REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola

Poslovni broj: Gž-1148/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli – Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Bruna Frankovića kao predsjednika vijeća, Miroslava Ružića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Roberta Fabrisa kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. D. iz P., …, OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. M., odvjetniku iz U., protiv tuženika: 1. E. V. rođ. V. iz A., sada nepoznata boravišta, 2. G. M., žene od M., sada nepoznata boravišta, 3. M. V. pok. M., N., sada nepoznata boravišta, 4. F. D. iz P., P. N. 45, 5. A. K. iz P., P. N. 17, 6. A. K. pok. A., , sada nepoznata boravišta, 7. G. K. iz R. I., V., , OIB: …, 8. O. C. sa sjedištem u C., , OIB: …, zastupane po punomoćniku A. P., odvjetniku iz P., 9. K. K. iz L., , 10. S. K. iz P., , OIB: …, 11. L. K. iz P., , OIB: …, 12. D. S. iz P., ., OIB: …, 13. S. K. iz P., , OIB: …, 14. T. Z. iz R. S., H., , OIB: …, 15. D. K. iz R. S., D., , OIB: …, 16. A. K. iz Z., , 17. Đ. K. iz P., , OIB: …, 18. M. K. iz P., , OIB: … i 19. maloljetnog S. K. iz P., , OIB: …, zastupanog po majci i zakonskoj zastupnici Đ. K. iz P., , radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P-… od 26. travnja 2021., na sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Pazinu poslovni broj: P-… od 26. travnja 2021. u pobijanom dijelu pod točkama II. i III. izreke presude.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženice O. C. za naknadu troškova postupka koji se odnose na trošak odgovora na žalbu tužitelja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

„I. U odnosu na suvlasnički udio IX. tuženika K. K. utvrđuje se da je tužitelj stekao pravo vlasništva na k. č. zk. ul. …k. o. N. P., pa je IX. tuženik K. K. dužan trpjeti da se na temelju ove presude, a po njezinoj pravomoćnosti, izvrši zemljišnoknjižni prijenos njegovog suvlasničkog udjela na navedenoj nekretnini u korist tužitelja.

II. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zatražio utvrđenje prava vlasništva na k. č. … zk. ul. … k. o. N. P. u odnosu na suvlasnički udio VIII. tuženice O. C..

III. Nalaže se tužitelju naknaditi VIII. tuženici O. C. troškove postupka isplatom iznosa od 1.875,00 (tisućuosamstosedamdesetpet) kuna u roku od 15 dana.“

2. Protiv te presude u odbijajućem dijelu (pod točkom II. izreke) i odluci o troškovima postupka (pod točkom III. izreke) žalbu, pravovremeno, podnosi tužitelj. Žalbu podnosi zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi, u bitnomu, navodi: da je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da su prije njega u posjedu predmetne nekretnine bili njegovi pravni prednici i to njegov otac K. D. i djed J. D.; da je u konkretnomu slučaju očito da je prvostupanjski sud svoj zaključak u pogledu razdoblja posjedovanja te nekretnine izveo osnovom životne dobi u postupku saslušanih svjedoka i njega te, s tim u svezi, njihovih neposrednih saznanja, međutim, cijeneći činjenicu da je i njegov djed J. D. bio u posjedu predmetne nekretnine, a isti je umro 1986. godine, proizlazi jedino moguć zaključak da on nije bio u posjedu samo 16 zadnjih godina svog života, već i daleko prije; da, posljedično tomu, obzirom na vrijeme smrti njegova djeda J. D., kao i njegovu životnu dob, proizlazi da je isti bio u posjedu prijeporne nekretnine i daleko prije 1959. godine tako da su, posljedično tomu tužitelj i njegovi pravni prednici do 17. studenog 1999. godine bili u posjedu te nekretnine više od 40 godina; da su, shodno tomu, u konkretnomu slučaju, ispunjene zakonske pretpostavke da je i u odnosu na suvlasnički dio tuženice O. C. on po pravnim prednicima i u tomu dijelu dosjelošću stekao pravo vlasništva, jer je do 17. studenog 1999. godine preko 40 godina bio u neprekinutom i nesmetanom posjedu predmetne nekretnine.

2.1. Žalbeni je prijedlog da se presuda u pobijanom dijelu preinači na način da se u cijelosti prihvati njegov tužbeni zahtjev kao osnovan te odbije kao neosnovan zahtjev tuženice O. C. za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. stavka 1. ZPP.

