REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

STALNA SLUŽBA U DUGOM SELU

10 370 Dugo Selo, A. B. Kažotića 13

Poslovni broj: P-8/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, po sucu toga suda Ranki Memišević kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja J. & J. d.o.o., iz D.S., OIB: …, zastupanog po punomoćniku T.M., odvjetniku iz Z., protiv tuženika I.V., OIB: …, iz S., (ranije iz S.K.), zastupan po punomoćniku D.L., odvjetniku iz Z., radi isplate 213.486,91 kn, nakon održane usmene, glavne i javne rasprave, dana 8. ožujka 2022., u prisutnosti punomoćnika stranaka, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 04/08, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje u tekstu: ZPP), dana 23. svibnja 2022. objavio je i

p r e s u d i o  j e:

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N.D. iz Z., posl. br. Ovrv-254/09 od 30. 11. 2009. godine u dijelu u kojem se nalaže tuženiku I.V., OIB: …, iz S., (ranije iz S.K.), u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju J. & J. d.o.o., iz D.S., OIB: …, iznos od 83.795,18 kn.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika N.D. iz Z. posl. br. Ovrv-254/09 od 30. 11. 2009. godine u djelu u kojem se nalaže tuženiku I.V., OIB: …, iz S., (ranije iz S.K.), u roku od 15 (petnaest) dana platiti tužitelju J. & J. d.o.o., iz D.S., OIB: …, iznos od 129.691,73 kn.

III. Tuženik je dužan tužitelju naknaditi ovom parnicom prouzročeni trošak u iznosu od 13.388,25 kn sa zakonskim kamatama koje na taj iznos teku od dana 23. svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje:

1.Rješenjem Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, broj Ovrv-227/10-12 od 15. ožujka 2010., rješenje javnog bilježnika N.D. iz Z., posl. br. Ovrv-254/09 od 30. studenog 2009. stavljeno je izvan snage povodom prigovora tuženika, pa se prijedlog za ovrhu od 30. 11. 2009. smatra tužbom.

2.U predmetnom ovršnom prijedlogu, a sada tužbi, tužitelj navodi da mu ovršenik I.V. (sada tuženik), iz S.K., na temelju računa odnosno izvoda iz poslovnih knjiga duguje iznos od 213.486,91 kn, koja je tražbina dospjela, a tuženik je nije podmirio.

3.Tuženik u prigovoru od 24. 2. 2010. (list 17 spisa) osporava da bi bio dužan podmiriti utuženi dug. Navodi da je između stranaka 25. 9. 2006. zaključen Ugovor broj 2509/06 (dalje; Ugovor) za izvođenje radova na građevinskom objektu obiteljske kuće V. u S.N.. Ugovorena cijena radova je iznosila 1.067.529,51 kn, što uključuje PDV. Tužitelj sada od njega potražuje iznos od 1.277.059,64 kn, koji iznos nije ugovorio sa tužiteljem, niti ga je opravdao bilo kakvim izvantroškovničkim radovima koji bi bili odobreni od strane tuženika. Stoga tuženik u cijelosti osporava osnovanost potraživanja. Također ističe da tužitelj svoje obveze po Ugovoru nije obavio ugovorenom dinamikom niti je kvaliteta radova bila odgovarajuća. Tuženik je imao prigovore na radove izvršene od tužiteljevih podizvođača te je morao obavljati popravke koje je sam financirao. Tužitelj u garantnom roku nije izvršio popravke neuredno izvršenih radova. Iz tog osnova tuženik ima potraživanje prema tužitelju s naslova neizvršenih i neuredno izvršenih radova, kao i potraživanje po osnovi garancije na izvršene radove. Ističe i da ga tužitelj do dana podnošenja ovršnog prijedloga nije pozvao na plaćanje obveze koju utužuje, a što je bila njegova obveza. Predlaže da se rješenje o ovrsi stavi izvan snage.

