Poslovni broj: 15 UsI-3345/21-14
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Ivanu Dadiću, uz sudjelovanje Ivane Barać kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja P. d.o.o., OIB: …, sasjedištem u Z., , zastupanog po opunomoćenici A. Š.,odvjetnici u Z., , protiv tuženika Ministarstva gospodarstvai održivog razvoja Republike Hrvatske, OIB: 19370100881, Zagreb,
Ulica Grada Vukovara 78, uz sudjelovanje zainteresirane osobe D. d.o.o.,
OIB:…, sa sjedištem u O., , zastupanog poopunomoćenici T. B., odvjetnici u S.,
, radi ukidanja rješenja,nakon javne i usmene rasprave zaključene 12. svibnja 2022. godine u prisutnostiopunomoćenice tužitelja i zamjenice opunomoćenice zainteresirane osobe, a uodsutnosti uredno pozvanog tuženika, objavljene 20. svibnja 2022. godine,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-310-01/21-03/180, URBROJ: 517-06-02-02-21-2 od 29. rujna 2021., kao i da se ukine rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018.
r i j e š i o j e
I. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog
spora.
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana od dana primitka pravomoćnog rješenja o troškovima spora isplati zainteresiranoj osobi iznos od 9.375,00 (devet tisuća tristo sedamdeset pet) kuna na ime naknade troškova upravnog spora, dok se u preostalom dijelu, odnosno za više zatraženo zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1.U pravovremenoj tužbi tužitelja podnesenoj 15. listopada 2021. godine protiv rješenja tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-310-01/21-03/180, URBROJ: 517-06-02-02-21-2 od 29. rujna 2021. Upravnom sudu u Zagrebu, koji se rješenjem poslovni broj: UsI-3073/21-2 od 21. listopada 2021. oglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio Upravnom sudu u Splitu, kod kojeg je tužba zaprimljena 26. listopada 2021., u podnescima priloženim u spis te na raspravama održanim pred ovim sudom, tužitelj u bitnom najprije reproducira izreku osporenog rješenja tuženika, nakon čega ističe kako tužbu podnosi zbog nepravilne primjene odredaba Zakona o rudarstvu (NN 56/13, 14/14, 52/18, 115/18, 98/19), nepravilne primjene odredaba Zakona o općem upravnom postupku (NN 47/09) i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. Potom, tužitelj navodi kako je rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Klasa: UP/I-310-01/17- 03/190, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine određena Republika Hrvatska kao nositelj eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena "B. 2",
da je određeno trgovačko društvo D. d.o.o. kao ovlaštenik navedenog eksploatacijskog polja i to na temelju izvršne Odluke Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Klasa: UP/I-310-01/17-03/190, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-14 od 25. travnja 2018. te da je tom trgovačkom društvu odobreno izvođenje dodatnih istražnih radova na već utvrđenom eksploatacijskom polju tehničko-građevnog kamena "B. 2", ujedno točkom 8. rješenja da je naloženo društvu D.
d.o.o. da, prije početka izvođenja dodatnih istražnih radova na već utvrđenom eksploatacijskom polju, od vlasnika/posjednika čestice ishodi pisano dopuštenje te da isto dostavi Ministarstvu gospodarstva, poduzetništva i obrta, a točkom 10. da je određeno da je društvo D. d.o.o. dužno započeti s izvođenjem dodatnih istražnih radova u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja. Tužitelj da je vlasnik nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Z., ZK odjel B., u zk. ul. 328, k.o. B. D., opisane kao k.č. br. 1099/42, ŠUMA, površine 30600
m2, koja nekretnina da se nalazi unutar utvrđenog eksploatacijskog polja "B. 2".
U svezi s nalogom iz točke 8. navedenog rješenja, tužitelj citira odredbe 49. st. 1. i 40. st. 6. Zakona o rudarstvu, u svezi s kojima napominje kako je u potpunosti neosnovano i vrlo arbitrarno tumačenje tuženika iz osporenog rješenja u kojem navodi kako je u skladu s relevantnom zakonskom odredbom navedeno pisano dopuštenje potrebno pribaviti od vlasnika/posjednika zemljišne čestice (u jednini, a ne u množini), dakle od jednog vlasnika, pri čemu ostali nisu relevantni jer je takvo tumačenje u protivnosti suprotno smislu navedene odredbe. No, društvo D. d.o.o. prije početka izvođenja dodatnih rudarskih radova, od vlasnika podnositelja zahtjeva da nije pribavilo traženo pisano dopuštenje za izvođenje rudarskih radova te isto dostavilo nadležnom ministarstvu, koje da je u skladu s obvezom iz točke 10. rješenja započelo s izvođenjem dodatnih istražnih radova u roku od 30 dana od dana zaprimanja rješenja,
pa da su netočni navodi tuženika kako ovo trgovačko društvo nije započelo s izvođenjem dodatnih istražnih radova, koje da je započinjanjem dodatnih istražnih radova prije pribave pisanog dopuštenja vlasnika čestice, prekršilo obvezu iz točke 8. rješenja, koje da je dodatne istražne radove izvodilo i na dijelu čestice podnositelja zaljeva, ali u svakom slučaju bez njegovog pisanog dopuštenja da nije smjelo započeti uopće s izvođenjem radova, tj. da nije smjelo započeti s radovima ni na kojoj čestici. Uslijed navedenog, da je osnovan tužiteljev zahtjev za ukidanje rješenja za dodatno istraživanje mineralnih sirovina na već utvrđenom eksploatacijskom polju radi davanja koncesije za eksploataciju u odnosu na k.č. br. 1099/42, donesenog u korist društva
D. d.o.o. i to na temelju odredbe čl. 46. st. 1. toč. 13. Zakona o rudarstvu. U odnosu na tužiteljevu žalbu zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19.
