Posl.br. 18 P-170/2019

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Katarini Franković pravnoj stvari tužitelja E. O. - dioničko društvo za osiguranje imovine i osoba i druge poslove osiguranja, OIB….., Z. zastupanog po punomoćniku M. V. odvjetnici u G. & P. odvjetničko društvo d.o.o., protiv tuženika ad 1. L. D.1. K., OIB……, G., zastupan po punomoćniku D.2. O., odvjetniku u D.3. i tuženika ad 2. UPRAVA, OIB ……, D., zastupan po punomoćniku T. S., odvjetniku u D., uz sudjelovanje umješača na strani tuženika ad 2 CESTE d.d., radi isplate 17.217,87 kuna, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. travnja 2022. godine u prisutnosti punomoćnice tužitelja, punomoćnika tuženika pod 1., te prisutnosti zamjenika punomoćnika tuženika ad 2 A.1. M., odvjetnika u D. i punomoćnika umješača A.2. V. diplomiranog pravnika zaposlenika umješača, radi isplate 15.037,77 kuna, objavljenoj dana 19. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Dužni su solidarno tuženici L. D. K., OIB …., G. i UPRAVA, OIB …., D., na ime regresa isplatiti tužitelju E. O. d.d., ….., Z., iznos od 17.217,87 kuna sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 28.3.2018.g. do isplate, obračunata po eskontnoj stopi HNB, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.8.2015. g. do isplate, obračunato uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe"

II Nalaže se tužitelju u roku petnaest dana naknaditi tuženiku ad 1 iznos od 8.750,00 kuna na ime parničnog troška, te se nalaže tužitelju u roku petnaest dana naknaditi tuženiku ad 2 iznos od 8.750,00 kuna na ime parničnog troška.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 01.01.2018.g. došlo do prometne nezgode na način da je na vozilo naletjela divlja svinja te da je uslijed toga došlo do materijalne štete na vozilu, te da je tužitelj temeljem police osiguranja na ime materijalne štete isplatio 17.217,87 kuna, te kako su za nezgodu i nastanak nezgode solidarno odgovorni tuženici i to tuženik ad 1 kao ovlaštenik lova u lovištu iz kojeg je divlja svinja istrčala, kao i iz činjenice gospodarenja lovištem radi čega odgovara za štetu po objektivnoj odgovornosti, a tuženik ad 2 je propustio postaviti odgovarajuću prometnu signalizaciju.

2. Tuženik ad 1 u odgovoru na tužbu prigovara stvarnoj nadležnosti Trgovačkog suda, te promašenosti pasivne legitimacije navodeći da je uredno postavio zahtjev za postavljanje prometnih znakova opasnosti, te je u cijelosti postupio u skladu sa zakonskim ovlaštenjima. Ističe da do nezgode nije došlo naletom na divlju svinju.

3. Tuženik ad 2. u odgovoru na tužbu ističe da je zatražio od društva Dubrovnik ceste d.d. da postavi prometni znak 19. prosinca 2011.g. koji znak je i postavljen na dionici ceste, te kako je postupio u skladu sa zahtjevom lovoovlaštenika nije odgovoran za štetu. Ističe da sud obavijesti treću osobu D. c. d.d. o predmetnoj parnici.

4. U smislu čl.211. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19- dalje: ZPP), sud je dopisom posl. br. P-170/2019 od 3. ožujka 2021. godine obavijestio D. c. d.d. o otpočetoj parnici,koje društvo je podneskom od 21. travnja 2021. godine prijavilo svoje sudjelovanje u ovoj parnici kao umješča na strani tuženika pod 2., pa je sud rješenjem br. P-170/2019 od 23. travnja 2021. godine smatrajući da isti ima pravni interes za sudjelovanje dopustio miješanje na strani tuženika pod.2.

5. Umješač se tijekom postupka pridružio navodima tuženika pod.2. te je dostavio ophodarski dnevnik na okolnost urednog izvršavanja obveze održavanja i ophodnje predmetne dionice.

6. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu i to: prijava i zahtjev za naknadu štete iz AK predmet 182203200004 sa prilozima, potvrda pu D.- n., PPP D. od 3.1.2018., polica kasko osiguranja br 831299802, izvid štete 182203200004/1, dopunski izvid štete 182203200004/2, račun 163/400/51, fotografije u odštetnom zahtjevu 1822 0320 0004, prometna dozvola, potvrda o izvršenom plaćanju, sporazum o izvansudskoj nagodbi, regresni zahtjev od 14.3.2018., regresni zahtjev - opomena od 22.11.2018., dopis s povratnicom i potvrdom o primitku pošiljke od 8.12.2011., dopis od 19.12.2011., dopis od 8.12.2011., privremena situacija br. 6 od 31.1.2012., popis izvršenih radova redovitog održavanja, ulošci građevinske knjige D. c. d.d. Sud je izveo i dokaz saslušanjem svjedoka J. M. i A. V., dok daljnje dokaze nije bilo potrebe izvoditi jer je na temelju izvedenih dokaza sud utvrdio relevantne činjenice na temelju kojih je mogao donijeti nedvojbenu odluku.

7. Svjedokinja J. M. iskazuje da se nezgoda dogodila na staru godinu te da inače ne vozi brzo a tada da je vozila oko 40 km na sat i da je protrčala divlja svinja i udarila ju u auto najvjerojatnije misli svojoj stražnjicom i to s desne strane. Ističe da je na vozilu nastala šteta, slomljena prednja maska, hauba je navodi cijela bila podignuta, te da je tada zvala policiju da izađu na očevid. Mislim da tu nije bilo znaka za oprez da postoji divljač, te da to nije širok put iako su dvije trake i da je svinja brzo istrčala, te da nije ubila tu divlju svinju jer nakon udarca je ona pošla dalje, ali da je na autu bilo dlaka i vidjelo se o čemu se radi. Posebno upitana ne zna je li imala ugovor sa suprugom ili leasing kućom za korištenjem vozila ali da je ona to vozilo vozila i vozi ga stalno. Upitana gdje se točno dogodila nezgoda odgovara da ima jedan mali put koji je odnijela voda ogradu, a ne znam da je tu ograda uopće bila ali divlja svinja da je "preletila" cestu.

8. Svjedok A. V. potvrđuje da je doista njegov potpis na listu spisa 9, te da se ne sjeća konkretnog događaja jer se radi o 2018. godini, ali da ako je tako potpisao onda se to i dogodilo, te da je tu samo konstatiran događaj da se dogodio, a koliko vidi nije se išlo na nečiju krivnju. Odgovara da nisu utvrđivali ničiju odgovornost, jer da je bilo drugačije na toj potvrdi bi pisalo tko je dužan platiti kaznu tj. tko je okrivljen. Nije bio na mjestu događaja, te misli da se ne postavlja žičana ograda na županijske ceste kao zaštita naleta divljači.

9. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako svaki dokaz zasebno tako i sve dokaze zajedno, a na osnovi odredbe čl. 8. ZPP, ovaj sud je zaključio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan ni u odnosu na tuženika pod 1 ni pod.2..

10. Predmet ovog spora je isplata iznosa od 17.217,87 kuna na ime naknade štete koju je tužitelj isplatio svom osiguraniku za materijalnu štetu nastalu na vozilu u štetnom događaju kada je na vozilo osiguranika tužitelja naletila divlja svinja.

11. Kako su na tužitelja isplatom naknade iz osiguranja svome osiguraniku prešla po samom zakonu sva prava do visine isplaćene naknade, to tužitelj temeljem čl. 963. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO), je aktivno legitimiran potraživati utuženi iznos prema osobi za koju smatra da je odgovorna za nastalu štetu.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj pod.1. lovoovlaštenik na području kroz koje prolazi cesta na kojoj je nastala šteta, te da je tuženik pod 2. društvo koje upravlja Županijskom/javnom cestom.

13. U predmetnoj pravnoj stvari sporna je odgovornost tuženika pod.1. i tuženika pod 2., dinamika nastanka štetnog događaja i visina tužbenog zahtjeva.

14. Članak 50. Zakona o cestama koji je bio na snazi u vrijeme predmetne nezgode (NN br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14) glasi: „(1) Za štetu trećim osobama nastalu na javnoj cesti zbog naleta na divljač odgovara se po osnovi krivnje. (2) Pravna osoba koja upravlja javnom cestom, odnosno koncesionar odgovara za štetu iz stavka 1. ovoga članka nastalu na javnoj cesti ukoliko javna cesta, na zahtjev osobe koja gospodari lovištem, nije označena prometnom signalizacijom i opremom sukladno posebnim propisima.“

15. Člankom 1045. ZOO-a tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

16. Dakle, krivnja pravne osobe koja upravlja cestom može se sastojati samo u propustu da postavi posebnu signalizaciju i znakove koji će sudionike u prometu upozoravati na opasnost od mogućeg naleta na divljač.

