Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-163/2022-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Katušić Jergović, predsjednice vijeća, te Željka Horvatovića i Marije Balenović, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bilušić, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog Z. A., zbog kaznenog djela iz članka 154. stavka 1. i 2. u svezi članka 34. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18. i 126/19. – dalje: KZ/11.) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Županijskog suda u Zagrebu od 22. ožujka 2022., broj K-5/2022, u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog Z. A. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom optuženi Z. A. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode - teško kazneno djelo protiv spolne slobode silovanjem u pokušaju iz članka 154. stavka 1. i 2. u svezi članka 153. stavka 1. i 2. i članka 34. KZ/11., za koje djelo mu je, na temelju članka 154. stavka 2. u svezi članka 48. stavka 1. i 49. stavka 1. točke 2. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 4 godine, i kaznenog djela protiv imovine – teška krađa iz članka 229. stavka 1. točke 4. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11., za koje djelo mu je, na temelju članka 229. stavka 1. KZ/11., utvrđena kazna zatvora u trajanju od 1. godine, a na temelju članka 51. KZ/11. optuženi Z. A. je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
2. Na temelju članka 54. KZ/11., u izrečenu kaznu zatvora optuženiku je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. srpnja 2021. pa nadalje.
3. Na temelju članka 77. KZ/11. u svezi članka 560. stavka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), utvrđeno je da novčani iznos od 50,00 kuna predstavlja imovinsku korist koju je optuženi Z. A. ostvario kaznenim djelom iz članka 229. stavka 1. točke 4. u svezi članka 228. stavka 1. KZ/11. te je navedeni novčani iznos imovina Republike Hrvatske, pa je optuženiku naloženo da iznos od 50,00 kuna isplati u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.
4. Na temelju članka 148. stavka 1. i 6. ZKP/08., optuženik je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. toče 1. do 6. ZKP/08., kao i nagrade i nužnih izdataka na ime branitelja koji mu je određen po službenoj dužnosti.
5. Protiv ove presude žalbu je pravodobno podnio optuženi Z. A. po branitelju J. Č., odvjetniku u Z., zbog odluke o kazni. U žalbi predlaže da se pobijana presuda preinači na način da mu se za svako djelo utvrdi manja kazna te da mu se izrekne i manja jedinstvena kazna zatvora.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. U skladu s odredbom članka 474. stavak 1. ZKP/08., spis je, prije sjednice vijeća, bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba optuženog Z. A. nije osnovana.
9. Nije u pravu optuženik kad u žalbi ističe da je prvostupanjski sud, prilikom utvrđenja pojedinačnih kazni zatvora, kao i izricanja jedinstvene kazne zatvora, propustio u dovoljnoj mjeri cijeniti značaj svake pojedine olakotne okolnosti, dok je istodobno je precijenio značaj utvrđenih otegotnih okolnosti, tako da je, utvrdivši mu za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. i 2. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od 4 godine, a za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11., kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, izrekao prestroge kazne, a također mu je izrekao i prestrogu jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 4 godine i 6 mjeseci.
10. Pri izboru vrste i mjere kazne optuženom Z. A., u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode silovanjem u pokušaju, prvostupanjski sud je kao olakotno cijenio iskreno i okolnosno priznanje djela, korektno držanje pred sudom i iskazano kajanje i žaljenje te smanjeno ubrojivo stanje u vrijeme počinjenja djela, dok mu je kao otegotno cijenio raniju osuđivanost za istovrsno kazneno djelo. Navedene olakotne i otegotne okolnosti sud je optuženiku cijenio i u odnosu na kazneno djelo teške krađe.
11. Suprotno stavu optuženika, prvostupanjski sud je utvrđene olakotne i otegotne okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, ispravno ocijenio i dao im primjereni značaj.
12. Naime, kako to proizlazi iz podataka iz kaznene evidencije koji se nalazi na listu 50. do 52., koji je dokaz sud pročitao, optuženik je višekratno osuđivan te je u razdoblju od 2006. do 2019. u deset navrata pravomoćno osuđen zbog imovinskih kaznenih djela (krađe i teške krađe), a u jednom je navratu pravomoćno osuđen zbog kaznenog djela bludne radnje.
13. Dakle, riječ je o specijalnom povratniku koji kontinuirano, kroz duže vremensko razdoblje, čini kaznena djela i stoga proizlazi da sve do sada izrečene kazne na njega nisu pozitivno utjecale.
14. Prema tome, a s obzirom na osobu počinitelja i njegov prijašnji život, činjenica da je do sada, kako navodi u žalbi „počinio samo jedno kazneno djelo bludne radnje“, od kojeg je prošlo dulje vrijeme, kao i to što su mu nesređeni obiteljski odnosi te je „prepušten sam sebi“ u konkretnom slučaju nije relevantno, a činjenicu da je kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. i 2. KZ/11. ostalo u pokušaju, sud je optuženiku dovoljno valorizirao, budući da je primjenom odredbi članka 48. i 49. KZ/11. (zakonsko ublažavanje kazne), za inkriminirano kazneno djelo mu utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dakle, sud je optuženiku izrekao kaznu ispod propisanog zakonskom minimuma, jer je za to djelo propisana kazna zatvora u trajanju od pet do petnaest godina.
15. Slijedom toga, a obzirom na dosadašnju vrlo intenzivnu kriminalnu aktivnost optuženika, koji dugotrajno i uporno krši zakonske propise, za ovaj drugostupanjski sud nije prihvatljiv žalbeni navod da je prvostupanjski sud precijenio značaj njegove ranije osuđivanosti. Upravo suprotno, sud je ovu okolnost u dostatnoj mjeri i pravilno valorizirao. Naime, za kazneno djelo iz članka 154. stavka 1. i 2. KZ/11., propisana je kazna zatvora od pet godina (maksimum kazne je petnaest godina zatvora), a ovu kaznu, u skladu s odredbom članka 48. i 49. KZ/11., sud je ublažio te mu je za to djelo utvrdio kaznu zatvora u trajanju od četiri godine, dok je za kazneno djelo iz članka 229. stavka 1. KZ/11. propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, za koje djelo je sud optuženiku utvrdio kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, koja je kazna, dakle nešto veća od propisane donje granice minimuma kazne za to djelo.
16. Po mišljenju ovog Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, pojedinačne kazne zatvora koje je prvostupanjski sud utvrdio optuženiku, kao i jedinstvena kazna zatvora koju mu je izrekao, a imajući u vidu načelo individualizacije kazne, su primjerene ličnosti optuženika, težini počinjenih kaznenih djela i svim okolnostima djela. Stoga će se tim kaznama ostvariti sve one svrhe specijalne i generalne prevencije koje su predviđene u članku 41. KZ/11., tako da će te kazne kao prijekor zbog počinjenih kaznenih djela, dovoljno utjecati na optuženika kroz jačanje njegove svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i njegovo ponovno uključivanje u društvo, a ujedno će te kazne ostvariti i ciljevi generalne prevencije tako što će izražavanjem jasne društvene osude za činjenje inkriminiranih kaznenih djela, jačati i povjerenja građana u pravni sustav i vladavinu prava.
17. Zbog razloga koji su izneseni u prethodnim točkama, a kako ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje onih povreda kaznenog postupka iz članka 476. stavka 1. točke 1. ZKP, kao i da je na štetu optuženika povrijeđen kazneni zakon, na koje povrede pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ove presude.
Zagreb, 20. svibnja 2022.
Predsjednica vijeća:
Sanja Katušić-Jergović,v.r.
