REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Berislavićeva 11, Zagreb
Poslovni broj: 28 Pž-1134/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, doc. dr. sc. Jelene Čuveljak, suca izvjestitelja i Ivane Mlinarić, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. T. iz P. P., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik S. B., odvjetnik u Odvjetničkom društvu B. & G. B. u Z., protiv tuženika A. B. d.o.o. (ranije D. P. d.o.o.) iz V., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik L. P. V., odvjetnik u Odvjetničkom društvu R.&V. u Z., radi utvrđenja ništenosti/pobijanja odluke skupštine, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-341/2019-14 od 27. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 23. svibnja 2022.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P-341/2019-14 od 27. siječnja 2021. u točki 1. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom Odluka o izmjeni društvenog ugovora od 16. listopada 2019. provedena u sudskom registru Trgovačkog suda u Osijeku po rješenju pod poslovnim brojem Tt-19/5947-2 od 30. listopada 2019.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 341/2019-14 od 27. siječnja 2021. u točki 1. izreke u dijelu u kojem je utvrđena ništetnom odluka člana društva od 16. listopada 2019. kojom je povećan temeljni kapital društva tuženika upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku pod MBS ... sa iznosa od 1.370.000,00 kn (milijuntristosedamdesettisuća kuna) za iznos od 5.470.000,00 kn (petmilijunačetiristosedamdesettisuća kuna) unosom prava (potraživanja), te za iznos od 1.000.000,00 kn (milijun kuna) uplatom u novcu, izdavanjem novih poslovnih udjela, na iznos od 7.840.000,00 kn (sedammilijuna- osamstočetrdesettisuća kuna) i točka 2. izreke navedene presude i sudi:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja:
Utvrđuje se ništetnom odluka člana društva od 16. listopada 2019. kojom je povećan temeljni kapital društva tuženika D. P. d.o.o. V., OIB ... sada A. bioplin d.o.o. upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku pod MBS ... sa iznosa od 1.370.000,00 kn (milijuntristosedamdesettisuća kuna) za iznos od 5.470.000,00 kn (petmilijuna- četiristosedamdesettisuća kuna) unosom prava (potraživanja), te za iznos od 1.000.000,00 kn (milijun kuna) uplatom u novcu, izdavanjem novih poslovnih udjela, na iznos od 7.840.000,00 kn (sedammilijunaosamstočetrdesettisuća kuna).
2. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Obrazloženje
1. Deklaratornom presudom označenom u izreci ove presude prvostupanjski sud je utvrdio ništetnim odluku člana društva od 16. listopada 2019. kojom je povećan temeljni kapital društva tuženika upisan u sudski registar Trgovačkog suda u Osijeku pod MBS ... sa iznosa od 1.370.000,00 kn (milijun tristo sedamdeset tisuća kuna) za iznos od 5.470.000,00 kn (pet milijuna četiristotine sedamdeset tisuća kuna) unosom prava (potraživanja), te za iznos od 1.000.000,00 kn (milijun kuna) uplatom u novcu, izdavanjem novih poslovnih udjela, na iznos od 7.840.000,00 kn (sedam milijuna osamsto četrdeset tisuća kuna) i pripadajuću Odluku o izmjeni društvenog ugovora provedene u sudskom registru prvostupanjskog suda po rješenju pod poslovnim brojem Tt-19/5947-2 od 30. listopada 2019. (točka 1. izreke presude). Rješenjem o troškovima postupka sadržanim u presudi prvostupanjski je sud obvezao tuženika naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 215.062,50 kn (točka 2. izreke presude). Tako je prvostupanjski sud presudio jer je nakon provedenog postupka ocijenio da tužitelj kao član društva tuženika nije uredno pozvan na skupštinu društva od 30. rujna 2019. pa je stoga odluka tuženika sa skupštine od 30. rujna 2019. ništetna prema odredbi članka 355. stavka 1. točke 1. u vezi s odredbom članka 277. stavka 6. Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine” broj: 152/11
– pročišćeni tekst, 111/12, 68/13, 110/15 i 40/19) i članka 6ć. Društvenog ugovora; osim toga budući da je iz prijave za upis u sudski registar vidljivo da je 16. listopada 2019. član uprave – direktor tuženika L. J. donijela odluku o povećanju temeljnog kapitala, ista je ništetna jer prema odredbi članka 275. stavka 1. točke 6. Zakona o trgovačkim društvima glavna skupština odlučuje, između ostalog, o povećanju i smanjenju temeljnog kapitala, a ne uprava društva. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio primjenom odredbe članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku.
