1

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-126/2024-2

Poslovni broj: 9 Gž Ovr-126/2024-2

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji Tatjani Ledinšćak-Babić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja R. H., OIB:... M. f., zastupanog po Općinskom državnom odvjetništvu u Osijeku, protiv protivnika osiguranja Z. Š. iz O.,  OIB:..., zastupanog po punomoćnici S. P., odvjetnici iz O., radi osiguranja prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini, povodom žalbe protivnika osiguranja podnesene protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-415/2021-31 od 29. veljače 2024., dana 13. ožujka 2024.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba protivnika osiguranja preinačuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Ovr-415/2021-31 od 29. veljače 2024. na način da se usvaja prigovor protivnika osiguranja i ukida rješenje Općinskog suda u Osijeku broj: Ovr-415/2021-29 od 4. siječnja 2024.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je kao neosnovan prigovor protivnika osiguranja te je potvrđeno rješenje o pristojbi posl.br. Ovr-415/2021-29 od 4. siječnja 2024.

2. Navedeno rješenje pravodobno podnesenom žalbom pobija protivnik osiguranja iz svih zakonom dozvoljenih žalbenih razloga, s prijedlogom da ovaj sud istu usvoji te pobijano rješenje ukine.

3. Žalba protivnika osiguranja je osnovana.

4. Odlučujući o prigovoru protivnika osiguranja na rješenje o plaćanju sudske pristojbe na prijedlog za osiguranje te na rješenje o osiguranju u ukupnom iznosu od 180,50 EURA/1.359,98 kn prvostupanjski sud smatra, budući je predlagatelj na temelju odredbe čl. 11. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23) oslobođen plaćanja sudske pristojbe, a postupak osiguranja pravomoćno je okončan uspjehom predlagatelja, da je zakonito na temelju čl. 13. navedenog Zakona pozvan protivnik osiguranja na plaćanje sudske pristojbe za prijedlog i rješenje, sve sukladno Uredbi o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj: 37/23), a sukladno vrijednosti predmeta spora. Stoga je o prigovoru odlučeno na temelju čl. 29. st. 2. istog Zakona.

5. U žalbi protivnik osiguranja tvrdi da je u svojstvu tužitelja u parničnom postupku dokazao da novčana tražbina tuženika, ovdje predlagatelja osiguranja, nije osnovana, odnosno da ista ne postoji, a da nije osnovan prijedlog potvrđuje i sam predlagatelj osiguranja koji isti povlači iz razloga jer je u parničnom postupku ta činjenica nesporno utvrđena. Stoga smatra da povlačenjem prijedloga ne može za protivnika osiguranja nastati obveza plaćanja sudskih pristojbi tumačenjem da je predlagatelj osiguranja uspio u postupku, budući da je sud donio rješenje o obustavi na prijedlog predlagatelja osiguranja, uz istovremeno brisanje založnog prava na nekretninama protivnika osiguranja.

6. Ispitujući pobijanu odluku sukladno žalbenim navodima, a i primjenom odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08 - ispravak, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 – Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17 i 131/20 – dalje: OZ), s obzirom da protivnik osiguranja ni sadržajno ne ukazuje na počinjenje ijedne bitne povrede odredaba parničnog (ovršnog) postupka, ovaj sud je utvrdio da ista nije opterećena ni jednom bitnom povredom na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Međutim, imajući u vidu da je sukladno odredbi čl. 4. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 – dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za podneske nastala u trenutku kada se predaju, a sukladno st. 4. istoga članka za odluke kada se stranci i njenom zakonskom zastupniku dostavi prijepis iste, a kako nije sporno da je predlagatelj osiguranja primjenom odredbe čl. 11. toč. 1. ZSP-a oslobođen plaćanja sudske pristojbe, dok iz odredbe čl. 13. istog Zakona proizlazi da kada stranka oslobođena od plaćanja pristojbi uspije u postupku, pristojbe koje bi trebala platiti da nije bila oslobođena, plaća stranka koja nije oslobođena od plaćanja pristojbi i to u omjeru u kojem je oslobođena stranka uspjela u postupku, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio prigovor protivnika osiguranja i potvrdio rješenje kojim je istom naloženo da plati navedenu sudsku pristojbu.

8. Naime, kako obveza plaćanja pristojbe iz stavka 1. čl. 13. ZSP-a temeljem st. 2. navedenog članka nastaje nakon pravomoćnog završetka postupka, a iz stanja spisa proizlazi da je došlo do obustave postupka osiguranja na prijedlog predlagatelja, s obzirom da je protivnik osiguranja uspio s prigovorom zastare tražbine u odnosu na koje je doneseno rješenje o prisilnom zasnivanju založnog prava, pa se mora uzeti da je protivnik osiguranja uspio u postupku dok nije uspio predlagatelj osiguranja, iz čega slijedi da protivnik osiguranja nije dužan platiti sudsku pristojbu na prijedlog predlagatelja i na rješenje prvostupanjskog suda o prisilnom zasnivanju založnog prava.

9. Stoga je valjalo primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a u svezi s čl. 21. st. 1. OZ-a usvojiti žalbu protivnika osiguranja, preinačiti pobijano rješenje na način da se usvaja prigovor istog i ukida rješenje o pristojbi prvostupanjskog suda.

U Varaždinu 13. ožujka 2024.