Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 10 Gž-595/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, po sucu toga suda Dijani Hofer kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja A. d.o.o. Z. (OIB:…), zastupanog po punomoćnici V. P. M., odvjetnici iz Z., protiv prvotuženika Ž. u. c. Z. ž. (OIB:…) iz Z., zastupanog po punomoćnici L. L., odvjetnici iz Z. i drugotuženika Ž. c. Z. ž. d.o.o. Z. (OIB:…), uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika – C. o. d.d. Z. (OIB:…), radi naknade štete, povodom žalbe tužitelja izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3405/2017-57 od 25. veljače 2022., dana 20. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-3405/2017-57 od 25. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom u toč.I/izreke odbijen je tužiteljev tužbeni zahtjev radi solidarne mu naknade imovinske štete u iznosu od 46.082,44 kn sa zateznom kamatom tekućom od 14. veljače 2011. do isplate, pa je toč.II/izreke obvezan naknaditi prvotuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 11.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate.

2. Navedenu presudu pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih zakonskih žalbenih razloga s prijedlogom da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno da provede postupka sukladno odredbi čl.366.a. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – „Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08- ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19).

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Naime, polazeći od činjeničnog supstrata tužbe u kojem tužitelj tvrdi da je dana 5. kolovoza 2010. došlo do naleta njegovog osobnog vozila reg. oznake …. na srušeno stablo na kolniku županijske ceste broj ŽC 3016 u mjestu D. Z. u ulici G. kod kućnog broja, a što potkrjepljuje Potvrdom o prometnoj nesreći Policijske postaje S.. I. Z. od 18. kolovoza 2010. i Izvidom štete od 5. studenog 2010. kojim su evidentirana oštećenja njegovog vozila, prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku koji je uključivao prometno-tehničko vještačenje dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete te saslušanja vozača vozila T. I. i zaposlenika drugotuženika D. R., zaključio da tuženici nisu pasivno legitimirani za naknadu tužitelju nastale štete.

5.1. Pri tom prvostupanjski sud polazi od sadržaja Potvrde o prometnoj nesreći Policijske postaje S.. I. Z. od 18. kolovoza 2010. u kojoj je navedeno da je dana 5. kolovoza 2010. oko 22,30 sati na kolniku ŽC 3016 u mjestu D. Z., došlo do naleta vozila registarske oznake ZG … kojim je upravljao T. I. na srušeno stablo koje je prethodno srušio jak vjetar, da su na mjesto događaja izašli vatrogasci DVD B. koji su stablo izrezali i uklonili s kolnika te od sadržaja Izvješća o intervenciji DVD B. od 6. kolovoza 2010. u kojemu je navedeno da je to dobrovoljno vatrogasno društvo dana 5. kolovoza 2010. obavilo intervenciju po dojavi u 22,15 sati, a u razdoblju od 22,21- 22,45 sati u B. – G. radi uklanjanja grane akacije do čijeg rušenja na prometnicu i vozilo da je došlo uslijed olujnog nevremena no da je ista vrlo brzo uklonjena i prometnica očišćena, a i od iskaza svjedoka D. R., zaposlenika drugotuženika na radnom mjestu cestara koji je iskazao da je ophodnju na predmetnom dijelu županijske ceste obavio 2. i 3. kolovoza 2010. što da potvrđuju i sastavljeni putni radni listovi a iz kojih da je vidljivo da tih dana na toj cesti nije bilo potrebe za bilo kakve intervencije u smislu njene prohodnosti ili bilo čega drugoga jer bi to tada bilo zabilježeno, a nije mu poznato da bi dana 5. kolovoza 2010. došlo do prometne nesreće zbog naleta na stablo na kolniku, a da bi on, u slučaju postojanja neke prepreke na cesti o tome obavijestio mjerodavne osobe u svojoj firmi i poduzeo uklanjanje.