4. Očitujući se na navode prigovora, tužitelj u podnesku od 23. 6. 2010. ističe da je čl. 1. Ugovora ugovoreno da će se opseg radova koji će se izvoditi utvrditi prema stavkama iz ovjerene ponude i prema cijenama iz iste od 16. 8. 2006., a količina materijala utvrdit će se prema stvarnim potrebama i zahtjevima u dogovoru sa investitorom. Člankom 2. je ugovoreno da će izvođač (ovdje tužitelj) izvesti i nepredviđene ili naknadne radove (tzv. vantroškovničke radove – VTR, tako dalje), a koji bi se eventualno pojavili u toku izvođenja radova, time da se definiraju prema čl. 5 Ugovora. Člankom 5. ugovorena je ukupna cijena za radove iz čl. 1. Ugovora (u opsegu prema stavkama iz ponude) u iznosu od 1.067.529,51 kn, uz uračunati PDV u toj cijeni, te je ista trebala biti isplaćena putem kredita V. izravnom uplatom na račun tužitelja – izvođača radova, a prema ovjerenim situacijama, odnosno prema stvarno izvršenim količinama i utrošenom materijalu. Stoga, ugovorne strane su zaključile Ugovor o izvođenju radova temeljem ponudbenog troškovnika koji je sastavni dio ugovora, ugovorile su da će izvođač po nalogu investitora izvesti i nepredviđene ili naknadne, tj. VTR radove, te da će investitor cijenu radova platiti prema stvarno izvedenim količinama, a materijale prema otpremnicama, odnosno računima za iste. Kako je investitor pored naručenih i ugovorenih radova ponudbenim troškovnikom od 16. 8. 2006. naručio izvođenje naknadnih VTR radova, a što je razvidno iz naknadnih ponudbenih troškovnika od 27. travnja 2007. do 27. 3. 2008., a u kojem je ukupna i konačna vrijednost radova navedena u iznosu 1.277.059,64 kn, te kako je tuženik sve izvedene radove preuzeo, dužan je bio podmiriti sve izvršene radove koje je izvođač knjižio na kartici kupca, odnosno investitora I.V. u ukupnom iznosu od 1.277.059,64 kn. Svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 625 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 i 41/08 dalje u tekstu: ZOO) kojim je propisano da se kod Ugovora o građenju cijena radova može odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnom iznosu za cijelu građevinu (ukupna ugovorena cijena). U konkretnom slučaju ugovorena je ukupna cijena za radove po ponudbenom troškovniku, ali i jedinična cijena za naknadne radove. Ističe i da sukladno čl. 623 ZOO-a za svako odstupanje od projekta odnosno ugovorenih radova izvođač mora imati pisanu suglasnost naručitelja, a koja pisana suglasnost je potrebna samo kada izvođač bez zahtjeva naručitelja želi odstupiti od projekta, a ne i u slučaju kada to čini na zahtjev naručitelja. U odnosu među strankama upravo se to dogodilo jer je nakon ugovaranja radova prema Ugovoru i njemu priležećem prvom ponudbenom troškovniku naručitelj od izvođača zahtijevao i izvođenje naknadnih radova, radi čega su i sastavljani naknadni ponudbeni troškovnici. Ti naknadni radovi nisu bili obuhvaćeni nikakvim privremenim niti okončanom situacijom iz razloga što su se privremene situacije radile samo za potrebe naplate cijene izvedenih radova putem kredita od V. U preostalom dijelu u kojem je te radove trebao iz vlastitih sredstava platiti naručitelj, nije bilo niti potrebe za sastavljanjem privremene situacije. Smatra da i sa prethodnim pisanim zahtjevom naručitelja za izvođenjem naknadnih radova je izjednačena naknadna suglasnost naručitelja dana makar i konkludentno, dakle, tako da se iz njegovog ponašanja može zaključiti da je odobrio naknadne radove, a u svakom slučaju onda kada preuzme radove od izvođača. Smatra da ne bi trebalo biti sporno da je tuženik preuzeo radove od tužitelja.

5.Na taj podnesak očitovao se tuženik navodeći da radovi čije plaćanje tužbom traži tužitelj nisu nepredviđeni radovi u smislu ZOO-a na koje bi tužitelj i imao pravo, nego su naknadni vantroškovnički radovi za koje tužitelj nije imao odobrenje naručitelja radova tuženika. Smatra da su stranke čl. 5. Ugovora utvrdile paušalnu cijenu radova, ukupan iznos za cijelu građevinu, u kojem slučaju izvođač – tužitelj ima pravo samo na cijenu koju je ugovorio bez obzira na količine radova osim ukoliko nije izvodio posebno odobrene dodatne radove. Smatra da je u konkretnom slučaju ugovorena ukupna cijena radova na kući V., dodatni vantroškovnički radovi nisu odobreni niti su postojali, te se osporava osnova potraživanja tužitelja. Tvrdi da radovi nisu izvedeni sukladno građevinskoj dokumentaciji, te je tužitelj gradio suprotno projektu i po svom nahođenju dio radova izveo protivno projektu, a koje radove sad želi prikazati kao dodatne radove na čije bi plaćanje po Ugovoru imao pravo. Konkretno, radi se o radovima na temeljnoj deki objekta koja nije izvedena po projektu, što se ispravljalo i mijenjalo i izazvalo troškove tuženiku. Tako prema pravilima struke nisu izvedeni knauf zidovi u cijeloj kući. Dio radova spojevi zidova i stolarije nije izvršen do potrebne finalizacije. Kovana ograda je izvedena protivno propisima pa se srušila radi nedovoljne utemeljenosti nosećih stupova. Unutrašnje stepenice su loše i neprecizno izvedene. Fasada je bila oličena pogrešnom bojom, te je ponovo ličena. Žljebovi i limarija nisu izvedeni sukladno pravilima. Unutrašnje boje nisu bile sukladno projektu, te je unutrašnjost ponovo bojana. Sve te navedene radove i popravke tuženik obavlja o svom trošku, iako je odgovornost za njih na strani tužitelja. Tako su nakon radova tužitelja bili nužni novi keramički radovi, soboslikarski, zidarski i električarski radovi. Stoga predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu troška tuženiku.

