Republika Hrvatska

Trgovački sud u Splitu

Sukoišanska 6, Split

Poslovni broj: 8. P-301/2020-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu po sucu ovog suda Mariji Balić Jurišić, u pravnoj stvari tužitelja REPUBLIKA HRVATSKA, OIB: …, koju zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, protiv tuženika I. G. d.o.o., M., OIB: …, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja 27. travnja 2022., objavljene 19. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I Dužan je tuženik u roku od 8 dana na ime naknade štete isplatiti tužitelju iznos od 44.760,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedi iznos teku od 11. rujna 2019. pa do isplate po stopi propisanoj člankom 29. ZOO-a, a koja stopa se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II Dužan je tuženik u roku od 8 dana nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.000,00 kn.

Obrazloženje

1. Pred ovim sudom zaprimljena je 29. lipnja 2020. tužba tužiteljice Republike Hrvatske, OIB: …, protiv tuženika I. G. d.o.o., M., OIB: …, radi naknade štete.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je inspekcijskim nadzorom Državnog inspektorata, Sektora nadzora u području rudarstva i opreme pod tlakom, Službe nadzora u području rudarstva obavljenog 11. rujna 2019. utvrđeno je da je tuženik na lokalitetu B. na području Grada Z.bez koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina obavljao eksploataciju mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka na način da je mineralna sirovina iz ležišta zahvaćena bagerom KOMATSU PC 290, koji je u vlasništvu tuženika kojim je upravljao zaposlenik tuženika A. G. iz S. te je zatim mineralna sirovina utovarena u kamion MERCEDES AROCS registarske oznake MA … koji je u vlasništvu tuženika i kojim je upravljao također zaposlenik tuženika I. A. iz J.

3. Inspekcijskim nadzorom da je utvrđeno je da je na lokalitetu B. u razdoblju od 9. rujna 2019. do 11. rujna 2019. bespravnom eksploatacijom formiran iskop u građevinskom pijesku i šljunku koji se sastoji od tri dijela i to prvi dio koji je kvadratnog oblika dimenzija 20x23 m i prosječne debljine građevnog pijeska i šljunka od 3,5 m što iznosi 1610 m[3] u sraslom stanju, drugi dio kojim se spaja prvi i treći dio dužine 3 m, širine 2m i debljine građevnog pijeska i šljunka 2,5 m što iznosi 15 m[3] u sraslom stanju, te treći dio dužine 6 m, širine 8 m i prosječne debljine građevnog pijeska i šljunka od 2,5 m[2] što iznosi 120 m u sraslom stanju. Tuženik da je na lokalitetu B. u navedenom razdoblju bez koncesije eksploatirao mineralnu sirovinu građevni pijesak i šljunak u količini od 1865 m[3] u sraslom stanju što uvećano za koeficijent rastresitosti od 1,2 iznosi 2238 m[3] u rastresitom stanju.

4. Vrijednost mineralne sirovine koja je eksploatirana bez koncesije za eksploataciju mineralnih sirovina određena je na temelju Uredbe o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine ("Narodne novine" broj 55/19) kojom je određena tržišna vrijednost mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka od 20,00 kn po m[3] u rastresitom stanju na području Grada Z.

Iz navedenog proizlazi da 2238,00 m3 x 20,00 kn/m3 = 44.760,00 kn, vrijednost protupravno eksploatirane mineralne sirovine građevnog kamena i šljunka. Stoga se predlaže sudu donijeti presudu sadržaja pobliže navedenog u izreci.

5. U svom odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

6. Tužitelj da svoj tužbeni zahtjev temelji na Zapisniku o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 11. rujna 2020., a tuženiku se stavlja na temelj eksploatacija sirovina u razdoblju od 9. rujna.2019. do 11. rujna 2019. Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz na koji način je utvrdio da je upravo tuženik vršio opće eksploataciju, a kamoli da je isti vršio upravo u periodu od 9. rujna 2019. do 11. rujna 2019.