4. U odgovoru na žalbu tuženica O. C. predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu. Ujedno zahtijeva i naknadu troškova koji se odnose na sastav njezinog odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Predmet ovog spora je (nakon što je rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: P-… od 18. kolovoza 2020. odbačena tužba u odnosu na tuženike E. V., G. M., M.

V., F. D., A. K. i A. K., a djelomičnom presudom zbog ogluhe toga suda poslovni broj: P-… od 6. listopada 2020. utvrđeno da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine u odnosu na suvlasničke udjele tuženika G. K., S. K., L. K., D. S., S. K., T. Z., D. K. L., A. K., Đ. K., M. K. i S. K.) još zahtjev tužitelja da se utvrdi da je stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao k. č. br. …, upisane u zk. ul. … k.o. N. P. u odnosu na suvlasnički udjel tuženice O. C., osnovom dosjelosti.

7. Prvostupanjski sud je nakon provedenog postupka i ocjene provedenih dokaza (članak 8. ZPP), pobijanom presudom, kao neosnovan odbio takav zahtjev tužitelja zaključujući da u konkretnomu slučaju posjed nije stečen na temelju valjanog pravnog temelja tako da, posljedično tomu, tužitelj, uračunavajući i vrijeme koje su njegovi pravni prednici posjedovali predmetnu nekretninu, nije mogao steći pravo vlasništva dosjelošću na suvlasničkom udjelu tuženice O. C. jer od 8. listopada 1991. do dana podnošenja tužbe nije protekao rok od 40 godina, a taj rok nije protekao ni do 14. prosinca 1999.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih navoda žalitelja, a pazeći pri tomu – dodatno po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. ZPP), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da je pobijana presuda zakonita i pravilna.

9. Prije svega, u ovoj pravnoj stvari, valja istaknuti da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 2.,4.,8.,9.,13. i 14. ZPP na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP.

10. U ovomu postupku niti materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

11. Na temelju odredbe članka 388. stavaka 1., 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema njegovim odredbama, ako ovim prijelaznim i završnim odredbama ili posebnim zakonom nije drukčije određeno (stavak 1.), da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka (stavak 2.) i da rokovi koji su za stjecanje i prestanak stvarnih prava određeni ovim Zakonom, ako su bili počeli teći prije nego što je on stupio na snagu, nastavljaju teći u skladu s odredbom stavka 2. ovoga članka, ali ne dulje nego što bi trebao isteći rok određen ovim Zakonom ako bi počeo teći u času njegova stupanja na snagu (stavak 3.).

12. Odredbom članka 159. stavka 1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari, ako taj zakonom ima određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari, dok je stavkom 2. propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, a stavkom 3. istog članka propisano da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Odredbom stavka 4. ovog članka propisano je da će samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

12.1. Na temelju odredbe članka 160. stavaka 1. i 2. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, s time da se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni samostalni posjednici.

12.2. Odredbom članka 18. stavka 5. ZVDSP propisano je da se posjed smatra poštenim, osim ako se dokaže suprotno.

13. Cijeneći sadržaj ovih zakonskih odredbi i utvrđeno činjenično stanje prvostupanjskog suda, koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud obzirom da žalitelj takve zaključke nije uspio dovesti u ozbiljnu dvojbu ni svojom žalbom, da su pravni prednici tužitelja od 1970. godine bili u neprekinutom, samostalnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine to prvostupanjski sud, i po pravnom shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno zaključuje da u konkretnomu slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću uzimljući u obzir da od 1970. do 17. studenoga 1999. (jer prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev 2666/2017-2 od 9. studenoga 2021., za takve nekretnine treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba tog Zakona, kao i vrijeme nakon toga sve do 17. studenoga 1999.) svakako nije protekao rok od 40 godina dosjedanja propisan odredbom članka 159. stavka 4. ZV, a iz sadržaja nijednog u postupku provedenoga dokaza ne proizlazi da bi se pravni prednici tužitelja nalazili u posjedu predmetne nekretnine i prije 1970. godine, radi čega je žalbu žalitelja valjalo u cijelosti ocijeniti neosnovanom.

14. Slijedom navedenog, kako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo i kako pri tomu nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP presuditi kao pod točkom I izreke ove presude.

15. Tijekom žalbenog postupka tuženica O. C. zahtijevala je naknadu troškova postupka koji se odnose na sastav njenog odgovora na žalbu tužitelja, ali je taj njen zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan, jer isti nije bio potreban za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP).

U Puli – Pola 23. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Bruno Franković