6.Sud je u ovom postupku izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u izvadak iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 17. 11. 2009. (4-7), opomenu pred tužbu od 29. 6. 2009. (8), Ugovor broj 2509/06 (29-32), ponudbeni troškovnik od 16. 8. 2006. (33- 36), privremena situacija 1.,2.,3.,4. (37-50), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27.

4. 2007. (51-54), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 7. 2007. (55-59), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 8. 2007. (60-64), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 12. 2007. (65-69), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 4. 2008. (70-74), ponuda od 13. 12. 2007. (za zimski vrt) (75-76), fotodokumentacija (87-88), saslušane su stranke direktor tužitelja D.J. i tuženik I.V. (97-98), svjedoci S.V.(109), I.M., M.D., D.V. (158-159), I.B., I.Č. (172-174).

7.Nije saslušan svjedok I.E. jer je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu 3.10.2019., kao ni svjedok B.P. jer je tužitelj od tog dokaznog prijedloga odustao na ročištu 19.3.2021. Nije proveden dokaz građevinskim vještačenjem koji su predlagali i tužitelj i tuženik, jer je prvi očevid određen za 7.4.2016. odgođen jer tuženik nije mogao doći jer je u Njemačkoj, a tako i dana 6.9.2016. Na očevidu zakazanom 21.10.2016. radi provođenja građevinskog vještačenja stranke su se suglasile da se vještačenje ne provodi, jer da će spor pokušat riješiti mirnim putem, jer je tužitelj platio 3.000,00 kn za provođenje vještačenja, a vještak je za vještačenje tražio trošak od 10.000,00 kn. Potom je tuženik odustao od tog dokaznog prijedloga a tužitelj je naknadno uplatio traženu razliku predujama ali vještačenje nije provedeno, jer je tuženik u više navrata navodio da ne boravi u Republici Hrvatskoj pa nema tko otvoriti kuću za potrebe vještačenja, da bi se naposljetku utvrdilo da je navedena nekretnina prodana u ovršnom postupku, a novi vlasnik kuće je iskazao da nije suglasan da se nekretnina vještači, posebice što je u međuvremenu izvršio neka renoviranja i ne dozvoljava provedbu očevida.

8.Na ročištu 8. svibnja 2019. pun. tužitelja je imao nagodbeni prijedlog da se spor riješi povlačenjem tužbe, a da tuženik ne potražuje trošak postupka, s čime se tuženik nije složio već je tražio pola troška prema troškovniku koji je predao u spis, nakon čega su stranke odustale od nagodbe.

9.Druge dokaze sud nije provodio, jer parnične stranke nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Ocjenjujući svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, te i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl.8.ZPP-a odlučeno je kao u izreci presude iz sljedećih razloga.

10.Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja i pasivna tuženika. Nije sporno da su stranke zaključile Ugovor broj 2509/06 (l.29-32) prema ponudbenom troškovniku od 16. 8. 2006. (l.33-36) te da je istima ugovorena cijena izgradnje kuće u iznosu od 1.067.529,51kn, te da su potpisale privremene situacija 1.,2.,3., (l.37-46) što je utvrđeno i uvidom u navedeni Ugovor i navedene isprave. Nije sporno da tuženik nije podmirio utuženi iznos od 213.486,91 kn koji predstavlja razliku konačnog troška 1.277.059,64 kn i plaćenog iznosa od 1.063.572,73 kn, a što proizlazi i iz izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja na dan 17. 11. 2009. (l.4-7).

11.Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva jer tužitelj tvrdi da je razlika u ugovorenoj cijeni od 1.067.529,51kn i konačnoj cijeni od 1.277.059,64 kn nastala radi VTR koje je uzrokovao tuženik tražeći od tužitelja da ih obavi, ili je ta razlika nastala radi VTR za koje tužitelj nije imao odobrenje tuženik, odnosno da je tužitelj dio radova radio mimo projekta pa ih želi prikazati kao dodatne VTR radove što tvrdi tuženik.

12.Predmet spora je zahtjev za isplatu u ispunjenju obveze tuženika kao naručitelja iz ugovora o građenju zaključenog s tužiteljem kao izvođačem.

