Poslovni broj: 93 P-1563/20-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ani Mišlov, u pravnoj stvari tužitelja L. L., OIB: …, iz Z., G. H. 35, zastupan po punomoćniku L. Š., odvjetniku u Z., protiv tuženika 1. A. S., OIB: …, iz Z., G. H. 33, zastupan po M. M., odvjetniku u Z. i 2. tuženice P. S., OIB: …, iz Z., G. H. 33, zastupane po B. B., odvjetnici u Z., radi prestanka uznemiravanja, nakon javne rasprave zaključene 14. travnja 2022. u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom i tuženika 1. i 2. sa punomoćnicom, te objave 23. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: "Nalaže se tuženicima A. S. i P. S. da prestanu uznemiravati tužitelja postavljenjem vanjskog  bojlera za vodu na ogradnom zidu koji dijeli parcele u vlasništvu tužitelja L. L. na čest. 3955/2 k.o. Zadar i čest. 3955/7 k.o. Zadar u vlasništvu tuženika, u zračni prostor parcele u vlasništu tužitelja kao i da prestane uznemiravati tužitelja odlaganjem bilo kakvog otpada na njegovom pristupnom putu oznake čest. 3955/2 k.o. Zadar.“

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku 1. A. S. parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kuna (pettisućakuna) u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici 2. P. S. parnični trošak u iznosu od 4.000,00 kuna (četiritisućekuna) u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi podnesenoj 18. rujna 2020. navodi da je stvarni vlasnik obiteljske kuće s okućnicom i prilaznim putem u Z., na adresi G. H. 35, na parcelama oznake 3955/1, 3955/3 i 3955/2, sve k.o. Zadar, a tuženici da su vlasnici susjedne kuće u Z., G. H. 33, na parceli 3955/7 k.o. Zadar. Tuženici da su na zajednički ogradni zid postavili vanjski bojler za vodu, koji ulazi u prostor tužitelja 20 cm, te na taj način ometa prolazak kombija, kamiona za dostavu drva, crpljenje septičkih jama. Tuženi i članovi njihovog kućanstva da bacaju opuške pa da je tužitelj više od 300 komada našao u svom dvorištu, da bacaju iskorištene elektrode i čavle, odlažu razni građevinski materijal u tužiteljevo dvorište, te da to traje već deset godina i da je eskaliralo i dovelo do intervencije policije zbog narušavanja javnog reda i mira. Tužitelj predlaže da se naloži tuženicima ukloniti predmetni vanjski bojler za vodu koji se nalazi na zajedničkom ogradnom zidu koji dijeli parcele u vlasništvu tužitelja oznake 3955/2 k.o. Zadar i nekretnine u vlasništvu tuženika 3955/7 k.o. Zadar, iz zračnog prostora parcele u vlasništvu tužitelja, te da se naloži tuženicima da ga prestanu uznemiravati odlaganjem bilo kakvog otpada na pristupni put na česticama 3955/2 i 3955/3, sve k.o. Zadar.