5.2. Na osnovu prethodno iznesenih dokaza prvostupanjski sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo na javnoj cesti koja prolazi kroz naselje i to zbog neočišćenog kolnika na kojem se je nalazio predmet koji je ugrozio sigurnost prometa, zbog čega tuženici nisu pasivno legitimirani jer da čišćenje javnih cesta koje prolaze kroz naselje spada u komunalnu djelatnost za koju je zadužena jedinica lokalne samouprave prema odredbama čl.2. i čl. 3. stav. 1. (tada važećeg) Zakona o komunalnom gospodarstvu (dalje: ZKG/95 – "Narodne novine" broj 36/95, 70/97, 128/99, 57/00, 129/00, 59/01, 26/3 – pročišćeni tekst, 82/04, 110/04 – Uredba, 178/04, 38/09, 79/09 i 153/09) prema kojim odredbama su upravo jedinice lokalne samouprave obvezne na temelju toga zakona i posebnih propisa osigurati trajno i kvalitetno obavljanje komunalnih djelatnosti među koje spada i održavanje javnih površina pri čemu je u čl. 3. stav. 9. toga zakona pravno uređeno što sve spada u održavanje javnih površina pa je tako navedeno da se pod održavanjem javnih površina podrazumijeva održavanje i dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kada se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnom zakonu, dok je s druge strane, odredbom čl. 19. st. 1. Zakona o javnim cestama (dalje: ZJC/04 – "Narodne novine" br. 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09 i 73/10) propisano da se dio javne ceste koja prolazi kroz naselje održava kao sastavni dio te javne ceste osim čišćenja javnih cesta (osim čišćenja snijega), a prema odredbi čl. 26. st. 1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta ("Narodne novine" br. 25/98) čišćenje kolnika podrazumijeva uklanjanje materijala osulina, odrona, pojedinačnog kamenja, masnih mrlja, blata, smeća i drugih materijala i predmeta koji ugrožavaju sigurnost prometa u što, prema stavu ovoga suda, zasigurno ulazi i srušeno stablo ili pak grana akacije, što dakle znači da je ovakvo čišćenje kolnika javne ceste koja prolazi kroz naselje izuzeto iz obveze održavanja od strane I i II- tuženika.

6. Iznesena činjenična utvrđenja kao i na njima zasnovano materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda u cijelosti pravilnim i rezultatom zakonite ocjene provedenih dokaza, u smislu odredbe čl.8. Zakona o parničnom postupku (dalje: ZPP – NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-odluka US RH; 84/08, 96/08-odluka US RH, 123/08-ispravak, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19) prihvaća i ovaj sud te ista nisu dovedena u sumnju žalbenim navodima žalitelja.

7. Naime, ističući žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.2.toč.11. ZPP-a tužitelj smatra da pobijanoj odluci nedostaju razlozi o odlučnoj činjenici – gdje se nalazilo predmetno stablo – da li na cestovnom zemljištu ili zaštitnom pojasu uzduž glavne ceste na kojoj se dogodila predmetna prometna nezgoda, te ujedno ističe i relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a tvrdnjom da je prvostupanjski sud propustio savjesno ocijeniti sve provedene dokaze.

7.1. Navedeni žalbeni razlozi nisu osnovani obzirom da je razmatranjem pobijane presude i stanja prvostupanjskog spisa ovaj sud, suprotno žalbenom stajalištu tužitelja utvrdio da pobijana presuda ne sadrži nikakve nedostatke zbog kojih se navodno ne bi mogla ispitati njezina pravilnost i zakonitost, naprotiv – ista sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama, slijedom čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. stav. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje tužitelj, a niti i jedna druga bitna povreda iz čl. 354. stav. 2. toč. 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. stav. 2 ZPP-a. Naime, okolnost gdje se nalazilo predmetno stablo akacije, u svijetlu činjenice što tužitelj odgovornost tuženih temelji na propustu u održavanju predmetnog dijela ceste – jer nisu pravodobno uklonili predmetnu prepreku sa kolnika županijske ceste – nije od značaja na pravilnost pobijane presude koja je utemeljena na materijalno- pravnom stajalištu o nedostatku pasivne legitimacije tuženih jer je za održavanje predmetnog dijela županijske ceste na kojoj se nalazila prepreka a koji dio ceste koja prolazi kroz naselje – odgovorna jedinica lokalne samouprave.

7.2. Nije osnovan ni žalbeni razlog iz odredbe čl.354.stav.1. u vezi sa čl.8. ZPP-a obzirom da je prvostupanjski sud relevantne činjenice na kojima je zasnovao zauzeto materijalno-pravno stajalište utvrdio prema svom uvjerenju, na osnovi savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, odnosno na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pri čemu je stečeno uvjerenje u odnosu na ocjenu provedenih dokaza opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima kojim imaju pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju provedenih dokaza.

