Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Plemića Borelli 9

Poslovni broj: 15 Gž-522/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja T. d.o.o. V., OIB: …, koga zastupa direktor K.L., a njega punomoćnik S.K., odvjetnik u V., protiv tuženice M.D. iz B., OIB: …, koju zastupa punomoćnik M.C., odvjetnik u V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-69/2022-9 od 13. travnja 2022., dana 23. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja T. d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-69/2022-9 od 13. travnja 2022.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"Tužbeni zahtjev tužitelja T. d.o.o. V. OIB: …, protiv tuženika M.D., OIB: …, sa prebivalištem A., B. radi isplate od 3.462,52 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 256,49 kn od 31. srpnja 2020.,

- na iznos od 256,49 kn od 31. kolovoza 2020.,

- na iznos od 256,49 kn od 30. rujna 2020.,

- na iznos od 256,49 kn od 31. listopada 2020.,

- na iznos od 284,58 kn od 30. studenog 2020.,

- na iznos od 313,24 kn od 31. prosinca 2020.,

- na iznos od 323,21 kn od 31. siječnja 2021.,

- na iznos od 363,34 kn od 28. veljače 2021.,

- na iznos od 278,34 kn od 31. ožujka 2021.,

- na iznos od 318,90 kn od 30. travnja 2021.,

- na iznos od 298,46 kn od 31. svibnja 2021.,

- na iznos od 256,49 kn od 30. lipnja 2021.,

pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za tri postotna poena, u roku 8 dana, odbija se kao neosnovan, te se ukida platni nalog iz rješenja ovog suda poslovni broj Pl -52/2021 od 16.02.2022.

Nalaže se tužitelju T. d.o.o. za proizvodnju, distribuciju i opskrbu toplinskom energijom, OIB: …, V., da tuženiku M.D., OIB: …, B., naknadi parnični trošak u iznosu od 1.450,00 kn, u roku 15 dana.

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadom troškova postupka u iznosu od 2.518,75 kn."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tužitelj, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnoga prava, bitnih povreda odredaba parničnoga postupka i pogrešne odluke o trošku. U žalbi ističe kako je valjano obrazložio i priloženim računima dokazao osnovanost i visinu svoje tražbine. Utuženi period obuhvaća razdoblje od lipnja 2020. do svibnja 2021., u kojem periodu je tuženici bila obustavljena isporuka toplinske energije, a tužitelj svoj tužbeni zahtjev temelji na čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije (koji predstavlja lex specialis), u vezi čl. 18. st. 3. i dr. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, kojima je izričito propisano da je i nakon isključenja (obustave isporuke) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac i nadalje u obvezi plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije. Nije sporno da se u stan tuženice u utuženom periodu nije isporučivala toplinska energija odnosno da je tuženici od strane tužitelja izvršena obustava isporuke toplinske energije zbog neplaćanja. I u slučaju obustave isporuke toplinske energije zbog neplaćanja postoji obveza tuženice na plaćanje tzv. fiksnih troškova sukladno prethodno spomenutoj kogentnoj odrednici čl. 45. st. Zakona o tržištu toplinske energije i čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije. Postupanje tuženice je štetno ne samo po tužitelja već i po ostale krajnje kupce u istoj stambenoj zgradi koji uredno plaćaju. Dio računa za snagu, tzv. paušal predstavlja fiksni trošak koji se mora plaćati i ako netko ne koristi toplinsku energiju, kao što je to slučaj i sa ostalim računima u domaćinstvu za električnu energiju, vodu i ostalo gdje su na računima iskazane i druge stavke osim same potrošnje. Poziva se na odluke županijskih sudova u kojima je zauzeto stajalište o obvezi plaćanja tzv. fiksnih troškova. Osnovanost tužbenoga zahtjeva dokazao je prilaganjem računa ispostavljenih tuženici u utuženom periodu, Odluke o dodjeli koncesije, Ugovora o koncesiji zaključenih sa G.V. i Ugovora o potrošnji toplinske energije za stambenu zgradu tuženice, a predložio je i provođenje dokaza saslušanjem rukovoditelja odjela toplinarstva kod tužitelja, koji dokaz sud neopravdano nije proveo, čime je činjenično stanje ostalo pogrešno odnosno nepotpuno utvrđeno. Stan tuženice koja neosnovano odbija plaćati na ovaj se način besplatno grije na trošak tužitelja i ostalih korisnika u stambenoj zgradi. Napominje da je između istih stranaka u istim procesnim položajima po istom pravnom osnovu, samo za raniji period, vođeno više sudskih postupaka koji su većinom okončani u korist tužitelja pa pobijana presuda odudara od dosadašnje sudske prakse. Nije od značaja to što tuženica s tužiteljem nije potpisala nikakav ugovor, jer je od strane tužitelja i predstavnika suvlasnika stambene zgrade potpisan Ugovor o potrošnji za stambenu zgradu tuženice, kako to i propisuje Zakon o tržištu toplinske energije, koji Ugovor obvezuje i tuženicu. Sud pravilno citira materijalno pravne odrednice čl. 45. st. 3. Zakona o tržištu toplinske energije i čl. 18. st. 3. Općih uvjeta za isporuku toplinske energije, navodeći da utužena obveza postoji u slučaju izdvajanja iz toplinskog sustava odnosno obustave isporuke toplinske energije zbog neplaćanja, međutim, potom u nastavku obrazloženja iste propise pogrešno tumači i primjenjuje. Prigovor promašene pasivne legitimacije je neosnovan, budući da Zakon o tržištu toplinske energije i podzakonski akti poznaju termin krajnji kupac, što može biti kako vlasnik tako i posjednik stana po bilo kojem pravnom osnovu. Predlaže usvojiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu na način da se usvoji tužbeni zahtjev i tuženicu obveže na plaćanje parničnoga troška, ili, podredno, ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, ali pred drugim sucem.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. U konkretnom se slučaju radi o sporu male vrijednosti, jer se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 10.000,00 kuna, a prema odredbi čl. 467. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19. - u daljnjem tekstu: ZPP) presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ovoga Zakona, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ovoga Zakona, iz čega slijedi da se ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

6. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u granicama razloga iznesenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje da navedene bitne povrede postupka nisu počinjene i da je materijalno pravo pravilno primijenjeno. 7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja da mu tuženica namiri tražbinu za tzv. fiksne troškove koji se odnose na naknadu za snagu, naknadu za opskrbu i dr. u ukupnom iznosu od 3.462,52 kn zajedno sa zateznim kamatama, za razdoblje od lipnja 2020. do svibnja 2021., nakon isključenja stana tuženice u stambenoj zgradi na adresi u V. iz zajedničkog toplinskog sustava.

8. Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku J. K. iz V., koja je, nakon što je utvrdila da ovršenica ima prebivalište u B., predmet proslijedila Općinskom sudu u Vukovaru, pozivom na odredbu čl. 281. st. 6. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17. i 131/20.) kojim je propisano da ako javni bilježnik zaprimi prijedlog za ovrhu protiv ovršenika osobe s prebivalištem ili sjedištem izvan Republike Hrvatske, smatrat će se da je zaprimio zahtjev za izdavanje platnog naloga sukladno odredbama zakona kojim se uređuje parnični postupak te neće donijeti rješenje o ovrsi već će proslijediti predmet nadležnom sudu u skladu sa člankom 287. tog Zakona radi donošenja odluke.

9. Prvostupanjski je sud 16. veljače 2022. izdao platni nalog posl. broj Pl- 52/2021-2 kojim je tuženici naložio tužitelju namiriti tražbinu u iznosu od 3.462,52 kn te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 856,25 kn, protiv kojeg je tuženica podnijela prigovor, pa je sud sukladno odredbi čl. 451. st. 2. ZPP zakazao pripremno ročište.

10. Pobijanom je presudom sud prvog stupnja odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan, ukinuo platni nalog iz rješenja tog Suda posl. broj Pl-52/2021-2 od 16. veljače 2022. i tužitelju naložio naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.450,00 kn. U obrazloženju svoj odluke sud navodi da fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage čini sastavni dio troškova toplinske energije i kao takva obuhvaćena je izuzetkom iz čl. 45. st. 9. Zakona o tržištu toplinske energije ("Narodne novine" broj 80/13., 14/14., 102/14. i 95/15. – u daljnjem tekstu: ZTTE) te bi tuženica, kao krajnji kupac, bila dužna plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage samo kada ta naknada ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije koju tužitelj tuženici nesporno ne isporučuje.

