REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Poslovni broj: Ps-94/2020-21

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Josi Puljiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice I. O. iz S., D. 37, OIB: …, koju zastupa punomoćnica E. K. B., odvjetnica u S., protiv tuženika - protutužitelja: 1) N. B., OIB: … , 2) I. B., OIB: …, 3) A. B., OIB: … . , i 4) L. B., OIB: …, svi iz S., S. 41, koje zastupa punomoćnica D. T.

K., odvjetnica u S., radi iseljenja i utvrđenja, nakon održane glavne rasprave, zaključene dana 6.travnja 2022. u nazočnosti tuženice-protutužiteljice pod 1) i punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu dana 20.svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e:

I. - Dužni su tuženici, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iseliti iz stana u Splitu, anagrafske oznake S. 41 i to baš stana na IV. katu, označenog br. 19, površine 52,97 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i balkona sagrađenog na čest. zem…. Z.U….. K.O. S…., te isti slobodan od svih osoba i svojih stvari predati na slobodno raspolaganje tužiteljici.

II - Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I.Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan (ništav) i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen između oca tuženika pod 2) - 4), sada pok. P. B. (OIB …) kao darovatelja i tužiteljice M.. B (OIB … … kao

obdarenika od 04.studenog 2013. godine ovjeren u potpisu darovatelja P. B. kod javnog bilježnika M. R. pod OV-5726/13 dana 06.studenog 2013. godine, kojim je pok. P. B. darovao tužiteljici za cijelo, nekretninu koja je u zemljišnim knjigama O. suda u …S upisana kao posebni dio nekretnine sagrađene na čest.zem…. Z.U…., Poduložak … , K.O. S…. i to baš stan na IV. katu, označen brojem 19, površine 52,97 metara kvadratnih, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i balkona, anagrafske oznake S. 41, u S., pa se uspostavlja ranije zemljišno-knjižno stanje.

II.Utvrđuje se da je ništetan (ništav) i da ne proizvodi pravne učinke Sporazumni raskid Ugovora o darovanju, sklopljen između tužiteljice M. B. kao darovateljice (OIB … ) i oca tuženika pod 2) - 4) sada pok. P. B. (OIB…) kao obdarenika, od 04.studenog 2013. godine, ovjeren u potpisu darovateljice M. B. kod javnog bilježnika M. R. pod OV-5724/13 dana 06.studenog 2013. godine, kojim su oni sporazumno raskinuli Ugovor o darovanju od 18.svibnja 2001., koji je ovjeren u potpisu darovateljice M. B., pred JB T. M. broj: OV 2138/01 dana 25.05.2001. osnovom kojeg je darovateljica M. B. darovala nekretninu pobliže opisanu u točki I/ sada

pok.P. B..

III.Dužna je tužiteljica-protutužena tuženicima-protutužiteljima pod 1) - pod 4) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po članku 29. stavak 2.ZOO-a."

III - Odbija se eventualno kumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev koji glasi: "I.Utvrđuje se da je u cijelosti ništetan (ništav) i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o darovanju sklopljen između oca tuženika pod 2) - 4), sada pok. P. B. (OIB ….) kao darovatelja i tužiteljice M. B. (OIB….) kao

obdarenika od 04.studenog 2013. godine ovjeren u potpisu darovatelja P. B. kod javnog bilježnika M. R. pod OV-5726/13 dana 06.studenog 2013. godine, kojim je pok. P. B. darovao tužiteljici za cijelo, nekretninu koja je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Splitu upisana kao posebni dio nekretnine sagrađene na čest.zem.9095/3 Z.U…. Poduložak…, K.O. S… i to baš stan na IV. katu, označen brojem 19, površine 52,97 metara kvadratnih, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, blagavaonice, kupaonice, hodnika i balkona, anagrafske oznake S. 41, u Splitu.

II.Utvrđuje se da je ništetan (ništav) i da ne proizvodi pravne učinke Sporazumni raskid Ugovora o darovanju, sklopljen između tužiteljice M. B. kao darovateljice (OIB … ) i oca tuženika pod 2) - 4) sada pok. P. B. (OIB … .) kao obdarenika, od 04.studenog 2013. godine, ovjeren u potpisu darovateljice M. B. kod javnog bilježnika M. R. pod OV-5724/13 dana 06.studenog 2013. godine, kojim su oni sporazumno raskinuli Ugovor o darovanju od 18.svibnja 2001., koji je ovjeren u potpisu darovateljice M. B., pred JB

T. M. broj: OV 2138/01 dana 25.05.2001. osnovom kojeg je darovateljica M. B. darovala nekretninu pobliže opisanu u točki I/ sada

pok.P. B..