lipnja 2020. godine, tužitelj navodi kako je on 9. travnja 2020. godine podnio prijedlog za ukidanje citiranog rješenja, no tuženik (odnosno njegov prednik) da nije odlučio o predmetnom zahtjevu, već da se očitovao dopisom, Klasa: 310-01/20-03/114, Urbroj: 526-03-03-02/1-20-2 od 14. travnja 2020. godine te da je uputio podnositelja zahtjeva na podnošenje prijave Državnom Inspektoratu, ali u konkretnom slučaju tuženik kao prvostupanjsko tijelo da je bio dužan provesti ispitni postupak te odlučiti o predmetnom zahtjevu stranke, pri čemu tužitelj citira odredu čl. 101. st. 2. ZUP-a te ističe kako tuženik nije u propisanom roku odlučio o zahtjevu stranke za slučaj odlučivanja u postupcima vođenja ispitnog postupka, uslijed čega da je osnovana žalba tužitelja zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19. lipnja 2020., slijedom čega da je nezakonito i osporeno rješenje tuženika u dijelu kojim se odbija tužiteljeva žalba zbog ne donošenja rješenja, kakvu nepravilnost da je utvrdio i Upravni sud u Zagrebu u pravomoćnoj presudi, poslovni br. Usl-2401/20 od 21. rujna 2021. godine. Stoga, da su osporavana rješenja donesena na temelju nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pogrešnu primjenu materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka, uslijed čega je tužitelj tužbenim zahtjevom predložio sudu donijeti presudu kojom će poništiti osporeno rješenje tuženika i ukinuti rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-310-01/17- 03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018., te je pored toga predložio da sud naloži tuženiku naknaditi tužitelju trošak upravnog spora.
2.Tuženik je u odgovoru na tužbu, između ostalog naveo kako je tužba tužitelja neosnovana i da u cijelosti ostaje kod svojih rješenja. Naime, Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta je nakon provedenog javnog nadmetanja, donijelo odluku KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-14 od 25. travnja 2018. kojom je trgovačko društvo D. d.o.o. odabrano kao najpovoljniji ponuditelj za dodatno istraživanje tehničko građevnog kamena na eksploatacijskom polju "B. 2", na temelju koje da je donijelo rješenje KLASA:
UP/4-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 20. svibnja 2018. kojim je, između ostalog, trgovačko društvo D. d.o.o. određeno kao ovlaštenik eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena "B. 2" i kojim je istom odobreno izvođenje dodatnih istražnih radova na tom eksploatacijskom polju. Tuženik da je 23. rujna 2021. zaprimilo presudu Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Usl- 2401/20-7 od 21. rujna 2021., kojom se tuženiku nalaže da riješi o žalbi i zahtjevu trgovačkog društva P. d.o.o. za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17-03/190; URBROJ: 526-03-03-01/1-18- 16 od 29. svibnja 2018. godine, te postupajući po toj presudi, a nakon ponovnog uvida u spis predmetnog upravnog postupka, zbirku isprava eksploatacijskog polja tehničko- građevnog kamena "B. 2" i Jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, tuženik da je donio osporeno rješenje kojim je odbio zahtjev i žalbu trgovačkog društva P. d.o.o. od 7. travnja 2020.