2. U odgovoru na tužbu tuženik 1. A. S. (l.s. 20) se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Osporava aktivnu legitimaciju tužitelja, jer da tužitelj ničim ne dokazuje da je vlasnik ili da ima bilo kakvo drugo stvarno pravo na čest. zem. 3955/2 i 3955/3 k.o. Zadar. Čest. zem. 3955/2 k.o. Zadar da je u zemljišnim knjigama upisana kao društveno vlasništvo s pravom korištenja K. G. i dr., dok je čest. zem. 3955/3 upisana kao vlasništvo Z. G.. Predmetne čestice da se oduvijek koriste kao put kojeg imaju pravo koristiti vlasnici svih susjednih nekretnina, a nikada kao isključivo privatno vlasništvo tužitelja. Tužitelj da ne dokazuje niti slijed izvanknjižnog stjecanja nekretnina, u smislu dokazivanja predmnijevanog vlasništva ili drugog prava, a izjave koje je priložio uz tužbu u tom smislu da nisu dokaz, jer da se radi o izjavama osoba za koje ne dokazuje da su na bilo koji način povezane sa upisanim vlasnicima. Tužitelj da uopće ne obrazlaže u tužbi, niti predlaže okolnosti u čemu bi točno, odnosno u izvršavanju kojeg uopće prava na nekretnini bi tuženik uznemiravao tužitelja. Tuženik također osporava i svoju pasivnu legitimaciju jer da on nije vlasnik čest. zem. 3955/7 k.o. Zadar. Ta čestica da je upisana kao vlasništvo tužene 2. P. S. i predstavlja njezinu zasebnu imovinu, a ne bračnu stečevinu tuženika. Naime, tužena 2. da ju je stekla darovanjem od svoje majke M. T., a ova da ju je pak naslijedila od supruga, odnosno oca tužene 2. P. T.. Predmetni zid na kojeg je postavljen bojler, da pripada parceli 3955/7 k.o. Zadar, što da je vidljivo iz skice izmjere koja se prilaže. Taj zid da je podigao otac tužene 2. P. T. kada je i gradio kuću na svojoj čestici, a sada taj zid da održavaju tuženici. Tako da su ga tuženici 2002. ili 2003. godine obnovili, a prije godinu dana su ga i obojili. Bojler koji se nalazi na zidu da je postavljen prije više od 30 godina, a nedavno da je zamijenjen novim. Bojler da nikad nije nikoga ometao u prolaženju putem, pa da su tako uvijek tuda prolazili kamion za crpljenje septičke jame, kamion za odvoz smeća, ljudi da prolaze neometano pješice itd. Tužitelj da ne pruža nijedan dokaz na okolnost kako bi ga postojanje bojlera uznemiravalo u bilo čemu. Tuženik 1. osporava i to da je bacio preko 300 opušaka. Tužitelj da ničim ne dokazuje da bi to učinili baš tuženici, i koji točno od tuženika bi to učinio. Slijedom navedenoga, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan i obvezati tužitelja na plaćanje parničnih troškova.

3. Tuženica 2. P. S. (l.s. 27) se protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu, te predlaže isti odbiti kao neosnovan. Pridružuje se navodima iz odgovora na tužbu tuženika 1. te ističe da nekretnina oznake 3955/7 k.o. Zadar, zajedno sa ogradnim zidom, predstavlja zasebnu imovinu ove tuženice tako da tuženik 1. nije niti pasivno legitimiran. Osporava da bi bacila preko 300 opušaka, a što se tiče bojlera na zidu, na nekretnini ove tuženice, isti da je postavljen prije više od 30 godina i nedavno zamijenjen novim, koji nikada nije nikoga ometao u prolazu. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Na ročištu 14. travnja 2022. (l.s. 94), punomoćnik tužitelja je naveo da su tuženici u međuvremenu uklonili sporni bojler, da je tužitelj osobno uklonio otpad, pa je uredio tužbeni zahtjev na način da isti glasi kao u izreci presude.

5. Tijekom postupka sud je izveo dokaze uvidom i čitanjem dokumentacije koja prileži ovom spisu i to: opomena pred tužbu (l.s. 3), preslik katastarskog plana (l.s. 4), izvod iz katastarskog plana (l.s. 5), oporuka J. L. od 2. ožujka 2012. (l.s. 6, 51), privremeno porezno rješenje (l.s. 7), izjava B. G. (l.s. 9,10, 52,53), izjava J. G. (l.s. 11,12, 54,55), izvadak iz zemljišne knjige (l.s. 22-25, 29-32), skica izmjere (l.s. 26 i 33), fotografije (l.s. 35-43, 47, 56-59, 61 i 98), rješenje Ureda za katastarsko- geodetske poslove od 30. travnja 1999. (l.s. 48,49), prijepis posjedovnog lista (l.s. 50), kupoprodajni ugovor od 23. rujna 1964. (l.s. 77-80) i od 1. listopada 1963. (l.s. 81,82), izvadak iz regulacionog plana iz 1967. godine (l.s. 97), pročitan je priloženi spis Psp-23/21, te je pregledana skica lica mjesta s fotografijama koju je sačinio stalni sudski vještak D. T. u spisu Psp-23/21, saslušani su svjedoci Z. G. (l.s. 68-70), M. K. (l.s. 70,71), M. K. (l.s. 72,73), A. D. (l.s. 73-75), A. L. (l.s. 86-88), te tužitelj (l.s. 89-91) i tuženici (l.s. 91-94), kao stranke.

6. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Tužitelj uređenim tužbenim zahtjevom traži zaštitu od uznemiravanja na način da se naloži tuženicima da ga prestanu uznemiravati postavljenjem vanjskog bojlera za vodu na ogradnom zidu koji dijeli parcele u vlasništvu tužitelja L. L. na čest. 3955/2 k.o. Zadar i čest. 3955/7 k.o. Zadar u vlasništvu tuženika, u zračni prostor parcele u vlasništvu tužitelja, te da ga prestanu uznemiravati odlaganjem bilo kakvog otpada na njegovom pristupnom putu oznake čest. 3955/2 k.o. Zadar.

8. Nije sporno da su stranke susjedi, te da je na ogradnom zidu između nekretnina oznake 3955/7 i 3955/2, sve k.o. Zadar, bio postavljen vanjski bojler za vodu, koji je tijekom postupka uklonjen.

9. Nije sporno niti da se pred ovim sudom, između istih stranaka, vodio parnični postupak zbog smetanja posjeda pod posl. br. Psp-23/21, predmet kojeg je smetanje posjeda nekretnine oznake čest. 3955/2 k.o. Zadar.

10. Među strankama je sporno to što tužitelj, s jedne strane, tvrdi da je vlasnik nekretnine oznake 3955/1 na kojoj se nalazi njegova obiteljska kuća s dvorištem i nekretnine 3955/2, obje k.o. Zadar, koja je u naravi njegov pristupni put od U. G. H. do kuće na nekretnini 3955/1 k.o. Zadar, te da su tuženici 1. A. S. i 2. P. S. suvlasnici nekretnine oznake 3955/7 k.o. Zadar, na kojoj se nalazi njihova obiteljska kuća, dok tuženici s druge strane osporavaju tužitelju pravo vlasništva na nekretninama 3955/1 i 3955/2 k.o. Zadar, ističući da bi tužitelj bio samo suvlasnik, a ne vlasnik za cijelo nekretnine oznake 3955/1 k.o. Zadar, dok da nekretnina oznake 3955/2 k.o. Zadar, nije privatno vlasništvo tužitelja, već da se oduvijek koristi kao put kojeg imaju pravo koristiti vlasnici svih susjednih nekretnina, a ne isključivo tužitelj. Tuženik 1. A. S. osporava i svoju pasivnu legitimaciju ističući da on nije vlasnik čest. 3955/7 k.o. Zadar, jer da je ova nekretnina vlasništvo tužene 2. P. S. za cijelo.

11. Među strankama je sporan i sam čin uznemiravanja, pa tako tuženici osporavaju da bi postavljanje vanjskog bojlera za vodu na njihovom ogradnom zidu koji dijeli parcele oznake 3955/2 i 3955/7, obje k.o. Zadar, ometalo bilo koga u prolaženju nekretninom oznake 3955/2 k.o. Zadar, te osporavaju da bi bacali opuške ili drugo smeće na predmetnu nekretninu.

12. Odredbom čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/08 i 153/09, 143/12 i 152/14-dalje u tekstu: ZV) propisano je da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovog članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari; ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to Nadalje, stavkom 4. ovog članka propisano je da pravo na zaštitu, poput dokaže.

onoga koji je dokazao da je stvar njegovo vlasništvo, ima i onaj tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istiniti način svoga stjecanja posjeda stvari (predmnijevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj koji nije bio pošteni posjednik stvari. Na pravo na zaštitu predmnijevanoga vlasnika na odgovarajući se način primjenjuju pravila o vlasničkoj tužbi predmnijevanoga vlasnika.