7. Sam Zapisnik nije potpisan od osobe na strani tuženika koja je imala ovlaštenje za zastupanje tuženika pred tijelima Inspekcijskog nadzora i koja je imala ovlaštenje za potpisivanje Zapisnika. Predmetni Zapisnik nikada nije dostavljen tuženiku na očitovanje, a niti je istom pružena mogućnost osporavanja Zapisnika, a s ciljem zaštite prava i interesa pred tijelima Državnog inspektorata. Naime, iz same punomoći je pečat tuženika i da je razvidno je kako je ista izdana A. B., voditelju gradilišta jedino i isključivo da može preuzeti Zapisnik od Inspektorata. Navedena osoba nije imala opće ovlasti tuženika za sudjelovanje u inspekcijom nadzoru, za potpisivanja Zapisnika o inspekcijskom nadzoru, niti je navedena osoba navedeni Zapisnik opće dostavila tuženiku. Riječ je o osobi koja nije imala ovlaštenje tuženika, što je Inspektoratu itekako bilo poznato, a što potvrđuje i predmetna punomoć, pa je samim time jasna manjkavost predmetnog zapisnika i činjenica kako se na istom ne može temeljiti tužbeni zahtjev tužitelja, jer tuženik nije sudjelovao u postupku pred Inspektoratom.

8. Protivno navodima iz Zapisnika o inspekcijom nadzoru tuženik je sve građevinske radove na predmetnom gradilištu radio sukladno dozvolama Grada Z. Naime, investitor navedene gradnje je bio Grad Z., te je istom za navedene iskopa trebala privremena deponija za iskopani materijal. Rješenjem Grada Z., Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju Grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Z. Kl: UP/I-363-02/18-22/32 od 31. srpnja 2019. odobreno je investitoru Gradu Z. privremeno korištenje zelene površine – neizgrađenog građevinskog zemljišta u Z.na dijelu čestice zemlje 500 k.o. B. u svrhu organiziranog gradilišta pod uvjetima da period korištenja od 31. srpnja 2018. do 9. prosinca 2019., da privremeno odlagalište mora biti ograđeno zaštitnom građevinskom ogradom, koja se mora stalno održavati i druge uvjete. Predmetni deponij korišten je za potrebe izvođenja građevinskih radova na R. u Gradu Z., te je tuženik navedenu nekretninu koristio uz dozvolu Grada Z., a uz tuženika navedeni deponij koristili su i drugi izvođači radova na navedenom gradilištu. Predmetni materijal koji su inspektori zatekli u vrijeme nadzora dana 11. rujna 2020. nije materijal koji je opće iskopao tuženik, već je riječ o materijalu kojeg su dovodili drugi izvođači radova na predmetnom gradilištu, a sve sukladno dogovoru sa Gradom Z. i rješenjem Grada Z. od 31. srpnja 2019. Sukladno građevinskim radovima i građevinskoj dokumentaciji na predmetnom gradilištu, sav iskopani građevinski pijesak i šljunak trebao je biti vraćen za poravnanje gradilišta, uređivanje rotora u završnim radovima.

9. Tuženik osporava da je vršio eksploataciju mineralne sirovine, građevni pijesak i šljunak na način da je mineralna sirovina, građevni pijesak i šljunak iz ležišta zahvaćena bagerom u vlasništvu tuženika, te utovaren u kamion, u vlasništvu tuženika, jer sam zapisnik koji nije potpisan od strane tuženika, nije, a niti može biti dokaz navoda tužitelja. Sve da jest, navedeni Zapisnik je sastavljen 11. rujna 2020., a iz tužbe proizlazi, bez bilo kakvog dokaza da je tuženik vršio eksploataciju u periodu od 9. rujna 2019. do 11. rujna 2019. Stoga se ističe i prigovor promašene pasivne legitimacije u ovom predmetu.

10. Osim što osporava sam osnov potraživanja, tuženik osporava i visinu. Tužitelj visinu nastale štete dokazuje na način da tržišna vrijednost mineralne sirovine građevnog pijeska i šljunka iznosi 20,00 Kn/m[3] u rastresitom stanju na području Grada Z., ali ne dostavlja niti jedan dokaz na okolnost utvrđene kubikaže.

