P-11041/15.
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužiteljice:
M. G.-B., OIB: …, C. P., koju
zastupa punomoćnik J. D., odvjetnik iz K. L., protiv tuženika: 1. M. G., OIB: …,
Z., 2. V. R., OIB: …, Z., I. G.
pok. A., K. S., 4. M. D., Ž., 5.
V. Ć., K. N., 6. I. G. B., S.,
7. A. G., K. S., 8. R. B., K.
K., 9. B. G., K. N.,
10. M. G., K. N., 11. R. G., K.
N., 12. M. G. P., T., 13.
L. G. C., T., 14. D. G., K.
S., 15. M. R., OIB: …, T.,
i 16. V. T., OIB: …, T., tuženici pod 1.
i 2. zastupani po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva S. i R., Z.,
tuženici od 3. do 12. i od 14. do 16. zastupani po
punomoćniku P. T., odvjetniku iz S., tužena pod 13. zastupana
po punomoćnici I. C. C. iz Z., radi utvrđenja prava
vlasništva, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 4. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice J. D., odvjetnika iz K. K.,
tuženika pod 3. I. G. i zamjenika punomoćnika tuženika od 3. do 12. i od 14. do 16. H. B., odvjetnika iz S., 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev:
"1. Utvrđuje se da je tužiteljica G.-B. M. vlasnica za cijelo čest. zem.
26/10 k.o. K. L. pa je slijedom toga ovlaštena da na temelju ove presude u odnosu prema tuženicima zatraži i postigne u zemljišnim knjigama za k.o. K. L. na čest. zem. 26/10 upis prava vlasništva za 18936/39771 dijela cjeline na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika pod 1. G. M. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 2. R. V. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 3.
G. I. za 789/39771 dijela cjeline, pod 4. D. M. za 789/39771 dijela cjeline, pod 5. Ć. V. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 6. G. B.
I. za 1052/39771 dijela cjeline, pod 8. B. R. za 1052/39771 dijela cjeline,
pod 9. G. B. za 1052/39771 dijela cjeline, pod 10. G. M. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 11. G. R. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 12. G. P. M. za 1578/39771 dijela cjeline, pod 13. G. C. L. za 1578/39771 dijela cjeline, R. M. kao pravnog prednika tuženika pod 17. R. M. za 1578/39771 dijela cjeline, G. A. kao pravnog prednika tuženika pod 7.
pod 3. i pod 15. za 789/39771 dijela cjeline, D. M. kao pravnog prednika tuženika pod 16. za 789/39771 dijela cjeline.
2. Dužni su tuženici u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici parnični trošak zajedno sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od donošenja presude pa do isplate po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene zakonske zatezne kamate uvećane za eskontnu stopu HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećano za 5 % poena."
II. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženicima od 3. do 12. i od 14. do 16. u iznosu od 98.225,00 kuna, dok se za više traženih u iznosu od 16.337,50 kuna, trošak odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. U tužbi, zaprimljenoj 17. studenog 2015., se navodi da su u zemljišnim knjigama za k.o. K. L. na čest. zem. 26/10 z.u. 2030 uz ostale suvlasnike upisani i tuženici ukupno za 18936/39771 dijela. Upisani suvlasnik A. G. je umro, a njega su na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem O-232/07. u odnosu na predmetnu nekretninu naslijedili tuženici A. G., I. G. i D. G.. Upisana suvlasnica M.
D. je umrla, a nju je na temelju rješenja o nasljeđivanju pod poslovnim brojem O- 307/06. naslijedio tuženik I. D.. Predmetna nekretnina u naravi predstavlja stojnu kuću tlocrtne površine 408 m2, dvorišta u površini od 576 m2 i vrta u površini od 760 m2. Međutim, stvarni vlasnik i posjednik predmetne nekretnine je tužiteljica koja je istu stekla na temelju ugovora od darovanju sklopljenog između nje i njenog sada pok. oca Č. K. M. pok. I. od 14. travnja 2010. te na
temelju kupoprodajnog ugovora sklopljenog sa pok. G. M. pok. A. kao prodavateljicom 29. listopada 1999. Naime, otac tužiteljice M. Č.
K. je još 1991. kupio od sada pok. M. G. pok. A. 700 m2 od
nekada temeljne čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Tužiteljica je na temelju ugovora o prodaji od 29. listopada 1999. kupila od M. G. pok. A. još 1.044 m2
nekada temeljne čest. zem. 26/1. Naknadno je izvršena parcelacija temeljne čest. zem. 26/1 k.o. K. L. te je od dijela te nekretnine u ukupnoj površini od 1.744
m2 (što u naravi predstavlja zbroj površina koje su kupili M. Č. K. i površine koju je 1999. kupila tužiteljica) formirana nova podčestica 26/10 koja je predmet ovog postupka. Tuženici su pravni sljednici pok. M. G. pok. A. te su se na predmetnoj nekretnini upisali kao suvlasnici na temelju rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. od 7. travnja 2003. pod poslovnim brojem O- 264/03. te gore citiranih rješenja o nasljeđivanju. Na spornoj nekretnini tužiteljica je odmah nakon kupnje još 1991. od strane njenog oca sada pok. M. Č. K. uz sudjelovanje njene obitelji sagradila zgradu koja u naravi predstavlja stambeno poslovni objekt te od tada nesmetano posjeduje i koristi spornu nekretninu kao svoje vlasništvo. Predmetna nekretnina je u cijelosti omeđena sa zidovima te predstavlja jedinstvenu posjedovnu cjelinu. Iz svega navedenog razvidno je da je tužiteljica stvarna i jedina vlasnica i posjednica čest. zem. 26/10 k.o. K. L. već preko 20 godina pa je očito da su se ispunili svi zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću stoga predlaže sudu donijeti presudu kojom će se utvrditi vlasnicom za cijelo predmetne nekretnine uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika, odnosno njihovih pravnih prednika.