13.Uvidom u vjerodostojnu ispravu (Izvod otvorenih stavaka) od 17.11.2009.utvrđeno je da tužitelj od tuženika potražuje iznos od 213.486,91 kn dok je iznos od 1.063.572,73 kn podmiren. Iz opomenu pred tužbu od 29. 6. 2009. (l.8) utvrđeno je da je tužitelj prije pokretanja postupka zvao tuženika da podmiri utuženi dug.

14.Uvidom u Ugovor broj 2509/06 utvrđeno je da su stranke i to tuženik kao investitor i tužitelj kao izvođač 25.9.2006. sklopili ugovor za izvođenje radova na građevinskom objektu obiteljska kuća V. u S. N. Člankom 1. Ugovora ugovoreno da će se opseg radova koji će se izvoditi utvrditi prema stavkama iz ovjerene ponude i prema cijenama iz iste od 16. 8. 2006., a količina materijala utvrdit će se prema stvarnim potrebama i zahtjevima u dogovoru sa investitorom. Člankom 2. je ugovoreno da će izvođač izvesti i nepredviđene ili naknadne radove (tzv. vantroškovničke radove – VTR), a koji bi se eventualno pojavili u toku izvođenja radova, time da se definiraju prema čl. 5. Ugovora. Člankom 5. ugovorena je ukupna cijena za radove iz čl. 1. Ugovora u iznosu od 1.067.529,51 kn, uz uračunati PDV Tim člankom je ugovorene i dinamika plaćanja prema ponudi i prema fazama, a ugovoreno je da će se isplata vršiti prema ovjerenoj situaciji odnosno prema stvarno izvršenim količinama i prema stvarno utrošenom materijalu, a na način da će se za svaki obračun izračunati radovi koji su izvedeni i materijali koji su utrošeni. Ugovoreno je i da će cijenu eventualnih VanTroškovničkihRadova- VTR investitor i izvođač definirati prije početka njihova izvođenja, a obračun će se izvršiti na temelju stvarno izvedenih količina.

15. Iz ponudbenog troškovnika od 16. 8. 2006. (33-36) proizlazi da je ugovorena cijena za I fazu iznosila 216.470,00kn, za II fazu 247.664,19 kn, za III fazu 172.600,00, za IV fazu 78.750,00kn, za V fazu 105.540,00 kn te za VI fazu 54.000,00kn ukupno 1.067.529,51 kn s PDV-om, što je sukladno ugovorenom čl.5 Ugovora.

16.Iz privremenih situacija 1.,2.,3.,4. (37-50) utvrđeno je da su 1, 2 i 3 potpisane od izvođača- tužitelja, D.J. koji je situaciju sastavio, S.V. kao nadzornog tijela i tuženika kao naručitelja gradnje. 4. privremena situacija od 6.8.2007. nije potpisana od strane S.V. kao nadzornog tijela i tuženika kao naručitelja gradnje.

17.Uvidom u ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 4. 2007. (51-54), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 7. 2007. (55-59), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 8. 2007. (60-64), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 12. 2007. (65-69), ponudbeni troškovnik (naknadni) od 27. 4. 2008. (70-74) utvrđeno je koje je radove tužitelj označio kao naknadno ugovorene.

18.Uvidom u ponudu tužitelja od 13. 12. 2007. (za zimski vrt) i ponudu za materijal za isti (l.75-76) utvrđeno je da da je ukupna ponuda tužitelja za zimski vrt s materijalom iznosila 32.134,18 kn.

