REPUBLIKA HRVATSKA

Povrv-1819/21

OPĆINSKI SUD SPLIT

Ex vojarna Sveti Križ-Dračevac

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Ž. T., kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja S. P. d.o.o. S., , OIB: …, zastupan po pun. I. R. dipl. iur., protiv tuženika V.

P. iz S., .., OIB:… , radi isplate,

nakon glavne i javne rasprave, održane dana 29. travnja 2022. god., u prisustvu pun. tužitelja I. R. dipl. iur., i tuženika, dana 20. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o j e :

I Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika H. D. iz S., … posl. br. Ovrv-3145/2020 od 27. studenog 2020.

god., pa je dužan tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužitelju iznos od 70,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koja teče od 01. veljače 2017.god., pa do isplate.

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 175,00 kn.

Obrazloženje

Dana 24. srpnja 2015. god., kod javnog bilježnika H. D. iz S., … zaprimljen je ovršni prijedlog tužitelja na temelju vjerodostojne isprave, protiv tužene, kao ovršenika, a radi naplate novčanog potraživanja u iznosu od 70,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, koje teku od 01. veljače 2017. god., pa do isplate, i to iz osnova usluge pružene od strane tužitelja tj. Računa br. 8986/ParkIS/2 od 31. prosinca 2016. god., a sve temeljem priloženog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6061 od 12. ožujka 2020. godine.

Rješenjem ovršnog odjela ovog suda posl. br. Povrv-1819/21 od 06. prosinca 2021. god., a nakon blagovremeno podnesenog prigovora tužene, stavljeno je izvan snage donijeto rješenje o ovrsi javnog bilježnika H. D. iz S., …posl. br. Ovrv-3145/2020 od 27. studenog 2020. god., u dijelu kojim je određena

ovrha uz ukidanje provedenih radnji, te je odlučeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Po pravomoćnosti naprijed navedenog rješenja, predmet je ustupljen parničnom odjelu ovog suda, kao stvarno i mjesno nadležnom sudu na daljnji postupak.

U prigovoru – odgovoru na tužbu od 01. veljače 2021. god., tužena navodi da prigovor podnosi u skladu s čl. 57 u svezi sa čl. 50 st. 1 toč. 5 Ovršnog zakona je rje protekao rok po kojem se na osnovu zakona može traćiti ovrha.

Prigovor stavlja i na postojanje njenog navodnog duga prema tužitelju. Dana 03.12.2016. god., parkirala je automobil u Z. ulici u S., i platila parking za sat vremena, za koliko se i inače može platiti parking. Automobil je ostao nešto duže od vremena za koje je plaćeno parkiralište, te joj je tužitelj izdao dnevnu parkirališnu kartu, i o tome ispostavio račun s datumom od 31.12.2016. god., što je vidljivo i u Izvatku iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6061 tužitelja, a da je račun dospio 31.01.2017. god., a rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave doneseno 27.11.2020. god., primljeno kod Javnog bilježnika 25.11.2020. god., a preuzeto 25.01.2020. godine.

Navodi da je zastara u skladu s čl. 215 st. 1 Zakona o obveznim odnosima, počela teći od 01.02.2017. godine. U skladu s odredbom čl. 229, a u svezi s odredbom čl. 214 st. 2, nastupila je zastara navodnih potraživanja.

Dnevnu parkirališnu kartu nije moguće kupiti, mišljenja je da je izdavanjem dnevne parkirališne karte tužitelj postupio protivno odredbama čl. 46 Zakona o zaštiti potrošača. Smatra da se je trebalo naplatiti samo vrijeme za koje je automobil ostao duže na parkiralištu. Kako je Z. ulica zona brze izmjene automobila, to je platila dodatni sat parkiranja, a dokaz o plaćanju dostavila osobno tužitelju, i na taj način ispunila svoje obveze prema tužitelju.

Nadalje navodi da tužitelj u proteklom vremenu nije poduzeo niti jednu radnju da naplati navodni dug.

Tužitelj u podnesku od 17. ožujka 2022. god., navodi da je na prigovor tužene u cijelosti neosnovan, a navodi iz prigovora neistiniti i paušalni. Tužena duguje tužitelju s osnova korištene usluge parkiranja na javnim parkiralištima na području Grada Splita.

Navodi da tužitelj naplatu usluge parkiranja vrši temeljem odredba Zakona o sigurnosti prometa na cestama (NN 67/2008, 48/2010 i 74/2011), Zaključka o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. („Službeni glasnik G. S.“ broj 15/16) od 22. ožujka 2016.g., Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. - pročišćeni tekst (Službeni glasnik G. S. broj: 6/10), Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. broj:

24/10 i 13/12), Zaključkom o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade (Sl. glasnik G. S. broj: 02/00, 19/01, 11/03, 29/03, 03/06, 29/11, 34/11, 45/14 i 28/15).

Nesporno je da je tužena vlasnik vozila reg. oznaka ST.., kao što je nesporno da je tužena koristila uslugu parkiranja u utuženom razdoblju. Korisnikom parkirališta, koji podliježe plaćanju parkirališta smatra se vlasnik vozila koji je upisan u službenu evidenciju MUP-a prema registarskoj oznaci vozila. Do podataka o vlasnicima vozila tužitelj dolazi temeljem Sporazuma zaključenog sa MUP-om i to isključivo za vozila zatečena na parkiralištu kojim upravlja tužitelj. Naprijed navedene činjenice razvidne su iz priložene službene evidencije MUP-a i fotodokumentacije.

Tužena je u obvezi podmiriti dugovanje prema S. p.d.o.o. zajedno sa nastalim troškovima ovrhe i parničnim troškovima, jer je inicirala pokretanje istog. Dužna je za usluge pružene od strane tužitelja kako je to specificirano na Izvatku iz poslovnih knjiga, računa za plaćanje dnevnih parkirališnih karata, te Analitičke kartice tužitelja za DPK, te izdanih računa.

Odredbom čl. 26.st.1. Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. br. 6/10, 24/10 i 13/12), određeno je da se za parkiranje na javnim parkiralištima plaća parkirna karta, koju je korisnik parkirališta, u ovom slučaju tuženik, dužan vidljivo istaknuti s unutarnje strane vjetrobranskog stakla vozila. Odredbom čl. 26. st. 2 Odluke, propisano je da Korisnik parkirališta zaključuje s Pružateljem usluge parkirališta ugovor o parkiranju koji povlači izdavanje dnevne parkirne karte ako ne istakne parkirnu kartu na vjetrobranskom staklu vozila ili ne plati parkiranje putem GSM operatera po dolasku na parkiralište, prihvaćajući uvjete propisane navedenom Odlukom i Odlukom o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., objavljene u Službenom glasniku Grada Splita br. 24/10.

Kako tužena parkirnu kartu nije istaknula na vjetrobranskom staklu, a niti je platila parkiranje putem GSM operatera u roku od 5 minuta od dolaska na parkiralište, ODNOSNO U ROKU OD 5 MIN NAKON ŠTO JOJ JE PRESTALA VAŽITI SATNA PARKIRNA KARTA, time je zaključila Ugovor o parkiranju koji povlači plaćanje dnevne parkirne karte za korištenje parking mjesta.

Tužitelj ujedno ističe kako tužena nije podmirila dugovanje u ovoj pravnoj stvari, dok u odnosu na ostale navode iz prigovora ističe kako su isti u cijelosti neosnovani. Naime, Rješenje o ovrsi je donijeto dana 27. studenog 2020 godine, a zastarni rok je počeo teći kako navodi i sama tužena 01. 02. 2017.god., iz čega je razvidno da nije nastupila zastara potraživanja, jer je zastarni rok u ovoj pravnoj stvari 5 godina.