III.Utvrđuje se da je predmetni stan nekretnina pobliže opisana u točki I, zajednička bračna imovina pok. oca tuženika - protutužitelja pod 2) - 4) P. B. i bivše supruge N. B. tužene-protutužiteljice pod 1), te se utvrđuje da je N. B. (OIB: … ) suvlasnica navedenog stana za 3/4 dijela, a pok. P. B. za

1/4 dijela, pa se slijedom utvrđenja ništavosti Ugovora o darovanju iz točke I/ i ništavosti Sporazumnog raskida Ugovora o darovanju iz točke II/, temeljem ove presude tužena-protutužiteljica pod 1) N. B. ovlašćuje na upis prava vlasništva na predmetnom stanu opisanom u točki I/ za 3/4 dijela, a na imenu sad pok. P. B. za 1/4 suvlasničkog dijela, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV.Dužna je tužiteljica-protutužena tuženicima-protutužiteljima pod 1) - pod 4) u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate po članku 29. stavak 2.ZOO-a."

IV - Dužni su tuženici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 18.675,04 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 20.svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1.Dana 15.7.2015. M. B. je protiv uvodno označenih tuženika podnijela tužbu radi iseljenja iz stana navedenog u izreci. Tužba se činjenično temelji na tome: da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana u kojemu žive osim nje još i njezin sin P. B. i tuženici (njegova bivša supruga i djeca); da nitko od tuženika njoj ne pomaže već koriste svaku priliku da joj "zagorčuju život" te se zbog dobi ne može oduprijeti njihovom zlobnom šikaniranju.

M. B. je umrla tijekom postupka, a kako su na nasljedstvo kao njezini zakonski nasljednici pozvani uvodno označena tužiteljica I. O. te tuženici pod 2) do 4), to je rješenjem o nastavku postupka od 6.11.2020., iz razloga navedenih u tom rješenju, I. O. pozvana preuzeti postupak u svojstvu tužiteljice što je dotična i učinila.

2.Tuženici su se u odgovoru na tužbu protivili tužbi i istodobno podnijeli protutužbu radi utvrđenja ništetnosti ugovora s eventualno kumuliranim zahtjevom na utvrđenje suvlasništva po osnovi bračne stečevine navodeći u bitnom: da su M. B. i

P. B. sklapanjem spornih ugovora išli za ostvarenjem nedopuštenog sadržaja ugovora i da su njihove pobude za zaključenje tih ugovora nemoralne i nedopuštene koji ugovori su fiktivni; da su tuženica pod 1) i njezin bivši suprug otkupili predmetni stan svojim novcem te su snosili sve režijske troškove i troškove zajedničkog domaćinstva; da je tuženica pod 1) u stjecanju zajedničke imovine doprinijela više od P. B., barem 3/4; da predmetni stan predstavlja njihov dom u smislu Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (dalje: Konvencija).

3.Sud je u dokaznom postupku izveo dokaz pregledom pisane dokumentacije u spisu koja će biti navedena u nastavku obrazloženja, spisa ovog suda br. I P-283/07, Pob- 516/13, O-7475/15, saslušanjem stranaka i svjedoka B. K., I. R.,

D. B., M. B., Z. K., N. V., N. M., A.

B., M. V., M. R., J. S., Z. B., D. B.

i M. O..

Prijedlog tuženika iz podneska od 23.8.2016. da se provede grafološko vještačenje potpisa P. B. na potvrdi od 14.2.2012. nije prihvaćen budući da ta potvrda po svom sadržaju ne može utjecati na ishod ovog postupka pa je nebitno je li dotični istu potpisao.

Isto tako, nije provedeno ni medicinsko vještačenje predloženo po tužiteljici u podnesku od 2.9.2016. u svezi zdravstvenog stanja P. B., a to stoga jer je za ovaj spor nebitan podatak o tome je li se moglo očekivati da će dotični dobiti srčani udar u 59. godini na koju okolnost je predloženo to vještačenje.

3.1.Tužbeni zahtjev je osnovan.

3.2.Protutužbeni zahtjevi nisu osnovani.

4.Predmet spora su zahtjev za iseljenje te protutužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovora, podredno zahtjev za utvrđenje suvlasništva.

4.1.U ovom postupku mjerodavne su odredbe Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, dalje: ZV), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01, dalje: ZOO/91), Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO/05), Zakona o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine", br. 11/78, 45/89, 59/90, dalje: ZBPO), Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 43/92- pročišćeni tekst, 62/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, dalje: ZPS).

4.2.Među strankama nije sporno: da je tužiteljica trenutno uknjižena kao vlasnik predmetnog stana temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju od 23.11.2015. sklopljenog s M. B.; da su tuženici u posjedu predmetnog stana; da je

M. B. s P. B. (bivšim suprugom tuženice pod 1., a ocem ostalih tuženika) u pogledu predmetnog stana sklopila nekoliko ugovora i to ugovor o darovanju od 18.5.2001. (kao darovateljica) temeljem kojeg je P. B. bio uknjižen kao vlasnik, dana 4.11.2013. sporazumni raskid ugovora o darovanju od 18.5.2001., ugovor o darovanju od 4.11.2013. (kao obdarenica); da je M. B.