godine, za ukidanje naznačenog rješenja. Naime, žalba i zahtjev tužitelja za ukidanje rješenja da se temelje na odredbama članka 49. stavka 3. Zakona o rudarstvu,
odnosno činjenice da je trgovačko društvo P. d.o.o. Zagreb, vlasnik zemljišne čestice oznake k.č.br. 1099/42, zk.ul. 328, k.o. B. D., a koja se nalazi unutar granica navedenog eksploatacijskog polja, nakon čega tuženik citira odredu čl. 49. stavka 3. Zakona o rudarstvu, za koju ističe kako se ova odredba odnosi samo na zemljišne čestice unutar eksploatacijskog polja na kojima rudarski gospodarski subjekt namjerava izvoditi istražne rudarske radove jer temeljem odredbi Zakona o rudarstvu i podzakonske rudarske regulative, nigdje da nije propisano da su ovlaštenici eksploatacijskih polja/istražnih prostora mineralnih sirovina dužni riješiti imovinskopravne odnose (dobiti pisano dopuštenje) za sve zemljišne čestice unutar granica odobrenog eksploatacijskog polja/istražnog prostora mineralnih sirovina, već samo za one zemljišne čestice na kojima istraživanja/eksploatacije mineralnih sirovina namjeravaju obavljati rudarske radove istraživanja/eksploatacije mineralnih sirovina. Sukladno navedenom, točkom 8. izreke rješenja od 29. svibnja 2018. u smislu mjerodavne odredbe Zakona o rudarstvu koja jasno propisuje da je ovlaštenik - trgovačko društvo D. d.o.o., dužan dobiti od vlasnika/posjednika zemljišne čestice (zemljišne čestice u jednini, a ne u množini) pismeno dopuštenje, pa da je nedvojbeno kako se misli na pojedinu zemljišnu česticu na kojoj se namjerava obavljati rudarske radove, a ne na sve zemljišne čestice koje se nalaze unutar granica eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2". Nadalje, uvidom u
Zbirku isprava eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2" i Jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, i održivog razvoja, da je utvrđeno: - eksploatacijsko polje tehničko-građevnoga kamena "B. 2" obuhvaća ukupno 6 zemljišnih čestica i to 5 zemljišnih čestica u vlasništvu Republike Hrvatske i 1 zemljišna čestica u vlasništvu pravne osobe, trgovačkog društva P. d.o.o. Zagreb, ukupna površina eksploatacijskog polja tehničko-
građevnoga kamena "B. 2" iznosi 30,10 ha, - za 5 zemljišnih čestica oznaka,
k.č.br. 1099/41 k.o. B.: k.č.br. 1099/47. k.o. B.: k.č.br. 1099/1, k.o. B.;
k.č.br. 1099/96, k.o. B. k.č.br. 1099/98, k.o. B., trgovačko društvo
D. d.o.o. je tuženiku dostavilo pisano dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova, suglasnost Ministarstva državne imovine, KLASA: 940-06/18-04/173, 536-03-01-03-02/01-18-02 od 4. srpnja 2018., kao tada nadležnog tijela za upravljanje državnom imovinom, - prije početka izvođenja dodatníh rudarskih radova trgovačko društvo D. d.o.o. je tuženiku dostavilo vodopravnu potvrdu HRVATSKIH
VODA, VGO za slivove južnog Jadrana, Split, KLASA: 325-01/19-17/0003836; URBROJ: 374-24-2-19-2 od 30. rujna 2019., a navedeno je bilo propisano temeljem uvjeta i ograničenja prikupljenih u postupku predmetnog javnog nadmetanja, - površina 5 zemljišnih čestica koje se nalaze unutar granica predmetnog eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2", za koje je trgovačko društvo D.
tuženiku dostavilo pisano dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova (rudarskih radova) iznosi 27,03 ha (približno 90% površine utvrđenog eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2), te je trgovačko društvo D. d.o.o. isključivo provelo dodatne istražne radove na zemljišnim česticama oznaka k.č.br. 1099/41 k.o. B.; k.č.br. 1099/47, k.o. B., k.č.br. 1099/1, k.o. B.: k.č.br. 1099/96. k.o. B. i k.č.br. 1099/98, k.o. B., - tuženik nije dao odobrenje trgovačkom društvu D. d.o.o. da obavlja dodatne istražne rudarske radove
na zemljišnoj čestici k.č.br. 1099/42, zk.ul. 328, k.o. B. D., niti je trgovačko društvo D. d.o.o. provodilo bilo kakve dodatne istražne rudarske radove na predmetnoj zemljišnoj čestici u vlasništvu trgovačkog društva P. d.o.o., - rješenje KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. trgovačko društvo D. d.o.o. u potpunosti je već konzumirao,
te je ishodilo rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva obrta, KLASA: UP/I- 310-01/20-03/117; URBROJ: 526-03-03/2-20-4 od 19. lipnja 2020., kojim su potvrđene količina i kakvoća rezervi mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko- građevnoga kamena "B. 2", - rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018., za koje se traži ukidanje, prestalo je važiti 11. travnja 2021. godine. Uslijed izloženog, tuženik je predložio da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja.