2. Protiv te presude žalbu je podnio tuženik pobijajući je zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Obrazlažući žalbene razloge žalitelj u žalbi u bitnom navodi da je sud svoju odluku temeljio na sljedećim razlozima: odluke skupštine od 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019. su ništetne jer su protivne odredbama članka 289. stavka 2. u vezi članka 290. te članka 355. stavka 1. točki 1. u vezi s člankom 277. stavkom 6. Zakona o trgovačkim društvima i člankom 6.ć Društvenog ugovora, a odluka uprave od 16. listopada 2019. je ništetna sukladno odredbi članka 275. stavka 1. točke 6. Zakona o trgovačkim društvima jer glavna skupština, a ne uprava društva odlučuje o povećanju i smanjenju temeljnog kapitala. Osim toga, prema shvaćanju suda odluka skupštine tuženika od 30. rujna 2019. o povećanju temeljnog kapitala i izmjeni društvenog ugovora je ništetna jer nije sazvana u skladu s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i društvenog ugovora. Žalitelj ističe da se odredba članka 289. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima uopće ne primjenjuje na društvo s ograničenom odgovornošću već na dioničko društvo, kao i članak 275. stavak 1. točka 6., članak 277. stavak 1. i članak 290. Zakona o trgovačkim društvima. Žalitelj ističe da nije bio dužan naznačiti kada će se održati naredna glavna skupština, ako na onoj koja je sazvana ne bude kvoruma, niti tuženik ima statut, a niti je tuženik postupio protivno odredbama članka 355. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 277. stavkom 6. Zakona o trgovačkim društvima i člankom 6ć Društvenog ugovora. Pozivi za skupštine održane 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019. su uredni, valjani i usklađeni s odredbama Zakona o trgovačkim društvima i Društvenog ugovora pa stoga navedeni razlog ništetnosti otpada u cijelosti, a donošenjem pobijane presude prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku te je pogrešno primijenio materijalno pravo. Žalitelj ističe da je tužba pokrenuta radi utvrđenja ništetnim odluka člana društva od 16. listopada 2019., a ne odluka skupštine društva održanih 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019., te sud kod pozivanja na ništetnost odluka skupštine od 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019. ni na koji način ne dovodi u korelaciju s odlukom koju u točki 1. izreke presude utvrđuje ništetnom slijedom čega je počinjena daljnja bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku. Dakle, sud u većem dijelu obrazloženja utvrđuje da su skupštine društva od 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019. iz ovog ili onog (pri tome pogrešnog) razloga ništetne, a tužitelj tužbom traži utvrđenje da je odluka člana društva od 16. listopada 2019. ništetna. Tuženik podsjeća sud da je član društva tuženika M. K. odluku o povećanju temeljnog kapitala donio na skupštini društva održanoj 30. rujna 2019., a ne 16. listopada 2019. čime je u suštini potpuno promašen tužbeni zahtjev tužitelja koji je uredno usvojen pobijanom presudom – time je ujedno pogrešno utvrđeno činjenično stanje. Žalitelj osporava i utvrđenje suda da pozivi tužitelju na skupštine od 17. rujna 2019. i 30. rujna 2019. nisu bili uredni, dok skupštinu od 16. listopada 2019. uopće ne spominje, osim u dijelu da je sporno je li tuženik postupio sukladno Zakonu o trgovačkim društvima kada je na toj skupštini donio navodnu odluku i u dijelu u kojem se navodi da je u prijavi za sudski registar navedeno da je odluka donesena 16. listopada 2019., no da je tu odluku donijela uprava društva, a ne član društva. Nadalje, žalitelj osporava da bi odluka skupštine bila ništetna jer nije postojao kvorum, a pri tome sud prvog stupnja se pozvao na odredbu članka 290. Zakona o trgovačkim društvima koja se ne primjenjuje na društvo s ograničenom odgovornošću; žalitelj navodi odredbu članka 444. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima te ističe da je postupio upravo sukladno toj zakonskoj odredbi. Osim toga, premda je u nadležnosti skupštine odluka o izmjeni temeljenog kapitala, žalitelj ukazuje da je u članku 10. Odluke skupštine od 30. rujna 2019. o povećanju temeljnog kapitala jasno navedeno da se ovlašćuje uprava da svojom odlukom utvrdi za koliko je povećan temeljni kapital i koji je novi iznos temeljnog kapitala društva – dakle, radi se o deklaraciji nečega što je već napravljeno. Prema tome, iako odluka uprave tuženika nosi krivi naziv, suštinski je donesena temeljem ovlaštenja skupštine iz Odluke o povećanju temeljnog kapitala od 30. rujna 2019. kojom je povećan temeljni kapital društva, pa pogrešan naziv ne čini cijelu ispravu nevaljanom. Slijedom navedenog, odlukom uprave se ništa ne odlučuje već se utvrđuje da je temeljni kapital društva tuženika povećan odlukom skupštine o povećanju temeljnog kapitala od 30. rujna 2019.. Žalitelj ističe da zbog toga što se tužitelj nije žalio na odluku o upisu povećanja temeljnog kapitala u sudskom registru ta je odluka pravomoćna te ponavlja da sud sve razloge ništetnosti veže za skupštinu društva od 30. rujna 2019., a u izreci utvrđuje ništetnom odluku člana društva od 16. listopada 2019. čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Žalitelj pobija i odluku o trošku te predlaže drugostupanjskom sudu da preinači pobijanu presudu i naloži tužitelju da mu naknadi parnični trošak, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovljeni postupak pred sudom prvog stupnja, uz sudjelovanje drugog suca; žalitelj potražuje trošak drugostupanjskog postupka u ukupnom iznosu od 88.359,37 kn.
Žalba je dostavljena tužitelju na odgovor. Tužitelj u odgovoru na tuženikovu žalbu u bitnom navodi da je žalba u potpunosti neosnovana te je paušalno podnesena u cilju odugovlačenja postupka. Tužitelj ističe da se slaže sa zaključkom suda da tužitelj kao član društva nije uredno pozvan ni na jednu skupštinu društva iz razloga jer su obje pošiljke kojima se pokušalo uručiti pozive vraćene s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku”. Prema tome, tužitelju je samo ostavljena obavijest na adresi na kojoj ne boravi duže vrijeme, a o čemu je tužitelj uredno obavijestio i upravu i ostale članove društva te tužitelj nikada nije preuzeo pošiljku niti je upoznat s njenim sadržajem pa je stoga sud pravilno zaključio da tužitelj nije obaviješten ni o održavanju skupštine sazvane za dan 17. rujna 2019. niti o skupštini od 30. rujna 2019. Tužitelj se slaže sa zaključkom suda da je odluka skupštine ništetna sukladno članku 355. Zakona o trgovačkim društvima jer skupština nije sazvana sukladno članku 277. stavaka 2., 3. i 6. Zakona o trgovačkim društvima. Osim toga, tužitelj ističe da je pravilno postavio tužbeni zahtjev na način da se traži utvrđenje ništetnosti odluke člana društva od 16. listopada 2019. i pripadajuće Odluke o izmjeni društvenog ugovora na temelju kojih je proveden upis po rješenju pod poslovnim brojem Tt-19/5947-2 od 30. listopada 2019. jer je upis u sudskom registru obavljen na temelju tih odluka. Tužitelj predlaže drugostupanjskom sudu da odbije tuženikovu žalbu u cijelosti i potvrdi prvostupanjsku presudu uz obvezu naknade parničnog troška sastava odgovora na žalbu u iznosu od 57.350,00 kn uvećanog za pripadajući porez na dodanu vrijednost.
3. Tuženikova žalba je djelomično osnovana.
Ispitavši pobijanu presudu temeljem odredbe članka 365. stavaka 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 70/19) u granicama razloga navedenih u žalbi, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud nalazi da je sud prvog stupnja donio pravilnu i na zakonu osnovanu odluku u dijelu u kojem je utvrdio ništetnom Odluku o izmjeni društvenog ugovora od 16. listopada 2019.. Međutim, prilikom odlučivanja o ništetnosti odluke člana društva od 16. listopada 2019. kojom je povećan temeljni kapital tuženika unosom prava (potraživanja) i uplatom u novcu, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio isprave, a odluka prvostupanjskog suda je u tom dijelu utemeljena isključivo na tim dokazima.