11. U postupku nije bilo sporno da je tuženica vlasnica stana u zgradi na adresi u V. te da nakon isključenja iz zajedničkog toplinskog sustava više ne koristi toplinsku energiju koju isporučuje tužitelj, međutim, sporno je u konkretnom predmetu ima li tužitelj, nakon izdvajanja tuženice iz zajedničkog toplinskog sustava, pravo na naknadu fiksnih troškova (troškova snage, naknade za opskrbu, naknade za uslugu kupca TE). Naime, tužitelj smatra da je i nakon takvog izdvajanja tuženica u obvezi plaćati naknadu fiksnih troškova, jer se ne radi o isključenju zgrade iz toplinskog sustava, već o izdvajanju samostalne uporabne cjeline pa je tuženica kao krajnji kupac dužna plaćati sve troškove osim troškova toplinske energije za svoju samostalnu uporabnu cjelinu, kako je propisano u odredbi članka 45. stavka 3. ZTTE.

12. Odredbom čl. 45. st. 3. ZTTE je određeno da je i nakon isključenja (izdvajanja) iz toplinskog sustava stambene zgrade, krajnji kupac i nadalje u obvezi plaćati sve troškove, osim troškova toplinske energije. Ova odredba sadrži pretpostavke po kojima se krajnji kupac na zajedničkom mjerilu toplinske energije može izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava uz ispunjavanje propisanih uvjeta (čl. 45. st. 1. ZTTE). Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nakon postupka izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava te ispunjenja svih uvjeta iz citiranog čl. 45. st. 1. navedenog Zakona krajnji korisnik – potrošač, ovdje konkretno tuženica, nema nikakvih daljnjih obveza naspram distributeru toplinske energije, konkretno ovdje tužitelju.

13. Po ocjeni ovog suda, u ovom postupku je važno razlučiti od čega se sastoje troškovi toplinske energije koje po navedenoj zakonskoj odredbi krajnji kupac nije dužan plaćati, a to prema aktualnoj sudskoj praksi proizlazi iz Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju ("Narodne novine" broj 99/14. – u daljnjem tekstu: Pravilnik).

14. Prema odredbi čl. 2. toč. 3. Pravilnika ukupni troškovi toplinske energije sastoje se od troškova za isporučenu toplinsku energiju i troškova priključne snage pa je sudska praksa (tako i u odlukama Županijskog suda u Zadru posl. broj: Gž- 1136/2017-2 od 23. travnja 2019., Gž-778/2019-2 od 12. prosinca 2019. i Gž- 1376/2018-2 od 6. rujna 2019., Županijskog suda u Dubrovniku posl. broj Gž- 821/2018-2 od 27. ožujka 2019. i Gž-82/2019-2 od 24. srpnja 2019., Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-4766/2019-3 od 6. listopada 2020., Županijskog suda u Osijeku posl. broj Gž-1696/2019-2 od 1. listopada 2020., Županijskog suda u Varaždinu posl. broj Gž-909/2020-2 od 30. rujna 2020. i Županijskog suda u Splitu posl. broj Gž-1836/2021-2 od 22. veljače 2022.) zauzela shvaćanje da fiksna naknada koja se odnosi na trošak snage čini sastavni dio troškova toplinske energije te da je kao takva obuhvaćena izuzetkom iz članka 45. st. 9. ZZTE. Tuženica bi stoga, kao krajnji kupac koji se izdvojio iz zajedničkog toplinskog sustava, bila dužna plaćati fiksnu naknadu koja se odnosi na troškove snage samo u slučaju kada ta naknada ne bi činila sastavni dio ukupnih troškova toplinske energije koju joj tužitelj nesporno ne isporučuje.

15. Po ocjeni ovog suda, tuženica je nakon izdvajanja iz zajedničkog toplinskog sustava prestala biti korisnik usluge opskrbe toplinskom energijom koju pruža tužitelj, zbog čega tužitelj nema pravo tražiti naknadu za uslugu koju joj nije pružio te bi svako drugo tumačenje bilo protivno općim odredbama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) odnosno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelu jednake vrijednosti davanja te načelu savjesnosti i poštenja i za tuženicu nepravično. Ovakav stav proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-670/11 od 10. studenog 2011. Stoga nije bilo osnovano naložiti tuženici plaćanje utuženog iznosa, te je prvostupanjski sud pravilno ukinuo platni nalog i tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan.

16. Prvostupanjski je sud pravilnom primjenom članka 154. st. 1. ZPP odlučio o troškovima postupka, a tužitelj svojim žalbenim navodima nije ni doveo u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke u tom dijelu.

17. Slijedom iznesenog valjalo je na temelju čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

Zadar, 23. svibnja 2012.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Blanka Pervan

Ivana Festini