11. Tuženik osporava navode tužitelja, a vezano za navodne dimenzije iskopa i to po navodima tužitelja u prvom dijelu koje je kvadratnog oblika dimenzija 20x23 m i prosječne debljine građevinskog pijeska i šljunka od 3,5 m, što iznosi 1610 m[3] , drugi dio kojim se spaja prvi i treći dio dužine 3 m, širine 2 mi debljine 2,5 m što iznosi 15,00 m[3] i treći dio dužine 6 m, širine 8 m i debljine 2,5 m , što iznosi 120 m . Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz na okolnost utvrđenih dimenzija predmetnih iskopa, te niti jedan dokaz na okolnost na koji su način utvrđene dimenzije, tko je utvrdio dimenziju iskopa temeljem čega, kojom metodom i na koji način. Tuženik nije sudjelovao prilikom mjerenja dimenzija niti mu je tužitelj ikada dostavio na koji način i tko je vršio navedena mjerenja. Upravo temeljem utvrđenih dimenzija utvrđuje se i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, budući se navedene dimenzije množe sa 20,00 Kn, koliko iznosi vrijednost iskopanih minerala po m[3] . Tužitelj ne dostavlja niti jedan dokaz na okolnost da je upravo tuženik u period od 9. rujna 2019. do 11. rujna 2019. vršio isključivo i jedini navedene iskope, ako iskopi su opće vršeni, te ne dostavlja niti jedan dokaz veličine tih iskopa, a upravo temeljem veličine iskopa se utvrđuje i visina štete. Osporava tijek zateznih kamata.

12. U dokaznom postupku sud je izvršio pregled isprava priloženih spisu.

13. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

14. Tužitelj potražuje naknadu štete u iznosu od 44.760,00 kn zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama s osnova bespravne eksploatacije mineralne sirovine.

15. Temeljem odredbe članka 4. stavak 1. Zakona o rudarstvu ("Narodne novine" broj 56/13, 14/14, 52/18, 115/18) propisano je da je rudno blago dobro od interesa za Republiku Hrvatsku, ima njezinu osobitu zaštitu i iskorištava se pod uvjetima i na način koji su propisani ovim Zakonom. Stavkom 2. je propisano da je rudno blago je u vlasništvu Republike Hrvatske. Stavak 3. propisuje da se rudnim blagom, u smislu ovoga Zakona, smatraju sve organske i neorganske mineralne sirovine koje se nalaze u čvrstom, tekućem ili plinovitom stanju u prvobitnom ležištu, u nanosima, jalovištima, talioničkim troskama ili prirodnim rastopinama.

16. Odredba članka 19. stavak 1. Zakona o rudarstvu propisuje da je za eksploataciju mineralnih sirovina potrebna koncesija za gospodarsko korištenje općeg ili drugog dobra prema Zakonu o koncesijama, odnosno koncesija za eksploataciju mineralnih sirovina.

17. Temeljem odredbe članka 165. stavak 1. Zakona o rudarstvu propisano je da je fizička osoba ili pravna osoba koja je bez pravne osnove izvodila rudarske radove, dužna nadoknaditi štetu nastalu protupravnim izvođenjem radova Republici Hrvatskoj, kao vlasniku rudnog blaga, te vlasniku zemljišta ili nositelju vlasti na općem dobru, kao i svu štetu na cestama, prirodi i okolišu nastalu umanjenjem vrijednosti i kvalitete prirode i krajolika, osim ako dokaže da je šteta nastala zbog više sile, radnjom oštećenika ili treće osobe.

18. Uvidom u zapisnik Državnog inspektorata Klasa: 310-09/19-01/168, Ur.br. 443-09/02-19-1 proizlazi da je to državno tijelo obavilo inspekcijski nadzor na gradilištu zagrebačkog rotora dana 11. rujna 2019. Nadalje proizlazi da je zapisnik sastavljen u službenim prostorijama tuženika na gradilištu zagrebačkog rotora. Predmet nadzora je inspekcijski nadzor bespravne eksploatacije građevinskog pijeska i šljunka na lokalitetu B., k.č.br. 500, k.o. B., koji se nalazi zapadno od nedovršene Sveučilišne bolnice u B., na području grada Z. U zapisniku je navedeno da je bespravnom eksploatacijom formiran iskop u građevnom pijesku i šljunku koji se sastoji od tri dijela i to: jednog dijela koji je kvadratnog oblika, dimenzija 20x23 m i prosječne debljine građevnog pijeska i šljunka od 3,5 m što iznosi 1610 m[3] u sraslom stanju; drugi dio kojim se spaja prvi i treći dio je dužine 3m, širine 2 m i debljine građevnog pijeska i šljunka od 2,5 m[3] u sraslom stanju. Treći dio je dužine 6 m, širine 8 m i prosječne debljine građevinskog pijeska i šljunka od 2,5 m što iznosi 120 m[3] u sraslom stanju. Temeljem navedenog, Državni inspektorat je utvrdio bespravnu eksploataciju građevnog pijeska i šljunka u iznosu od 1865 m[3] u sraslom stanju što uvećano za koeficijent rastresitosti od 1,2 iznosi 2238 m[3] u rastresitom stanju. Zapisnik je u ime tuženika potpisao A. B.