13. Dakle, pravo na zaštitu od uznemiravanja ima i predmnijevani vlasnik koji negatorijski zahtjev ostvaruje vlasničkom tužbom predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja (publicijanska negatorija). Aktivno legitimiran za publicijansku negatoriju je predmnijevani vlasnik koji treba dokazati samostalni posjed, pravni temelj i istiniti način stjecanja, s tim što pravo na zaštitu neće imati posjednik koji nije pošten. Tužitelj treba dokazati i da ga je tuženik uznemiravao.

14. Tuženik, s druge strane, može tužitelju protiv negatorijskog vlasničkog zahtjeva staviti prigovore koji negiraju ili ukidaju vlasnički zahtjev, ili prigovore koji zahtjev zaustavljaju. Ističe se da je tuženik svaki onaj koji je izvršio čin smetanja, onaj po čijem nalogu je smetanje izvršeno, a on tu korist naknadno odobri. To može biti osoba koja neposredno uznemirava vlasnika, osoba po čijem nalogu se vrši uznemiravanje, kao i osoba u čiju se korist vlasnik uznemirava, ako je ona to znala i odobrila ili se time okoristila.

15. U konkretnom slučaju tuženici su istaknuli prigovore koji negiraju vlasnički zahtjev tužitelja kao predmnijevanog vlasnika za prestanak uznemiravanja, ističući da tužitelj nema pravo vlasništva stvari i da nema uznemiravanja.

16. Radi identifikacije predmeta spora, po suglasnom prijedlogu stranaka (l.s. 45) pregledana je skica i fotografije sa očevida održanog 19. srpnja 2021. u predmetu ovog suda posl. br. Psp-23/21, koje je sačinio stalni sudski vještak D. T., a koju skicu sud prihvaća kao točnu i objektivnu, napravljenu profesionalno, u skladu s pravilima struke vještaka geometra, na koju skicu stranke u ovom postupku nisu imale primjedbi ni prigovora. Iz ove skice i priloženih fotografija proizlazi da betonski zid označen slovima F-K predstavlja među između nekretnina oznake 3955/2 i 3955/7 k.o. Zadar, da pripada nekretnini oznake 3955/7 k.o. Zadar, te da se na tom betonskom zidu nalaze nova dvorišna vrata označena slovima G-J.

17. U trenutku održavanja očevida 19. srpnja 2021. sporni vanjski bojler je već bio uklonjen, te sud neposrednim opažanjem nije utvrdio postojanje bilo kakvog otpada na nekretnini oznake 3955/2 k.o. Zadar, kako to proizlazi iz pročitanog zapisnika do 19. srpnja 2021., u predmetu Psp-23/21, na koji zapisnik stranke nisu imale prigovora.

18. Analizom i ocjenom provedenih dokaza, kako zasebno, tako i svih zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud nalazi utvrđenim:

- da su tuženici bračni drugovi, te da je tuženica 2. P. S. vlasnica za cijelo nekretnine oznake 3955/7 k.o. Zadar, koju je stekla darovanjem od svoje majke M. T., kako to proizlazi iz iskaza tuženika, nije u suprotnosti s iskazom tužitelja, a u skladu je s izvatkom iz zemljišnih knjiga od 18. listopada 2020. (l.s. 25), na koju tužitelj nije imao prigovora;

- da je nekretnina oznake 3955/2 k.o. Zadar, u naravi put površine 80 m2, upisana u zemljišnim knjigama kao društveno vlasništvo s pravom korištenja u korist K. G. pok. Š., P. G. K., B. G. K., J. G. K., S. I. ž. P., N. J. pok. Š., M. I. pok. P., N. Ž., M. T. ud. P., O. K. pok. J. i A. G. pok. K., kako to proizlazi iz zemljišnoknjižnog izvatka od 18. listopada 2020. (l.s. 22-23);

- da među između nekretnina oznake 3955/2 i 3955/7 k.o. Zadar čini betonski ogradni zid koji je sastavni dio nekretnine oznake 3955/7 k.o. Zadar, vlasništvo tuženice 2. P. S., kako to proizlazi iz skice vještaka D. T. u predmetu Psp- 23/21;

- da je tužitelj u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine oznake 3955/2 k.o. Zadar, kako to proizlazi iz iskaza svih saslušanih svjedoka pa tako Z. G., M. K., M. K., A. D. i A. L., kao i iskaza samog tužitelja, pa je tužitelj kao takav aktivno legitimiran u ovom sporu.

