REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 6 Us I-114/2022-
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja D. M. iz Z., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Z., radi lokacijske dozvole - obnove postupka, 20. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-350-05/21-02/70, URBROJ: 531-07-01-03/01-21-46 od 22. studenoga 2021.
Obrazloženje
1. Rješenjem Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostave u Crikvenici, KLASA: UP/I-250- 05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03-02/5-21-47 od 17. lipnja 2021., donesenim u ponovnom postupku, odbačen je prijedlog D. M., ovdje tužitelja, za obnovu postupka dovršenog pravomoćnom lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/1603/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016.
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koju je tuženik rješenjem KLASA: UP/II-350-05/21-02/70, URBROJ: 531-07-01-03/01-21-46 od 22. studenog 2021. odbio.
3. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika, tužitelj u tužbi i kasnijim podnescima navodi da je o njegovom prijedlogu za obnovu postupka pogrešno odlučeno, odnosno da je pogrešno primijenjen Zakon o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a odredbama kojeg zakona je propisan institut obnove postupka. Poziva se na povredu odredbe čl. 123. st. 1. t. 1., 2. i 5. ZUP-a te st. 2. t. 1. istoga članka, držeći da su ispunjeni svi uvjeti da se obnovi postupak dovršen pravomoćnom lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350- 05/1603/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016. Smatra da je predmetna lokacijska dozvola donesena na temelju lažne isprave (DGU DKP KČ …), odnosno lažnog iskaza svjedoka ili vještaka (izjava N. B., F. d.o.o. i dvije trase gradnje kolektora, od kojih je jedna trasa predmetne lokacijske dozvole protivna prostornom planu), te da mu nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Netom navedeno drži dovoljnim razlogom da se dopusti obnova postupka bez vremenskog ograničenja na temelju čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a. Stoga predlaže da Sud poništi rješenje tuženika.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iznijetih u obrazloženju rješenja i predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.
5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne, a sud nije našao potrebnim u sporu provoditi raspravu i izvoditi nove dokaze, to je, na temelju odredbe članka 36. točke 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, u nastavku teksta: ZUS), te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
6. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8. Odredbom čl. 123. st. 1. ZUP-a propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku (t.1.), ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu (t. 2.), ako je rješenje donijela osoba koja nije bila ovlaštena za njegovo donošenje ili osoba koja je morala biti izuzeta (t. 3.), ako kolegijalno tijelo koje je donijelo rješenje nije rješavalo u propisanom sastavu ili ako za rješenje nije glasovala propisana većina (t. 4.), ako osobi koja je trebala sudjelovati u svojstvu stranke nije bila dana mogućnost sudjelovanja u postupku (t. 5.), ako stranku nije zastupao zakonski zastupnik (t.6.) i ako osobi koja je sudjelovala u postupku nije bila dana mogućnost da se služi svojim jezikom ili pismom
(t. 7.).
9. Nadalje, čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a propisano je da obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može se pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti bez vremenskog ograničenja ako je rješenje doneseno na temelju lažne isprave ili lažnog iskaza svjedoka ili vještaka ili je posljedica kakvog kaznenog djela.
10. Prema čl. 123. st. 3. ZUP-a stranka može tražiti obnovu postupka u roku od 30 dana od dana saznanja za razloge obnove ili od kad je stekla mogućnost upotrebe novih dokaza.
11. Odredbom čl. 126. st. 1. propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.
12. Dakle, iz citiranih odredbi ZUP-a slijedi da nadležno tijelo prilikom odlučivanja o prijedlogu za obnovu postupka prije svega utvrđuje jesu li ispunjeni uvjeti za obnovu postupka čija se obnova predlaže. Prvenstveno je javnopravno tijelo dužno utvrditi je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Navedeni uvjeti moraju biti kumulativno ispunjeni. Ukoliko jedan od zakonom propisanih uvjeta nije ispunjen nadležno tijelo će prijedlog odbaciti rješenjem.
