Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-124/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Marija Kovača, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Zvonka Vrbana, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Ane Mahmutović, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. B.M., OIB: ..., zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 10 K-602/2020 od 28. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 20. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. B.M. kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj 10 K-602/2020 od 28. prosinca 2021., na temelju čl. 544. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 – dalje u tekstu: ZKP/08) kazneni nalog Općinskog suda u Rijeci pod poslovnim brojem K-602/2020 od 9. rujna 2020. stavljen je van snage.

1.1. Opt. B.M. proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnjom - opisano i kažnjivo po čl. 139. st. 2. KZ/11, te je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) mjeseca, a uz daljnju primjenu čl. 56. st. 1., 2. i 3. KZ/11 prema opt. B.M. primijenjena je uvjetna osuda pa se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 1 (jedne) godine i neće se izvršiti ukoliko optuženik u roku od 1 (jedne) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.2. Na temelju čl. 148. st. 1. u svezi čl. 145. st. 1. i 2. toč. 6. i 7. ZKP/08, opt. B.M. dužan je naknaditi trošak kaznenog postupka u paušalno utvrđenom iznosu od 800,00 kn, a koji su troškovi odmjereni sukladno duljini trajanja i složenosti postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. B.M., putem branitelja J.B.P., odvjetnice u Odvjetničkom društvu ... iz D., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede materijalnog prava, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog odluke o kazni i odluke o troškovima kaznenog postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi od optužbe, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se optuženika oslobodi od plaćanja troškova kaznenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u O.

5. Žalba opt. B.M. nije osnovana.

6. Iako uvodno ističe bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, takvu povredu optuženik uopće u nastavku žalbe ne obrazlaže, pa je sud pobijanu presudu ispitao po službenoj u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 pri čemu je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio neku od bitnih povreda odredaba kaznenog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, kao i da nije na njegovu štetu bio povrijeđen kazneni zakon.

7. Opt. B.M. u žalbi osporava pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja smatrajući da je iz provedenih dokaza prvostupanjski sud izveo pogrešan zaključak da je inkriminirane zgode prijetio oštećenici govoreći da će "teško stradati i da će je sasjeći" budući da niti sama oštećenica riječ "sasjeći" u svom iskazu nije spomenula; da je krivo ocijenio iskaz D.K. koja je kod iskazivanja bila instruirana od strane oštećenice i pristrana, a osim toga i da nije imala neposrednih saznanja o spornom događaju, kao i da su riječi prijetnje bile izrečene "za ubuduće" i da nisu konkretizirane u smislu da će se takva prijetnja neposredno i izvršiti.

7.1. Međutim, takvim žalbenim navodima optuženik nije s uspjehom osporio pravilnost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku iznio jasne, argumentirane i provjerljive razloge, a koje prihvaća i ovo drugostupanjsko vijeće. Naime, imajući u vidu da iz obrane opt. B.M., koju je iznio tijekom prvog ispitivanja u PU ..., PP D., 17. srpnja 2020., sukladno odredbi čl. 208.a ZKP/08, kao i obrane koju je iznio na raspravi 23. prosinca 2021., proizlazi da je 14. travnja 2020. oko 16,00 sati sreo oštećenicu u L. na polju, da joj je govorio da ga krade, zamahivao palicom prema njoj rekavši: "teško ćeš stradati, sasjeći ću te", pri čemu je od nje bio udaljen oko 2 metra, da je tome suglasno iskazivala i ošt. K.R. navodeći da je 14. travnja 2020. oko 16,00 sati obilazila njene parcele u mjestu L. na kojem je ranije optuženik zapalio hranilište za divljač koji su napravili ona i suprug, da se pojavio optuženik koji ju je bez razloga i povoda počeo vrijeđati, da je smeće, drolja, krava i sl., te joj rekao "teško ćeš stradati" zamahujući pritom štapom koji je držao u ruci, što je kod nje izazvalo strah, a da joj je i dvadesetak dana prije tog događaja dok je bila ispred kuće sa susjedom D.K. i mela cestu, naišao optuženik držeći drveni kolac te počeo vikati da se gube, da su smeće, da ne želi da ih vidi, da su gadure, da će mu platiti i sl., a da je taj dio iskaza koji se odnosio na tu raniju prijetnju potvrdila i svjedokinja D.K. navodeći također da joj je K. (oštećenica) ispričala za prijetnje koje joj je uputio optuženik 14. travnja 2020. i koji je događaj oštećenica prijavila policiji, tada je pravilno prvostupanjski sud, ocijenivši iskaze ošt. K.R. i svjedokinje D.K. istinitim i uvjerljivim, kao i obranu optuženika u kojoj je sam rekao da će oštećenica teško stradati i da će je sasjeći, utvrdio činjenično stanje i na takvo pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon kada ga je proglasio krivim za kazneno djelo prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