4. Iz tužbe proizlazi da tužitelj smatra da je tuženik 16. listopada 2019. „na nepropisno i nepošteno sazvanoj skupštini donio Odluku o povećanju temeljnog kapitala i izmjeni društvenog ugovora”, a ta je odluka člana društva/skupštine protivna zakonu, društvenom ugovoru i moralu društva; osim toga, tužitelj je u tužbi naveo da je odluka od 16. listopada 2019. donesena „bez sudjelovanja tužiteljice kao formalno upisanog člana društva, bez urednog pozivanja tužiteljice na skupštinu, bez pozivanja i sudjelovanja novog člana društva S. B. i bez ikakvog obavještavanja bilo kojeg od navedenih osoba i/ili njihovih punomoćnika” te su odluke donesene „protivno moralu društva, protivno Zakonu o trgovačkim društvima”. Prema tome, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da tužitelj u ovom sporu prema članku 448. u vezi s člankom 357. stavkom 1. Zakona o trgovačkim društvima tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti Odluke člana društva od 16. listopada 2019. kojim je povećan temeljni kapital društva tuženika i Odluke o izmjeni Društvenog ugovora zbog razloga ništetnosti tih odluka sukladno članku 448. u vezi s člankom 355. Zakona o trgovačkim društvima, a ne zbog razloga njihove pobojnosti u smislu članka 449. u vezi s člankom 360. Zakona o trgovačkim društvima.
Međutim, uvidom u spis prvostupanjskog suda, kao i u priložene spise prvostupanjskog suda poslovni broj R1-102/19 i (u preslici) poslovni broj Tt-19/5947, ovaj sud je utvrdio da član društva M. K. (koji je uz tužitelja preostali član društva tuženika) nije 16. listopada 2019. donio Odluku o povećanju temeljnog kapitala pisanim putem u smislu članka 440. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima, a niti je tog dana održana skupština društva tuženika koja bi donijela navedenu odluku. Naprotiv, kako to tuženik u žalbi osnovano ukazuje, skupština tuženika je 30. rujna 2019. donijela odluku o povećavanju temeljnog kapitala, no ta odluka nije predmet utvrđenja ništetnosti u ovom sporu. Upravo zbog navedenog, prvostupanjski je sud, ocijenivši da na skupštinu tuženika od 30. rujna 2019. tužitelj nije uredno pozvan, pogrešno utvrdio ništetnom Odluku o povećanju temeljnog kapitala od 16. listopada 2019..
Naime, iz zapisnika sa skupštine društva tuženika održane 30. rujna 2019. sa str. 73.-80. spisa proizlazi da se na toj skupštini kojoj je prisustvovao samo član društva tuženika M. K. raspravljalo, između ostalog, o donošenju: a) Odluke o povećanju temeljnog kapitala društva pretvaranjem duga koje društvo ima prema trećim u visini od 5.470.000,00 kn u temeljni kapital društva i b) Odluke o povećanju temeljnog kapitala društva uplatom u novcu u visini do najviše 1.000.000,00 kn (ove odluke su pod točkama 3. i 4. Dnevnog reda). Nadalje, iz tog zapisnika također proizlazi da je donesena jedna (objedinjena) Odluka o povećanju temeljnog kapitala tuženika prema kojoj je temeljni kapital društva tuženika povećan i unosom prava- pretvaranjem potraživanja kojeg M. K. ima prema tuženiku i uplatama u novcu na način da će članovi društva (svaki) uplatiti po 500.000,00 kn u roku od 15 dana od dana donošenja te odluke, a ako jedan član društva to ne učini u navedenom roku tada gubi to pravo te drugi član društva stječe pravo daljnje uplate iznosa od 500.000,00 kn u dodatnom roku od osam dana od isteka roka članu koji uplatu nije izvršio (članak 3. Odluke o povećanju temeljnog kapitala D. P. d.o.o.; str. 77. spisa).