3.Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu, u podnescima priloženim u spis te na raspravama održanim pred ovim sudom, u bitnom u cijelosti osporava tužbene navode tužitelja te ističe kako je rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Klasa: UP/I-310-01/18-03/123, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-1 od 23. travnja 2018. utvrđeno eksploatacijsko polje tehničko-građevnog kamena "B. 2", rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta (sada Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja), Klasa: UP/I-310-01/17-03/190, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-14 od 25. travnja 2018. zainteresiranoj osobi da je odobreno dodatno istraživanje mineralnih sirovina na utvrđenom eksploatacijskom polju tehničko-građevinskog kamena – "B. 2" radi davanja koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina, dok rješenjem Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Klasa: UP/I-310-01/17-03/190, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. Republika Hrvatska da je određena kao nositelj eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena "B. 2", te nadalje istim rješenjem zainteresirana osoba da je određena kao ovlaštenik eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena "B. 2" kojoj je odobreno izvođenje dodatnih istražnih radova na utvrđenom eksploatacijskom polju, da je određeno koju dokumentaciju i postupke je zainteresirana osoba bila dužna dostaviti, prijaviti i dr., a sukladno donesenim odlukama Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta da je zaključeno i potvrđeno kako je zainteresirana osoba dostavila i ispunila sve propisano odlukom Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, Klasa: UP/I-310-01/17- 03/190, Urbroj: 526-03-03-01/1-18-14 od 25. travnja 2018., a to je: da je dostavila ažuriranu situacijsku kartu eksploatacijskog polja tehničko građevnog kamena koja sadržava identificirane zemljišne čestice, izradila je prije početka dodatnih istražnih radova pojednostavljeni rudarski projekt, koji je dostavila u jednom primjerku ministarstvu nadležnom za rudarstvo najmanje 15 dana prije početka izvođenja radova, dobila je i dostavila pismeno dopuštenje od vlasnika/posjednika zemljišnih čestica koje se nalaze na utvrđenom eksploatacijskog polju na kojima će izvoditi dodatne istražne radove. Iz navedenog da je jasno razvidno kako u provedenim postupcima i donesenim rješenjima i odlukama nije bilo nikakvog propusta kako na strani tuženika, tako niti na strani zainteresirane osobe. Nadalje, eksploatacijsko polje da obuhvaća ukupno 6 zemljišnih čestica od kojih da je 5 čestica u vlasništvu Republike Hrvatske i 1 čestica u vlasništvu tužitelja, a u smislu odredbe čl. 49 st. 3. Zakona o rudarstvu zainteresirana osoba da je bila dužna ishoditi pismeno dopuštenje vlasnika/posjednika samo onih zemljišnih čestica na kojima je izvodila rudarske radove te dodatne istražne radove. Budući da je navedene radove izvodila samo na česticama u vlasništva Republike Hrvatske (čest. zem.: 1099/41, 1099/47, 1099/1, 1099/96 i 1099/98 k.o. B.) to da nije imala obvezu pribavljati dopuštenje vlasnika čestice 1099/42 k.o. B., što da jasno proizlazi iz zapisnika Državnog inspektorata, Klasa: 310-09/20-05/12, Urbroj: 443-01-14-01/1-20-2 od 16. lipnja 2020. u kojem je nakon inspekcijskog pregleda utvrđeno i potvrđeno kako zainteresirana osoba nije obavljala rudarske istražne radove na čestici zemljišta 1099/42 k.o. B. D. (stranica broj 5). Pribavljanjem dopuštenja od Republike Hrvatske kao vlasnika zemljišnih čestica na kojima će izvoditi radove, a što je potvrđeno brojnim navedenim rješenjima i odlukama nadležnog tijela, zainteresirana osoba da je u potpunosti ispunila propisane i tražene uvjete. Konačno, zainteresirana osoba da opreza radi ističe kako u slučaju sve i da je (ali da nije) izvršavala radove na čestici zemljišta 1099/42, ZU 328 k.o. B. D.
u trenutku 1. raspisivanja javnog nametanja, 2. provođenja javnog nadmetanja, 3. izbora najpovoljnijeg ponuditelja, 4. pribave i izdavanja odobrenja vlasnika/posjednika zemljišnih čestica na kojima će se izvoditi radovi i 5. donošenja rješenja i drugih odluka kojima se odlučivalo o predmetom javnom nadmetanju tužitelj da nije bio vlasnik čestice zemljišta 1099/42, ZU 328 k.o. B. D. jer tužitelj da je vlasnikom navedene čestice postao tek 31. siječnja 2020., dakle 2 godine nakon svih provedenih postupaka i donesenih odluka, a što da je razvidno iz povijesnog izvatka za navedenu česticu. Stoga, zainteresirana osoba da nikako nije mogla, niti može posjedovati bilo kakvo odobrenje od tužitelja kada isti nije imao nikakvu vezu s česticama koje se nalaze unutar predmetnog eksploatacijskog polja, s tim da preris katastarskog plana koji tužitelj dostavlja da je iz 2006., a koji da ne odgovara činjeničnom stanju pa da je isti u ovoj pravnoj stvari neupotrebljiv. Slijedom izloženog, podnošenje ove tužbe samo da još jedan u nizu neosnovanih tužiteljevih pokušaja da onemogući zainteresiranu osobu u izvršavanju i uživanju u pravu koje mu je u skladu sa svim zakonima i drugim propisima dodijeljeno od strane nadležnog tijela, pa je predložila sudu odbiti tužbu u cijelosti i obvezati tužitelja na plaćanje troškova spora zainteresiranoj osobi.