Slijedom svega navedenog, razvidno je da je tužitelj aktivno legitimiran, a tužena pasivno legitimirana u ovoj pravnoj stvari. Kako niti jedan od navoda koje tužena ističe u prigovoru nije razlog zbog kojeg bi se oslobodila obveze plaćanja u predmetnoj pravnoj stvari, tužitelj ističe kao uvodno.

U podnesku od 29. travnja 2022. god., tužena navodi da je na fotodokumentaciji dostavljenoj od strane tužitelja vidljivo da je dana 03.12.2016.god., automobil u vlasništvu tužene bio parkiran na parkirnom mjestu u Z. ulici u

S., ali ne i da nije bila plaćena parkirališna karta.

U Službenom glasniku G. S. br. 6/2010 od 29. ožujka 2010. god.,

kojega je tužitelj dostavio u spis, objavljena je Odluka o javnim parkiralištima na području G. S. (pročišćeni tekst). Članak 28 Odluke propisuje način izdavanja dopunske parkirne karte, odnosno posebne parkirne karte, kao i rok za plaćanja. Propisani rok za plaćane dopunske parkirne karte je 8 dana.

U čl. 29 Odluke, propisan je i postupanje organizatora parkiranja u slučaju da se nalog ne plati, i u njemu stoji "Ako korisnik parkiranja ne postupi po nalogu iz članka 28. ove Odluke dužan je u daljnjih 8 dana, pored iznosa iz naloga obračunatom sa zakonskom zateznom kamatom, platiti i troškove opomene u iznosu od 20,00 kuna, na što će ga se na nalogu upozoriti. Ako korisnik parkiranja ne izvrši plaćanje u daljnjim rokovima, organizator parkiranja će protiv njega u svoje ime i za svoj račun pokrenuti sudski postupak."

Ništa od navedenog u Odluci na koju se poziva tužitelj nije poduzeo. U Službenom glasniku G. S. br. 24/2010 od 15. listopada 2010. na str 4 i str 5, objavljena je Odluka o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području G. S.. Članak 29. Odluke od 29.03.2010. god., koji govori o načinu postupanja organizatora parkiranja u slučaju ne plaćanja parkirne karte, kao ni rokovi za plaćanje parkirne karte nisu se izmijenili.

Navodi da je tužitelj dana 24.01.2017. god., dostavio tuženoj Račun br. 8969/ParkIS/2, Specifikacija izdanih Dnevno parkirališnih karata s datumom izdanja 31.12.2016. god., datumom kreiranja 15.01.2017. god., i rokom dospijeća 31.01.2017. godine. Uz račun je dostavljen i nalog za nacionalna plaćanja sa šifrom plaćanja SVCE, u opisu plaćanja piše "mjesečni račun 8986/ParkIS/2". Tužena je dana 01.02.2017. god., s popratnim dopisom u kojem ističe da nije upoznata s izdavanjem dnevne parkirne karte, račun vratila tužitelju. Napomenula je da bi izdavanje dnevne parkirne karte bilo suprotno čl. 46 Zakona o zaštiti potrošača (N.N. 41/14).

Dopisom koji nosi datum 06.02.2017. god., tužitelj je obavijestio tuženu o postojanju fotografije automobila u njenom vlasništvu koje je koristilo parkirno mjesto bez plaćene parkirne karte. Dana 20.02.2017. god., tužena je s popratnim dopisom dostavila dokaz o plaćenom dodatnom satu parkiranja.

Tužitelj ni na koji način u razdoblju prije pokretanja ovrhe, nije pokušao naplatiti svoje navodno potraživanje.

Pokrenuvši ovrhu temeljem računa kojeg je izdao s navedenim opisom plaćanja, tužitelj sugerira postojanje sporazumnom dogovora o usluzi za koju se izdaje mjesečni račun, u kojima su rokovi bitno drugačiji od onih koji su propisani za tužiteljevo poslovanje kod izdavanja dnevno parkirne karte, propisano Odlukom o javnim parkiralištima na području G. S. od 29.03.2010. godine.

