- 1 -              Rev 44/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 44/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Slavka Pavkovića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Branka Medančića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz S., OIB: ..., zastupanog po punomoćniku A. P., odvjetniku u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane, OIB: ..., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-1316/2021-2 od 10. prosinca 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-983/16 od 13. rujna 2021., u sjednici održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

p r e s u d i o   j e:

 

Odbija se revizija tužitelja kao neosnovana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Drugostupanjskom presudom preinačena je prvostupanjska presuda i tuženica obvezana na isplatu tužitelju, na ime neisplaćenih dodataka na plaću, iznosa od 31.653,64 kn i na ime troškova parničnog postupka iznosa od 15.625,00 kn, sve sa zateznim kamatama, dok je za iznos od 29.845,94 kn zahtjev tužitelja odbijen.

 

2. Rješenjem ovog suda broj Revd 1597/2022-2 od 28. rujna 2022. dopuštena je revizija tužitelju u odnosu na pravno pitanje:

 

"Je li za ocjenu prigovora zastare u parnici u kojoj je postavljena tzv. „stupnjevita tužba“ iz čl. 186.b ZPP u slučaju povećanja tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu dodataka na plaću relevantan dan povećanja tužbenog zahtjeva ili se treba smatrati da je zastara u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose razlika plaća iz konačno preciziranog zahtjeva (obračunate financijskim vještačenjem) prekinuta podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 189.a ZPP?"

 

3. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pravnog pitanja u odnosu na koje je revizija dopuštena. Predlaže da se revizija prihvati i drugostupanjska odluka ukine u odbijajućem dijelu.

 

4. U odgovoru na reviziju tuženica osporava navode iste i predlaže reviziju odbiti.

 

5. Revizija tužitelja nije osnovana.

 

6. Revizijski sud pobijanu je drugostupanjsku presudu ispitao u smislu odredbe čl. 391. st. 1. ZPP, samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

 

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu novčanih iznosa s naslova neisplaćenih dodataka na plaću.

 

8. Pravnim pitanjem revident problematizira osnovanost prigovora zastare u odnosu na preinačeni dio tužbenog zahtjeva. Pritom polazi od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud smatrao da je u konkretnom slučaju došlo do preinake stupnjevite tužbe iz odredbe čl. 186.b st. 3. ZPP uređenjem tužbenog zahtjeva prema rezultatima provedenog vještačenja vještaka financijske struke pa da bi se u tom slučaju radilo o uređenju prvotno neodređeno postavljenog tužbenog zahtjeva u stupnjevitoj tužbi, što bi bilo sukladno odredbi čl. 186.b st. 4. ZPP.

 

9. Međutim, drugostupanjski sud odbio je djelomično tužbeni zahtjev uz pravno shvaćanje da je osnovan prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio tužbe, do koje preinake je došlo uslijed povećanja tužbenog zahtjeva sa iznosa od 31.653,64 kn (koji iznos je predstavljao uređenje prvotno neodređeno postavljenog tužbenog zahtjeva u stupnjevitoj tužbi), na iznos od 61.499,50 kn (za iznos od 29.845,94 kn), a koje shvaćanje kao pravilno prihvaća i ovaj revizijski sud.

 

10. U odluci ovog suda broj Rev 589/2021-2 od 11. listopada 2022. navodi se:

 

„Kod stupnjevite tužbe se kao vrijednost predmeta spora, mjerodavnog za odluku o troškovima postupka, uzima prvotno naznačena vrijednost predmeta spora (manifestacijskog zahtjeva), a ako ona nije naznačena onda se ona, sukladno odredbi čl. 40. st. 5. ZPP predmnijeva u iznosu od 50.000,00 kn, a nakon konačne specifikacije tužbenog zahtjeva vrijednost predmeta spora je vrijednost novčanog zahtjeva (čl. 40. st. 1. ZPP), pri čemu specificiranje, ranije neodređenog, tužbenog zahtjeva (postavljanje novčanog zahtjeva) kod stupnjevite tužbe ne predstavlja djelomično povlačenje tužbe.“

 

10.1. Analogno tomu, uređenje tužbenog zahtjeva koji je neodređeno postavljen u stupnjevitoj tužbi ne predstavlja niti djelomično povlačenje tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu manja od vrijednosti predmeta spora označenoj u tužbi), niti preinaku tužbe (u situaciji ako je vrijednost predmeta spora prema uređenom tužbenom zahtjevu veća od vrijednosti predmeta spora koja je bila označena u tužbi - u tom smislu i Revd 2688/2021-2 od 7. srpnja 2021.).

 

11. Pravilno je pak, drugostupanjski sud smatrao da povećanje tužbenog zahtjeva nakon prvotnog uređenja tužbenog zahtjeva predstavlja preinaku tužbe.

 

11.1. To stoga jer je tužitelj u konkretnom slučaju podnio stupnjevitu tužbu te je nakon provedenog financijskog vještačenja svoj tužbeni zahtjev uredio na iznos od 31.653,64 kn, o kom iznosu je bila donesena pravomoćna sudska odluka koja je ukinuta rješenjem revizijskog suda te je u ponovljenom postupku, nakon novog financijskog vještačenja, tužitelj svoj zahtjev povećao na iznos od 61.499,50 kn (za iznos od 29.845,94 kn), što prema odredbi čl. 190. ZPP predstavlja preinaku tužbe.

 

12. U takvim okolnostima, za ocjenu prigovora zastare u parnici u kojoj je postavljena tzv. „stupnjevita tužba“ iz čl. 186.b ZPP, u slučaju prvotnog uređenja tužbenog zahtjeva (koje uređenje ne predstavlja preinaku tužbe), treba se smatrati da je zastara u odnosu na pojedinačne mjesečne iznose razlika plaća iz preciziranog zahtjeva (obračunate financijskim vještačenjem) prekinuta već podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora iz čl. 189.a ZPP.

 

12.1. U slučaju daljnjeg povećanja tog uređenog tužbenog zahtjeva (dakle, u slučaju preinake tužbe), za ocjenu prigovora zastare relevantan je dan povećanja tužbenog zahtjeva (u tom smislu Revr 1460/13-2 od 24. siječnja 2017., Rev-x 526/2018-2 od 28. svibnja 2019.). Na izloženi način odgovoreno je na postavljeno pitanje.

 

13. Stoga je drugostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučio o prigovoru zastare sukladno iznesenom pravnom shvaćanju, pa je reviziju tužitelja valjalo odbiti na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP.

 

Zagreb, 12. ožujka 2024.