Posl. br. 18 Povrv-155/2021

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja F. F. d.o.o., OIB:…, Z., … (kao pravni slijednik S. P., društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge, OIB …, …, 10000 Z.) zastupanog po punomoćniku I. Š., odvjetnica u Z. protiv tuženika K. P. jednostavno društvo s ograničenom odgovornošću za prijevoz i usluge, OIB …, ..., … M., zastupan po punomoćniku M. V., odvjetnik u M. radi isplate 51.800,00 kuna, na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 2. svibnja 2022. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja G. Š., odvjetnik u Z. i zamjenika punomoćnika tužitelja, V. B., odvjetnica u D., objavljenoj dana 20. svibnja 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika I. R., D., …, pod posl. br. Ovrv-2262/2018 od 31. prosinca 2018. godine, te se prihvaća tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku da tužitelju u roku 8 dana namiri novčanu tražbinu u iznosu od 51.800,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 13.09.2018.g., pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, te da nadoknadi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.372,50 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, i koja na taj iznos teče od donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate, sve u roku od 8 dana.

II. Djelomično se ukida platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Javnog bilježnika I. R., D., …, pod posl. br. Ovrv-2262/2018 od 31. prosinca 2018. godine, te se odbija tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju predvidivi trošak u iznosu 1.912,50 kuna.

III. Nalaže se tuženiku u roku od osam dana naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 13.618,00 kuna.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja, sada tužitelja, Javni bilježnik I. R., D., …, pod posl. br. Ovrv-2262/2018 od 31. prosinca 2018. godine je donio rješenje na temelju vjerodostojne isprave a radi naplate novčane tražbine u iznosu od 51.800,00 kuna zajedno sa zateznom kamatom te nastalim troškovima ovršnog postupka i predvidivim troškovima.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, je uložio pravodobni prigovor u kojem pobija rješenje o ovrsi u cijelosti navodeći da tuženik nije dužan ništa te da ne postoji ni zakonska ni ugovorna osnova po kojoj bi bio u obvezi nešto isplatiti, te da nije zaprimio račun.

3. Obzirom na prigovor tuženika rješenjem Trgovačkog suda u D. Povrv- 158/2020 od dana 20. lipnja 2020. stavljeno je van snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Na osnovu provjere u registarskom odjelu, tijekom postupka utvrđeno je da je Trgovački sud u Z. brisao je subjekt pod nazivom S. P., društvo s ograničenom odgovornošću za trgovinu i usluge dana 08.03.2021 rješenjem Tt-21/7355-1 radi pripajanja društvu F. F. d.o.o., OIB:…, Z., …, pa je sud prekinuo postupak rješenjem Povrv-158/2020 od 6. svibnja 2021.g., te je postupak nastavljen rješenjem od 31. svibnja 2021.g. pod posl.br. Povrv- 155/2021.

5. Tužitelj po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prijedloga za ovrhu, te navodi da osporava navode iz prigovora tuženika te ističe da je tužiteljevo potraživanje prema tuženiku nastalo na temelju dvostrano obveznog pravnog posla - ugovora o najmu prikolice marke S., te da su se ugovorne strane suglasile oko bitnih sastojaka ugovora - prikolica/stvar koja je dana u najam i cijena najma koja je trebala biti plaćena po proteku roka od 1 godine, računajući od dana davanja u najam navedene poluprikolice, točnije dana 01.07.2018.g., međutim navedeni rok da tužitelj je tuženiku produljio sve do 01.09.2018.g. nakon čega se isti u potpunosti oglušio,kako navodi tužitelj očito držeći da je najam navedene poluprikolice besplatan.

6. Tuženik po punomoćniku tijekom parničnog postupka ustraje u svojim navodima iz prigovora na rješenje o ovrsi, te navodi da je tuženik prigovorio I prije ovršnog postupka na dostavljeni račun i odbio potpisati tužiteljevu ovjeru kompanzacije

7. Tijekom postupka sud je izveo dokaz čitanjem i pregledanjem isprava priloženih u spisu:račun 370/1/1, e-mail korespodencija, izvadak iz sudskog registra, prometna dozvola, te je sud izveo dokaz saslušanjem parničnih stranaka, saslušao svjedoke N. S. i L. J. i provedeno je vještačenje po vještaku prometne struke, te je sud na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku, te nije bilo potrebe za daljnjim izvođenjem dokaza.