2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 9. ožujka 2017., tuženici od 3. do 7., od 9. do 13. su naveli kako spore tužbu u površini preko 700 m2, odnosno spore tužbu za površinu nekretnine od 1.044 m2 te predlažu istu odbiti i obvezati tužiteljicu za snašanje parničnog troška tuženicima. Osporava se i vrijednost predmet spora koja je paušalno određena u tužbi. Tužiteljica u tužbi navodi kako je spornu nekretninu čest. zem. 26/10 k.o. K. L., nastalu od izvorne čest. zem. 26/1 k.o. K. L. stekla na temelju darovnog ugovora sklopljenog s njenim ocem M.
Č. K. 14. travnja 2010., a koji bi predmetnu nekretninu stekao od
pok. M. G., pravne prednice tuženika. Pravna prednica tuženika M.
G. je ugovorom od 26. travnja 1991. M. Č. K., pravnom
predniku tužiteljice, prodala 700 m2 izvorne čest. zem. 26/1 k.o. K. L.,
odnosno sporne nekretnine 26/10 k.o. K. L.. To je jedini ugovor koji su pravna prednica tuženika i pravni prednik tužiteljice uredno sklopili i za koji je isplaćena cjelokupna kupoprodajna cijena pa tuženici ne spore vlasništvo tužiteljice u površini od 700 m2. Na tom dijelu nekretnine tužiteljica je sagradila bespravan objekt, dok je ostatak sporne čest. zem. 26/10 k.o. K. L. u vlasništvu tuženika. Naime, iz tužbe proizlazi da je 29. listopada 1999. sklopljen ugovor kod javnog bilježnika S. Z. kojim bi pravni prednik tužiteljice navodno kupio površinu od 1.044 m2, ali tuženici spore navedeni ugovor kao i miran, a posebno pošten posjed tužiteljice više od 20 godina. Činjenica je da postoje dva istovjetna ugovora od 29. listopada 1999. po kojima je navodno pravna prednica tužitelja ovjerila potpis 19. studenog 1999. pod poslovnim brojem Ov-8697/99. a pregledom koje ovjere je na drugoj stranici i laiku jasno kako se ne radi o istovjetnim ugovorima, već je jedan potpisan navodno dva puta od M. G., a drugi samo jednom, dok je potpis javnog bilježnika očigledno različiti na tim ovjerama koje se vode pod istim poslovnim brojem. Posebno se naglašava kako je javni bilježnik izdao i potvrdu o navodnoj prodaji iz koje proizlazi da je pok. M. G., pravna prednica tuženika, prodala svih 2.149 m2, odnosno 2149/4419 idealnog dijela izvorne nekretnine označene kao čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Sama činjenica da se jedna obična ovjera potpisa pretvorila u ovjeru dva ugovora s tri potpisa prodavateljice i potvrdu javnog bilježnika s još jednim navodnim potpisom prodavateljice, ali za veću prodajnu površinu ukazuje na istinitost navoda odgovora na tužbu. Pri tome se ističe kako je tužiteljica uz tužbu dostavila neuredan prijavni list od 18. listopada 1999. na temelju kojeg je tražila upis posjeda na ukupno 1.835 m1, a koji nije potpisan i kojim se cijepa susjedna čest. zem. 26/2 i formira čest. zem. 26/6 od 91 m2, koji pravni prednik tužiteljice nikada nije kupio ni platio. Iz ovakvog postupanja pravnog prednika tužiteljice jasno proizlaze njegove namjere, kao i namjere tužiteljice.
Tuženici ukazuju na činjenicu da je njihovoj pravnoj prednici u više navrata uzimana pa vraćana poslovna sposobnost, a da je ona za svog života vodila dnevnik iz kojeg jasno proizlazi da joj od strane pravnog prednika tužiteljice nikada nije plaćena kupoprodajna cijena za 1.044 m2, a za koji ugovor je vjerovala da potpisuje s T. G., srodnikom tužiteljice koji je vodio cijeli posao, ali i da je nazivala punomoćnika tužiteljice upravo radi plaćanja kupoprodajne cijene. Dakle, pravni prednik tužiteljice, pa tako ni tužiteljica nisu ispunili svoju ugovornu obvezu plaćanja kupoprodajne cijene zbog čega ne mogu tražiti utvrđenje prava vlasništva, niti izdavanje isprave podobne za uknjižbu tog prava od pravnih sljednika pok. M. G., a s obzirom na načelo istodobnosti ispunjenja ugovornih obveza.
Kada se analiziraju svi ugovori koji su sastavljani vezano za nekretnine vlasništvo pravne prednice tuženika s obitelji tužiteljice, onda je jasno da je sklapano više ugovora, da su pravnoj prednici tuženika kao starijoj osobi podmetani brojni ugovori o kupoprodaji, a o čemu svjedoči i ugovor od 18. listopada 2001. kojeg nije potpisala pravna prednica tuženika, već samo tužiteljica. Iz dnevničkih zapisa pok. M.
G. također proizlazi da je ona kao starija i nemoćna osoba bila forsirana sa svih strana radi potpisivanja dostavnica ugovora, a posebno dostavnica kod Područnog ureda za katastar te ugovora koji se odnosi za
tuženike spornih 1.044 m2 predmetne nekretnine koji joj je prema njenim zapisima podmetnut i za koju nekretninu joj nije isplaćen nikakav iznos novaca. Tužiteljica nije u mirnom posjedi nekretnine označene kao čest. zem. 26/10, a posebno 26/6, jer je vezano za nekretninu označenu kao čest. zem. 26/6 postojao spor koji je tužiteljica izgubila u predmetu tadašnjeg Općinskog suda u K. L. pod poslovnim
brojem P-353/03., a tuženi su tu nekretninu prodali trgovačkom društvu F. d.o.o. U tim sporovima sudjelovala je tužiteljica pa se ne može govoriti o njoj kao mirnom, a posebno ne kao poštenom i zakonitom posjedu, budući s pravnom prednicom tuženika pok. M. G. nikada nije sastavljen ugovor koji bi bio uredno sastavljen i konzumiran, a posebno ne onaj koji bi bio pododban za uknjižbu prava vlasništva.