19.Saslušan kao stranka direktor tužitelja D.J. je iskazao da se predmetni građevinski objekt gradio prema Ugovoru od temelja prema građevinskom projektu i građevinskoj dozvoli. Prema prvom ponudbenom troškovniku predviđena je cijena izvođenja objekta po principu ključ u ruke, a iznosila je 1.067.000,00 kn. Za taj iznos su predviđene uobičajene cijene glede kvalitete materijala. U fazi završnih radova dolazili su dodatni zahtjevi od strane tuženika i njegove supruge, pa bi tužitelj svaki put prema njihovim zahtjevima napravio novi ponudbeni troškovnik, za svaki mjesec. Ti radovi su se izvodili za knauf, zimski vrt, soboslikarske radove, fasadu, izradu ograda, centralno grijanje (posebni radijatori). Ti zahtjevi su od investitora dolazili usmeno, za njih nisu radili papirologiju osim što su bili obuhvaćeni novim ponudbenim troškovnikom. Sa radovima su krenuli ponekad i prije nego je bio prihvaćen ponudbeni troškovnik, uglavnom od supruge tuženika koja je skoro svaki dan bila na gradilištu. Građevinski dnevnik nisu vodili, a svi obavljeni radovi vidljivi su iz ponudbenog troškovnika. Nakon završetka radova predočio je tuženiku kompletni trošak koji je iznosio 1.277.059,64 kn, a neplaćeni iznos od tog je 213.486,91 kn. Tuženik se s tim iznosom usuglasio, ali nikad nije potpisao suglasnost. Nikad nije napravljen primopredajni zapisnik, a građevina je bila gotova u lipnju 2008. Supruga tuženika je imala prigovor na knauf na potkrovlju pa joj je predloženo da to riješi u vlastitoj izvedbi i iznos tih radova umanji za dug. Osim tog prigovora drugih prigovora tuženika na kvalitetu radova nije bilo. Boju i kvalitetu materijala je birao investitor, odnosno supruga tuženika, a razlika u iznosu je i nastala radi takvih zahtjeva. Pojasnio je da u konačnom troškovniku ( list 65-69 spisa) Faza II i Faza IV iznosi 0 kn jer Faza II predviđa radove na temeljima, zidovima, podne i stropne ploče te krova, a kuća tuženika se nalazila između dvije ceste pa su temelje morali podizati da ne budu izvan razine ceste. Vrijednost tih radova bi probila ukupni troškovnik pa su dogovorili da mu posebno izdaju račun za materijal i izvedene radove, no vrijednost tih radova je uključena u IOS (izvod otvorenih stavaka). Faza IV se radi o parketarskim radovima koje je tuženik sam izveo, nabavio materijal i angažirao izvođače, a ta vrijednost nije niti uključena u ukupnu vrijednost objekta. Ponovio je da su dodatni radovi koji su traženi kao i varijacije za radove dobivani od supruge tuženika pa su tako nabavljeni specijalni radijatori.

20.Tuženik I.V. (l.97-98), je potvrdio da je bio investitor ali je sve radove nadgledala i dogovarala njegova supruga S., pa će ona moći i iskazati o prigovorima na kvalitetu izvedenih radova. Bilo je prigovora za knauf, za stepenište, žljebove, promašen boje fasade, te loše izvedene ograde. Koliko se sjeća zbog tih nekvalitetnih radova su ponovo radili ogradu, bojali fasadu i krečili iznutra. Potvrdio je da su davali usmene naloge za promjenu, a potvrdio je da je dogovoren zimski vrt i ograda. Iskazao je i da temelji nisu rađeni po projektu a na kraju su to prihvatili.

21.Svjedok S.V., supruga tuženika, je iskazala da je točno da je uglavnom ona dogovarala i pregovarala o izgledu kuće jer joj je to struka. Već od početka radova je bilo prigovora na način i kvalitetu izvedenih radova, nešto je uklonjeno tijekom gradnje, a neki nedostaci još postoje. Ne osporava da nekakav dug postoji, ali želi točno znati o kojoj vrsti duga se radi s obzirom na posao koji su imali oko uklanjanja nedostataka. Nezadovoljna je sa 50% izvedenih radova. Izgradnja je ugovorena po sistemu ključ u ruke, a prema troškovniku, s time da su se određene stavke mogle promijeniti ovisno o kvaliteti cementa ili nekog drugog materijala. Obvezala se dostaviti popis radova koji su ušli u troškovnik, a nisu izvedeni, kao i onih koji su izvedeni ali nekvalitetno, ali isto nikad nije dostavio niti tuženik niti navedeni svjedok. 22.Sud smatra da iz iskaza predstavnika tužitelja, tuženika i svjedoka S.V. proizlazi da su tužitelj i tuženik dogovarali određene dodatne VTR koji nisu bili ugovoreni ponudbenim troškovnikom od 16. 8. 2006.. Također njihovi iskazi su suglasni u djelu da je naknado dogovoren zimski vrt i ograda te da je je bilo naknadih zahtjeva tuženika o promjeni vrste ugovorenih radijatora u smislu da su se ugrađivali skuplji od ugovorenih ponudbenim troškovnikom od 16. 8. 2006. Iz iskaza D.J. utvrđeno je da tužitelj građevinski dnevnik nije vodio a iz kojeg bi se utvrdili izvršeni radovi i pratio tijek gradnje.

23. Svjedok I.M., obrtnik elektro struke, je iskazao da se sjeća da je radio na kući I.V., te je bio angažiran od tužitelja. Princip rada je bio da je on prema glavnom projektu izradio količinu i dao ponudu tužitelju. Sjeća se naknadnih radova u kuhinji i kupaonici u smislu mijenjanja pozicija svijetla i utičnica, a kada su instalacije već bile izvršene i sve to po zahtjevu naručitelja koja cijena radova je bila oko 2.000,00 – 3.000,00 kn. Njemu niti jedna od stranaka nije imala prigovore na njegove radove, a tuženik je tražio da izvrši dodatne radove. Sve njegove izvedene radove platio je tužitelj. Nije vodio građevinski dnevnik jer nije imao imenovanog nadzornog organa. Iskaz ovog svjedoka nije osporila niti jedna stranka pa mu i sud poklanja vjeru. Iz njega proizlazi da je bilo dodatnih radova dogovaranih s tuženikom koje je on tražio a platio tužitelj.