Prema tome, iz isprava u spisu proizlazi da je skupština tuženika 30. rujna 2019. donijela Odluku o povećanju temeljnog kapitala tuženika. Jednako tako, iz spisa (kao i iz priklopljenih spisa prvostupanjskog suda poslovni broj R1-102/19 i Tt- 19/5947) proizlazi da ni skupština tuženika ni (preostali) član društva tuženika M. K. 16. listopada 2019. nisu donijeli nikakvu odluku o povećanju temeljnog kapitala društva tuženika, a čije utvrđenje ništetnosti tužitelj u ovom sporu traži tužbenim zahtjevom. Naprotiv, jedina odluka o povećanju temeljnog kapitala koja je donesena 16. listopada 2019. jeste Odluka uprave društva tuženika (str. 72.-74. priklopljenog spisa poslovni broj Tt-19/5947), no tužitelj tužbenim zahtjevom ne traži utvrđenje ništetnosti te odluke, već Odluke člana društva (dakle, ne uprave društva) od 16. listopada 2019. Slijedom navedenog, ne ulazeći ovom prilikom u ispitivanje je li odluka uprave društva tuženika od 16. listopada 2019. donesena na temelju članka 10. Odluke o povećanju temeljnog kapitala skupštine tuženika od 30. rujna 2019. (na što u žalbi ukazuje tuženik), ovaj sud napominje da Odluka uprave tuženika o povećanju temeljnog kapitala nije predmet utvrđenja ništetnosti u ovom sporu, već Odluka člana društva o povećanju temeljnog kapitala od 16. listopada 2019., no tada takva odluka nije donesena.
Dakle, s obzirom na to da članovi društva tuženika 16. listopada 2019. nisu donijeli nikakvu Odluku o povećanju temeljnog kapitala društva, to tužitelj neosnovano tužbenim zahtjevom (dijelom tužbenog zahtjeva) traži utvrđenje ništetnosti te odluka. Zbog toga, tužbeni zahtjev tužitelja je u tom dijelu neosnovan.
5. Međutim, neovisno od navedenog, ovaj sud napominje da čak i u slučaju kada bi tužitelj tužbenim zahtjevom tražio utvrđenje ništetnom Odluke skupštine tuženika o povećanju temeljnog kapitala od 30. rujna 2019. (što ne traži) iz razloga nepravilnog sazivanja te skupštine te protivnosti te odluke biti društva i moralu (članak 448. u vezi članka 355. točaka 1., 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima), ovaj sud napominje da prvostupanjski sud pogrešno smatra da su ostvareni ti razlozi ništetnosti. Naime, tuženik osnovano u žalbi ukazuje na to da je tuženik društvo s ograničenom odgovornošću pa stoga sazivanje skupštine u tom društvu podliježe znatno manjim formalnostima od onih koji su propisani odredbama Zakona o trgovačkim društvima koje se odnose na dioničko društvo dok se neke odredbe tog Zakona na koje se pozvao prvostupanjski sud uopće ne mogu primijeniti na tuženika – tako na primjer, prvostupanjski sud se u obrazloženju presude pogrešno pozvao na odredbu članka 290. Zakona o trgovačkim društvima budući da je odlučivanje na skupštini odnosno ostvarivanje prava glasa u društvu s ograničenom odgovornošću regulirano odredbom članka 445. tog Zakona, a isto tako održavanje nove skupštine (ako se prethodna nije mogla održati zbog nedostatka kvoruma) je propisano odredbom članka 444. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima, a ne člankom 289. stavkom 2. istog Zakona na kojeg se u obrazloženju pobijane presude pozvao prvostupanjski sud.
Iz isprava u spisu, kao i iz isprava u priloženim spisima prvostupanjskog suda poslovni broj R1-102/19 i Tt-19/5947, proizlazi da je tužitelju poziv za skupštinu društva tuženika sazvanu za 17. rujna 2019. uredno upućen preporučenom pošiljkom dana 27. kolovoza 2019. (str. 19.-20. priklopljenog spisa Tt-19/5947) sukladno odredbi članka 443. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima i članka 6ć. stavka 2. tuženikova Društvenog ugovora i to na adresu koju je tužitelj naveo (i) u tužbi (P. P., M. G. 130), no ta uredno upućena pošiljka tužitelju se vratila tuženiku s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku” slijedom čega se radi o neuspjeloj, a ne o nerednoj dostavi poziva. Slijedom navedenog, budući da ni odredba članka 443. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima ni tuženikov Društveni ugovor ne propisuju (i) obvezu da se preporučena pošiljka mora uručiti članu društva kako bi održavanje skupštine bilo uredno odnosno kako bi se na toj skupštini mogle donositi valjane odluke, to je tužitelj uredno pozvan na predmetnu skupštinu tuženika. Dakle, činjenica što preporučena pošiljka kojom je član društva pozvan na skupštinu nije uručena tužitelju (premda je uredno i pravovremeno predana pošti) nema utjecaja na ništetnost odluka koje bi ta skupština (eventualno) donijela.