8. Zastupnik po zakonu tužitelja Ž. B. u svom iskazu navodi da u trenutku predmetnog poslovnog odnosa nije bio direktor društva nego N. S., ali da je tada bio zaposlenik drugog društva prije pripajanja F. F. d.o.o., a da je predmetna prikolica bila u vlasništvu društva S. P. d.o.o. a koju prikolicu je htio kupiti tuženik. Zna da je tuženik odvezao tu prikolicu i s njom radio ali više od toga ne zna, jer o tom odnosu zna g. Sušak jer da je on tu sudjelovao. Navodi da zna da je prikolica kod tuženika bila preko godinu dana i da je prikolica vraćena tužitelju nakon nešto više od godine dana, a da je to čuo od nekoga u firmi.

9. Zastupnik po zakonu tuženika D. K., u svom iskazu navodi da je sa g. S. dogovorio kupnju predmetne prikolice i da je prikolicu preuzeo 3.7.2017.g. u Z., odnosno njegov vozač i prevezao je do M.. Međutim, ističe da kada je prikolica već bila na njihovom parkiralištu utvrdili su da ipak nije vlasnik prikolice S. P. d.o.o. nego da je vlasnik leasing kuća pa da je nisu ni mogli prodati niti iznajmiti. Ističe da je onda javio S. P. što je otkrio i rekao im da dođu po prikolicu koja se nalazila na parkiralištu i zna da je netko odvezao tu prikolicu. Navodi da su se i nakon toga čuli sa S. P. i surađivali. Na dan preuzimanja prikolice ističe da je za njih odradio jedan prijevoz koji mu nije plaćen. Posebno upitan je li prije dogovora o kupnji pogledao dokumente prikolice, navodi da nije pogledao dokumente, te da je imao povjerenje u usmeni iskaz prodavatelja i ne sjeća se dogovorene cijene. Navodi da nije nikada dobio račun za tu prikolicu, a što je i normalno jer S. P. nije ni bio vlasnik te prikolice. Navodi da je bilo razgovora o svim opcijama plaćanje te prikolice, ali nisu precizirali u konačnici način plaćanja. Iskazuje da je račun tužitelja koji je mailom primio vratio i rekao da je nevažeći.

10. Svjedok N. S. ističe da je ranije bio direktor društva S. P. d.o.o. i da je on osobno dogovorio posao sa gosp. K., posao oko prikolice, te da je dogovor bio da gosp. K. u ime društva K. P. j.d.o.o. preuzme prikolicu 1. srpnja, a kako je bio u financijskim problemima dogovor je bio da plati kupoprodajnu cijenu prikolicu iduće godine 1. srpnja ili da će mu se u protivnom zaračunati 500,00 eura kao mjesečni najam u kunskoj protuvrijednosti. Prikolicu je ističe preuzeo kako je dogovoreno, 1. srpnja, i radio je sa tom prikolicom cijelu godinu i iduću godinu do 10. mjeseca, i da ga je zvao na plaćanje ali kako mu je odgovorio da nema novaca i da ne može platiti. Nakon toga ističe da je organizirao jednog prijevoznika da tu prikolicu uzme i vrati je za Z. i da je ta prikolica onda i došla u Z.. Ni do danas, ističe, kupoprodajna cijena, odnosno sada iznos najma, nije plaćen. Iskazuje da su izdali račun za tih 14 mjeseci najma kako je i bilo dogovoreno oko iznosa protuvrijednosti 500,00 eura i to je onda ispao ukupan iznos koji piše na računu. S. P. iskazuje je cijelo vrijeme trajanja leasinga plaćao uredno rate leasinga, te da je leasing trajao do 2 mjeseca 2018. godine kada je gosp. K. dobio punomoć da može registrirati prikolicu. Prometna dozvola se nalazila kod gosp. K. cijelo vrijeme dok je prikolica bila kod njega, navodi svjedok te da mu je on predao tu prometnu dozvolu koju je gosp. K. onda vratio 1. listopada 2018. godine. Ističe svjedok da tom društvu takvo postupanje nije bilo neobično davati u najam, odnosno podnajam vozilo, jer da su to radili i s drugim vozilima osim tegljačima gdje moraju prijavljivati Ministarstvu prometa radi nekih drugih dozvola, a da je s time bio jako dobro upoznat i gosp. K.. Iskazuje da su imali sva potrebna odobrenja od leasing kuće za davanje u podnajam jer tako i inače rade s drugim vozilima.

11. Svjedok L. J., zaposlenik kod K. P. j.d.o.o. zadnje 4 godine iskazuje da mu je poznata prikolica, da ju je viđao na O. u M., a da nikad ta prikolica nije bila na parkingu K. P. i da je on nikad nije vozio. Dok je radio u K. P. j.d.o.o. ta prikolica nije mu poznata niti su je koristili.

