Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž R-397/2021-2

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u građansko pravnoj stvari tužiteljice D. M. iz V. G.. OIB .., koju zastupa punomoćnik M. K., odvjetnik u Z., protiv tuženika K. b.c. Z., Z., . OIB..., radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3588/2019-25 od 22. ožujka 2021., 20. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-3588/2019-25 od 22. ožujka 2021., u dijelu kojim je naloženo tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 8.165,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu, kao i u dosuđujućem dijelu odluke o troškovima postupka.

II. Prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka i sudi:

Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici daljnji trošak postupka u iznosu od 468,75 kn (slovima: četiristošezdesetoosamkunasedamdesetpetlipa), u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove žalbenog postupka u iznosu od 156,25 kn (slovima: stopedesetšestkunadvdesetpetlipa), u roku od petnaest dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom, naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici bruto iznos od 8.165,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća pa do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom iznosu, kao i da joj naknadi troškove postupka u iznosu od 5.750,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate, dok u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka.

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijele obje stranke.

2.1. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka, sadržajno iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. točka 3. u vezi s čl. 467. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i tužitelju dosudi daljnji trošak postupka.

2.2. Tuženik je podnio žalbu sadržajno protiv dosuđujućeg dijela prvostupanjske presude, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353. st.1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. Žalba tužiteljice je osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće za razdoblje od siječnja 2015. do prosinca 2019. u iznosu od ukupno 8.165,18 kn s pripadajućim zateznim kamatama, koji zahtjev temelji na tvrdnji da mu tuženik nije obračunao i isplatio dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, odnosno za sate prekovremenog rada, te da posljedično tome nije pravilno obračunao naknadu plaće za godišnji odmor i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad .

6. Prvenstveno valja napomenuti da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, već samo iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a (osim iz čl. 354. st. 2. toč.3. ZPP-a) i pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Neosnovano se tuženik žalbom poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč. 11. ZPP-a, jer je suprotno žalbenim navodima, izreka pobijane presude jasna i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i međusobno neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika. Osim toga, niti sam tuženik ne navodi u čemu bi se konkretno sastojala navedena procesna povreda.

7. 1. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467. st. 1. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

8. U konkretnom slučaju, nije sporno da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika te da je radila prekovremeno i da ima pravo na isplatu dodatka za otežane uvjete rada i dodatka za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi koje joj je tuženik obračunao samo za redovan rad. Sporno je da li tužiteljici pripadaju sporni dodaci i za sate prekovremenog rada te posljedično tome da li joj pripada veća naknada plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad.

8.1. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza i to nalaza i mišljenja financijskog vještaka, utvrđuje da ukupan iznos neobračunatih dodataka na plaću

kn.

tužiteljice iznosi 8.165,18

9. S obzirom na prethodna utvrđenja, prvostupanjski sud pozivom na relevantne odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.,dalje KU/13) ,odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 35/19., 78/19, 92/19. i 56/20., dalje KU/18) i odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14.,127/17. i 98/19., dalje: ZR), zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na dodatak za posebne uvjete rada i dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve odrađene sate rada pa tako i za sate prekovremenog rada, a posljedično tome i pravo na razliku naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad. Također, stav je prvostupanjskog suda da tužiteljica ima pravo na isplatu kumulativno svih dodatka zajedno sa uvećanjem za prekovremeni rad.

10. Stoga, imajući u vidu utvrđenu visinu razlike plaće u ukupnom iznosu od 8.165,18 kn, prvostupanjski sud obvezuje tuženika na isplatu navedenog iznosa tužiteljici, sa pripadajućim zateznim kamatama sukladno čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO) i čl. 92. st. 3. ZR-a.

11. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st.1. ZPP-a pa tužiteljici dosuđuje troškove postupka u visini odmjerenoj prema čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa).

12. Neosnovano se tuženik poziva na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Suprotno žalbenim navodima, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici na temelju čl. 57. i 59. KU/13 odnosno čl. 55. i 57. KU/18 pripada pravo na isplatu spornih dodataka kumulativno i za sate ostvarene u prekovremenom radu. Naime, ukoliko radnik u redovnom radnom vremenu radi u posebnim uvjetima rada i s iznimnom odgovornošću za život i zdravlje ljudi te ukoliko u istim okolnostima obavlja prekovremeni rad, onda radnik uz pravo na povećanje plaće za prekovremeni rad ima i pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate prekovremenog rada.

13.1. Navedeni stav sukladan je pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske donesenom na 8. sjednici Građanskog odjela održanoj 9. prosinca 2019. zbog različite sudske prakse glede prava na uvećanje plaće za sate ostvarene u prekovremenom radu koje glasi: "Zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15. - dalje: KU) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada iz članka 57. KU i pravo na uvećanje plaće za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi iz članka 59. KU, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene u prekovremenom radu."

14. Budući da tužiteljici pripada pravo na sporne dodatke i za sate ostvarene u prekovremenom radu, to pozivom na čl. 36. KU/13 odnosno čl. 34. KU/18 tužiteljici za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, kao i naknada plaće pripada i naknada plaće

za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca obračunate sa spornim dodacima i za prekovremeni rad, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

15. Stoga je prvostupanjski sud pravilnom primjenom materijalnog prava dosudio tužiteljici utuženi iznos po osnovi razlike plaće utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

16. Međutim, osnovano se tužiteljica žalbom poziva na pogrešnu primjenu materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka. Naime, suprotno stavu prvostupanjskog suda, tužiteljici pripada trošak pristupa na ročište za objavu presude, jer isti predstavlja trošak koji je u smislu čl. 155. st. 1. u vezi s čl. 335. ZPP-a potreban za vođenje parnice, budući da se radi o procesnoj dispoziciji tužiteljice da njezin punomoćnik pristupi na to ročište, pri čemu, mogućnost preuzimanja presude putem e-oglasne ploče suda odnosno neposredno u sudu sukladno čl. 335. ZPP-a, ne isključuje pravo na naknadu tog troška u smislu čl. 155. st.1. ZPP-a. Stoga, tužiteljici pripada daljnji trošak postupka u iznosu od 375,00 kn (Tbr.9.toč.3. Tarife) sa PDV-om u iznosu od 93,75 kn (Tbr.42. Tarife), dakle u ukupnom iznosu od 468,75 kn.

17. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom čl. 368. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu, kao u točki I. izreke, a uvažavanjem žalbe tužiteljice pozivom na čl. 373. ZPP-a pobijanu presudu preinačiti u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka, kao u točki II. izreke.

18. Budući da je tužiteljica uspjela sa žalbom, to joj primjenom čl. 154. st.1. ZPP- pripada pravo na zatraženu naknadu troškova žalbenog postupka i to primjenom čl. 155. ZPP-a i Tarife za sastav žalbe u iznosu od 125,00 kn (Tbr.10.toč.5.) sa PDV-om u iznosu od 31,25 kn (Tbr.42.) odnosno u ukupnom iznosu od 156,25 kn, dok je u preostalom dijelu njezin zahtjev neosnovan, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke.

U Rijeci 20. svibnja 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković