Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-847/2019-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda, Tatjani Radaković Bašić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja A. D., OIB: …, iz P., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku u N.

V., protiv protustranke P. l. d.d., OIB: …, P., zastupane po punomoćnicima V. L. i M. Z. M., zaposlenicima protustranke, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranke izjavljenim protiv rješenja Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču–Porenzo, poslovni broj R1-210/2019-28 od 7. listopada 2019., 20. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e:

I. Odbijaju se žalbe predlagatelja i protustranke kao neosnovane, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču–Porenzo, poslovni broj R1-210/2019-28 od 7. listopada 2019.

II. Odbija se predlagatelj sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška.

III. Odbija se predlagatelj sa zahtjevom za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je protustranka P. l. d.d., OIB: …, P., etažni vlasnik (E-1A-1) odnosno vlasnik samostalne uporabne cjeline, posebni dio "A1" – poslovni prostor u prizemlju zgrade označen slovom "A1" kojeg čine dvije prostorije i to prostorija oznake A.1.1. površine 41,61 m2 i prostorija oznake A.1.2.. površine 59,92 m2 što sve čini poslovni prostor "A1" ukupne korisne površine 101,56 m2, koji poslovni prostor u prizemlju zgrade sa zajedničkim prostorima i elementima zgrade se ima knjižiti kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1A-1) zk.ul. 337, k.č.br. 343 k.o. P. s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade u planu posebnih dijelova zgrade, elaborata diobe 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1A1) zk.ul. br. 337 k.č. br. 343 k.o. P. s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "A" – na posebne dijelove "A1" i "A2" izrađenom od strane A. B., ing. građ. stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjenu nekretnina, B., broj 1-04/19 od 09. travnja 2019. označen kao posebni dio "A1" koji etažni elaborat čini sastavini dio ovog rješenja.

II. Utvrđuje se da je predlagatelj A. D., OIB: …, iz P., etažni vlasnik (E-1A-2) odnosno vlasnik samostalne uporabne cjeline, posebni dio "A2" – poslovni prostor u prizemlju zgrade označen slovom "A2" kojeg čine jedna prostorija oznake A.2.1. ukupne korisne površine 10,70 m2 što sve čini poslovni prostor "A2" koji poslovni prostor u prizemlju zgrade sa zajedničkim prostorima i elementima zgrade se ima knjižiti kao suvlasnički dio s neodređenim omjerom, ETAŽNO VLASNIŠTVO (E-1A-2) zk.ul. 337, k.č.br. 343 k.o. P. s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade, u planu posebnih dijelova zgrade, elaborata diobe 1. suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom, etažno vlasništvo (E-1A-2) zk.ul. br. 337 k.č. br. 343 k.o. P. s kojim je povezano pravo vlasništva na poslovnom prostoru u prizemlju zgrade u planu posebnih dijelova zgrade označen kao posebni dio "A" – na posebne dijelove "A1" i "A2" izrađenom od strane A. B., ing. građ. stalnog sudskog vještaka za područje graditeljstva i procjenu nekretnina, B., broj 1-04/19 od 09. travnja 2019. označen kao posebni dio "A2" koji etažni elaborat čini sastavini dio ovog rješenja.

III. Nalaže se protustranci da predlagatelju naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 4.787,14 kn (slovima: četritisućesedamstoosamdesetsedamkuna- ičetrnaestlipa) u roku od 15 dana."

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žale se predlagatelj i protustranka.

2.1. Predlagatelj se žali protiv navedenog rješenja u dijelu pod točkom III. izreke (odluke o troškovima postupka) zbog bitne povrede odredaba postupka. U žalbi navodi da je predlagatelj tražio cjelokupan trošak postupka, a ne samo troškove građevinskog vještačenja i troškove sudskih pristojbi, a kako to sud navodi u pobijanoj točki III. izreke rješenja. Ističe da je troškove imao prema svom punomoćniku, a koji su prouzročeni zbog nesuradnje protustranke i odbijanja sudjelovanja protustranke da se ovaj predmet riješi izvansudskim putem, čime su za predlagatelja nastali znatni troškovi. U žalbi se poziva na odredbe članka 151., 154., 155. i 164. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14. i 70/19. - dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud temeljem članka 354. stavak 1. i članka 366. stavak 1. ZPP-a, ukine točku III. izreke pobijanog rješenja i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje o troškovima postupka, ili podredno da drugostupanjski sud preinači točku III. pobijanog rješenja u odnosu na trošak. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 1.440,00 kuna (trošak sastava žalbe 625,00 kuna, sastav prijedloga za dopunsko rješenje 500,00 kuna + 25 % na ime PDV-a, te ostali troškovi 33,75 kuna).

2.2. Protustranka se žali zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da su oni i predlagatelj suvlasnici etažnog dijela E1, na k.č. br. 343, k.o. P. - etažna knjiga, s time da pojašnjava da su suvlasnički dijelovi prostorno i posjedovno podijeljeni, te se suvlasnički dio koji koristi predlagatelj i koji je predmet ovog postupka nalazi u prizemlju zgrade koja prostorno leži na potpuno drugoj katastarskoj čestici k.č.br. 339, k.o. P.. U tom se smislu radi o sasvim neprirodnom položaju prostora na koji se proteže suvlasništvo predlagatelja, kako u odnosu na suvlasnički dio protustranke tako i u odnosu na tu drugu katastarsku česticu, te pravna i prostorna neusklađenost stvaraju pravnu nesigurnost. Po mišljenju protustranke pobijanim se rješenjem krši načelo superficies solo cedit. Protustranka smatra da u pobijanom rješenju nije potpuno utvrđeno činjenično stanje koje se tiče prethodnog pojašnjenja o neprirodnom položaju suvlasničkog dijela predlagatelja, niti je sud u tom smislu dao odgovarajuće obrazloženje. Naime, protustranka smatra da sudska odluka kojom se određuje provođenje etažiranja ne smije ostavljati neriješene odnose niti ih stvarati, pa u to smislu smatra da pobijano rješenje koje je i dalje održava stanje prema kojemu se etažni dio pravno nalazi na jednoj čestici zemljišta, a fizički u stvarnosti na drugoj čestici zemljišta ne pridonosi stvaranju pravne sigurnosti i povjerenja u zemljišne knjige. Nadalje, prostustranka ističe da je i sam vještak u svom iskazu od 12. rujna 2019. naveo da što se tiče primjedbe iznijete na zapisniku 9. srpnja 2019., a to je upravo neprirodan položaj o kojemu je naprijed rečeno, te izjavio da je mišljenja ukoliko je potrebno uskladiti stanje na terenu sa stanjem prikazanim u katastarskom operatu da je to pitanje za mjerničnog vještaka. Protustranka također ističe da u pobijanom rješenju nije potpuno utvrđeno o kakvom se neprirodnom položaju prostora na koji se proteže predlagateljev suvlasnički dio radi, te da je po ocijeni protustranke zaključak o tome da je novi elaborat stoga provediv u zemljišnim knjigama jer da je etažiranje već od prije provedeno, nije takva da isključuje svaku sumnju u pravni i stvarni status nekretnine, slijedom čega protustranka smatra da pobijano rješenje u tom smislu ne može ostati na snazi. Nadalje, protustranka također smatra da neovisno o tome što se etažiranjem moguće i ne zadire u suvlasničke omjere ostalih suvlasnika, a niti se povećava opterećenje zajedničkih dijelova, da je i za takvo etažiranje potrebna suglasnost svih ostalih nositelja knjižnih prava, tj. supotpisnika posljednjeg plana posebnih dijelova nekretnine. To iz razloga što je predlagatelj svoj zahtjev za razvrgnućem suvlasničke zajednice i preetažiranjem podnio zbog promjene djelatnosti koju obavlja, tj. iz zlatare u ugostiteljstvo, a to neminovno znači zadiranje u zajedničke dijelove zbog same prirode djelatnosti, tj. promjene na otvorima na fasadi, instalacijama zgrade, pristupa u zgradu i slično. Pri tom se protustranka poziva na odredbe članka 73. stavak 1. i stavak 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje: ZV). Osporava i odluku o troškovima postupka. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog od 14. prosinca 2017., odnosno da predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Na žalbu protustranke odgovorio je predlagatelj koji u odgovoru na žalbu osporava osnovanost žalbenih navoda protustranke ističući da su isti u potpunosti neosnovani i neargumentirani, pa stoga predlagatelj predlaže da sud iste odbije kao neosnovane, a prvostupanjsko rješenje potvrdi.

4. Žalbe nisu osnovane.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti i na koje se sadržajem žalbe poziva protustranka.

6. Suprotno žalbenim navodima protustranke, posebno nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati budući je izreka rješenja sukladna razlozima i sadržaju spisa, dani razlozi nisu nejasni i proturječni, već utemeljeni na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. U ovom postupku nije sporno da su suvlasnički dijelovi nekretnine koja je predmet razvrgnuća prostorno i posjedovno podijeljeni, pa je stoga neosnovan žalbeni navod protustranke u kojemu ističe da se suvlasnički dio koji koristi predlagatelj i koji je predmet ovog postupka, a koji se nalazi u prizemlju zgrade – da isti leži na potpuno drugoj katastarskoj čestici, k.č. br. 339, k.o. P.. Ovaj žalbeni navod nije osnovan iz razloga jer se u konkretnom slučaju, prema sadržaju spisa, radi o razvrgnuću već etažirane pravne zajednice suvlasništva, metodom preetažiranja.

8. Dakle, protustranka koja je tijekom postupka dala suglasnost za provedeno etažiranje i koja je već sudjelovala u etažiranju, neosnovano sada u žalbenom postupku negira, odnosno osporava mogućnost etažiranja, odnosno preetažiranja već etažirane suvlasničke zajednice nekretnina.

9. Suprotno žalbenim navodima protustranke, iz rezultata provedenog postupka i dokumentacije priložene u spis, kao niti iz nalaza i mišljenja vještaka ne proizlazi da se predmet razvrgnuća nalazi na k.č.br. 339, k.o. P., već upravo suprotno tome, iz Plana posebnih dijelova – elaborata diobe (stranica 16 elaborata), te nalaza i mišljenja vještaka (stranica 5. točka 4. i točka 5.), sasvim jasno proizlazi da se predmet razvrgnuća nalazi isključivo i samo na k.č. br. 343, k.o. P., te da je ova identifikacija predmeta razvrgnuća među strankama potpuno nesporna, a što kao dodatan dokaz potvrđuje i Izvod iz katastarskog plana, koji je priložen etažnom elaboratu (stranica 16 elaborata), a iz kojeg se također nedvojbeno može utvrditi da se predmet razvrgnuća nalazi samo i isključivo na k.č. br. 343, k.o. P..

10. Pored toga, naprijed navedeno proizlazi i iz iskaza vještaka danog na ročišnom zapisniku od 11. lipnja 2018., a na kojem je iskazao da etažiranje sadašnje samostalne uporabne cjeline na dva dijela je moguće iz razloga što se podjelom ove cjeline ne zadire u suvlasničke omjere ostalih suvlasnika u zgradi, niti se povećava opterećenje zajedničkih dijelova zgrade, s obzirom da je pristup sadašnjoj cjelini, tj. mjenjačnici direktno sa ulice, odnosno granice čestice.

11. Prema tome, nigdje se u predmetnom spisu ne spominje termin neprirodan položaj prostora, kao ni to da se predmet razvrgnuća nalazi na bilo kojoj drugoj čestici izvan k.č. br. 343, k.o. P..

12. Ovdje je također potrebno ponovno istaknuti, obzirom na sadržaj žalbenih navoda protustranke koja ističe da je vještak naveo da postoji neusklađenost gruntovnih i katastarskih podataka sa stvarnim stanjem, a što nije navedeno, a niti je predmet ovog postupka, da je vještak na ročištu održanom dana 11. lipnja 2018. naveo da se predmet razvrgnuća moguće etažirati, (odnosno preetažirati), na isti način kako je to već izvršenom u osnovnom elaboratu iz 1992. (u kojem je etažiranju sudjelovala i za koji je etažni elaborat i etažiranje suglasnost dala upravo ovdje protustranka P. l. d.d., a to je ono što i jest predmet ovog postupka.

13. Nadalje, se ističe da je protustranka na istom ročištu od 11. lipnja 2018. iskazala da prihvaća prijedlog vještaka za preetažiranje predmeta razvrgnuća na naprijed opisani način, uz uvjet ukoliko bi vještak potvrdio da je takva podjela moguća, uz uvjet da se u to ne uključe drugi suvlasnici predmetne katastarske čestice.

14. U odnosu na daljnju žalbenu tvrdnju protustranke da se vlasništvo posebnog dijela ne može uspostaviti dok nadležno tijelo ne potvrdi da je određeni stan ili druga prostorija u određenoj zgradi i na određenoj zemljišnoj čestici samostalna uporabna cjelina, odnosno i na tvrdnju vještaka, da "predlagatelj mora od Upravnog odjela Grada P. zatražiti da predmetni prostor predstavlja samostalnu uporabnu cjelinu", potrebno je odgovoriti sljedeće: Odredba članka 73. stavak 2. ZV- a propisuje da niti jedan suvlasnik nekretnine ne može uskratiti svoj pristanak na uspostavu vlasništva posebnog dijela drugom suvlasniku koji ima odgovarajući suvlasnički dio, osim ako bi se uspostavom novog vlasništva posebnog dijela u korist toga suvlasnika ukinula ili ograničila prava koja njemu već pripadaju na temelju njegova prije uspostavljenoga vlasništva posebnog dijela. Nadalje, odredbom članka 73. stavak 4. ZV-a propisano je:

"Potvrdu iz stavka 3. ovog članka može zamijeniti uporabna dozvola iz koje je razvidno da je zgrada izgrađena sukladno planu posebnih dijelova nekretnine, potvrđenim građevinskom dozvolom, da ti posebni dijelovi predstavljaju samostalnu uporabnu cjelinu."

15. S obzirom da se prava stranaka preetažiranjem u konkretnom slučaju niti ukidaju, niti ograničavaju, kao ni prava trećih osoba, te imajući u vidu činjenicu da već postoji uporabna dozvola predmeta razvrgnuća, sukladno tome nije potrebna nikakva potvrda Grada P. o tome da li predstavlja ili ne predstavlja predmet razvrgnuća samostalnu uporabnu cjelinu, da bi se pravilno i zakonito odlučilo o razvrgnuću u ovom postupku.

16. Prema tome žalbeni navodi protustranke nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog prvostupanjskog rješenja.

17. O troškovima postupka prvostupanjski sud je također pravilno odlučio primjenom odredbe članka 54. ZV-a, koja propisuje da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, te je sud pravilno obvezao protustranku naknaditi predlagatelju opravdane i potrebne troškove postupka opisane u obrazloženju pobijanog rješenja, razmjerno suvlasničkom dijelu stranaka, koje kao takve prihvaća i ovaj sud, dok su žalbeni navodi, kako predlagatelja, tako i protustranke u odnosu na trošak postupka neosnovani.

18. Slijedom svega navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 380. točka 2. ZPP-a, žalbe predlagatelja i protustranke odbiti kao neosnovane, a prvostupanjsko rješenje potvrditi u cijelosti.

19. Predlagatelju nije dosuđen žalbeni trošak jer isti nije uspio sa svojom žalbom (članak 166. stavak 1. ZPP-a).

20. Predlagatelju nije dosuđen trošak odgovora na žalbu iz razloga jer taj trošak nije bio potreban ni nužan za vođenje ovog postupka u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 20. svibnja 2022.

Sutkinja:

Tatjana Radaković Bašić, v.r.