13.2.2007. protiv P. B. podnijela tužbu radi raskida ugovora o darovanju koji postupak je okončan donošenjem presude na temelju odricanja br. I P-283/07 od 30.3.2007.; da je brak tuženice pod 1) i P. B., u kojemu su bili od 9.10.1991., razveden presudom br. Pob-516/13 od 15.10.2014. koji postupak je 11.9.2013. pokrenula tuženica pod 1); da su tuženici pod 2) do 4) rješenjem o nasljeđivanju br. O-7475/15 od 16.11.2015. proglašeni nasljednicima P. B. umrlog 22.9.2015. s tim da unatoč njihovom traženju u tom rješenju 1/2 predmetnog stana nije navedena kao ostavinska imovina; da je M. B. uslijed odricanja ostalih nasljednika sama naslijedila svog supruga I. B..

4.3.Sporno je među strankama zapravo sve iz protutužbe tj. jesu li ispunjeni uvjeti da se sporni ugovori utvrde ništetnima, odnosno jesu li tuženica pod 1) i njezin bivši suprug stekli pravo vlasništva predmetnog stana te je li tuženici imaju temeljem prava na dom mogućnost odbiti zahtjev za iseljenje.

5.U postupku je utvrđeno sljedeće:

Ugovor o kupoprodaji (otkupu) predmetnog stana, na kojemu je imala stanarsko pravo, u skladu s odredbama ZPS-a sklopila je M. B. dana 5.7.1994. što je vidljivo iz tog ugovora (list 161). Kao kupoprodajna cijena je naveden iznos od 33.428,17 kuna.

5.1.Prijenos deviznog depozita za otkup stana je dala M. B. sa svoje štednje dana 11.7.1994. (list 84) u iznosu od 9.033,17 DEM, odnosno 33.428,17 kuna. Međutim, iz štedne knjižice (list 166) je vidljivo da je 11.7.1994. (prije nego li je prodavatelju izvršena isplata cijene) na račun M. B. uplaćeno 8.667,17 DEM

(iznosi od 1.030,00 DEM, 2.000,00 DEM, 570,00 DEM i 5.067,17 DEM), a i ona sama je 1992. izvršila prijenos svoje stare devizne štednje u iznosu od 366,54 DEM na taj račun (list 166-167).

5.2.Navedeno o uplatama na račun M. B. je u suglasju s iskazima B. K., I. R., D. B., M. B., Z. K., N.

M. pa i same M. B., u dijelu u kojemu govore o pozajmljivanju novca za otkup stana, pa se može nedvojbeno zaključiti kako je 8.667,17 DEM uplaćenih na račun M. B. zapravo bilo pozajmljeno za otkup stana i u konačnici utrošeno u tu svrhu.

5.3.M. B. je imala mirovinu u lipnju 2006. u iznosu od 2.165,93 kuna (prema izvatku banke - list 260). Osim toga, krajem 2001. je raspolagala iznosom od 1.465,83 DEM (5.531,08 kuna) što je vidljivo iz naloga od 19.12.2001. (list 257). Vraćen joj je povrat umirovljeničkog duga u ukupnom iznosu od 16.045,83 kuna jer je odabrala brži način vraćanja istog (list 258-263).

5.4.Iz dopisa od 15.12.2014. (list 274) je vidljivo da je P. B. nakon pokretanja parnice radi razvoda braka tražio od Centra za socijalnu skrb doplatak za njegu i pomoć navodeći da dijeli ručak koji dobije majka od udruge MI koja joj donosi ručak. Osim toga, prema potvrdama te udruge (list 270, 360-361), od svibnja do rujna 2013. P. B. je sam koristio tu uslugu cijenu koje je podmirivala njegova majka. P.

Blajiću je rješenjem od 24.10.2013. odobrena jednokratna pomoć od 1.500,00 kuna (list 363).

Iz spomenutog dopisa od 15.12.2014. je vidljivo da je P. B. tad pokazivao želju da tuženica pod 1) iseli iz stana.

U rujnu 2014. je P. B. imao mirovinu od 3.188,37 kuna (prema potvrdi - list 357), a pravo na mirovinu mu je priznato 11.9.2013. privremenim rješenjem (list 9).

5.5.Pregledom spisa br. IP-283/07 utvrđeno je: da je M. B. 13.2.2007. tužila

P. B. radi raskida ugovora od 18.5.2001. držeći da je riječ o ugovoru o dosmrtnom uzdržavanju i da P. B. ne ispunjava svoju obvezu, čak s njom sin i nevjesta niti ne komuniciraju; da je P. B. u odgovoru na tu tužbu tvrdio da je riječ o ugovoru o darovanju, a ne o dosmrtnom udržavanju i da je on sa suprugom u cijelosti platio ugovornu cijenu stana od pozajmljenih sredstava sa željom da bude majčin do dana kad je odlučila da mu ga daruje; da se M. B. podneskom od

16.3.2007. odrekla tužbenog zahtjeva jer je došlo do dogovora i razrješenja cjelokupne situacije između stranaka te parnice.

5.6.Pregledom spisa br. Pob-516/13 utvrđeno je: da je N. B. 11.9.2013. protiv P. B. podnijela tužbu radi razvoda braka jer su odnosi dulje vrijeme poremećeni tako da je bračna zajednica prestala; da je u iskazu 10.3.2014. N. B. izjavila da je bračna zajednica prestala prije 12 godina, a P. B. je izjavio da je prestala prije 10 godina; da je P. B. izjavio da je predmetni stan njemu majka darovala, a potom ga je on njoj darovao zbog toga što nije mogao ispoštovati ugovor o doživotnom uzdržavanju.