19. Tako svjedok A. L., brat tužitelja, koji je u zavadi i s tužiteljem i s tuženicima, što stranke nisu osporile, a čiji iskaz sud ocjenjuje uvjerljivim, životnim, logičnim i određenim, iskazuje da je ta nekretnina bila u vlasništvu njegovog pok. oca J. L. i majke, otkad se on rodio, te da za taj teren postoje i izjave G. da je otac taj teren od njih kupio. Ovaj svjedok je na skici vještaka geometra točno pokazao o kojim terenima govori, pa tako oznake 3955/1 na kojem da je otac sagradio kuću i terenu oznake 3955/2, koji je prilazni put za tu kuću, a oba ova terena da su kupljena od obitelji G.. Poslije smrti njegovog oca i majke, kuću i ovaj prilazni put, ove dvije nekretnine da je naslijedio njegov brat, ovdje tužitelj.

20. Svjedok Z. G., susjed stranaka i zemljišnoknjižni vlasnik susjedne čestice oznake 3955/3 i 3955/4, kako to proizlazi iz iskaza ovog svjedoka i priloženog zk izvatka od 18. listopada 2020. (l.s. 31), a čiji iskaz sud ocjenjuje uvjerljivim, jasnim i određenim, svjedok se snalazio na skici, te točno pokazao predmetne nekretnine i iskazao da je sporni put njegov djed K. G. prodao roditeljima tužitelja, da se radi o čestici 3955/2, te da su nekretninu 3955/1, na kojoj se nalazi kuća i dvor tužitelja, njegov preci prodali tužiteljevim precima, zajedno sa čest. 3955/2. Ovaj dio iskaza svjedoka Z. G. u skladu je i sa pisanim izjavama B. G. i J. G. (l.s. 9-12) iz kojih proizlazi da su članovi obitelji G. prodali nekretninu J. L., ocu tužitelja, s tim što je u izjavi J. G. (l.s. 11) navedeno da je J. L. na toj nekretnini sagradio stambeni objekt, a dio nekretnine dužine 30m i širine 3m da koristi kao prilaz do stambenog objekta.

21. Svjedokinja M. K. navodi da zna da je ovaj predmetni put koji je na skici označen brojem 3955/2, put od pok. tete D. i J. zv. J., prezimena L., te da joj nije poznato da bi itko drugi osim L. polagao pravo na ovaj predmetni put, a njezin suprug, svjedok M. K., iskazuje da mu je poznato da je otac tužitelja J. L. kupio ovu nekretninu na kojoj je napravio kuću te da misli da nekretnine oznake 3955/2 koja predstavlja put pripada tužitelju, odnosno njegovom pok ocu J., kojeg je tužitelj naslijedio.

22. Svjedokinja A. D. iskazuje da je 1964. godine sklopljen kupoprodajni ugovor za tu zemlju prema staroj oznaci čestice, te da su ove nekretnine oznake /1 i /2 tatine i mamine, njihova bračna stečevina.

23. Kako su svi predloženi i saslušani svjedoci u pogledu posjeda sporne nekretnine oznake 3955/2 k.o. Zadar iskazivali suglasno i uvjerljivo o onome što im je poznato o predmetnoj nekretnini, sud njihove iskaze ocjenjuje logičnim i uvjerljivim, te nalazi da je tužitelj dokazao da je u samostalnom, istinitom i poštenom posjedu nekretnine 3955/2 k.o. Zadar, koji je stekao nasljeđivanjem svog oca pok. J. L., kako to proizlazi iz iskaza njegovog brata A. L. i susjeda Z. G., a što je u skladu s oporukom pok. J. L. od 2. ožujka 2012.

24. Nadalje, na tužitelju je teret dokaza i o tome da su ga tuženici uznemiravali. Tužitelj tako tvrdi da su ga tuženici uznemiravali postavljenjem vanjskog bojlera za vodu na ogradnom zidu koji dijeli nekretnine 3955/2 i 3955/7 k.o. Zadar, u zračni prostor nekretnine 3955/2, na način da zbog tog bojlera preko ove nekretnine nisu mogla prolaziti kombi vozila, kamioni za dostavu drva, crpljenje septičke jame, te da su tuženici na ovoj nekretnini odlagali otpad i to više od 300 opušaka, elektrode, čavle, razni građevinski materijal.

25. Međutim, osim iz iskaza tužitelja, koji osobno nije vidio da bi tuženici bacali otpad, odlaganje otpada od strane tuženika na predmetnoj nekretnini 3955/2 k.o. Zadar, ne proizlazi iz niti jednog drugog predloženog i provedenog dokaza.

26. Tako svjedok A. L. iskazuje da tu rijetko dolazi i da ne može reći da je vidio nekakav otpad; svjedokinja A. D. iskazuje da u taj kvart od 2013. godine gotovo ne dolazi, te da nije vidjela da bi na ovom spornom putu bilo nekakvo smeće; svjedokinja M. K. odgovara da ne zna da li je na tom putu bilo kakvog otpada, smeća, opušaka i slično, jer da tuda više ne prolazi, a u vrijeme kada je prolazila da nije primijetila nikakvo smeće; svjedok M. K. iskazuje da nije vidio u tužiteljevom dvorištu, niti na ovom spornom putu, nikakvo smeće, opuške, građevinski materijal i slično; a svjedok Z. G. također nije vidio da bi na ovom put u oznake 3955/2 bilo nekog većeg otpada i smeća, te da nije vidio opuške cigareta, elektrode, čavle, građevinski materijal.

27. Također ni neposrednim opažanjem suda na očevidu održanom 19. srpnja 2021. nije uočeno postojanje bilo kakvog otpada na nekretnini 3955/2 k.o. Zadar, kako to proizlazi iz pročitanog zapisnika o očevidu iz spisa Psp-23/21, u kojem je opisano i konstatirano sve što je u tom trenutku zatečeno na predmetnoj nekretnini.

28. Što se tiče postojanja bojlera na ogradnom zidu tuženice 2. P. S., koji zid predstavlja među između nekretnina 3955/2 i 3955/7, a sastavni je dio nekretnine oznake 3955/7 k.o. Zadar, kako je naprijed utvrđeno, ovaj sud nalazi da je vanjski bojler doista bio postavljen na ovom zidu u trenutku podnošenja tužbe (18. rujna 2020.), jer ova činjenica među strankama nije sporna, te da je isti uklonjen kada su tuženici probili nova dvorišna vrata, prikazana na skici između točaka G-J, negdje u svibnju 2021. godine, koja činjenica je također nesporna.

29. Međutim tužitelj, na kojemu je teret dokaza o uznemiravanju, ocjenjujući izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje u tekstu: ZPP), po ocjeni ovog suda nije dokazao da je taj vanjski bojler (koji je prema iskazima tužitelja i tuženika, te svjedoka A. L. i Z. G., kojima kako je navedeno sud vjeruje, bio postavljen na ogradnom zidu tuženice 2. P. S. i to na točno neutvrđenom mjestu, negdje od točke G do točke J, gdje se danas nalaze nova dvorišna vrata tuženika, prikazana na skici vještaka) zadirao i koliko u zračni prostor nekretnine oznake 3955/2 k..o. Zadar, odnosno je li zbog svog položaja taj bojler onemogućavao prolazak većim vozilima preko ove nekretnine do tužiteljeve kuće, kako to tvrdi tužitelj.