Slijedom iznijetog tuženici priznaju vlasništvo tužiteljici na 700 m2 sporne nekretnine, dok ga spore za 1.044 m2 te u tom dijelu predlažu tužbu odbiti i obvezati tužiteljicu na snašanje parničnog troška tuženicima.
3. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 20. ožujka 2017., tuženici pod 1. i 2. su istakli prigovor promašene pasivne legitimacije u odnosu na A. G. i D.
G. koji nisu uknjiženi vlasnici predmetne nekretnine čest. zem. 26/10 k.o. K. L. i koji suprotno navodima tužiteljice nisu naslijedili uknjiženog vlasnika A.
G. u odnosu na predmetnu nekretninu, a što je razvidno iz rješenja o nasljeđivanju te D. G.. Istinit je navod tužiteljice da je otac tužiteljice pok. M. Č. K. na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1991.
sklopljenog s prednicom tuženika pok. M. G. stekao vlasništvo kat. čest.
26/1 k.o. K. L. koja je tada bila upisana u z.u. 2030 u 700/4419 dijela.
Međutim, pok. M. Č. K., prednik tužiteljice uknjižio je pravo
vlasništva na kupljenom dijelu nekretnine na temelju rješenja naslovnog suda od 23. siječnja 1992. Nakon toga prednik tužiteljice prenio je pravo suvlasništva stečenih 700/4419 dijela čest. zem. 26/1 na tužiteljicu ugovorom o darovanju od 14. travnja 2010. Tuženici dostavljaju dio povijesnog izvatka za kat. čest. 26/1 k.o. K. L.
iz kojeg je vidljivo da je kat. čest. 26/1 k.o. K. L. nakon stjecanja suvlasništva od prednika tužiteljice parcelacijom cijepana na niz čestica i to kat. čest. 26/1, 26/5, 26/7, 26/10, 26/11, 26/12 i 26/12, sve k.o. K. L.. Tužiteljica je kao sljednica pok. M. Č. K. koji je kupoprodajnim ugovorom od 26. travnja 1991. stekao 700/4419 dijela kat. čest. 26/1 k.o. K. L. i danas uknjižena na 173/1093 dijela što odgovara 700/4415 dijela koje je stekao pok. M. Č. K., kat. čest. 26/1 z.u. 3046 k.o. K. L., 6300/39771 dijela, što odgovara 700/4415 dijela kat. čest. 26/12 z.u. 2030 k.o. K. L., 6300/39771
dijela, što odgovara 700/4415 dijela čest. zem. 26/10 z.u. 2030 k.o. K. L..
Dakle, tužiteljica je suvlasnica kat. čestica koje su parcelacijom nastale od kat. čest. 26/1 k.o. K. L.. Tužiteljica je kao suvlasnica navedenih čestica ovlaštena zahtijevati razvrgnuće suvlasničke zajednice s tuženicima nastale na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1991. kojim je prednik tužiteljice stekao od prednice tuženika 700/4415 dijela čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Radi razvrgnuća suvlasničke zajednice tužiteljica je ovlaštena pokrenuti postupak razvrgnuća suvlasničke zajednice sukladno članku 48. ZV-a. U slučaju sudskog razvrgnuća bez sporazuma stranaka o načinu razvrgnuća, sud će nekretninu koja je predmet razvrgnuća podijeliti geometrijski na način da svaki od suvlasnika stekne samovlasništvo nad određenim dijelom, a ako to nije moguće bez da se znatno umanji vrijednost, sud će odrediti prodaju nekretnine i diobu kupovnine razmjerno suvlasničkim dijelovima (članak 50. ZV-a). Međutim, tužiteljica u ovom postupku zahtjeva razvrgnuće suvlasničke zajednice na način da se ista utvrdi samovlasnicom čest. zem. 26/10 k.o. K. L., površine 1.044 m2, a zadrži suvlasničke dijelove na preostalim česticama koje su nastale cijepanjem i to čest. zem. 26/1, površine 1093 m2 i čest. zem. 26/12 površine 36 m2, sve k.o. K. L.. Predloženim načinom razvrgnuća suvlasničke zajednice tuženici bi na predmetnoj nekretnini izgubili dotadašnje suvlasničke dijelove u korist tužiteljice, a na ostalim nekretninama nastalim u parcelaciji čest. zem. 26/1 k.o. K. L. tužiteljica i tuženici ostali bi suvlasnici u jednakim omjerima. Ističu kako ovakav način razvrgnuća nije moguć niti dopušten te se istom protive.
Osporavaju da je tužiteljica na temelju ugovora o prodaji od 29. listopada 1999. od prednice tuženika pok. M. G. kupila 1.044 m2 čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Naime, tužiteljica nije pok. M. G. isplatila kupoprodajnu cijenu
unatoč ugovorenoj odredbi iz točke III. ugovora u kojoj se navodi da je ista isplaćena prije sklapanja ugovora o prodaji. Zbog navedenog, prednica tuženika pok. M.
G. odbila je izmijeniti sklopljeni ugovor o prodaji s tužiteljicom, odnosno odbila je tužiteljici izdati ispravu podobnu za upis prava vlasništva na dijelu čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Ističu da su kod pok. M. G. pronašli dnevnik u kojem se ista osvrće na namjeravanu prodaju 1044/4419 dijela čest. zem. 26/1 k.o. K. L. G. na sljedeći način: u 2000. "(neplaćen) fotokopirao ugovor sa
T. G. za 1044 m2 G. od 29. listopada 1999., kupio", u
2001. "16,45 došao pomoćnik odv. B. po ostale papire. Dala i fotokopiju podmetnutog ugovora za 1044 m2 zemlje", "Naziv. (ili sutra) G. – brat – da ću dati tužbu na njega i mamu za krivotvor. ugovora.", "došao račun za vodu T. G..
Nazvala – on se javio. Dogov. se poslati sestru da plati račun. Dogovorio se da J.
