Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 54 Gž-1574/2020-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vandi Senta kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja G. p. Z. – O. d.o.o. iz Z.,, OIB…, protiv tuženice A. R. iz Z., OIB.., zastupana po punomoćniku R. T., odvjetniku iz Odvjetničkog društva T. & P. u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-400/19-12 od 25. veljače 2020., dana 23. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-400/19-12 od 25. veljače 2020.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog odlučeno je:
I. Ukida se platni nalog sadržan u točci I. rješenja o ovrsi javnog bilježnika J. R., posl. br. Ovrv-599/15 od dana 27.02.2015. godine u dijelu kojim je naloženo tuženoj platiti tužitelju novčanu tražbinu u iznosu od 10.368,28 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:
-na iznos od 6.240,91 kn od 30.03.2014. god.
-na iznos od 2.051,40 kn od 26.04.2014. god.
-na iznos od 1.046,98 kn od 30.05.2014. god.
-na iznos od 1.028,99 kn od 03.12.2014. god.
po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31.7.2015., a od 1. 8.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi stanja kredita odobrena za razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za 3 postotna poena, kao i trošak ovršnog postupka u iznosu od 518,75 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po istoj stopi tekućom od 27.2.2015. pa do isplate, u roku od 8 dana.
II. Nalaže se tužiteljici nadoknaditi tuženoj trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 8.750,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 25.
2. 2020. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za 3 postotnih poena, u roku od 15 dana.
2. Protiv ove presude žalbu je podnio tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353 st. 1 Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda ukine.
3. Žalba je neosnovana.
4. Predmet spora je potraživanje tužitelja s osnove neplaćenih računa za isporuku plina za poslovni prostor tuženice u poslovnom kompleksu K. za 2., 3., 4. i 10. mj. 2014., pri čemu je sporna osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.
5. Prilikom donošenja prvostupanjske presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 toč. 11 ZPP na koju ukazuje žalitelj, jer presuda ima jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama, te nema nedostataka i proturječnosti zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Također nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 ZPP na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365 st. 2 ZPP).
7. Suprotno žalbenim navodima, nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 1 u vezi čl. 8 ZPP, jer je prvostupanjski sud valjano utvrdio činjenično stanje na temelju brižljive i savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, te je za svoju ocjenu dao logične i uvjerljive razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, dok je tuženikova ocjena dokaza iznesena u žalbi subjektivna i neprihvatljiva.
8. Što se tiče navoda žalbe da je prvostupanjski sud na okolnost utvrđenja osnove i visine tužbenog zahtjeva trebao provesti dokaz izvođenjem očevida i vještačenjem predložen podneskom tužitelja od 10.2.2020., valja reći da je iz zapisnika sa ročišta za glavnu raspravu od 10.2.2020. vidljivo da je tužitelj odustao od svih dokaznih prijedloga. Navedeni zapisnik potpisan je od strane tužitelja, te nije tražen njegov ispravak, radi čega se ne može prihvatiti žalbeni navod da je tužitelj odustao samo od saslušanja svjedoka Tomislava Bobana.
9. U odnosu na dokaz na koji se poziva tužitelj - dopis tuženice od 6.9.2016., valja reći da prvostupanjski sud pravilno nije cijenio sadržaj tog podneska kao priznanje tužbenog zahtjeva od strane tuženice. Naime priznanje tužbenog zahtjeva mora biti izričito i nedvojbeno i po osnovi i po visini, dok – kako to sam tužitelj u žalbi navodi – tuženica istim dopisom samo obavještava tužitelja da račune za potrošnju plina za sporni prostor šalje na zakupnika Biljarski sportski klub P. Z.. Prema tome, ne radi se o priznanju tužbenog zahtjeva u smislu čl. 331 ZPP. Prvostupanjski sud pravilno nije cijenio niti Ugovor o zakupu kojeg je sklopila tuženica, jer on nije relevantan za odluku u ovom predmetu.
10. U odnosu na žalbeni navod da je prvostupanjski sud cijenio dokaze koje je nakon zaključenja prethodnog postupka podnijela tuženica (dostavljene presude) – valja reći da iste presude sud nije cijenio kao dokaz u postupku.
11. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da je na sjednici Savjeta suvlasnika Poslovnog kompleksa K. od 29.7.2013. donesena Odluka o načinu ugovaranja opskrbe plinom i plaćanja plina potrošenog u zajedničkoj kotlovnici iz koje se toplinskom energijom opskrbljuju poslovni prostori u Poslovnom kompleksu K. (dalje: Odluka od 29.7.2013.), na temelju koje odluke je upravitelj T. zaključio sa tužiteljem Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice (kategorija poduzetništvo) br. STP-TG2- 001017(Z)2013-2014 01.10.2013. (dalje: Ugovor o opskrbi plinom), na osnovu kojeg tužitelj zasniva svoje potraživanje prema tuženici.
12. Prvostupanjski je sud utvrdio da tužitelj nije dostavio pisani Ugovor o opskrbi plinom kojeg je sklopio s tuženicom, već samo Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice kojeg je 1.10.2013. sklopio sa „Zajednicom suvlasnika Poslovnog kompleksa K.“, koje je zastupao njihov upravitelj T. d.o.o., a kojeg su na to ovlastiti suvlasnici (pri čemu navedena Odluka od 29.7.2013. nije potpisana od suvlasnika koji pojedinačno imaju preko 51% zgrade).
13. Pogrešno tužitelj smatra da Ugovor o opskrbi plinom sklopljen s upraviteljem zgrade, obvezuje sve suvlasnike nekretnine.
14. Naime, odnos vlasnika poslovnog prostora konkretno s tužiteljem, kao isporučiteljem plina, je odnos koji nema veze s međusobnim odnosom suvlasnika u pogledu upravljanja i korištenja nekretnine u suvlasništvu, a koji odnosi se utvrđuju međuvlasničkim ugovorom. Stoga je pravilno prvostupanjski sud ocijenio da suvlasnici Poslovnog kompleksa K. nisu mogli ovlastiti upravitelja T. d.o.o., da u ime i za račun tuženika sklopi s tužiteljem Ugovor o opskrbi s plinom, čak neovisno i od činjenice da se plin isporučuje putem zajedničke kotlovnice koja je stvar u zajedničkom vlasništvu svih suvlasnika nekretnine. To zato što se Ugovorom o opskrbi plinom ne uređuje pitanje snošenja troškova održavanja kotlovnice, (suvlasnici ta pitanja uređuju međuvlasničkim ugovorom), nego pitanje isporuke I plaćanja plina koje ne predstavlja međuvlasničku materiju.
15. Naime, i u čl. 16 Ugovora o opskrbi plinom predviđeno da će opskrbljivač svakom suvlasniku (članu) kotlovnice ponuditi – dostaviti Ugovor o opskrbi plinom raspodjela članova kotlovnice (kategorija poduzetništvo) (st.1), koji se Ugovor smatra važećim sukladno Zakonu o obveznim odnosima, ako kupac podmiruje prispjele obveze, odnosno ako u roku od 30 dana od dana zaprimanja Ugovora pisanim putem ne iskaže primjedbe na ponuđeni Ugovor ili izričito ne odbije Ugovor.
16. Dakle, na tužitelju je sukladno odredbama čl. 7. st. 1. i čl. 219. st. 1. bio teret dokaza činjenice postojanja obveznopravnog odnosa s tuženicom na temelju Ugovora o opskrbi plinom (i činjenice isporuke plina), koju činjenicu tužitelj nije dokazao. Točno je da je tužitelj kao osnovu svog potraživanja dostavio Ugovor o opskrbi plinom zajedničke kotlovnice. Međutim, iz toga proizlazi da ga je tužitelj sklopio s Zajednicom suvlasnika poslovnog kompleksa K. zastupanoj po upravitelju T. d.o.o. Zajednica suvlasnika poslovnog kompleksa nije ni fizička ni pravna osoba, slijedom čega ista nema poslovnu sposobnost pa ni sposobnost sklapanja ugovora, što dovodi do posljedice da takav Ugovor ne proizvodi pravne učinke pa tako ni prema tuženici.
17. Tužitelj tijekom cijelog postupka nije dostavio ugovor o opskrbi plinom sklopljen sa tuženicom, radi čega nije ovlašten potraživati potrošnju plina od tuženice.
18. Radi svega navedenog, tužbeni zahtjev pravilno je odbijen.
19. O troškovima postupka pravilno je odlučeno temeljem čl. 154 st. 1 ZPP, te sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.
20. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 368 st. 1 ZPP odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Zagrebu, 23. svibnja 2022.
S u d a c:
Vanda Senta, v.r.