Međutim, budući da je za valjano donošenje odluka na skupštini člankom 6e. tuženikova Društvenog ugovora propisano prisustvo članova odnosno njihovih zastupnika koji predstavljaju više od polovine temeljnog kapitala društva, to skupština sazvana za 17. rujna 2019. nije održana, a što je vidljivo iz zapisnika javnog bilježnika B. A. od 17. rujna 2019. (str. 53.-54. spisa). Slijedom navedenog, uprava društva je istoga dana (17. rujna 2019.) članovima društva uputila poziv za skupštinu društva sazvanu za 30. rujna 2019. te je dnevni red za tu skupštinu sukladno odredbi članka 444. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima identičan dnevnom redu skupštine koja je bila sazvana za 17. rujna 2019., a što je vidljivo iz oba poziva za sazivanje tih skupština (str. 45.-50. i 55.-60. spisa). Nadalje, poziv za tu skupštinu je sukladno članku 443. stavku 1. Zakona o trgovačkim društvima tužitelju uredno upućen preporučenom pošiljkom 17. rujna 2019. (str. 70.-71. spisa i str. 38.-39. priklopljenog spisa Tt-19/5947), no i dostava tog poziva je bila bezuspješna budući da je vraćena s naznakom „obaviješten nije podigao pošiljku”. Prema tome, budući da je tužitelj uredno pozvan na skupštinu tuženika od 30. rujna 2019. (a toj je skupštini bio prisutan preostali član društva tuženika M. K.), to je navedena skupština mogla donositi odluke neovisno o činjenici što toj skupštini tužitelj nije pristupio. S tim u vezi, u odnosu na navode tužitelja iznesene tijekom prvostupanjskog postupka da su pozivi na skupštinu tužitelju slani na adresu na kojoj tužitelj ne boravi o čemu je upoznat i (preostali) član društva M. K. i zastupnik po zakonu tuženika L. J., ovaj sud ističe da tužitelj tu činjenicu koju je tuženik osporio u podnesku od 3. studenoga 2020. i na ročištu od 12. studenoga 2020. (str. 133. i 136. spisa) nije dokazao. Osim toga, ovaj sud napominje se sukladno odredbi članka 410. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima u knjigu poslovnih udjela upisuju, između ostalog, prebivalište svakoga člana društva, a prebivalište je prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o prebivalištu („Narodne novine” broj 144/12 i 158/13) mjesto i adresa u Republici Hrvatskoj na kojoj se osoba trajno nastanila radi ostvarivanja svojih prava i obveza vezanih za životne interese kao što su obiteljski, profesionalni, ekonomski, socijalni, kulturni i drugi interesi. Slijedom navedenog, tuženik je oba poziva za skupštinu društva uredno (i pravovremeno) uputio tužitelju preporučenom pošiljkom na mjesto i adresu njegova prebivališta koja je upisana u knjizi poslovnih udjela, a koju činjenicu tužitelj tijekom postupka nije osporio dok činjenicu da je tužitelj obavijestio društvo tuženika (preostalog člana društva tuženika M. K.) o svom eventualnom drugom prebivalištu nije dokazao.