U Odluci o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita od 15. listopada 2010. god., u članku 6 stoji "Parkirna cijena na javnim uličnim parkiralištima može biti dnevna ili satna parkirna karta". Dnevnu parkirnu kartu još uvijek nije moguće kupiti, kao što nije moguće unaprijed platiti više od jednog sata korištenja parkirnog mjesta.

Tužena smatra da je dnevna karta u suprotnosti s pozitivnim zakonskim propisima, protivna načelu savjesnosti i poštenja, te načelu jednakosti činidbi, te moli sud da prilikom donošenja presude dvojbene odredbe ovog odnosa tumači u smislu koji je povoljniji za tuženu.

Stranke su zatražile parnični trošak.

Sud je u dokazne svrhe pregledao spis predmeta Javnog bilježnika Helena Dragun iz Splita, Škrape 53, posl. br. Ovrv-3145/2020, Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6061 vjerodostojna isprava od 12. ožujka 2020. god., Dopis tužene od 20. veljače 2017. god., Univerzalni nalog za plaćanje od 17. veljače 2017. god., Zaključak o objedinjavanju pružanja komunalnih usluga upravljanja javnim parkiralištima na području G. S. od 22. ožujka 2016. god., Zaključak o izmjeni Zaključka o zonama javnih parkirališta, cijeni parkirne karte i visini naknade za uporabu rezerviranih parkirališnih mjesta i načinu plaćanja te naknade od 12.rujna 2011.god., Odluku o javnim parkiralištima na području G. S. od 19. veljače 2010. god., Odluku o izmjenama i dopunama o javnim parkiralištima na području G. S. od 30. rujna 2010. god., Presudu ŽS u Z. posl.br. 69 Gž-150/17-3

od 17.siječnja 2018.god., Izvod iz zapisnika sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. god., br. Su IV-148/2018 od 15. lipnja 2018. god., Fotografije za predmet broj 6061 od 03. prosinca 2016. god., MUP podatke – vlasnik vozila od 11. ožujka 2022. god., Sporazum o davanju na korištenje podataka iz evidencije registriranih vozila br. 511-01-152-60556-2016 od 13. rujna 2016. god., Analitičku karticu Ovrha Ovrv-03145/20 od 11. ožujka 2022. god., Račun br. 8986, ParkIS/2 od 31. prosinca 2016. god., Rješenje Županijskog suda u V. S.

služba u K. posl.br. Gž Ovr-6/18-2 od 06. veljače 2018. god., Dopis tužene od 30. siječnja 2017. god., Dopis tužitelja od 06. veljače 2017. god., te Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske br. U-III-1673/2015 od 25. svibnja 2017. godine.

Tužbeni zahtjev je osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 225 ZOO-a, da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare.

Vozilo u vlasništvu tužene reg. oznake ST..je od strane ovlaštene službene osobe tužitelja zatečeno na javnom uličnom parkiralištu u G. S. u Z. ulici sa prekoračenim dopuštenim vremenom parkiranja, dana 03.

prosinca 2016, god., u 10:15 sati, dok je tužitelj podnio predmetni ovršni prijedlog protiv tužene dana 25. studenog 2020. god., dakle tijekom općeg zastarnog roka od pet godina, pa je istaknuti prigovor zastare potraživanja odbijen kao neosnovan. U odredbama čl. 27 Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. br. 6/10, 24/10 i 13/12), propisano je da se Korisnici parkirališta, pod naplatom, moraju pridržavati vremenskog ograničenja parkiranja (st.1). Ako korisnik uličnog javnog parkirališta, uz kupljenu parkirnu kartu, prekorači dopušteno vrijeme parkiranja ili koristi parkiralište bez kupljene parkirne karte, smatra se da je sklopio ugovor o parkiranju, uz plaćanje dnevne karte (st. 2). Cijena dnevne karte predstavlja umnožak važećih cijena sa ukupnim dnevnim satima, koji se naplaćuju u pojedinoj zoni parkiranja.