D. umjesto predmet. ugovora napravi uredni.". Tuženici dodatno ističu da je tužiteljica očito iskorištavajući siromaštvo, starost i ograničenu sposobnost za rasuđivanje prednice tuženika s istom poduzimala, odnosno nastojala poduzeti niz poslova nastojeći na štetu prednice tuženika ostvariti znatnu imovinsku korist. Naime, u izvatcima iz dnevnika prednice tuženici su pronašli bilješku o posudbama novaca u iznosima od 20,00 i 10,00 kuna te prodaji knjiga antikvarijatu od strane prednice. Tuženicima je nelogično da bi njihova prednica tijekom 2001. prodavala knjige i posuđivala takve novčane iznose nakon što je 2 godine ranije prodala zemljište po cijeni od 350.000,00 kuna koji je iznos 1999. predstavljao pravo bogatstvo. Međutim, prednica tuženika je očito u konačnici odbila s tužiteljicom sklopiti dio ponuđenih ugovora o prodaji kao i istoj izdati tabularne isprave na temelju kojih bi tužiteljica uknjižbom stekla pravo vlasništva unatoč neisplati kupoprodajne cijene. U prilog navedenog, ističe se da je tužiteljica protiv tuženika pokrenula i vodila sudski postupak pod poslovnim brojem P-353/03. radi izdavanja tabularne isprave u odnosu na čest. zem. 26/6 i dio čest. zem. 26/2, sve k.o. K. L. tvrdeći da je i te nekretnine kupila od prednice tuženika te da od kupnje iste posjeduje, ali zbog nedostatka kupoprodajnog ugovora podobnog za provedbu uknjižbe nikada nije uknjižila svoje pravo vlasništva. U provedenom sudskom postupku sud je utvrdio da tužiteljica predmetne nekretnine nije kupila od pok. M. G. slijedom čega je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice. Budući tužiteljica stečenim suvlasničkim dijelom čest. zem. 26/1 k.o. K. L. nije stekla, niti mogla steći samovlasništvo čest. zem. 26/10 k.o. K. L., tuženici predlažu odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da im naknadi troškove postupka.
4. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 12. travnja 2019., tužena pod 8. R. B. je osporila u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev te predložila isti odbiti. Pridružila se ostalim suvlasnicima i njihovim odgovorima na tužbu.
5. Podneskom od 20. lipnja 2017. tužiteljica je uredila tužbu na način da povlači tužbu u odnosu na M. R. i proširuje tužbu u odnosu na M. R. kao
nasljednika pok. M. R..
5.1. Podneskom od 29. lipnja 2017. tužiteljica je povukla tužbu u odnosu na tuženika I. D..
5.2. Podneskom od 22. rujna 2017. tužiteljica je proširila tužbu u odnosu na M. R. i V. T..
6. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-11041/15. od 16. kolovoza 2017. utvrđeno je da je tužba u odnosu na tuženika M. R. i I. D.
povučena.
6.1. Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem P-11041/15. od 4. rujna 2017. odbačena je tužba u odnosu na tuženika M. R..
6.2. II° Rješenjem Županijskog suda u S. B., Stalna služba u P.
pod poslovnim brojem 15 Gž-1198/2017-2 od 8. siječnja 2019. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem P-11041/15. od 4. rujna 2017.
6.3. Na ročištu od 1. srpnja 2019. V. T. i M. R., nasljednici M. R., pristali su na proširenje tužbe.
7. Tijekom postupka izveden je dokaz čitanjem zk izvatka za z.u. 2030 k.o. K. L., ugovora o prodaji od 29. listopada 1999. ovjeren kod javnog bilježnika
S. Z. iz S. pod poslovnim brojem Ov-8697/99., rješenja Općinskog suda u S., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-2205/91-DP/DP od
23. siječnja 1992., kopije katastarskog plana broj 17 za k.o. K. L., posjedovnog lista broj 1747 k.o. K. L., prijavnog lista od 18. listopada 1992. Klasa: …, rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. pod
poslovnim brojem O-232/07., UPP/OS-260/07. od 21. rujna 2007., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-264/03. od 7. travnja 2003., rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem O-307/06., UPP/OS-34/07. od 26. veljače 2007., zapisnika javnog bilježnika S. Z. iz S. pod poslovnim brojem OV-8697/99. od 19. studenog
1999., dnevnički izvadak pok. M. G., zapisnika Ministarstva
od 1. kolovoza 2003., ugovora o prodaji od 18. travnja 2001.,
tužbe od 7. kolovoza 2003. pod poslovnim brojem P-353/03., presude i rješenja Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem P-353/03. od 4. prosinca 2006., II° rješenja Županijskog suda u S. od 22. prosinca 2016. pod poslovnim brojem Gž-2387/16., tužbe od 30. studenog 2015. pod poslovnim brojem Psp- 499/15., tužbe od 23. listopada 2015., rješenja o dosudi Trgovačkog suda u S.
pod poslovnim brojem 14. St-173/2012. od 29. listopada 2015., identifikacije na čest. zem. 26/1 i 26/2, sve k.o. K. L., zapisnika Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem K-310/11. od 25. studenog 2013., povijesnog zk izvatka za čest. zem. 26/1 z.u. 2030 k.o. K. L., zk izvatka za z.u. 3046 k.o. K. L., zk
izvatka za z.u. 2030 k.o. K. L., saslušanjem tužiteljice M. G. – B.,
tuženika pod 3. I. G., tuženika pod 14. D. G. u svojstvu parničnih
stranaka, svjedoka T. G., D. E. G., Z. K.,
D. S., A. Č.-K., J. M., pisanog nalaza i
mišljenja od 31. siječnja 2020. sudskog vještaka A. B..
8. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
9. Među strankama sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva.
10. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
11. Čitanjem zk izvatka za z.u. 2030 k.o. K. L. utvrđeno je da su na nekretninama označenim kao čest. zem. 26/10 i čest. zem. 26/12 kao suvlasnici upisani M. Č.-K. pok. I. za 6300/39771 dijela, I. A.
sin A. za 4500/39771 dijela, F. K. pok. A. za 5535/39771 dijela,
A. Č. J. za 4500/39771 dijela, M. G. za 1578/39771 dijela,
V. R. za 1578/39771 dijela, I. G. pok. A. za 789/39771 dijela, A.
G. za 789/39771 dijela, M. D. za 789/39771 dijela, V. Ć. ž. V. rođ. G. za 1578/39771 dijela, M. R. za 1578/39771 dijela, I. B. G. M. za 1052/39771 dijela, R. B. za 1052/39771 dijela,
B. G. za 1052/39771 dijela, M. G. za 1578/39771 dijela, R. G. za 1578/39771 dijela, M. P. G. za 1578/39771 dijela, L. C. G. za 1578/39771 dijela i M. D. za 789/39771 dijela.
12. Čitanjem ugovora o prodaji od 29. listopada 1999. ovjeren kod javnog bilježnika S. Z. iz S. pod poslovnim brojem Ov-8697/99. utvrđeno je
da je isti sklopljen između M. G. pok. A. kao prodavateljice i M. G. –
B. ž. M. kao kupca te da istim stranke suglasno utvrđuju:
- da je prodavateljica suvlasnica čest. zem. 26/1 k.o. K. L. za 2146/4419 dijela - da prodavateljica izjavljuje da prodaje sa svim pravima i pripatcima 1044/4419 dijela cjeline čest. zem. 26/1 k.o. K. L., a što u naravi predstavlja parcelu u površini od 1.044 m2, a kupac da upravo navedeno kupuje
- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 350.000,00 kuna, a koji iznos je kupac već isplatio prodavateljici što ista potvrđuje potpisom ugovora
- da su stranke suglasne da se kupac nalazi u materijalnom posjedu prodanog dijela predmetne nekretnine
- da prodavateljica ovlašćuje kupca da na temelju ugovora, a bez njenog daljnjeg sudjelovanja u zemljišnim knjigama za k.o. K. L. izvrši upis prava vlasništva na prodanom dijelu predmetne nekretnine na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava sa imena prodavatelja
- da ugovor sadrži dva potpisa: M. G. i M. G.-Biličić.
13. Čitanjem rješenja Općinskog suda u S., Odjela za zemljišne knjige pod poslovnim brojem Z-2205/91-DP/DP od 23. siječnja 1992. utvrđeno je da se istim u zemljišnoj knjizi za k.o. K. L. dopušta uknjižba prava vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. 26/1, tijelo 1, z.u. 2030 na temelju kupoprodajnog ugovora K. N. dne 26. IV-1991.g." ovjerenog pred Općinom S. dana 12. VII-1991.g. Klasa: …. ime M. Č. – K. pok. I. za
700/4419 dijela, uz prethodno brisanje istog prava sa imena prodavatelja M.
G. pok. A..
14. Čitanjem posjedovnog lista broj 1747 k.o. K. L. utvrđeno je da je na nekretnini označenoj kao kat. čest. 26/10 ukupne površine 1.774 m2 kao posjednik za cijelo upisan T. G., M..
15. Čitanjem prijavnog lista od 18. listopada 1992. Klasa: …
utvrđeno je da se istim cijepa čest. zem. 26/1 u 26/1 i 26/10, a čest. zem. 26/2 u čest. zem. 26/2 i 26/6.
16. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem O-232/07., UPP/OS-260/07. od 21. rujna 2007. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. A. G. pok. M. te da su istog, međuostalim i na nekretnini označenoj kao čest. zem. 26/1z.u. 2030 k.o. K. L., naslijedili A.
G. rođ. V., I. G. pok. A. i D. G. pok. A. za po 1/3 dijela.
17. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u S. pod poslovnim brojem O-264/03. od 7. travnja 2003. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. M. G. pok. A. te da njenu ostavinsku imovinu predstavlja između ostalih
i nekretnina označena kao čest. zem. 26/1 z.u. 2030 k.o. K. L., a njenim nasljednicima na temelju zakona su proglašeni M. G. za 6/72 dijela, V. R. za 6/72 dijela, M. G. za 3/72 dijela, A. G. za 3/72 dijela, M.
D. za 3/72 dijela, A. D. za 3/72 dijela, V. Č. za 6/72 dijela, M.
R. za 6/72 dijela, T. G. za 4/72 dijela, R. B. za 4/72 dijela,
B. G. za 4/72 dijela, M. G. za 6/72 dijela, R. G. za 6/72 dijela,
M. G. P. za 6/72 dijela, L. G. C. za 6/72 dijela.
18. Čitanjem rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem O-307/06., UPP/OS-34/07. od 26. veljače 2007. utvrđeno je da je isto doneseno iza pok. M. D. rođ. G. pok. M. te da njenu ostavinsku imovinu predstavlja, između ostalih i izvanknjižno suvlasništvo za 3/72 dijela od 2104/4419 dijela nekretnine označene kao kat. čest. 26/1 z.u. 2030 k.o. K. L..
19. Čitanjem zapisnika javnog bilježnika S. Z. iz S. pod
poslovnim brojem OV-8697/99. od 19. studenog 1999. utvrđeno je kako je isti sastavljen na zahtjev M. G. te u istom navedeno kako je M. G. ispred
javnog bilježnika S. Z. priznala kao svoj potpis na sve primjerke ugovora o kupoprodaji kojim ona prodaje čest. zem. 26/1 k.o. K. L. za 2146/4410 dijela kupcu M. G.-Biličić.
20. Čitanjem dnevničkog izvadak pok. M. G. utvrđeno je da se u istom navodi:
- u 2000. godini: "(neplaćen) fotokopirao ugovor sa T. G. za 1044 m2 G. od 29. listopada 1999., kupio"
- u 2001. "16,45 došao pomoćnik odv. B. po ostale papire. Dala i fotokopiju podmetnutog ugovora za 1044 m2 zemlje.", "Naziv. (ili sutra) G. – brat – da ću dati tužbu na njega i mamu za krivotvor. ugovora.", "došao račun za vodu T. G..