4.U sporu su održane rasprave 10. ožujka 2022. i 12. svibnja 2022. čime je dana mogućnost strankama da se u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. - dalje ZUS) izjasne o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora, a na koje su pristupili opunomoćenici tužitelja i zainteresirane osobe, dok nije pristupio uredno pozvani tuženik pa su rasprave održane u njegovoj odsutnosti.
5.U dokaznom postupku sud je pročitao tužbu zajedno sa svim prilozima, odgovor na tužbu tuženika, podnesak tuženika od 6. prosinca 2021. zajedno s prilogom, odgovor na tužbu zainteresirane osobe zajedno s prilozima, podnesak tužitelja od 9. ožujka 2022., podnesak tužitelja od 21. ožujka 2022. zajedno s prilozima, podnesak zainteresirane osobe od 25. ožujka 2022., podnesak zainteresirane osobe od 25. travnja 2022., popis troškova zainteresirane osobe priložen u spis na raspravi održanoj 12. svibnja 2022. te je pročitan spis upravnog tijela dostavljen od strane tuženika uz odgovor na tužbu.
6.Sud je odbio dokazni prijedlog tužitelja i to da se provede očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke, to na okolnosti precizirane tužbi i održanim raspravama, kao nepotreban i suvišan, smatrajući da se pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja predloženog dokaza s obzirom na dokaze koji prileže spisu tuženika dostavljenom uz odgovor na tužbu i spisu upravnog spora, sve to imajući u vidu predmet ovog spora, a to je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
7.Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.
8.Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9.Predmet ovog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika.
10.Naime, osporenim rješenjem tuženika Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, KLASA: UP/I-310-01/21-03/180, URBROJ: 517-06-02- 02-21-2 od 29. rujna 2021., odbijen je zahtjev tužitelja za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526- 03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine i žalba zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19. lipnja 2020., te je predmetno rješenje donijeto pozivom na odredbe članaka 8., 49. st. 3. i 46. Zakona o rudarstvu (Narodne novine br. 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19) te čl. 130. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09).
11.Među strankama ovog spora ukazuje se prijepornim je li u konkretnom slučaju činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno i na tako utvrđeno činjenično stanje potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo, u svezi s čim je li bilo mjesta donošenju rješenja kojim se odbija zahtjev tužitelja za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine i žalba zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19. lipnja 2020., kod kojeg stanja stvari je sporna zakonitost osporenog rješenja tuženika u cijelosti.
12.Odredbom čl. 49. st. 3. Zakona o rudarstvu (Narodne novine br. 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19) određeno je da je rudarski gospodarski subjekt dužan prije početka izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju dobiti od vlasnika/posjednika zemljišnih čestica pismeno dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova (rudarskih radova) i dostaviti ga tijelu nadležnom za rudarstvo. Odredbom čl. 46. Zakona o rudarstvu (Narodne novine br. 56/13, 14/14, 52/18, 115/18 i 98/19) propisani su uvjeti za ukidanje rješenja kojim su odobreni dodatni istražni radovi na već utvrđenim eksploatacijskim poljima.
Odredbom čl. 130. st. 1. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine br. 47/09) propisano je da zakonito rješenje kojim je stranka stekla kakvo pravo, može se ukinuti u cijelosti ili djelomično 1. ako je ukidanije tog rješenja dopušteno zakonom, 2. ako sadržava pridržaj ukidanja, a stranka nije ispunila obvezu iz rješenja ili je nije ispunila u roku, 3. ako je to potrebno zbog otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, ako se to ne bi moglo otkloniti drugim sredstvima kojima bi se manje diralo u stečena prava.
Stavkom 2. da kada je rješenje ukinuto radi otklanjanja teške i neposredne opasnosti za život i zdravlje ljudi i javnu sigurnost, stranka ima pravo na naknadu stvarne štete.
13.Najprije je za istaknuti kako je u konkretnom slučaju tuženik zakonito i pravilno postupio kada je osporenim rješenjem odbio zahtjev tužitelja za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17- 03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine i žalbu zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19. lipnja 2020., ovo stoga što i ovaj sud nalazi kako u konkretnom slučaju nisu bile ispunjene pretpostavke da se ukine citirano rješenja, kao i da žalba tužitelja zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19. lipnja 2020. u trenutku donošenja osporenog rješenja, kojim je istodobno odlučeno o predmetnom zahtjevu te o žalbi radi šutnje administracije nije bila osnovana, uz razloge koji su iscrpno obrazloženi u obrazloženju osporenog rješenja tuženika, koje ovaj sud u cijelosti prihvaća, pa sud cijeni osporeno rješenje tuženika u cijelosti pravilnim i zakonitim, čijim pak donošenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
14.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe razloge zbog kojih su po njegovom mišljenju bili ispunjeni uvjeti da tuženik usvoji tužiteljev zahtjev za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310-01/17- 03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine, no kako tuženik na takav način nije postupio, da je osporeno rješenje nezakonito, za kazati je kako sud prigovore tužitelja u tom pogledu smatra u cijelosti neosnovanima.