5.7.Iz rješenja o ovrsi je vidljivo da je Grad S. 2008.g. od M. B. naplaćivao prisilno komunalnu naknadu i naknadu za uređenje voda. U tom trenutku je P. B. bio vlasnik stana.

Podaci o platiteljima pričuve u zgradi S. 41 nisu od značaja za ovaj spor. Naime, logično je da je P. B. bio evidentiran kao obveznik plaćanja pričuve jer je u tom razdoblju on bio uknjižen kao vlasnik predmetnog stana.

5.8.Iz uplatnica (list 172-190), koje je dostavila tužiteljica pa je očito u posjedu istih, vidljivo je da se iste odnose na plaćanje RTV pristojbe, naknade HEP-u, pričuve i komunalne naknade za razdoblja od 2008. do 2010., a računi glase i na ime M. B. i P. B. te I. B.. Dio računa je podmiren uplatom u poštanskom

uredu u P.. Naravno, i tuženici raspolažu povećom količinom uplatnica koju su dostavili u spis uz podnesak od 23.8.2016.

5.9.Vozilo M. je kupljeno 1997. tijekom trajanja braka između tuženice pod 1) i P. B. što je vidljivo iz prometne dozvole (list 60).

6.S obzirom na gornja utvrđenja, odluka u izreci ove presude je donesena zbog sljedećih razloga.

Tužiteljica je trenutno uknjižena kao vlasnica predmetnog stana, a tuženici su u posjedu istog, što nije ni sporno među strankama, pa bi temeljem čl.161.st.1.ZV bio osnovan tužbeni zahtjev tužiteljice na iseljenje i predaju predmetnog stana.

Međutim, odluka o prihvaćanju tužbenog zahtjeva je usko povezana sa protutužbom i ovisi o neosnovanosti protutužbenog zahtjeva.

6.1.Ništetnost spornih ugovora tuženici vide u: 1) nemoralnosti i nedopuštenosti pobude za zaključenje tih ugovora (čl.273.ZOO/05), 2) protivnosti prisilnim propisima i moralu (čl.322.ZOO/05) i 3) prividnosti (čl.285.ZOO/05).

6.2.U ZOO/05 ne postoji pojam "nemoralna pobuda" već samo "nedopuštena pobuda" i to u čl.273.ZOO/05. Pobuda je, prema definiciji pravne teorije, unutarnji i prikriveni subjektivni čimbenik koji utječe na donošenje odluke o sklapanju određenog ugovora.

Prema mišljenju tuženika nedopuštenost pobude se ogleda u tome da su M. i P. B. spornim ugovorima željeli onemogućiti ("osujetiti", kako kažu u protutužbi) ostvarivanje prava N. B. i ostalih tuženika kao zakonskih nasljednika P.

Blajić. Prema sudskoj praksi (VSRH: Rev-1529/18) doista se može govoriti o nedopuštenoj pobudi ako se sklopi ugovor kojemu je cilj onemogućiti treću osobu (npr. nekog nasljednika) da ostvari neko pravo.

Eventualno pravo N. B. s osnove bračne stečevine ne može biti onemogućeno sklapanjem spornih ugovora jer ako je ona stekla suvlasnički udio po osnovi bračne stečevine (a nije, o čemu će kasnije biti riječi), onda tim njezinim udjelom nije ni mogao raspolagati P. B. sklapanjem spornih ugovora pa je tuženica pod 1) u svakom trenutku mogla tražiti spram M. B. (sada i protiv njezine sljednice)

utvrđenje suvlasništva i uknjižbu. Inače, treba reći da raspolaganje tuđom stvari ugovor ne čini ništetnim (VSRH: II Rev-178/94).

Što se tiče prava tuženika pod 2) do 4), sklapanjem spornih ugovora oni bi doista izgubili mogućnost naslijediti svog oca P. B.. Međutim, u Sporazumnom raskidu ugovora o darovanju od 4.11.2013. pojašnjeni su motivi sklapanja tog ugovora i Ugovora o darovanju od 4.11.2013. pa je tako navedeno: da se P. B. 2001. prilikom primitka dara iz zahvalnosti obvezao uzdržavati svoju majku (što je potvrdio i u odgovoru na tužbu u predmetu br. IP-283/07, list 43) i da to nije činio (jer nije bilo potrebe za tim) te da zbog svog stanja zdravlja i imovnih prilika ni ne može to činiti te se obvezuje ugovorom o darovanju vratiti dar majci. Isto tako, u iskazu u brakorazvodnoj parnici (list 512) je P. B. izjavio kako od rujna 2013. nema primanja (a prije toga je bio na bolovanju zbog amputacije noge, što je vidljivo iz obračuna njegove plaće za srpanj 2013. - list 10) i hrani ga majka.