12. Sud je proveo vještačenje po vještaku prometne struke na okolnost mjesečnog najma prikolice istih ili sličnih karakteristika kao predmetna u vrijeme 2017. i 2018.g.

Vještak u svom mišljenju navodi da je cijena najma od 2.960,00 kuna realna i prihvatljiva.

13. Predmet ovog postupka bio je utvrditi je li zakonit platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi pa stoga odlučiti i o osnovanosti tužiteljeva zahtjeva.

14. Provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), te nakon brižne analize svakog tijekom postupka provedenog dokaza za sebe i u međusobnoj korelaciji s ostalim dokazima, a na temelju ocjene sadržaja isprava koje prileže spisu, te iskaza stranaka i svjedoka ovaj sud je utvrdio da su stranke bile u ugovornom odnosu. Sud iz iskaza svjedoka kao i samog tuženika nije utvrdio da tuženik nije mogao koristiti predmet najma, već upravo suprotno da ga je koristio i da nije platio dužnu najamninu prema sklopljenom ugovoru. Naime, iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja i ranijeg zastupnika po zakonu a sada svjedoka N. S. proizlazi da je prikolicu predao tuženiku (što tuženik ni ne spori), da je prikolica preko godinu dana bila kod tuženika, a da je to inače uobičajen način na koji su više puta poslovali, odnosno sklapali ugovore za druga vozila. Iz računa je vidljivo da je za navedeni najam tužitelj zadužio tuženika, a iz nalaza i mišljenja vještaka prometne struke cijena najma od 2.960,00 kuna realna je i prihvatljiva.

15. Iz provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja proizlazi da su se stranke nalazile u obvezno pravnom odnosu iz osnova ugovora o najmu iz čl. 550. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 dalje ZOO) u smislu koje odredbe se obvezuje najmodavac predati određenu stvar najmoprimcu na uporabu, a ovaj mu se obvezuje za to plaćati određenu najamninu. Tuženik kao dužnik u ovom obvezno pravnom odnosu, temeljem čl. 65. st. 1. ZOO-a dužan svoju obvezu plaćanja tužitelju izvršiti u cijelosti, te mu platiti zateznu kamatu.

16. Na dosuđeni iznos glavnice tužitelju su sukladno odredbi čl. 29 st. 1 ZOO-a priznate i zatezne zakonske kamate. Dužnik pada u zakašnjenje kada ne ispuni svoju obvezu u roku određenom za njezino ispunjenje.

17. Iako je u prigovoru tuženik naveo da nije zaprimio račun tužitelja, tijekom postupka navodi da ga je primio i vratio a što je vidljivo i iz e-mail korespodencije u spisu.

18. Tužitelj je odbijen za predvidivi trošak javnog bilježnika u iznosu od 1.912,50 kuna obzirom da trošak izvida pravomoćnosti i klauzule ovršnosti i troškovi izvansudske ovrhe i ostalo nije ni nastao jer je povodom prigovora pokrenut parnični postupak pa rješenje o ovrsi nije postalo pravomoćno u ovršnom postupku, te navedeni troškovi nisu nastali.

19. Tužitelju je prihvaćen trošak javnog bilježnika u iznosu od 2.372,50 kuna i to za sastav prijedloga po punomoćniku odvjetniku 100 bodova (T.br. 11 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1000,00 kuna uvećano za PDV 25%, te za javnobilježničku nagradu 868,00 kuna uvećano PDV 217,00 kuna (čl. 6 i 8 Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku NN 8/11 i 114/12), te za trošak dostave 37,50 kuna.

20. U smislu čl. 451. st.3. ZPP-a u odluci o glavnoj stvari sud će odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida, radi čega je odlučeno kao u toč. I i II izreci presude.

21. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 5. ZPP-a. Dakle sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (l.s. 172), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za podnesak kojim odgovara na navode iz prigovora 4.11.20. 100 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), za podnesak kojim se očituje na vještačenje 100 bodova (Tar.br. 8 toč. 1 OT-a), te za zastupanje na tri ročišta na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 3.3.21., 31.5.21., 6.10.21., 9.2.22., 2.5.22. po 100 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a) što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 1000,00 kuna po ročištu, što je sveukupno 700 bodova odnosno 7.000,00 kuna uvećano za PDV 25% je 8.750,00 kuna, te trošak vještačenja 4.000,00 kuna, trošak sudske pristojbe na presudu 868,00 kuna (Tar br. 2 st 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18), što sve zbrojeno iznosi 13.618,00 kuna, pa je tako odlučeno kao u toč. III izreke odluke. Napominje se da je sud o troškovima ovrhe odlučio u sklopu odluke o platnom nalogu.

22. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U D., dana 20. svibnja 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.