15.Naime, prije svega je za navesti kako iz podataka spisa proizlazi kako je Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, nakon provedenog javnog nadmetanja, donijelo odluku KLASA: UP/I-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03- 01/1-18-14, od 25. travnja 2018. kojom je trgovačko društvo D. d.o.o.,
zainteresirana osoba u ovom sporu, odabrano kao najpovoljniji ponuditelj za dodatno istraživanje tehničko građevnog kamena na eksploatacijskom polju "B. 2", na temelju koje je potom donijelo rješenje KLASA: UP/4-310-01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 20. svibnja 2018. kojim je, između ostalog, isto trgovačko društvo određeno kao ovlaštenik naznačenog eksploatacijskog polja i kojim je istom odobreno izvođenje dodatnih istražnih radova na tom eksploatacijskom polju. Nadalje, tuženik je nakon izvršenog uvida u spis predmeta, zbirku isprava eksploatacijskog polja tehničko-građevnog kamena "B. 2" i Jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva i održivog razvoja, donio osporeno rješenje.
16.Također, prema podacima spisa proizlazi kako je tužitelj svoj zahtjev za ukidanje citiranog rješenja utemeljio na odredbi članka 49. stavka 3. Zakona o rudarstvu, odnosno na činjenici da je on vlasnik zemljišne čestice oznake k.č.br. 1099/42, zk.ul. 328, k.o. B. D., a koja se nalazi unutar granica eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2", međutim i po stajalištu ovog suda neutemeljeno je pozivanje tužitelja na citiranu odredbu čl. 49. stavka 3. Zakona o rudarstvu, na kojoj je tužitelj utemeljio svoj zahtjev za ukidanje rješenja, to pak iz razloga što ova odredba se isključivo odnosi na zemljišne čestice unutar eksploatacijskog polja na kojima rudarski gospodarski subjekt namjerava izvoditi istražne rudarske radove s obzirom da tim Zakonom, kao niti podzakonskom rudarskom regulativom nije propisano da su ovlaštenici eksploatacijskih polja/istražnih prostora mineralnih sirovina dužni riješiti imovinskopravne odnose (dobiti pisano dopuštenje) za sve zemljišne čestice unutar granica odobrenog eksploatacijskog polja/istražnog prostora mineralnih sirovina, već samo za one zemljišne čestice na kojima istraživanja/eksploatacije mineralnih sirovina namjeravaju obavljati rudarske radove istraživanja/eksploatacije mineralnih sirovina.
17.Stoga, točkom 8. izreke rješenja od 29. svibnja 2018. u smislu mjerodavne odredbe Zakona o rudarstvu koja jasno propisuje da je ovlaštenik - trgovačko društvo D. d.o.o., dužan dobiti od vlasnika/posjednika zemljišne čestice (zemljišne čestice u jednini, a ne u množini) pismeno dopuštenje, nedvojbeno je kako se ovdje misli na pojedinu zemljišnu česticu na kojoj se namjerava obavljati rudarske radove, a ne na sve zemljišne čestice koje se nalaze unutar granica eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2", s tim da je uvidom u Zbirku isprava eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2" i Jedinstveni informacijski sustav mineralnih sirovina Ministarstva gospodarstva, i održivog razvoja, nedvojbeno utvrđeno da: - eksploatacijsko polje tehničko-građevnoga kamena "B. 2" obuhvaća ukupno 6 zemljišnih čestica i to 5 zemljišnih čestica u vlasništvu Republike Hrvatske i 1 zemljišnu česticu u vlasništvu pravne osobe, trgovačkog društva P. d.o.o. Zagreb, - ukupna površina eksploatacijskog polja tehničko-
građevnoga kamena "B. 2" iznosi 30,10 ha, - za 5 zemljišnih čestica oznaka,
k.č.br. 1099/41 k.o. B.: k.č.br. 1099/47. k.o. B.: k.č.br. 1099/1, k.o. B.;
k.č.br. 1099/96, k.o. B. k.č.br. 1099/98, k.o. B., trgovačko društvo
D. d.o.o. je tuženiku dostavilo pisano dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova, suglasnost Ministarstva državne imovine, KLASA: 940-06/18-04/173, 536-03-01-03-02/01-18-02, od 4. srpnja 2018. godine, kao tada nadležnog tijela za upravljanje državnom imovinom, - prije početka izvođenja dodatnih rudarskih radova trgovačko društvo D. d.o.o. je tuženiku dostavilo vodopravnu potvrdu
HRVATSKIH VODA, VGO za slivove južnog Jadrana, Split, KLASA: 325-01/19 17/0003836; URBROJ: 374-24-2-19-2; od 30. rujna 2019. godine, a navedeno je bilo propisano temeljem uvjeta i ograničenja prikupljenih u postupku predmetnog javnog nadmetanja, - površina 5 zemljišnih čestica koje se nalaze unutar granica predmetnog eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2", za koje je trgovačko društvo D. tuženiku dostavilo pisano dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova (rudarskih radova) iznosi 27,03 ha (približno 90% površine utvrđenog eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2), te je trgovačko
društvo D. d.o.o. isključivo provelo dodatne istražne radove na zemljišnim česticama oznaka k.č.br. 1099/41 k.o. B.; k.č.br. 1099/47, k.o. B., k.č.br. 1099/1, k.o. B.: k.č.br. 1099/96. k.o. B. i k.č.br. 1099/98, k.o. B., - tuženik nije dao odobrenje trgovačkom društvu D. d.o.o. da obavlja dodatne istražne rudarske radove na zemljišnoj čestici k.č.br. 1099/42, zk.ul. 328, k.o. B. D., niti je trgovačko društvo D. d.o.o. provodilo bilo kakve dodatne istražne rudarske radove na predmetnoj zemljišnoj čestici u vlasništvu trgovačkog društva P. d.o.o.