Dakle, iz navedenog je vidljivo kako je pobuda P. B. za povrat dara majci bila zahvalnost za njezino pomaganje njemu u teškim trenucima i njegova nemogućnost da pomaže majci što je njegova zakonska obveza (koju je citirao i u Ugovoru o darovanju od 18.5.2001.), a što sve definitivno nije nedopuštena pobuda. Premda su ugovori o darovanju besplatni pravni poslovi te nije potrebna protučinidba, nije neuobičajeno da obdarenik zbog veće vrijednosti primljenog dara iskazuje zahvalnost darovatelju tako da se obveže pomoći darovatelju ili ga uzdržavati premda to obvezivanje nema učinak kao kod ugovora o doživotnom uzdržavanju. Nadalje, treba reći da svako darovanje u svojoj podlozi najčešće ima neki afektivni odnos između stranaka koje sklapaju ugovor o darovanju. Zaista su rijetke situacije da netko daruje nešto veće vrijednosti (npr. stan) nekom potpunom strancu. Upravo je u konkretnom slučaju, afektivni odnos majke spram P. B. u smislu pomoći u teškim trenucima njegove bolesti, nezaposlenosti i besparice, kao i osjećaja nezadovoljstva i tuge (o čemu su iskazali svjedoci Z. B. i D. B. čije iskaze nitko nije doveo u pitanje) očito potaknuo njega na povrat dara. Na koncu, treba reći da ne postoji obveza roditelja (P. B.) da u svom vlasništvu do smrti drži određenu imovinu pod svaku cijenu samo zato da bi mu djeca (tuženici pod 2. do 4.) mogla nešto naslijediti nakon njegove smrti.

6.3.Glede protivnosti prisilnim propisima, Ustavu i moralu, treba reći da tuženici nisu detaljnije pojasnili ovu osnovu ništetnosti. To jest, nisu naveli kojoj to odredbi Ustava ili prisilnom propisu bi bilo protivno da sin vrati majci darovane nekretnine, a ovaj sud ne nalazi da bi postojala neka odredba kojoj bi se protivilo sklapanje predmetnih ugovora.

Što se tiče protivnosti moralu društva, prije svega treba reći da su moralne norme takve vrste društvenih normi koje imaju društvenu sankciju (bojkot, prijezir, i unutarnju sankciju - grižnju savjesti i sl.). Može se govoriti o povredi moralne norme kod ugovora čiji su učinci takvi da kod prosječnog čovjeka određenog društva u vremenu sklapanja ugovora stvaraju mišljenje o neodrživosti tog ugovora. Tuženici nisu detaljnije pojasnili zbog čega bi raskid ranijeg ugovora o darovanju i vraćanje dara majci od strane sina trebao izazvati takve društvene sankcije. Ovaj sud ne nalazi da bi sklapanje predmetnih ugovora bilo protivno moralu društvu, a to posebno i stoga što je u toč. 6.2. obrazloženja detaljnije obrazložena valjana i dopuštena motivacija stranaka tih ugovora da ih sklope u okolnostima u kojima su se tad nalazili M. B. i P. B..

6.4.Što se tiče navodne prividnosti spornih ugovora, a koju tuženici nalaze u tome što M. B. nije tražila brisanje prava stanovanja (stečenog po ugovoru od

18.5.2001.) nakon što joj je predmetni stan vraćen u vlasništvo 4.11.2013. darovanjem od strane P. B., treba reći da takav propust može govoriti samo o površnosti u njezinom postupanju ili o njezinom pravničkom neznanju, a ne o tome da je ugovor prividan (fiktivan).

6.5.Stoga, imajući u vidu da nije dokazano da bi postojali razlozi za ništetnost spornih ugovora, to je odbijen protutužbeni zahtjev u ovom dijelu.

6.6.Glede eventualno kumuliranog (podrednog) zahtjeva za utvrđenje da je predmetni stan zajednička bračna imovina te da se tuženica pod 1) ovlasti na uknjižbu za 3/4 dijela, navodi se sljedeće.

Pitanje davanja novčanih sredstava za otkup stana koji je bio u društvenom vlasništvu sudska praksa (ŽS Zagreb: Gž-4532/97) tumači tako da ako treća osoba da novac za otkup stana onda prema kupcu stana može imati samo obvezno-pravni zahtjev za povrat. Isto tako, ni plaćanje obroka cijene (kad je riječ o nekretnini stečenoj tijekom braka) ne utječe na stvarno-pravni odnos, odnosno na uvećanje suvlasničkog dijela (VSRH: Revx-30/08). Međutim, sudska praksa je i stanovišta kako nema zapreke da se nakon otkupa stana isti proda, preda ili otuđi na drugi način trećoj osobi, bez ikakvih ograničenja te se kupac stana i treća osoba mogu dogovoriti i sporazumjeti o otuđenju i prije nego se otkupi stan (VSRH: Rev-2241/98).

6.7.Ovaj sud je mišljenja kako između M. B. s jedne strane te P. B. i

N. B. s druge strane nije bio postignut sporazum da će oni oboje postati vlasnici predmetnog stana (kao bračni drugi po čl.277.ZBPO) zbog toga što su dali novac za otkup istog. Na takav zaključak navodi sljedeće.