30. Naime, svjedokinja M. K. se uopće ne sjeća tog bojlera, njezin suprug M. K. navodi da za bojler i tuš tuženika ne zna, da to nije gledao, sestra tužitelja također ne zna za taj drugi bojler, svjedok Z. G. iskazuje da su sada na mjestu bojlera nova vrata, te da je kombi tuda mogao proći, za prolazak do kuće tužitelja da nije smetao ovaj novi bojler, a svjedok A. L. navodi da je vidio da je na samom ogradnom zidu, sa vanjske strane prema putu na 3955/2 postavljen nekakav bojler, da je primijetio da taj bojler prelazi u zračni prostor čest. 3955/2, međutim da nije bio na tom putu tako da ne može točno reći za koliko taj bojler prelazi na tu česticu, te da ne zna da li je isti predstavljao prepreku za prolazak tim putem većim vozilima, jer da godinama nije tamo osobno bio pa da nema takvih saznanja. Ni sa tužiteljem ni sa tuženikom, a ni sa svojom sestrom da o tome nije razgovarao.

31. Niti očevidom na licu mjesta održanim 19. srpnja 2021. nije se mogla utvrditi točna pozicija bojlera, s obzirom da je isti ranije uklonjen, dok se iz priložene fotografije (l.s. 98) na koju se poziva tužitelj, također ne može sa sigurnošću utvrditi je li sporni bojler bio točno iznad zida, za koji zid je utvrđeno da je u vlasništvu tuženice 2. P. S. kao sastavni dio njezine čest. 3955/7 k.o. Zadar, ili je prelazio u zračni prostor čest. 3955/2 k.o. Zadar, a ako je za koliko te da li je time tužitelj uznemiravan u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu ove nekretnine.

32. I sam tužitelj u tužbi navodi da je bojler prelazio u zračni prostor tužitelja 20 cm, u svom iskazu govori o 30 cm, dok je u predmetu posl. br. Psp-23/21 u svom iskazu naveo da se radilo o čak 40 cm, za koje je bojler prelazio na njegovu parcelu; a tuženica 2. P. S. je iskazala da taj bojler nije prelazio okapnicu zida, pa je, s obzirom na različite iskaze i nedostatak odgovarajućih dokaza iz kojih bi sud sa sigurnošću mogao utvrditi spornu činjenicu, o ovoj činjenici valjalo zaključiti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP.

33. Dakle, kako tužitelj nije dokazao da su tuženici odlagali otpad na spornoj nekretnini i da je sporni bojler (kojeg nesporno više nema) prelazio u zračni prostor čest. 3955/2 k.o. Zadar, i da je onemogućavao prolazak vozilima preko ove nekretnine, te da je time tužitelj uznemiravan u izvršavanju svojih ovlasti na toj nekretnini, kako to tužitelj tvrdi, kraj takvog stanja stvari, u konkretnom slučaju nisu ispunjene kumulativne pretpostavke za pružanje zaštite od uznemiravanja, pa je tužiteljev tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan u cijelosti.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19-dalje u tekstu ZPP), te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), vodeći računa o vrijednosti predmeta spora u iznosu od 10.001,00 kuna po kojima je tuženicima valjalo priznati trošak i to tuženiku 1. A. S. za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1.) i za zastupanje na ročištima 25. siječnja, 24. ožujka i 14. travnja 2022. u iznosu od 3.000,00 kuna (300 bodova po Tbr. 9. toč. 1.), što sa PDV od 25 % iznosi ukupno 5.000,00 kuna, koji je tužitelj dužan naknaditi tuženiku u roku od 15 dana.

34.1. Tuženici 2. P. S. je nadalje valjalo priznati trošak postupka za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kuna (Tbr. 8. toč. 1.) i za zastupanje na ročištima 25. siječnja, 24. ožujka i 14. travnja 2022. u iznosu od 3.000,00 kuna (300 bodova po Tbr. 9. toč. 1.), što ukupno iznosi 4.000,00 kuna, koji je tužitelj dužan naknaditi tuženici u roku od 15 dana.

35. Slijedom svega navedenog i obrazloženog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zadru, 23. svibnja 2022.

Sutkinja

Ana Mišlov, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjerka, u roku od 15 dana od dana objave, odnosno primitka prijepisa ove odluke, ovisno o ispunjenju uvjeta iz čl. 335. ZPP.

D N A:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku 1. po punomoćniku

3. Tuženici 2. po punomoćniku