24.Svjedok M.D. je iskazao da je na kući tuženika vršio krečenje unutarnjih prostorija i fasade. Normalno je da se fasada boja dva puta, što je i učinjeno ali onda je još jednom izvanredno bojano jer je bila visoka temperatura, boja se brzo sušila pa je bilo vidljivih tragova na fasadi. To treće dofarbavanje fasade nije bilo posebno naplaćeno, on se držao ugovorene cijene. Prigovora na njegov rad nije bilo. Upitan da tužitelj tvrdi da su rađeni soboslikarski i ličilački radovi u dodatnom iznosu od 15.570,00 kn, iskazao je da se on toga ne sjeća, nije vidio niti osnovne niti dodatne troškovnike. Na upit pun. tuženika je iskazao da su na fasadu stavili boju koju je naručitelj izabrao, kupuju već izmiješanu boju, ne miksaju oni. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da on nije dodatno naplatio nikakve soboslikarske radove niti farbanje fasade, da se on držao ugovorene cijene.

25.Svjedok D.V. je iskazao da je radio na kući tuženika ali nije bio angažiran od tužitelja već je bio podkoperant angažiran od parketa Č.. On je radio gazišta i čela unutarnjih stepenica s prizemlja na kat. Zna da je imao ugovorenu osnovnu cijenu za gazišta, a onda i dodatnu za čela. Ne sjeća se cijene niti koliko je bilo gazišta, a gazište može biti od 1.500,00 – 2.000,00 kn što je uključeno i drvo i montaža. Konkretno je bilo skuplje jer su se naknadno radila čela. Nakon što je konstatirano da je u Fazi IV točka 7 ponudbenog troškovnika od 27. 3. 2008. na listu 72 utvrđena postava stepenica i završnih lajsni po stolariji V., odgovorio je da je to vjerojatno cijena njegovih radova, ali se ne sjeća da li je to bilo samo za čela stepenice. Pozvan da se očituje na izradu stepenice na listu 88 iskazao je da hiljade stepenica napravio pa i takvih, te je investitor bio na gradilištu i da je reagirao to bi se ispravilo. To bi izazvalo dodatne troškove koje bi platio izvođač. Iz iskaza ovog svjedoka utvrđeno je da je bilo dodatnog zahtjeva investitora u smislu da je prvo bilo ugovoreno da unutarnje stepenice imaju drvena gazišta a naknado je dogovoreno na zahtjev tuženika da imaju i drvena čela pa je tu moglo doći do razlike u prvobitno dogovorenoj cijeni za te radove.

26.Svjedok I.B. je iskazao da je bio podizvođač angažiran od tužitelja, radio je limarske radove, žljebove na krovištu. Radove je napravio kako je bilo dogovoreno, prigovora na rad nije bilo, niti je on išta popravljao. Iz iskaza ovog svjedoka proizlazi da nije bilo dodatnih radova naručenih od tuženika.

27.Svjedok I.Č. (172-174) je iskazao da je na kući tuženika radio instalaciju centralnog grijanja, a angažirao ga je tužitelj koji mu je rad i platio. Iskazao je da je bilo dodatnih zahtjeva od supruge tuženika jer je tražila da se ne postavljaju radijatori nuđeni po troškovniku, već bolji i dizajnerski ljepši, dakle skuplji, pa je on takve na njeno traženje i ugradio a to mu je platio tužitelj. Izmjenu je dogovorio usmeno sa suprugom tuženika. Nakon što mu je predočen ponudbeni troškovnik predvidivo 27.

3. 2008. kod završnih radova V. Faza (list 73) i da pojasni točku 2 izvedba centralnog grijanja paušalno 32.000,00 kn i dodatni vantroškovnički radovi za V. Fazu točka 2 izvedba centralnog grijanja paušalno 8.700,00 kn, iskazao je da su se ovi dodatni vantroškovnički radovi mogli odnositi na razliku u cijeni radijatora ali i sadržavati neke dodatne radove u smislu da je netko nakon izvedbe instalacija tražio promjenu mjesta radijatora ali se konkretno ne sjeća. I nalaz ovog svjedoka, kojem je sud poklonio vjeru dokazuje da je bilo dodatnih VTR koje je naručila supruga tuženika, koja je i nadgledala radove.