8. Iako žalbom optuženik upire i na nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, u žalbi ne navodi u čemu bi se isto sastojalo i koja odlučna činjenica tijekom postupka nije utvrđena.

9. Nije nadalje u pravu optuženik kada u žalbi ističe povredu kaznenog zakona upirući da iz provedenog postupka nije ostvareno biće kaznenog djela prijetnje budući navedenoj prijetnji optuženika nedostaje element ozbiljnosti i konkretnosti. Naime, govoreći optuženik oštećenici da će "teško stradati i da će je sasjeći", zamahujući istodobno prema njoj sa štapom u ruci, takva prijetnja nedvojbeno je ozbiljna i konkretna, a sam izričaj prijetnje, suprotno stajalištu optuženika, uvijek se odnosi na buduće vrijeme jer se, logički ne može odnositi na radnje poduzete u prošlosti, a niti sadašnjosti.

10. Opt. B.M. se žali i zbog uvjetne osude smatrajući da je izrečena kaznena sankcija od 3 (tri) mjeseca s rokom kušnje od 1 (jedne) godine prestrogo odmjerena, te da mu je sud trebao odrediti blažu kaznu.

10.1. Međutim, i po nalaženju ovog drugostupanjskog vijeća, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio, a potom i vrednovao olakotne okolnosti na njegovoj strani u vidu dosadašnje neosuđivanosti. Imajući u vidu da je za predmetno kazneno djelo zapriječena kazna zatvora do 1 (jedne) godine, a pobijanom presudom optuženik je osuđen na tri mjeseca zatvora, što je bliže donjem minimumu zapriječene kazne, a onda uvjetujući kaznu na koju je osuđen na rok provjeravanja od jedne godine, što je minimalni rok provjeravanja iz uvjetne osude, unatoč tome što otegotnih okolnosti prvostupanjski sud nije utvrdio, izrečena kaznenopravna sankcija, nije prestrogo odmjerena. Ujedno će se, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, izrečenom uvjetnom osudom koja je adekvatna okolnostima djela, osobi optuženika i kriminalnoj količini, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, u smislu izricanja društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela, jačanja povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava te utjecaja na ovog optuženika i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te resocijalizacije optuženika.

11. Žaleći se zbog odluke o troškovima postupka optuženik smatra da je odluka suda pogrešna jer da nije cijenio da je umirovljenik s invalidskom mirovinom u iznosu od svega 1.600,00 kuna, te da nema drugih prihoda. I u tom dijelu pravilno je prvostupanjski sud, nakon što je optuženika proglasio krivim, obvezao ga na plaćanje troškova kaznenog postupka i to sudskog paušala u iznosu od 800,00 kuna, a koji je iznos adekvatan duljini trajanja i složenosti kaznenog postupka, ali i materijalnim mogućnostima optuženika, pri čemu plaćanjem tih troškova neće doći u pitanje njegovo uzdržavanje.

11.1. S tim u vezi se napominje da, ukoliko se, nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može posebnim rješenjem, pa i na molbu optuženika, osloboditi ga dužnosti naknade troškova kaznenog postupka u koju svrhu može od njega zatražiti dokaze o njegovom imovnom stanju, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

12. Kako, dakle, ne postoje razlozi zbog kojih opt. B.M. pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. ZKP/08 utvrdio neku od bitnih postupovnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 20. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća

Mario Kovač, v.r.