Nadalje, premda je tužitelj tijekom spora isticao i činjenicu da je tuženik pozive na skupštinu trebao uputiti novom članu društva S. B., ovaj sud napominje da tuženik (barem) do održavanja skupštine od 30. rujna 2019. nije upoznat s činjenicom da je tužitelj prenio oba svoja poslovna udjela S. B.. Naime, ne ulazeći ovom prilikom u ispitivanje je li taj prijenos odnosno kupnja poslovnih udjela (kao pravni posao kojim se preuzela obveza da će se prenijeti poslovni udjeli) fiktivan te je li time počinjeno kazneno djelo, a što je tuženik istaknuo u odgovoru na tužbu na str. 18. spisa te priložio kaznenu prijavu od 2. ožujka 2020. s dopunom te prijave od 16. ožujka 2020., tužitelj u ovom sporu nije dokazao da su tužitelj i/ili S. B. kao eventualni stjecatelj poslovnih udjela uputili tuženiku (uredan) zahtjev za upisom S. B. u knjigu poslovnih udjela. Ovo stoga jer premda spisu prileže (identični) dopisi odvjetnice I. G. od 16. rujna 2019. upućeni zastupniku po zakonu tuženika L. J. (na njezinu adresu prebivališta) i tuženiku za upisom S. B. u knjigu poslovnih udjela (str. 120. i 122. spisa), iz preslika povratnica sa str. 121. i 123. spisa nije moguće sa sigurnošću utvrditi jesu li ti dopisi uopće predani pošti d.d. budući da se na njima (a za razliku od na primjer, povratnice dopisa odvjetnika B. od 10. srpnja 2019. sa str. 119. spisa) ne nalazi pečat pošte d.d. o zaprimanju tih dopisa (pošiljki). Slijedom navedenog, budući da iz preslika tih dostavnica ne proizlazi ni da su ti dopisi uručeni zastupniku po zakonu tuženika odnosno tuženiku dok prema iskazu zastupnika po zakonu tuženika L. J. iz predmeta R1-102/19 (str. 273. tog spisa koji je priklopljen ovom spisu) proizlazi da je „njeno prvo saznanje u vezi prijenosa poslovnog udjela bilo nakon što je zaprimila poziv od suda u ovome predmetu”, to tužitelj nije dokazao da je (barem) prije skupštine od 30. rujna 2019. obavijestio tuženika o prijenosu poslovnog(ih) udjela na S. B.. Prema tome, tuženik je pravilno pozive na obje skupštine tuženika uputio tužitelju budući da se sukladno odredbi članka 411. stavka 1. Zakona o trgovačkim društvima članom društva smatra samo onaj tko je upisan u knjizi poslovnih udjela i o čijem je članstvu obaviješten registarski sud, a tuženik (barem) prije održane skupštine od 30. rujna 2019. nije imao saznanja o (eventualnom) prijenosu poslovnih udjela s tužitelja na S. B. slijedom čega tuženik nije ni mogao upisati promjenu članova društva u knjizi poslovnih udjela tim više što tužitelj u ovom sporu nije ni iznio činjenicu da je javni bilježnik koji je sudjelovao u eventualnoj promjeni članova društva (prijenosu poslovnih udjela) u smislu članka 410. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima o tome obavijestio društvo, registarski sud i nadležnu Poreznu upravu.
Slijedom navedenog, skupština društva tuženika održana 30. rujna 2019. je valjano sazvana od strane uprave tuženika u smislu odredbe članka 442. Zakona o trgovačkim društvima i na način propisan člancima 443. i 444. tog Zakona pa zbog toga u odnosu na sve odluke koje su na toj skupštini donesene (uključujući i odluku o povećanju temeljnog kapitala) nije ostvaren razlog ništetnosti tih odluka u smislu odredbe članka 448. u vezi s člankom 355. točkom 1. Zakona o trgovačkim društvima. Jednako tako, budući da je tužitelj u tužbi naveo da je Odluka o povećanju temeljnog kapitala protivna moralu društva i Zakonu o trgovačkim društvima, ali pri tome nije određeno naveo u čemu je to navedena odluka protivna moralu i (eventualno) prisilnim propisima iz Zakona o trgovačkim društvima odnosno biti društva, dok je uvidom u navedenu Odluku ovaj sud utvrdio da ta odluka nije protivna odredbi članka 457. stavaka 2. i 7. Zakona o trgovačkim društvima, to nisu ostvareni ni razlozi za ništetnost Odluke skupštine tuženika o povećanju temeljnog kapitala od 30. rujna 2019. iz članka 448. u vezi s člankom 355. točkama 3. i 4. Zakona o trgovačkim društvima.
Stoga tuženikovu žalbu kojom se pobija točka 1. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost odluke člana društva od 16. listopada 2019. kojom je povećan temeljni kapital društva tuženika je valjalo uvažiti i u tom dijelu preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu, a na temelju odredbe članka 373. točke 1. Zakona o parničnom postupku.