13. Primjenjujući netom navedeno na konkretni slučaj prema shvaćanju Suda pravilno je tuženik odlučio o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv prvostupanjskog rješenja od 17. lipnja 2021. budući da nisu ispunjeni svi uvjeti iz citirane odredbe čl. 126. st. 1. ZUP-a.
14. Naime, prijedlog za obnovu postupka dovršenog pravomoćnom lokacijskom dozvolom KLASA: UP/I-350-05/16-03/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016. izjavljen je od ovlaštene osobe pa je taj uvjet ispunjen.
15. Sljedeći uvjet koji mora biti ispunjen se odnosi na pravodobnost prijedloga za obnovu postupku. Subjektivni rok iznosi 30 dana prema čl. 123. st. 3. ZUP-a. Tužitelj je 6. kolovoza 2020. podnio prijedlog za obnovu postupka. Iz sveza spisa je razvidno da je drugi poziv trgovačkog društva V. Ž. C. V. d.o.o. za uređenje imovinsko-pravnih odnosa poslan tužitelju preporučenom poštom 10. srpnja 2019. te da je navedenu preporučenu pošiljku tužitelj zaprimio 22. srpnja 2019. Nadalje, sastavni dio tog poziva je i Ugovor koji se poziva na lokacijsku dozvolu KLASA: UP/I-350-05/16- 03/18, URBROJ: 2170/1-03-02/2-16-8 od 19. listopada 2016. pa iz navedenog slijedi da je tužitelj već tada saznao za postojanje lokacijske dozvole. Nadalje, tužitelj je 4. prosinca 2019. izjavio žalbu protiv rješenja o izvlaštenju KLASA: UP/I-944-17/19- 01/24 od 4. studenog 2019., a koje rješenje je doneseno upravo na temelju navedene lokacijske dozvole od 19. listopada 2016. Dakle, imajući u vidu netom navedeno prijedlog tužitelja podnesen 6. kolovoza 2020. nije pravodoban budući da je podnesen nakon proteka subjektivnog roka od 30 dana za podnošenje prijedloga za obnovu postupka u skladu s čl. 123. st. 3. ZUP-a.
16. Stoga, budući da je prijedlog tužitelja nepravodoban jer je podnesen izvan zakonom propisanog subjektivnog roka od 30 dana to je valjalo odbaciti prijedlog tužitelja već iz tog razloga.
17. Nadalje, tužitelj je u tijeku upravnog postupka proširio svoj prijedlog za obnovu postupka pozivajući se i na razloge propisane odredbom čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a, držeći da je predmetna lokacijska dozvola posljedica neistinite izjave projektantice N. B.
18. Međutim, da bi se mogla dozvoliti obnova postupka temeljem odredbe čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a lažnost isprave treba biti utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku, a kojom bi bilo utvrđeno ispunjenje pretpostavke iz citiranog čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a. Naime, nije lažna svaka isprava u kojoj su eventualno navedeni netočni podaci, već je to samo ona isprava koja je posljedica kaznenog djela ovlaštene osobe koja je takvu ispravu izdala, odnosno sačinila s namjerom da se uporabi kao istinita, a koja okolnost se treba utvrditi u kaznenom postupku, a ne ovom sporu.
19. Dakle, razlog za obnovu postupka može biti samo pravomoćna presuda donesena u kaznenom postupku, što u predmetnoj upravnoj stvari nije slučaj budući da lažnost isprave, na koju upire tužitelj, nije utvrđena pravomoćnom presudom donesenom u kaznenom postupku (tako i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj Usž-2663/21-2 od 16. srpnja 2021.). 20. Stoga, kako u konkretnom slučaju nije ispunjen niti uvjet iz čl. 123. st. 2. t. 1. ZUP-a to je valjalo odbaciti prijedlog tužitelja i iz tog razloga u skladu s čl. 126. st. 1. ZUP-a.
21. Slijedom svega navedenoga, osporavano rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim, pa je stoga Sud na temelju odredbe čl. 57. st. 1. ZUS odlučio kao u izreci ove presude.
U Rijeci 20. svibnja 2022.
Sutkinja
Daria Pugel, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu (tri primjerka), u roku od 15 dana od dana dostave presude.