17. Iz provedenog dokaznog postupka i stanja spisa proizlazi da je tuženik pod.1. Lovačko društvo sukladno čl. 50. Zakonu o cestama i podnio zahtjev tuženiku pod.2. kao osobi koja upravlja cestom da postavi prometnu signalizaciju sa popisom lokacija - dopisa tuženika pod.1. od 8. prosinca 2011. godine, a da tuženik pod 2. dopisom od 19.12.2011.g. podnio zahtjev društvu umješača D. c. d.d. kojim traži postavljanje prometnih znakova sukladno dopisu društva od 8. prosinca 2011.g.

18. Iz spisu priložene privremene situacije izdane od društva D. c. d.d. sa podacima o izvršenim radovima u mjesecu siječnju 2012.g., te listovima građevinske knjige je vidljivo da je društvo umješača po nalogu tuženika ad 2 i postavilo prometne znakove A 44 – divljač na cesti na dionici županijske ceste br 6239od km 5 i 900 m do km 13 i 900 m.

19. Radi svega prethodno navedenog sud nalazi da na strani tuženika pod 2. koji odgovara po načelu krivnje nije bilo propusta u postupanju jer je obavijestio umješača o potrebi postavljanja prometne signalizacije zbog divljači po prethodnoj obavijesti tuženika ad 1 te je ista signalizacija i postavljena.

20. Tuženik pod 1.odgovara po čl. 1064. ZOO-a, a prema kojem za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi, po načelu uzročnosti za štetu koja je nastala naletom divljači na automobil na javnoj cesti odgovara lovačko društvo koje gospodari lovištem jer je divljač u takvim okolnostima opasna stvar, dok se isti može osloboditi odgovornosti u smislu čl. 1067. ZOO-a ako dokaže da šteta potječe od nekog nepredvidivog uzroka koji se nalazi izvan stvari, a koji se nije mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti odnosno ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao izbjeći, ni otkloniti.

21. Sud nalazi da je tuženik pod.1. poduzeo mjere u smislu čl. 76. i 77. Zakona o lovstvu koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja (na snazi od 08.07.2017. do 16.11.2018., Narodne novine 140/05, 75/09, 153/09, 14/14, 21/16, 41/16, 67/16, 61/17) a koji se primjenjuje temeljem čl. 101 trenutno važećeg Zakona o lovstvu (Narodne novine 99/18 i 32/2019) za sprečavanje šteta od divljači i da je podnio zahtjev prema tuženiku pod.2., sukladno čl. 50. Zakona o cestama još 2011. godine, za postavljanje prometne signalizacije sukladno posebnim propisima, radi čega sud smatra da je poduzeo potrebne radnje kako bi otklonio mogućnost nastanka štete od divljači u smislu odredbi Zakon o lovstvu i Zakona o cestama.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. i čl. 155 ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva oba tuženika (l.s. 220,221), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tuženika ad 1 i to:

- za podnesak kojim odgovara na tužbu od 100 bodova (Tar.br. 8.toč.1. OT-a), te za 2 obrazložena podneska u postupku po 100 bodova po svakom podnesku (Tar.br. 8. Toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 3.3.20, 31.5.21., 27.4.22.,. po 100 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), za ročišta na kojima se samo raspravljalo o procesnim stvarima od 6.10.21 i 31.1.22.g. (Tar.br. 9.toč. 2 OT-a) po 50 bodova po ročištu, što ukupno iznosi 700 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 7.000,00 kuna sa PDV-om temeljem Tar.br. 42 je iznos 8.750,00 kuna,

te u odnosu na troškove tuženika da 2 i to:

- za podnesak kojim odgovara na tužbu od 100 bodova (Tar.br. 8.toč.1. OT-a), te za 1 obrazloženi podnesak u postupku po 100 bodova po svakom podnesku (Tar.br. 8. Toč. 1 OT-a), te za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 10.2.20, 3.3.20, 31.5.21., 27.4.22. po 100 bodova po svakom ročištu (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), za ročišta na kojima se samo raspravljalo o procesnim stvarima od 6.10.21 i 31.1.22.g. (Tar.br. 9.toč. 2 OT-a) po 50 bodova po ročištu, što ukupno iznosi 700 bodova što temeljem Tar.br. 50. OT-a iznosi 7.000,00 kuna sa PDV-om temeljem Tar.br. 42 je iznos 8.750,00 kuna, pa je tako odlučeno kao u toč. II izreke rješenja.

23. Zbog navedenog, temeljem spomenutih propisa odlučeno je kao u izreci.

U Dubrovniku, dana 19. svibnja 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.