Međutim, za razliku od Odluke o povećanju temeljnog kapitala od 16. listopada 2019., Odluka člana društva od 16. listopada 2019. o izmjeni društvenog ugovora je ništetna u smislu odredbe članka 448. u vezi s člankom 355. točkom 1. Zakona o trgovačkim društvima. Naime, iz zapisnika s (uredno) sazvane i održane skupštine tuženika od 30. rujna 2019. sa str. 73.-80. spisa proizlazi da odluka o izmjeni društvenog ugovora nije donesena na toj skupštini niti su sukladno odredbi članka 443. stavka 2. Zakona o trgovačkim društvima prethodno u pozivu na tu skupštinu navedene glavne izmjene društvenog ugovora. Nadalje, s obzirom na to da sukladno odredbi članka 388. točke 3. Zakona o trgovačkim društvima društveni ugovor mora sadržavati ukupan iznos kapitala, iznos svakog pojedinačnog uloga osnivača, a sastoji li se ulog od stvari ili prava, mora se detaljno opisati i naznačiti njihova vrijednost te broj i nominalni iznosi poslovnih udjela koje uz obvezu uplate uloga preuzima svaki osnivač, to svaka izmjena temeljnog kapitala kao i izmjena iznosa pojedinačnih uloga odnosno izmjena broja i nominalnih iznosa poslovnih udjela ima za posljedicu donošenje (i) odluke o izmjeni društvenog ugovora – u toj se odluci moraju jasno navesti one odredbe društvenog ugovora koje se brišu, mijenjaju ili unose kao nove u taj ugovor.
Iz priklopljenog spisa poslovni broj Tt-19/5947 (str. 75.-83. tog spisa) proizlazi da je član društva M. K. 16. listopada 2019. pristupio u ured javnog bilježnika B. A. te je pred tim javnim bilježnikom donio Odluku o izmjeni društvenog ugovora o osnivanju društva s ograničenom odgovornošću i to na način da je brisan uvod/preambula Društvenog ugovora te je izmijenjen članak 4. Društvenog ugovora. Međutim, u donošenju te odluke o izmjeni društvenog ugovora tužitelj nije sudjelovao, a k tome tuženik u ovom sporu nije ni iznio činjenicu da je prethodno tužitelj sukladno odredbi članka 440. stavaka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima pisanim putem glasovao o Odluci o izmjeni društvenog ugovora odnosno da se prethodno suglasio o tome da se odluka o izmjeni društvenog ugovora donese pisanim putem (niti da je tužitelj opunomoćio drugog člana društva M. K. da i u njegovo ime donese Odluku o izmjeni društvenog ugovora). Prema tome, budući da svaka promjena (u konkretnom predmetu, povećanje) temeljnog kapitala, te izmjena broja i nominalnih iznosa poslovnih udjela ima za posljedicu i donošenje Odluke o izmjeni društvenog ugovora, to je uprava tuženika morala pozvati tužitelja na skupštinu na kojoj bi se odlučivalo (i) o donošenju Odluke o izmjeni društvenog ugovora sukladno članku 441. stavku 1. točki 8. Zakona o trgovačkim društvima odnosno tužitelju je moralo biti omogućeno da (i) o izmjeni društvenog ugovora odlučuje pisanim putem u smislu članka 440. stavaka 1. i 2. tog Zakona. Međutim, u konkretnom predmetu tako nije učinjeno.
Naime, kako je ranije navedeno u ovoj odluci, Odluku o izmjeni društvenog ugovora od 16. listopada 2019. je donio samo jedan član društva tuženika (M. K.) bez da je tužitelju prethodno omogućeno da sudjeluje u donošenju te odluke bilo na skupštini tuženika bilo glasovanjem pisanim putem. Upravo zbog navedenog, budući da je tu odluku donio samo jedan član društva dok je tužitelj kao preostali član društva isključen iz odlučivanja o toj odluci koja nije donesena ni na skupštini tuženika ni pisanim putem u smislu članka 440. stavaka 1. i 2. Zakona o trgovačkim društvima, to je navedena odluka ništetna u smislu članka 448. u vezi članka 355. točke 1. Zakona o trgovačkim društvima.
Slijedom navedenog, tuženikovu žalbu u dijelu kojim pobija točku 1. izreke prvostupanjske presude u dijelu u kojem je utvrđena ništetnost Odluke o izmjeni društvenog ugovora je valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi taj dio pobijane točke 1. izreke prvostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavka 1. Zakona o parničnom postupku.
S obzirom na to da su uslijed djelomično preinačene prvostupanjske presude obje stranke uspjele u sporu u jednakim dijelovima, to je sukladno članku 166. stavku 1. i 2. u vezi članka 154. stavka 5. Zakona o parničnom postupku valjalo preinačiti i točku 2. izreke presude tako da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
Zagreb, 23. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Raoul Dubravec, v.r.