28.Ugovor o građenju je ugovor o djelu kojim se izvođač obvezuje prema određenom projektu sagraditi u ugovorenom roku određenu građevinu na određenom zemljištu, ili na takvom zemljištu odnosno na već postojećem objektu izvršiti kakve druge građevinske radove, a naručilac se obvezuje da mu za to isplati određenu cijenu, što je propisano odredbom čl.620. st. 1. ZOO, dok je odredbom čl. 630. propisano ako ugovor o građenju sadrži odredbu "ključ u ruke" ili neku drugu sličnu odredbu, izvođač se samostalno obvezuje izvršiti skupno sve radove potrebne za izgradnju i upotrebu određenoga cjelovitog objekta. U tom slučaju ugovorena cijena obuhvaća i vrijednost svih nepredviđenih radova i viškova radova, a isključuje utjecaj manjkova radova na ugovorenu cijenu. Čl. 9 ZOO) propisuje da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

29.Iz provedenih dokaza utvrđeno je :

-da su tužitelj i tuženik bili u međusobnom ugovornom odnosu temeljem sklopljenog Ugovora za izvođenje radova na građevinskom objektu obiteljskoj kući tuženika te da se tužitelj obvezao izvesti radove za ugovorenu cijenu od 1.067.529,51 kn, s time da će se isplata vršiti prema ovjerenoj situaciji i prema stvarno utrošenom materijalu, dakle nije ugovoreno izvođenje radova u smislu čl.630 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" broj 35/05 i 41/08 dalje u tekstu: ZOO) odnosno tzv "ključ u ruke"),

- da je tim ugovorom ugovoreno da će stranke cijenu vantroškovničkih radova definirati prije početa njihovog izvođenja, a obračun će se izvršiti na temelju stvarno izvedenih količina,

- da tužitelj nije vodio niti građevinski dnevnik niti građevinsku knjigu te da tuženik nije imenovao nadzorni organ već je gradnju nadzirala supruga tuženika,

- da su određeni vantroškovnički radovi izvršeni i to na zahtjev tužitelja odnosno njegove supruge koja je nadzirala izgradnju,

-da je tuženik usmeno nakon dovršetka radova odobrio vantroškovničke radove vezane za temelje koji nisu rađeni po projektu,

- da je tuženik imao prigovore na izvedene radove (ali tuženik tijekom postupka nije dostavio popis radova koji su ušli u troškovnik a nisu izvedeni a niti popis koji su izvedeni ali nekvalitetno).

30.Koje je VTR tužitelj izvršio utvrđeno je iskazima stranka, svjedoka i potpisanim privremenim situacijama, te ponudom za izradu zimskog vrta. Tako su tužitelju priznati VTR po ponudi za izradu zimskog vrta u iznosu od 32.134,18 kn. Priznati su mu i VTR za fazu I u iznosu od 19.961,00kn (list 70 spisa) koji se odnose na nepredviđene radove u vezi konfiguracije terena što je prouzročilo te dodatne troškove a koje je tuženik iskazao da je odobrio. Priznati su mu troškovi za IV fazu- postava stepenica po stolariji Vražić od 21.000,00 (list 72 spisa) jer je utvrđeno da su izvršeni. Priznati su mu VTR za fazu V elektro instalacije u iznosu od 2.500,00kn i izradbe centralnog grijanja od 8.200,00kn (list 73 spisa) jer je svjedocima utvrđeno da su izvršeni. Ukupno je na ime VTR tužitelju priznat iznos od 83.795,18‬ kn. Slijedom navedenog, a imajući u vidu i činjenicu da tuženik do zaključenja glavne rasprave nije dokazao da je podmirio potraživanje tužitelja u utvrđenom iznosu i po dospijeću, to ga je valjalo, u smislu odredbe čl. 9 i čl. 65. st. 1. ZOO-a obvezati na isplatu predmetnog potraživanja pa temeljem odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude.

31. Tužitelju na dosuđeni iznos nije dosuđena i zakonska zatezna kamata od dospijeća utuženog iznosa jer ju nije zatražio niti u prijedlogu za ovrhu a niti je tijekom postupka u tom dijelu izmijenio tužbeni zahtjev

32.S obzirom na to da je Ugovorom čl.5 unaprijed predviđeno da će se cijena izvantroškovničkih radova među strankama definirati prije početka njihova izvođenja a što tužitelj nije dokazao da je učinjeno u vezi svih ostalih utuženih VTR radova, te polazeći od utvrđenja da nema dokaza da su ostali radovi zaista izvedeni u onoj količini i vrsti kao što je navedeno u naknadnim ponudbenim troškovnicima od 27.4.2007. do 27.3.2008. i da su ti radovi pihvaćeni od tuženika, tužbeni zahtjev za isplatu razlike cijene ugovorene po Ugovoru i ponudbenom troškovniku i cijene prema naknadnim ponudbenim troškovnicima je odbijen za preostali iznos od 129.691,73 kn (utuženo 213.486,91- dosuđeno 83.795,18‬). Stoga je u tom dijelu ukinut platni nalog sadržan u predmetnom rješenju o ovrsi i odbijen kao neosnovan tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 129.691,73 kn (točka II. izreke presude).