Prvo, iznos od cca 9.000,00 DEM (plaćen za otkup stana) je 1994. bio poprilično vrijedna svota, a tim iznosom očito nisu raspolagali ni P. ni N. B. koji su bili zaposleni. Da je odabrala otkup uz plaćanje mjesečnih obroka, M. B. bi mjesečno plaćala protuvrijednost 41,26 DEM tj. 153,07 kuna (prema izračunu cijene stana - list 163) koji iznos je približno iste visine kao i mjesečni iznosi stanarine koji su se plaćali prije otkupa stana. Kako se taj iznos revalorizirao tijekom godina, isti je narastao do nekih maksimalno 220,00 kuna kako je iskazala svjedokinja J. S. koja je otkupila stan iste površine u susjednoj zgradi. Te iznose mjesečnog obroka stana, po ocjeni ovog suda, M. B. je mogla podmirivati iz svoje mirovine (vidjeti toč.5.3.) da je odabrala otkup uz obročnu otplatu. Stoga se može prihvatiti kao točna tvrdnja svjedokinje M. O. kako je odabir da se otkup stana plati odjednom bio motiviran time da se učini usluga M. B. i ocu N.

B. da izvuku svoju deviznu štednju s banaka koja je potpadala pod režim deviznih depozita građana pretvorenih u javni dug Republike Hrvatske. Odnosno, može se reći da jednokratno plaćanje cijene otkupa stana nije bilo motivirano time da P. i N. B. steknu taj stan nakon otkupa.

Drugo, nije logično ni svojstveno konzervativnijim shvaćanjima ljudi na ovim prostorima da bi M. B. stan, koji je stečen tako da je njezin suprug dobio stanarsko pravo tijekom radnog vijeka, dogovorno odlučila nakon otkupa ustupiti sinu i nevjesti - tuženici pod 1) N. B. zbog toga jer su oni nabavili (pozajmljivanjem) novac za otkup stana. Da je takav dogovor postigla sa sinom P. B., još bi nekako i bilo logično i moguće za povjerovati u to jer ipak su krvni srodnici, ali da ga ustupi i nevjesti (koja je postala član obitelji udajom 1991., tj. 3 godine ranije) tako da i ona bude suvlasnik za 1/2 (ili za čak 3/4 kako traži protutužbom) nije baš uvjerljiv argument. Ujedno, valja reći kako se ne može zaključiti da bi izjave M. B. ("Eto vam, djeco, pa se snađite za novac" i "Djeco, ja nemam novaca, vi otkupite stan"), o čemu su iskazali D. B. i M. B., predstavljale njezin sporazum i sa tuženicom pod 1) da i ona stekne naknadno suvlasništvo stana. Uostalom, i svjedokinja N. M. (koju su kao svjedoka predložili upravo tuženici) je u iskazu navela da bi nakon otkupa stan bio "Perin i njegove djece". Dakle, tuženicu pod 1) nije spominjala u kontekstu naknadnog stjecanja suvlasništva stana. To što ni na tuženike pod 2) do 4) nije preneseno vlasništvo, očito je posljedica sklapanja ugovora o darovanju samo sa P. B..

Treće, da je kojim slučajem uistinu i postignut dogovor da će nakon otkupa stana isti postati vlasništvo samo P. B. ili njega i supruge zajedno (a nije), treba reći da bi takav prijenos vlasništva sigurno uslijedio nedugo nakon otkupa stana 1994., a ne tek 2001. kad je M. B. s P. B. sklopila ugovor o darovanju.

Trenutak sklapanja ugovora o darovanju treba povezati sa podacima o zdravstvenom stanju M. B.. Naime, prema nalazu od 13.10.1999. (list 243) ona je 1998. u dobi od 70 godina bila podvrgnuta mastektomiji pa je logično da je 2001. u tim godinama i s takvim zdravstvenim stanjem odlučila raspodijeliti svoju imovinu te darovati stan i zemljište u K. sinu, a kćerki kuću u P. o kojoj podjeli (kao nepovoljnoj) je i tuženik pod 2) iskazao 10.2.2017. (list 416).

Četvrto, u Ugovoru o darovanju od 18.5.2001. je navedeno da će P. B. iz zahvalnosti zbog darovanja uzdržavati svoju majku. Da je ovaj ugovor bio samo formaliziranje dogovora da će P. i N. B. otkupiti stan za sebe, onda sigurno ne bi bila stavljena ova odredba u isti. Upravo ova odredba ukazuje na to da je M. B. prilikom sklapanja tog ugovora nastupala kao stvarna vlasnica stana i druge imovine (zemljišta u Krušvaru) koja dijeli svoju imovinu potomcima.

6.8.Vraćanjem zajma zajmodavcima (supružnicima B., ocu tuženice pod 1) i I. R.), pod pretpostavkom da je za vraćanje zajma iskorišten novac koji je tuženica pod 1) stekla kao bračnu stečevinu tijekom braka s P. B.,

tuženica pod 1) nije mogla steći suvlasništvo predmetnog stana po osnovi bračne stečevine budući da nijedna odredba ne određuje da se samom činjenicom vraćanja zajma stječe (su)vlasništvo stana. U tom pravcu mora postojati odgovarajući sporazum po kojemu bi vlasništvo prešlo na osobu koja vrši plaćanje, a postojanje takvog sporazuma nije utvrđeno kako je navedeno pod toč.6.7.