Nazvala – on se javio. Dogov. se poslati sestru da plati račun. Dogovorio se da J.
D. umjesto podmet. ugovora napravi uredni."
21. Čitanjem zapisnika Ministarstva od 1.
kolovoza 2003. utvrđeno je da je isti sastavljen u prostorijama Ministarstva te da istom B. G. podnosi prijavu protiv
T. G. (T.) da su 31. srpnja i 1. kolovoza bez dozvole Općine
građevinskim radovima na zemlji u vlasništvu B. G. i drugih suvlasnika pa se traži hitna intervencija radi sprječavanja štete.
22. Čitanjem ugovora o prodaji od 18. travnja 2001. utvrđeno je
- da je istim utvrđena prodavateljica M. G. pok. A. i M. G.-
B. kao kupac
- da su stranke suglasne da je prodavateljica vlasnica za cijelo čest. zem. 26/6 k.o. K. L. u površini od 91 m2
- da je prodavateljica suvlasnica čest. zem. 26/2 k.o. K. L. koja ima ukupnu površinu od 5.752 m2
- da prodavateljica prodaje sa svim pravima i pripatcima u cijelosti čest. zem. 26/6 k.o. K. L. te 250/5752 dijela cjeline čest. zem. 26/1 k.o. K. L.
što u naravi predstavlja parcelu u površini od 250 m2 koja se nalazi s južne strane uz čest. zem. 26/6, a kupac izjavljuje da upravo navedeno kupuje
- da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 30.000,00 kuna, a koji iznos je kupac već isplatio prodavateljici što ista potvrđuje potpisom ugovora
- da su stranke suglasne da se kupac nalazi u materijalnom posjedu prodanih nekretnina
- da prodavateljica ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora da bez njenog daljnje sudjelovanja u zemljišnim knjigama izvrši upis prava vlasništva prodanim nekretninama na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava vlasništva sa imena prodavatelja
- da ugovor nije potpisan od strane prodavateljice.
23. Čitanjem tužbe od 7. kolovoza 2003. pod poslovnim brojem P-353/03. utvrđeno je:
- da je istu podnijela M. G.-B. protiv tuženika M. G., V. R., M. G., A. G., V. Č., M. R., T.
G., R. B., B. G., M. G., R. G., M. G.
– P. i L. G. C.
- da se istom traži donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužiteljica na temelju prodajne pogodbe sa prednikom tuženika pok. M. G. stekla pravo vlasništva za cijelo čest. zem. 26/6 i 250/7483 dijela čest. zem. 26/2, sve k.o. K. L. pa su slijedom toga dužni tuženici izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis navedenog prava vlasništva uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika.
24. Čitanjem presude i rješenja Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem P-353/03. od 4. prosinca 2006. utvrđeno je:
- da se istom odbija tužbeni zahtjev tužiteljice M. G.-B. kojim traži utvrđenje da je tužiteljica na temelju prodajne pogodbe sa prednikom tuženika pok. M. G. stekla pravo vlasništva za cijelo čest. zem. 26/6 i 250/7483 dijela
čest. zem. 26/2, sve k.o. K. L. pa su slijedom toga dužni tuženici izdati tužiteljici ispravu podobnu za upis navedenog prava vlasništva uz istodobno brisanje tog prava sa imena tuženika
- da se odbija prijedlog tužiteljice za donošenje privremene mjere zabrane opterećenja i otuđenja predmetne nekretnine
- da je istom naloženo tužiteljici naknaditi tuženicima od 1. do 4. te od 6. do 13. parnični trošak u iznosu od 8.349,20 kuna.
25. Čitanjem II° rješenja Županijskog suda u S. od 22. prosinca 2016. pod poslovnim brojem Gž-2387/16. utvrđeno je da je istom prihvaćena žalba tuženika M. G., V. R., M. G., A. G., V. Ć., M.
R., T. G., R. B., B. G., M. G., R.
G., M. G. P. i L. G. C. te se preinačuje rješenje Općinskog
suda u S. pod poslovnim brojem P-353/03. od 5. listopada 2015. i odbija se prijedlog tužiteljice za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti presude Općinskog suda u K. L. pod poslovnim brojem P-353/03. od 4. prosinca 2016.
26. Čitanjem tužbe od 30. studenog 2015. pod poslovnim brojem Psp-499/15. utvrđeno je da je istu podnijela M. G. – B. protiv tuženika A. V.,
D. S. i T. M. radi smetanja posjeda na nekretninama označenim
kao čest. zem. 26/10, 26/6 i sjevernog dijela čest. zem. 26/2, sve k.o. K. L..
27. Čitanjem tužbe od 23. listopada 2015. utvrđeno je da je istu podnijela M.
G. B. protiv tuženika F. d.o.o. radi utvrđenja prava vlasništva za cijelo na nekretnini označenoj kao čest. zem. 26/6 k.o. K. L..
28. Čitanjem rješenja o dosudi Trgovačkog suda u S. pod poslovnim brojem
14. St-173/2012. od 29. listopada 2015. utvrđeno je da se istim ponuditeljima – kupcima D. S. i A. V. dosuđuje za po ½ idealnog dijela čest. zem.
26/6 z.u. 2955 k.o. K. L. u naravi oranica, površine 91 m2 i 1816/2535 dijela čest. zem. 26/2 z.u. 2998 u naravi oranica, ukupne površine 2535 m2, a vlasništvo dužnika u površini od 1.816 m2.