33.Trošak platnog naloga sastoji se od: troška javnobilježničke nagrade u iznosu od 2.484.87 kn te troška obračunatog PDV 23% u iznosu od 571,52 kn, ukupno 3.056,39 kn.

34.Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojim se završava postupak pred tim sudom.

35.Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude. Tužitelju nije priznat dio troška određen u platnom nalogu za trošak izdavanja potvrde ovršnosti od 250,00 kn, jer taj trošak nije imao jer rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno, nije mu priznat trošak dostave s PDV-om u iznosu od 36,90 kn, budući da visinu tog troška tužitelj nije niti dokazao, a trošak dostave je sukladno članku 6. st. 1. Pravilnika uključen u javnobilježničku nagradu u jedinstvenom iznosu od 3.056,39 kuna, u koji iznos je uključen i pripadajući PDV.

36.Odluka o troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st.2 i čl.155.ZPP-a, jer je tužitelj djelomično uspio u parnici. Tužitelj je s obzirom na osnovu uspio s 100% na što mu se priznaje 50% uspjeha u odnosu na cijeli spor, a s obzirom na visinu 39,25 % te mu se priznaje 19,62% u donosu na cijeli spor, dakle uspio je u sporu s ukupno 69,62. Tuženi je uspio s 30,38%. Kada se od postotka tužitelja od 69,62% (stranke koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) odbije postotak uspjeha tuženog 30,38% (stranke koja je u manjoj mjeri uspjela u postupku) dobije se postotak od 39,24%. Tužitelju je priznat trošak parničnog postupka prema troškovniku (list 197) a koji se odnosi na trošak javnobilježničke nagrade 3.056,39 kn, trošak zastupanja po odvjetniku dosuđen je sukladno važećoj Tarifi (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) te mu je priznat trošak sastava prijedloga za ovrhu 2.500,00kn po Tbr 11/1, podneska od 7.2.2011. po Tbr.8/1 u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu 5.5.2011. po Tbr.9/5 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 6.7.2011. po Tbr.9/1 u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu 12.10.2011. po Tbr.9/5 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 14.12.2011. po Tbr.9/5 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 21.2.2012. po Tbr.9/1 u iznosu od 2.500,00 kn, podneska od 7.5.2012. po Tbr.8/3 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 27.3.2018.. po Tbr.9/5 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 8.5.2019. po Tbr.9/5 u iznosu od 500,00 kn, zastupanje na ročištu 3.10.2019. po Tbr.9/2 u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu 18.12.2019. po Tbr.9/1 u iznosu od 2.500,00 kn, zastupanje na ročištu 27.1.2020. po Tbr.9/2 u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu 19.3.2021. po Tbr.9/1 u iznosu od 2.500,00 kn,zastupanje na ročištu 26.10.2021. po Tbr.9/2 u iznosu od 1.250,00 kn, zastupanje na ročištu 28.3.2022. po Tbr.9/1 u iznosu od 2.500,00 kn

odnosno ukupno 24.250,00 kn + PDV u visini 25% od kn ukupno 6.062,50kn, sveukupno na ime zastupanja 30.312,50kn. Priznat mu je trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu 2.485,00 kn, te utrošeni iznos za vještaka 375,00kn (list 131) i sud 375,00kn (list 135). Ukupno 34.118,89 kn, odnosno 39,24% tog iznosa, ukupno 13.388,25kn, te je odlučeno kao u izreci pod III. Nije mu priznat trošak podneska od 7.5.2012. kojim obavještava sud o uplati predujma jer taj trošak nije nužan a obzirom da se isto utvrđuje potvrdom računovodstva suda. Nije mu priznat trošak podneska od 2.5.2014., 12.2.2015. jer taj trošak nije bio nužan. Nije mu priznat trošak predujma od ukupno10.406,80kn koji nije utrošen i biti će mu vraćen.

37.Nadalje, tužitelju je na dosuđeni trošak dosuđena i zakonska zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate, kako tumačenjem čl. 30. st. 3. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/19 i 73/17, dalje u tekstu: Ovršni zakon) proizlazi da sud može u ovršnoj ispravi odrediti plaćanje kamate na parnični trošak, sud je na dosuđeni parnični trošak dosudio zateznu kamatu tekuću od donošenja presude, tj. od 23. 5. 2022. do isplate jer ova presuda predstavlja ovršnu ispravu u smislu čl. 23. Ovršnog zakona.

38.Slijedom navedenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Dugom Selu, dana 23. svibnja 2022.

SUDAC:

Ranka Memišević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude, a o istoj odlučuje županijski sud .

DNA:

1. pun. tužitelja odvj.T.M.

2. pun. tuženika odvj. D.L.