Vraćanje pozajmljenog iznosa koji je M. B. iskoristila za otkup stana, na strani tuženice pod 1) može stvoriti jedino pravo na povrat stečenog bez osnove (čl.210.ZOO/91) jer bi se radilo o tome da je dio imovine (novac) Nade Blajić prešao u imovinu M. B. (stan).

6.9.Stoga, imajući u vidu izneseno, može se reći kako tuženica pod 1) nije nakon otkupa predmetnog stana stekla suvlasništvo istog po osnovi bračne stečevine pa je odbijen i ovaj eventualno kumulirani (podredni) protutužbeni zahtjev kojeg tuženici pogrešno nazivaju alternativnim zahtjevom jer ovdje ne postoji građansko-pravni odnos s alternativnom obvezom kod koje dužnik ima mogućnost ispuniti jednu od dvije obveze već ovdje tuženici traže da se prihvati drugi zahtjev ako nije prihvaćen prvi.

Ujedno valja naglasiti da su tuženici u podrednom zahtjevu još jednom citirali točke I. i II. svog (glavnog) protutužbenog zahtjeva uz jedinu razliku što u točki I. nisu tražili uspostavu ranijeg zemljišno-knjižnog stanja (upis isključivo na ime P. B.) budući da je podrednim zahtjevom i tuženica pod 1) zahtijevala upis na svoje ime.

6.10.Pravo na odbijanje da isele iz predmetnog stana, tuženici vide i u pozivanju na "pravo na dom" u smislu odredbi Konvencije. U svezi s tim valja reći sljedeće.

Nije dvojbeno da u predmetnom stanu tuženica pod 1) živi od udaje, a tuženici pod 2) do 4) od rođenja (što je vidljivo i iz dostavljenih uvjerenja o prebivalištu) pa da taj stan predstavlja njihov dom.

Stoga, ovdje postoji sukob dvaju privatnih interesa - tužiteljičinog prava na vlasništvo i tuženikovog prava na dom.

Međutim, u slučaju sukoba dvaju privatnih interesa prednost se u sudskoj praksi daje pravu vlasništva (ŽS Zagreb: Gž-4196/2015, ŽS Dubrovnik: Gž-859/2018). Osim toga, i Ustavni sud RH je u odluci br. U-III-2551/2015 u pogledu prava na dom naveo da ne počiva na argumentu "zdravog razuma" ('common sense' argument) prigovor da bi (posjednikovo) pravo na dom bilo jače od prava vlasnika da uđe u posjed nekretnine.

Pritom treba reći da tužiteljica ima legitiman cilj doći u posjed svog stana i da bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva doista predstavljalo miješanje u pravo tuženika na poštivanje doma, ali je to miješanje nužno s obzirom na činjenicu da se legitimni cilj ne može postići primjenom blaže mjere. U interesu je pravne sigurnosti, javnog reda i mira da tužiteljica dođe u posjed nekretnine koju tuženici drže bez valjanog pravnog osnova jer u svakom demokratskom društvu vlasnicima se mora omogućiti neometano korištenje njihove imovine.

Dakle, za zaključiti je da nije osnovan prigovor tuženika da njihovo pravo na dom sprječava tužiteljičin zahtjev za iseljenje.

6.11.Kako je utvrđeno da nisu osnovani protutužbeni zahtjevi te da nije osnovan prigovor prava na dom, a tužbeni zahtjev je osnovan (vidjeti toč.6.), to je odlučeno kao u izreci.

6.12.Nadalje, u odnosu na opširna izlaganja tuženika, valja kazati i ovo. Jesu li tuženica pod 1) i njezin bivši suprug P. B. doista svoju imovinu stečenu radom ulagali u drugu imovinu sada pok. M. B. (na način da su kupili joj grobnicu, renovirali kuću na selu, podmirivali njezine troškove sudskih postupaka), kako tuženici tvrde u podnesku od 23.8.2016., ovaj sud nije utvrđivao jer čak i da je to točno, te činjenice dovode do eventualnog obvezno-pravnog zahtjeva tuženice pod 1) spram nasljednika M. B., a ne utječu na pitanje vlasništva predmetnog

stana.

Isto tako, je li tuženica pod 1) vozila M. B. u bolnicu kad je to bilo potrebno,

te koliko je tuženica pod 1) zarađivala u odnosu na bivšeg supruga i je li dodatno zarađivala u slobodno vrijeme, na nijedan način nije od utjecaja na ovaj spor. Naime, kako je ranije navedeno, utvrđeno je da nije postignut sporazum M. B. s tuženicom pod 1) da i ona stekne suvlasništvo predmetnog stana nakon što se stan otkupi pa je stoga nebitan udio tuženice pod 1) u sredstvima koja su radom stjecali ona i bivši suprug.