Među parničnim strankama nisu sporne od strane tužitelja citirane odredbe čl. 26 priložene Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. - pročišćeni tekst (Službeni glasnik Grada Splita broj: 6/10), i Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o javnim parkiralištima na području Grada Splita (Službeni glasnik G. Splita broj: 24/10 i 13/12), a niti sama visina cijene dnevne parkirališne karte, odnosno cijena dnevne parkirališne karte u visini od 75, 00 kn za osobni automobil tijekom spornog razdoblja na javnom parkiralištu u Z. ulicu u S..

Osim toga, nije sporno niti to da se prema evidenciji MUP-a, upravo tužena vodi kao vlasnik predmetnog vozila reg. oznake ST.., da je tužena sporne prigode uz kupljenu parkirnu kartu prekoračila dopušteno vrijeme parkiranja, da je upravo tužitelj tijekom spornog razdoblja obavljao djelatnost naplate parking prostora na javnom parkiralištu u Z. ulici u S., te da je tužena dana 17. veljače 2017. god., podmirila tužitelju dio predmetnog potraživanja u visini od 5,00 kn putem priloženog Univerzalnog naloga za plaćanje.

Zakon parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08, u daljnjem tekstu ZPP), propisuje u odredbama čl. 230 st. 1, st. 2 i st. 3, da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti, te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

Priloženi Izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6061 vjerodostojna isprava od 12. ožujka 2020. god., Fotografije za predmet broj 6061 od 03. prosinca 2016. god., Analitička kartica Ovrha Ovrv-03145/20 od 11. ožujka 2022. god., i Račun br. 8986, ParkIS/2 od 31. prosinca 2016. god., nesumnjivo predstavljaju javne isprave u smislu odredbi čl. 230 ZPP-a, a koje dakle, dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, dok se tužena tijekom postupka neosnovano poziva na brisane odredbe priložene Odluke o javnim parkiralištima na području G. S., kojima je propisana obveza plaćanja dopunskih ili posebnih parkirnih karti od strane korisnika parkirališta pod naplatom.

Ovaj sud stoga cijeni da je tužena, kao korisnik javnog parkirališta s naplatom koje podliježe plaćanju dnevne parkirališne karte, u obvezi da tužitelju plati preostali dio dužne naknade, i to temeljem priloženog Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga br. 6061 vjerodostojna isprava od 12. ožujka 2020. god., Fotografija za predmet broj 6061 od 03. prosinca 2016. god., Analitičke kartica Ovrha Ovrv-03145/20 od 11. ožujka 2022. god., i Računa br. 8986, ParkIS/2 od 31. prosinca 2016. god., a sve na ime neplaćenog dijela dnevne parkirališne karte na javnom parkiralištu s naplatom u S., Z. ulica, i to dana 03. prosinca 2016. godine.

Tužena je stoga, sukladno citiranim odredbama priložene Odluke o javnim parkiralištima na području G. S. (Službeni glasnik G. S. br. 6/10, 24/10

i 13/12), kao korisnik javnog parkirališta s naplatom koji podliježe plaćanju dnevne parkirališne karte, obvezana da plati tužitelju dužni preostali dio dnevne parkirališne karte u visini od 70,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća ispostavljenog računa dana 01. veljače 2017. god., pa do isplate. Radi svega navedenog, valjalo ja donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 1 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03 i 84/08). Tužitelju su priznati zatraženi troškovi Javnobilježničke nagrade sa PDV-om u iznosu od 75,00 kn, te troškovi za sudske pristojbe, i to pristojbe presude u iznosu od 100,00 kn, sukladno važećoj Tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 74/95, 57/96 i 137/02).

U Splitu, 20. svibnja 2022. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana prijema presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

Presuda u sporovima male vrijednosti se može pobijati zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA: - tužitelju

- tuženiku

Broj zapisa: eb30c-6f76f

Kontrolni broj: 0f54a-8374c-66e61

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽIVOMIR TOPIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.