18.Kod izloženog stanja stvari, potpuno je jasno da nisu bili ispunjeni uvjeti za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310- 01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine, to iz razloga što je odredbom čl. 49. st. 3. Zakona o rudarstvu propisano da je rudarski gospodarski subjekt dužan prije početka izvođenja rudarskih radova na eksploatacijskom polju dobiti od vlasnika/posjednika zemljišnih čestica pismeno dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova (rudarskih radova) i dostaviti ga tijelu nadležnom za rudarstvo i to isključivo u odnosu na čestice na kojima se namjerava obavljati rudarske radove, ali ne i za sve zemljišne čestice koje se nalaze unutar granica eksploatacijskog polja tehničko-građevnoga kamena "B. 2", pa kako zainteresirana osoba nije obavljala dodatne istražne rudarske radove na zemljišnoj čestici k.č.br. 1099/42, zk.ul. 328, k.o. B. D., koja je u vlasništvu tužitelja, što sasvim jasno proizlazi i iz zapisnika Državnog inspektorata, Klasa: 310- 09/20-05/12, Urbroj: 443-01-14-01/1-20-2 od 16. lipnja 2020. u kojem je nakon inspekcijskog pregleda utvrđeno kako zainteresirana osoba nije obavljala rudarske istražne radove na navedenoj čestici zemljišta, neprijeporno je da zainteresirana osoba u odnosu na ovu česticu nije ni bila u obvezi ishoditi, niti dostavljati dopuštenje za izvođenje dodatnih istražnih radova (rudarskih radova), a kako to pogrešno smatra tužitelj.
19.S prethodnim u vezi, za nadodati je kako je naprijed citirano stajalište u suglasju sa sudskom praksom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, pri čemu se tuženik s pravom poziva i na presudu tog suda poslovni broj: Usž-4138/19-2 od 7. svibnja 2021., u kojoj je naznačeni sud zauzeo stajalište kako odredbe članaka 73.
stavak 2. točka 3. i 74. stavak 3. zakona o rudarstvu treba tumačiti na način da je zainteresirana osoba dužna dostaviti dokaz o pravu korištenja zemljišnih čestica na kojima će se ostvarivati koncesija, a koje su obuhvaćene eksploatacijskim poljem, a ne svih zemljišnih čestica, samo zato što je eksploatacijsko polje određeno u daleko većoj površini nego sama koncesija, uslijed čega je nedvojbeno i da odredbu čl. 49. st. 3. Zakona o rudarstvu treba tumačiti na identičan način, kod kojeg stanja stvari sud zaključuje da je tuženik u osporenom rješenju pravilno tumačio i primijenio mjerodavnu odredbu čl. 49. st. 3. Zakona o rudarstvu.
20.Pored toga, sud nalazi potrebnim nadodati kako zahtjev tužitelja nije osnovan niti iz razloga što je rješenje, KLASA: UP/I-310-01/17 03/190, URBROJ: 526- 03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018. godine, čije ukidanje je zatražio tužitelj, zainteresirana osoba u potpunosti konzumirala te je ishodila rješenje Ministarstva gospodarstva, poduzetništva obrta, KLASA: UP/I-310-01/20-03/117, URBROJ: 526- 03-03/2-20-4 od 19. lipnja 2020., kojim su potvrđene količina i kakvoća rezervi mineralnih sirovina na eksploatacijskom polju tehničko-građevnoga kamena "B. 2", a ujedno citirano rješenje od 29. svibnja 2018. godine prestalo je važiti 11. travnja 2021. godine.
21.Glede tužbenih navoda u kojima tužitelj ističe kako je tuženik nezakonito postupio kada je osporenim rješenjem odbio njegovu žalbu izjavljenu zbog šutnje administracije, odnosno žalbu zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku od 19.
lipnja 2020., za kazati je kako sud niti ovakve navode ne nalazi osnovanima.