6.13.Konačno, treba reći da su u spis od strane stranaka (s ciljem da se oponira navodima suprotne stranke) dostavljene brojne isprave koje s obzirom na postavljene zahtjeve nisu bitne, a riječ je o:

-platnim listama tuženice pod 1) jer se ne radi o bračnoj stečevini;

-ugovor o kreditu od 3.6.1997. na 5.000,00 DEM za koji se tvrdi da je utrošen za vraćanje zajma (premda je moguće i da je podignut za kupnju vozila M. koje je kupljeno iste godine);

-ugovor o zajmu od 11.8.2008. koji se odnosi na zajam u svezi kupnje motorkotača P. B.;

-ugovor o kreditu od 24.11.2000. na 10.000,00 DEM (za koji se tvrdilo da se odnosi na kupnju moto-kultivatora);

-ugovori o kreditu od 4.12.2001. i 27.11.2001., 26.10.2002., 28.10.2002., 7.11.2003., 31.8.2004. na iznose od po 3.500,00, 4.200,00 i 3.100,00, 9.000,00, 12.000,00 kuna (podignuti kod ŠKZ M., za koje nije moguće na nedvojben i vjerodostojan način utvrditi za koje potrebe su podignuti tj. odnose li se s obzirom na visinu istih na podmirenje tekućih troškova kućanstva ili nešto drugo);

-ugovori o kreditu od 20.2.2003. i 13.3.2003., 14.3.2003., 8.7.2003. na iznose od 23.000,00 kuna i 7.000,00 kuna te 6.000,00 i 11.000,00 EUR;

-ugovor o kreditu od 12.4.2005. na iznos od 11.000,00 EUR;

-ugovor o kreditu od 29.4.2008. na iznos od 15.000,00 EUR;

-ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa od 2.3.1995. za objekt u K.;

-ugovor o pružanju usluga od 5.11.2012., ugovor br. 286 o pristupu u sustav "Halo za pomoć" od 31.3.2016.;

-podnesak Prekršajnom sudu u Splitu od 19.3.2012., ugovor o tekućem računu od 26.8.2010. i nalozi za isplatu jer se njima dokazuje kako izgleda potpis P. B., a što je nebitno jer sud nije provodio grafološko vještačenje kako je ranije obrazloženo;

-ostala medicinska dokumentacija M. B. koja nije spomenuta;

-Odluka RO PTT od 10.2.1986. s otpremnicom i listom prvenstva;

-rješenje Uprave prihoda O. M. od 15.5.1975. kojim je M. B. razrezan porez za naslijeđenih 3/60 dijela zgrade u P. koji udio je, prema obrazloženju, vrijedio 30.000 tadašnjih dinara;

-ostali dopisi upućeni Centru za socijalnu skrb;

-dopisi i opomene u svezi isključenja električne energije i ponovnog uključenja iste,

-medicinska dokumentacija tuženika pod 1) i 4);

-bankovni izvodi s podacima o uplati uzdržavanja od strane P. B.;

-dopis B. V., rješenje o dosudi naknade za povredu prava na suđenje u razumnom roku, obavijest o podmirenju dugovanja od 26.3.2014.;

-ovjerena izjava M. B. te podaci o lijekovima preuzetim u ljekarni.

7.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1.Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, dalje: ZPP) te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 142/12, 103/14, 118/14, dalje: OT). Vrijednost predmeta spora o kojoj se raspravljalo tijekom ovog postupka je 20.001,01 kuna što je zbroj vrijednosti predmeta spora tužbe i protutužbe. Napominje se da, prema sudskoj praksi (ŽS Zadar: Gž-1049/19), ovakvi sporovi između osoba koje nisu u ugovornom odnosu ne dovode do primjene Tbr.7.toč.2.OT pa stoga tužiteljici ne pripada zasebno jednokratna nagrada za postupanje po tužbi radi iseljenja. Tužiteljici je priznat sljedeći trošak: po 1.000,00 kuna za sastav tužbe i odgovora na tužbu (podnesak od 19.4.2016.), podnesaka od 27.10.2016., 28.2.2022., te za ročišta od 22.4.2016., 2.9.2016., 7.11.2016., 12.1.2017., 20.4.2021., 15.7.2021., 23.9.2021., 15.11.2021., 2.2.2022., 14.3.2022., što zbrojeno i uvećano za 25% PDV-a iznosi 17.500,00 kuna. Tom iznosu treba dodati 400,00 kuna pristojbe tužbe, 400,00 kuna pristojbe presude i 375,04 kuna utrošenih na ime troška očevida pa se dobije iznos od 18.675,04 kuna. Na iznos troška teku zatezne kamate od presuđenja do isplate temeljem čl.30.st.2.Ovršnog zakona.

Tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 2.9.2016. jer je predan na ročištu za koje joj je priznata nagrada pa je riječ o nepotrebnom trošku (čl.155.st.1.ZPP). Trošak ročišta od 6.4.2022. tužiteljica nije ni tražila.

U Splitu, 20.svibnja 2022.

S U D A C

Joso Puljić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovom sudu elektroničkom komunikacijom ili u 3 primjerka (čl.106.a st.5.ZPP), a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

-pun.tužitelja

-pun.tuženika