelosti. Naime, u konkretnom slučaju radi se plaćanju pričuve. U tom smislu tužitelji su ostali suvlasnici stambene zgrade …,

S., zastupani po upravitelju S., što sve proizlazi iz priloženog međuvlasničkog ugovora s potpisima suvlasnika i ugovora o upravljanju zgradom u S. G.

Također je neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije, jer je tuženik suvlasnik predmetne zgrade, i to poslovnog prostora u kojem obavlja odvjetničku djelatnost.

Neosnovan je i prigovor nevaljanosti međuvlasničkog ugora jer tuženik nije dokazao svoju tvrdnju da su ugovor potpisali suvlasnici koji imaju suvlasnički udio manji od 50%, a koju tvrdnju je dužan dokazati sukladno pravilu o teretu dokaza.

13. Čitanjem izvoda iz otvorenih stavki, kartice kupca od 24. lipnja 2020. (2x), računa za 2008.-2012., saslušanjem svjedoka M. D. – direktorice tvrtke M.

d.o.o. i B. G. – predstavnika stanara, sud je utvrdio:

- da se utužena tražbina odnosi na doprinos za zajedničku pričuvu, kako se to navodi u izvodu iz otvorenih stavaka,

- da se utužena tražibna u ukupnom iznosu od 2008.-2012. 17.602, 17 kn odnosi na zajedničku pričuvu, kako to proizlazi iz kartice kupca (str. 76.-78. spisa), dok se iznos od 16.959,57 kn odnosi na dug iz tvrtke M. d.o.o.,

- da iz priloženih računa za 2008.-2012. proizlazi da je tvrtka M. d.o.o. (bivši upravitelj zgrade S.) suvlasnicima mjesečno izdavala skupni račun

na kojem su bili obračunati troškovi struje, vode, čistačice, domara, upravitelja, HRT pristojbe, servisa dizala, ZAMP-a, telefonski trošak, sredstva za čišćenje, žarulje, boje, trošak servisa – čišćenja ventilacije te trošak pričuve,

- da je svjedokinja M. D. – direktorica tvrtke M. d.o.o. potvrdila da je tvrtka M. d.o.o. (bivši upravitelj zgrade G., S.) suvlasnicima zgrade

S. izdavala skupne račune za režije (struju, vodu…) unutra kojeg

računa je bio i trošak pričuve,

- da iz priloženih računa proizlazi da je u periodu od 71,40 kn trošak pričuve iznosi 71,40 kn, a to znači da je za period od 3 godine, koji nije u zastari, trošak pričuve iznosio 2.570,40 kn (71,40 × 36 = 2.570,40),

- da iz priloženih dokaza, međutim, nije razvidno na koji period se odnosi utužena tražbina za plaćanjem pričuve, nadalje, pričuva nije odvojena troškova režije (računa za vodu, struju, ZAMP, HRT-pristojbu…) pa iz tog razloga nije moguće utvrditi visinu.

14. Iz izvedenih dokaza proizlazi da tužitelj nije dokazao pravnu osnovu i visinu utužene tražbine.

Naime, sukladno pravilu o teretu dokaza, u situaciji kad tuženik osporava osnov i visinu utužene tažbine, tužitelj je dužan dokazati osnov utužene tražbine, to znači da treba dokazati da se utužena tražbina odnosi isključivo na pričuvu i za koji period. Nadalje je potrebno dokazati visinu, što znači da tužitelj treba dokaza koliki je bio mjesečni iznos pričuve i za koje mjesece i godine pričuva nije plaćena.

Međutim, tužitelj nije dokazao niti osnov niti visinu utužene tražbine, jer iz izvedenih dokaza nije razvidno na što se točno odnosi utuženi iznos od 17.625,97 kn i za koji period. Kod takvog stanja stvari sud nije u mogućnosti odlučiti o istaknutom prigovoru zastare, jer u spisu nema parametara putem kojih bi sud utvrdio koji iznos se odnosi na što i na koji period. Ovo posebno iz razloga što je iz priloženih računa razvidno da je tvrtka M. d.o.o. (bivši upravitelj zgrade., S.)

suvlasnicima zgrade S. izdavala skupne račune za režije (struju,

vodu…) unutra kojeg računa je bio i trošak pričuve.

Sukladno pravilu o teretu dokaza (čl. 7. st. 1., čl. 219. st. 1., čl. 221. a., čl. 220. st. 2. i čl. 221.a ZPP-a), kad stranka koja se na određenu činjenicu poziva u svoju korist, nije bila u stanju pružiti sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava kojima nedvojbeno dokazuje svoju tvrdnju, sud treba uzeti da nije istinita takva tvrdnja stranke (svejedno je: ne postojati ili ne biti dokazano – idem est non esse aut non probari).

15. Zbog svega navedenog tužbeni zahtjev nije osnovan zbog čega je sud ukinuo izdani platni nalog primjenom odredbe članka 451. st. 3. ZPP-a i odlučio kao u toč. I izreke presude.

U Splitu 23. svibnja 2022.

SUTKINJA

Mr. sc. Zrinka Tironi v. r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od dana primitka pisanog otpravka. Žalba se podnosi Županijskom sudu putem ovog suda u tri primjerka. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 11. ZPP-a).

DNA: tužitelju po pun,

tuženo

m, u

spis