29. Čitanjem zk izvatka za z.u. 3046 k.o. K. L. utvrđeno je da su na nekretnini označenoj kao čest. zem. 26/1 kao suvlasnici upisani G. M. za 37/1093 dijela, R. V. za 37/1093 dijela, G. I. pok. A. za 16/1093
dijela, D. I. za 16/1093 dijela, R. M. za 35/1093 dijela, Ć. V. za 37/1093 dijela, G. B. I. M. za 24/1093 dijela, B. R. za
24/1093 dijela, G. B. pok. P. za 24/1093 dijela, G. M. za 37/1093
dijela, G. R. za 37/1093 dijela, G. P. M. za 37/1093 dijela, C. –
G. L. za 37/1093 dijela, D. M. za 16/1093 dijela, G. A. rođ.
V. za 1/1093dijela, G. D. pok. A. za 1/1093 dijela, B. B. za 98/1093 dijela, G. B. M. za 173/1093 dijela, A. I. sin A. za
123/1093 dijela, K. F. pok. A. za 132/1093 dijela, Č. A.
za 124/1093 dijela, K. V. ž. Z. za 20/1093 dijela.
30. Čitanjem zk izvatka za z.u. 2030 k.o. K. L. utvrđeno je da su na nekretninama označenim kao čest. zem. 26/10 i 26/12 kao suvlasnici upisani Č.-
K. M. pok. I. za 6300/39771 dijela, A. I. sin A. za 4500/39771 dijela, K. F. pok. A. za 5535/39771 dijela, Č. A. za 4500/39771 dijela, M. G. za 1578/39771 dijela, R. V. za 1578/39771 dijela, G. I. pok. A. za 789/39771 dijela, G. A. za 789/39771 dijela, D. M. za 789/39771 dijela, V. Ć. ž. V. za 1578/39771 dijela, R. M. za 1578/39771 dijela, G. B. I. M. za 1052/39771 dijela, B. R. za 1052/39771 dijela, G. B. za 1052/39771 dijela, G. M. za 1578/39771 dijela, G. R. za 1578/39771
dijela, G. P. M. za 1578/39771 dijela, G. C. L. za 1578/39771
dijela, D. M. za 789/39771 dijela.
31. Iz iskaza tužiteljice M. G. – B. proizlazi kako je još 1991. njen pok. otac M. od M. G. kupio 700 m2 predmetne nekretnine, po kojem kupoprodajnom ugovoru u cijelosti je isplaćena kupoprodajna cijena. Nakon 1991. u nekoliko puta kupljeno je od iste prodavateljice cca 1.100 m2. Ona je bila kupac, ali ju je zastupao sin T. G. kojem je ispustila punomoć. Dakle, radilo se o više kupoprodajnih ugovora. Kada je to točno bilo nije se mogla točno prisjetiti. Niti se mogla prisjetiti o kolikoj se kupoprodajnoj cijeni radilo, ali je potvrdila da je ista isplaćena u cijelosti i to u više navrata svaki put na ruke pok. M. G.. Na predmetnoj nekretnini izgrađena je kuća sa okućnicom i zemljištem. U mirnom je posjedu predmetne nekretnine, tuženici joj nikada nisu osporavali pravo vlasništva. Pok. M. G. također nije imala primjedbi, a s obzirom da joj je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti. Poznato joj je da je pok. M. G. imala knjigu u kojoj je vodila svoje evidencije vezano za kupoprodaje, uplate i slično. Naime, svaki put kada bi njen sin odnio novac, M. bi isto uredno zapisivala. T. je sve plaćao te bi joj isto i potvrdio. S istim tuženicima nije vodila neke druge parnične postupke. Pred Općinskim sudom u K. L. je vodila parnični postupak protiv
tuženika. Ne zna kolika je bila parcela M. G. u trenutku kada je kupovala nekretninu od M. G..
32. Iz iskaza tuženika pod 3. I. G. proizlazi kako je pok. M. G.,
njegova teta, imala dosta nekretnina koje je prodavala. Za svaku nekretninu koju bi prodala je kupcima uredno izdavala priznanice. M. je boravila uglavnom u kući,
nije izlazila na teren niti je imala predodžbu što se na terenu dešava. Tužiteljica se u predmetnoj tužbi poziva na 2 ugovora, jedan iz 1991., a drugi iz 1999. Tuženici ne osporavaju ugovor iz 1991. po kojem je kupljeno 700 m2 i za koji je pok. M.
izdala priznanicu da je primila novac. Međutim, drugi ugovor na koji se poziva tužiteljica tuženici osporavaju, a s obzirom da je još za života i pok. M. tvrdila da nije potpisala ugovor, niti da je dobila ikakav novac na ime kupoprodajne cijene. Naime, negdje godinu dana pred smrt M. ga je pozvala i kazala mu da se dogovori sa G. u njeno ime da donesu dokaz da su joj platili 1.044 m2, da nije imala ugovor. Razgovarao je najprije sa E. G., sinom tužiteljice, a
potom i sa T. G.. Bio je kod njih doma. Prenio im je što mu je teta rekla. Rekli su, iako neuvjerljivo da su oni to kupili, na što im je odgovorio da odu kod M. i da joj to kažu. Također im je kazao da pripreme priznanice iz kojih bi bilo vidljivo da im je pok. M. priznala da su platili kupoprodajnu cijenu. Rekli su mu da nisu mogli pronaći priznanice. Doveo je T. G. kod pok. M..
M. mu je tada kazala da joj nije plaćena kupoprodajna cijena, T. je tvrdio da je, da ne može naći priznanice iako je pok. M. inzistirala na priznanice.