7.4. Nastavno u žalbi tužitelj osporava materijalno-pravno stajalište prvostupanjskog suda o nedostatku pasivne legitimacije tuženih iznoseći sadržaj odredbe čl.18. ZJC/04 kojom su propisani poslovi održavanja javnih cesta, odredbe čl.19.ZJC/04 koja propisuje održavanje javnih cesta koje prolaze kroz naselja, odredbe čl.26.stav.1. Pravilnika o održavanju i zaštiti javnih cesta koja propisuje što podrazumijeva čišćenje kolnika čemu suprotstavlja sadržaj odredbe čl.3. ZKG/95 i time obrazlaže svoje stajalište o pasivnoj legitimaciji tuženih, a ne jedinice lokalne samouprave, pozivajući se pri tom i na nekoliko presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Rev-1059/11-2 od 4.3.2015., Rev-1179/2010-3 od 29.6.2011., Rev- 99/1993-2 od 30.9.1993. i Rev-345/05-2 od 12.5.2005.) kojima da je u istovjetnim slučajevima kakav je predmetni zauzeto stajalište o odgovornosti tuženih.

8. No odgovarajući na žalbene navode od odlučnog značaja, u smislu odredbe čl.375.stav.1. ZPP-a, valja ponoviti da je odredbom čl. 3.stav.1. ZKG/95 propisano da su komunalne djelatnosti u smislu tog Zakona - održavanje javnih površina (toč.6.) i održavanje nerazvrstanih cesta (toč.7.) te da je nastavnim stav.7. iste odredbe održavanjem javnih površina naročito razumijeva održavanje normirano da se pod

javnih zelenih površina, pješačkih staza, pješačkih zona, otvorenih odvodnih kanala, trgova, parkova, dječjih igrališta i javnih prometnih površina te dijelova javnih cesta koje prolaze kroz naselje, kad se ti dijelovi ne održavaju kao javne ceste prema posebnomu zakonu.

8.1. Prema odredbi čl. 4.stav.1. ZJC/04 koji svoju primjenu nalazi obzirom na datum štetnog događaja, javne ceste u smislu tog Zakona autoceste, državne ceste, županijske ceste i lokalne ceste. Nastavna odredba čl.19. stav.1. ZJC/04 propisuje da se dio javne ceste koja prolazi kroz naselje, održava kao sastavni dio te javne

– između ostalog - čišćenja javnih cesta, osim čišćenja snijega, pa kako ceste osim

navedenu odredbu valja ponajprije sagledati kroz mjesto same nezgode i činjenicu da je mjesto predmetnog štetnog događaja na županijskoj cesti ŽC 3016 u mjestu D. Z. ulici G. kod kućnog broja …, a što je potkrijepljeno Potvrdom o prometnoj nesreći Policijske postaje S. I. Z. od 18.kolovoza 2010. to isto determinira i odgovornost za održavanje tog dijela javne ceste koja prolazi kroz naselje u smislu prethodno citiranih odredbi ZJC/04 i ZKG/95 te odgovornom određuje jedinicu lokalne samouprave, a ne tužene.

8.2. Zauzeto stajalište potvrđuje i istovjetno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzeto u odlukama broj Rev-5246/2019 od 21. srpnja 2020, Rev- 2434/2010. od 29. travnja 2013. i Rev x-826/2016-2 od 8. ožujka 2017.

9. Podredno se drži potrebnim navesti da se odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske na koje se žalitelj poziva u žalbi u prilog svog stajališta o postojanju pasivne legitimacije tuženika, odnose na drugačiji činjenični supstrat od predmetnog (npr. na odgovornost za štetu nastalu rušenjem već od ranije nagorjelog stabla bora na opožarenom području uz rub ceste, odgovornosti pravne osobe sa kojom je zakonom određena pravna osoba odgovorna za održavanje javne ceste u ugovornom odnosu, problematiziranje drva kao opasne stvari, položaj drveta u odnosu na cestovni pojas/kolnik).

10. Obzirom da niti jedan žalbeni razlog zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu nije osnovan, kraj činjenice što je i žalbom pobijana odluka o troškovima postupka pravilno zasnovana na odredbama čl.154.stav.1. i čl.155. ZPP-a te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, da je prvostupanjski sud osnovano priznao prvotuženiku nagradu za sastav četiri podnesaka po Tbr. 8/1 Tarife (jer se odnose na nagradu za sastav odgovora na tužbu, očitovanja na nalaz prometnog vještaka i na očitovanje na stajalište tužitelja o pasivnoj legitimaciji tuženih) to je žalbu tužitelja valjalo odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u cijelosti, pozivom na odredbu čl.368.stav.1.ZPP-a.

U Varaždinu, 20. svibnja 2022.

Sutkinja

Dijana Hofer, v.r.