19. U postupku je kao nesporno utvrđeno, a temeljem uvida u rješenje Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet Grada Z., Odjela za komunalne poslove i zelenilo, Odsjeka za zelene površine od 31. srpnja 2018. da je odobreno Gradu Z. kao investitoru privremeno korištenje zelene površine – neizgrađenog građevinskog zemljišta u Z., na dijelu k.č.br. 500, k.o. B., a u svrhu organizacije gradilišta (deponiranja materijala). Navedena zelena površina se mogla koristiti u periodu od 31. srpnja 2018. do 9 prosinca 2019. (list spisa 28-29).

20. Slijedom navedenog proizlazi da je tuženik mogao koristiti deponij na čestici k.č.br. 500, k.o. B. na temelju rješenja od 31. srpnja 2018. u periodu od 31. srpnja 2018. pa do 9. prosinca 2019. Iz zapisnika Državnog inspektorata proizlazi da je tuženik bespravno obavljao eksploataciju mineralne sirovine i to građevinskog pijeska i šljunka u periodu od 9. rujna do 11. rujna 2019.

21. Što se tiče navoda tuženika da je zastupnica po zakonu tuženika izdala A. B. punomoć za preuzimanje zapisnika od strane Rudarskog inspektorata i Inspektorata zaštite okoliša dana 11. rujna 2019., ističe se da je tuženik, a kada je izdao predmetnu punomoć, već znao za postojanje zapisnika Državnog inspektorata. Iz navedene punomoći jedino proizlazi da je tuženik znao za predmetni zapisnik i da je za njegovo preuzimanje opunomoćio A. B.

22. Temeljem odredbe članka 230. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19 – dalje ZPP) propisano je da isprava koju je u propisanom obliku izdalo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje joj je povjereno zakonom ili propisom utemeljenim na zakonu (javna isprava) dokazuje istinitost onoga što se u njoj potvrđuje ili određuje. Stavak 2. propisuje da istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama. Stavkom 3. je dopušteno dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.

23. Zapisnik Državnog inspektorata Klasa: 310-09/19-01/168, Ur.br. 443- 09/02-19-1 je javna isprava u smislu odredbe članka 230. stavak 1. ZPP-a.

24. Vezano za visinu tužbenog zahtjeva, ističe se da je ista utvrđena na način da je 2238 m[3] pomnoženo sa 20,00 kn, sukladno odredbi članka 4. Uredbe o naknadi štete po osnovi otuđenja mineralne sirovine ("Narodne novine" broj 55/19).

25. Stoga je temeljem odredbe članka 165. Zakona o rudarstvu tužbeni zahtjev valjalo usvojiti i odlučiti kao u točci I izreke presude.

26. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a. Tužitelju je po Tarifi o nagradi i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7. točka 1.) u iznosu od 1.000,00 kn, trošak zastupanja na ročištima od 8. prosinca 2020. i 27. travnja 2022. (Tbr. 9. točka 1.) svako u iznosu od po 1.000,00 kn, što ukupno iznosi 3.000,00 kn. Stoga je u odnosu na trošak odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

U Splitu 19. svibnja 2022.

Sudac

Marija Balić Jurišić,v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke može se izjaviti žalba. Žalba se podnosi u roku od 15 dana ovom sudu u tri primjerka, a za Visoki trgovački sud Republike Hrvatske.