22.Naime, s prethodnim u vezi za kazati je kako prema podacima spisa proizlazi da je tadašnje Ministarstvo gospodarstva, poduzetništva i obrta, 25. lipnja 2020. zaprimilo žalbu tužitelja radi ne postupanja po traženju iz dopisa od 7. travnja 2020. za ukidanje rješenja Ministarstva gospodarstva, poduzetništva i obrta, KLASA: UP/I-310- 01/17-03/190, URBROJ: 526-03-03-01/1-18-16 od 29. svibnja 2018., o kojoj se pravni prednik tuženika očitovao pismenom, KLASA: 310-01/20-03/114, URBROJ: 526-03- 03-02/1-20-5 od 30. lipnja 2020., nakon čega je tužitelj 12. rujna 2020. podnio tužbu Upravnom sudu u Zagrebu radi šutnje uprave, koji je presudom poslovni broj: Usl- 2401/20-7 od 21. rujna 2021. naložio tuženiku da donese rješenje o žalbi i zahtjevu tužitelja, što pak znači da je tuženik osporeno rješenje donio u izvršenju citirane presude, pa uzimajući u obzir da je tuženik osporenim aktom istovremeno odlučio kako o zahtjevu tužitelja za ukidanjem rješenja od 29. svibnja 2018., tako i o žalbi radi šutnje administracije, kod stanja stvari da je tuženik osporenim rješenjem meritorno odlučio o zahtjevu tužitelja, potpuno je jasno da u trenutku donošenja tog akta više nije bilo šutnje administracije, uslijed čega je tuženik pravilno i zakonito postupio kada je istovremeno odbio tužiteljevu žalbu zbog šutnje administracije, odnosno zbog ne donošenja rješenja u propisanom roku, na koji način nije postupio protivno uputi iz naznačene presude Upravnog suda u Zagrebu, niti je na takav način povrijedio zakon na štetu tužitelja.
23.Slijedom navedenog, s obzirom na odredbe mjerodavnih materijalnih i procesnih zakonskih odredbi te utvrđeno činjenično stanje, ovaj sud zaključuje kako osporenim rješenjem tuženika, nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa kako tužitelj u ovom sporu ne iznosi pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drukčije rješenje ove upravne stvari sud nije našao osnove za usvajanje njegove tužbe.
24.Uslijed izloženog, sud nalazi da je u provedenom postupku pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, na koje je potom pravilno primijenjeno mjerodavno materijalno pravo zbog čega je zakonito rješenje tuženika, uslijed čega tužbeni prigovori tužitelja nisu osnovani te nisu od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovom upravnom sporu.
25.Također nisu ostvareni niti razlozi ništavosti osporavanog rješenja na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 31. stavak 2. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti, radi čega je valjalo pozivom na odredbu članka 57. stavak 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan te presuditi kao u izreci ove presude.
26.Nadalje, s obzirom da sukladno odredbi čl. 79. st. 4. ZUS-a stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, pa kako je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja, trebalo je sukladno citiranoj odredbi odbiti njegov zahtjev za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan, slijedom čega je valjalo odlučiti kao pod točkom I. u izreci rješenja.
27.Naposljetku, s obzirom na uspjeh zainteresirane osobe u ovom sporu, trebalo joj je djelomično priznati zahtijevanu naknadu troškova u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) i to za sastav odgovora na tužbu od 9. prosinca 2021. te za pristup na ročišta 10. ožujka 2022. i 20. svibnja 2022. u iznosu od po 250 bodova (Tbr. 23. st. 1. i 2.) što uz vrijednost boda od 10,00 kn (Tbr. 50.) daje iznos od 7.500,00 kn, i što uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42.) ukupno iznosi 9.375,00 kn, koji iznos je obistinjen zainteresiranoj osobi kao opravdan trošak, međutim sud nije našao opravdanim zahtjev za naknadom troškova za sastav podnesaka od 25. ožujka 2022.
i 25. travnja 2022. te za pristup na ročište za objavu presude, to pak stoga što navedeni podnesci ne sadrže nikakva nova činjenična ili pravna razlaganja, te što zainteresirana osoba uopće nije pristupila na ročište za objavu presude, uslijed čega je u odnosu na zahtjev za naknadu troškova za citirane podneske te za pristup na ročište za objavu presude zahtjev odbijen kao neosnovan, pa je odlučeno kao pod točkom II. u izreci rješenja.
U Splitu, 20. svibnja 2022. godine
S U D A C
Ivan Dadić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave pisanog otpravka. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, a o istoj odlučuje Visoki Upravni sud Republike Hrvatske (čl. 66. u svezi čl. 70. ZUS-a).
DNA:
- opunomoćenici tužitelja A. Š., odvjetnici u Z., , uz zapisnik o objavi,
- tuženiku Ministarstvu gospodarstva i održivog razvoja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 78, uz zapisnik od 12. svibnja 2022., zapisnik o objavi i povrat spisa, po pravomoćnosti,
- opunomoćenici zainteresirane osobe T. B., odvjetnici u S., ., uz zapisnik o objavi,
- u spis.
Rj./- Naplatiti sudsku pristojbu (VPS neprocjenjiva).
- Spis u kalendar 30 dana.