Također je kazala T. da nije potpisala kupoprodajni ugovor od 1.044 m2, da joj je ugovor podmetnut. Pok. M. je uredno vodila dnevnik u kojem je,
međuostalima, vodila evidenciju svih kupoprodaja koje je imala s datumima istih te imenima kupaca, kao i iznosima o kojima se radilo. Za 700 m2 su našli u dnevniku naznaku da je izdana priznanica, ali za 1.044 m2 pisalo je da joj nije plaćeno i da joj je ugovor podmetnut. Teta je umrla 2003. Nije točan navod tužiteljice da joj tuženici nisu osporavali pravo vlasništva. Dokaz tome su i postupci koji su se vodili i koji se vode pred Općinskim sudom između istih stranaka. Odvjetnik J. D. je neko vrijeme zastupao i pok. M. i G., pok. M. je htjela prekid suradnje što je također navela u dnevniku te joj je bila dosta otežana komunikacija s G.. Kada mu je predočena skicu lica mjesta, list 196 spisa, naveo je kako se 700 m2 koji su kupljeni po prvom ugovoru iz 1991. odnosi na dio gdje je sada sagrađena kuća, iako se iz izmjere vidi da i dio gdje je kuća sagrađena ima i više kvadrata. Ostatak površine nije isplaćen niti tužiteljica može biti u poštenom posjedu iste. Nije se mogao sjetiti za koji dio zemljišta se odnosio postupak vođen pred Općinskim sudom u K. L.. Iz navodnog ugovora koji nije do kraja odrađen se vidi da ovo zemljište ima 1.044 m2. Vidio je navodni ugovor o kupnji 1.044 m2. Ističe da se radi o navodnom ugovoru jer je teta M. ispred njega osporila da bi ona taj ugovor potpisala rekavši pritom da joj je podmetnut. Taj ugovor koji je vidio imao je pečat javnog bilježnika. Također je istakao da postoje 2 primjerka na jednom je jedan potpis M., na drugom su 2 potpisa. Nakon smrti M. nisu obrađivali predmetno zemljište.
33. Tuženik pod 14. D. G. se u cijelosti složio sa iskazom tuženika pod 3.
uz nadopunu: Svaku godinu bi uredno posjećivao tetu M.. Negdje koju godinu pred smrt teta M. ga je tražila da hitno dođe. Kada je došao žalila mu se u vezi prodaje zemalja jer su joj se vršili pritisci da potpiše priznanice da je primila kupoprodajnu cijenu za prodaju koju je vršila. Kako se osjećala i kako je bila pod velikim pritiskom savjetovao ju je da nađe nekoga u koga će imati povjerenje i tko će joj voditi sve to. Iako je isto htjela, radilo se o osobi koja je voljela imati kontrolu i zapravo sama voditi uredne evidencije svega što je radila. Koliko joj je to bilo važno govori i činjenica da je i njemu kada je osobno od nje kupio jednu parcelu izdala priznanicu što je uredno evidentirala u svoj dnevnik. Vezano za ugovore sa tužiteljicom kazala mu je da se radi o lažnim ugovorima. Prije podnošenja tužbe nije vidio sporni ugovor, živi u Š. tako da nije bio u svakodnevnoj komunikaciji sa pok. M.. Nije se mogao sjetiti je li ovjeren potpis na kupoprodajnom ugovoru na kojem je on bio kupac, ali mu je odvjetnik D. pomogao u sklapanju i sastavljanju tog ugovora.
34. Svjedok T. G. je naveo kako je tužiteljica njegova majka te da je prije više od 30 godina od pok. M. G. u više navrata, dakle radilo se o više kupoprodajnih ugovora kupila nekretninu koja je danas predmet spora i to takvu da je najprije kupljeno 700 m2 za cijenu od 120,00 DEM/m2, a potom je dokupljeno 1.000 i nešto m2 za manju cijenu negdje oko 100,00 DEM/m2. Osobno je sudjelovao u pregovorima i dogovorima sa pok. M., a majka je bila ta koja je potpisivala ugovor. Kupoprodajna cijena isplaćena je u gotovini prilikom potpisivanja kupoprodajnih ugovora tako da pok. Mirjana nije izdavala nikakve potvrde. U naravi danas se radi o kući sa okućnicom te nitko nikada njegovoj majci nije ometao niti osporavao pravo vlasništva niti posjeda. Naveo je kako nije istina da je odlazio kod pok. M., da je ona tražila priznanice te da mu je kazala da ona nije potpisala kupoprodajni ugovor. Za nekretninu koja je predmet spora pok. M. nije vodila nikakve evidencije, ali je naknadno saznao da je vodila evidencije za neke druge kupoprodaje koje nemaju veze s predmetnom. Na upit uredujućeg suca svjedoku kako zna da pok. M. nije vodila evidenciju za predmetnu nekretninu svjedok je odgovorio da zna. Nije se mogao prisjetiti o kolikom broju kupoprodajnih ugovora se radilo. Prilikom potpisivanja kupoprodajnih ugovora sa pok. M. nije bio nitko jer je uvijek bila sama kada je potpisivala ugovor, a gdje je ugovor bio potpisan nije se mogao prisjetiti. Najvjerojatnije je osobno bio prisutan potpisivanju ugovora. Smatrali su da je ugovor dovoljan te da je to razlog zašto se od pok. M. nije zahtijevala tabularna isprava kako bi se ugovor mogao proknjižiti, a je li ugovor kojim je kupljeno 700 m2 proveden u zemljišnoj knjizi nije se mogao precizno izjasniti, ali misli da nije. Pok. M. je dao zajam, ali nevezano za ovaj ugovor.
35. Svjedok D. E. G. je naveo kako je tužiteljica njegova majka te da je nekretnina koja je predmet spora kupovana od pok. M. G. u više navrata.
Prvotno je njegov djeda, od majke otac, kupio 700 m2 na kojem dijelu je izgrađena obiteljska kuća, a potom je majka u više navrata kupila dodatnih 1000 i nešto m2 zemlje. Naime, pok. M. imala je veliku nekretninu koju je prodavala, kad joj je trebalo novaca nazvala bi ih i rekla da će im prodati zemlju u određenom iznosu u više navrata. Kupoprodajna cijena iznosila je negdje 100,00 DEM. Svaki put je sa pok. M. potpisan kupoprodajni ugovor, misli da ga je potpisala ili majka ili brat
T.. Kupoprodajna cijena isplaćena je svaki put kod potpisivanja ugovora te bi svaki put pok. M. potpisala potvrdu na kojoj bi napisala ručno da je primila određeni iznos koji bi primila. Naveo je kako je u posjedu navedenih priznanica. Nekim kupoprodajama bi bio prisutan, a nekim ne. Nitko od tuženika nije osporavao pravo vlasništva ili posjeda. Nikada nije sa G. I. odlazio kod M. vezano
za kupoprodaje o kojima govore. Sa G. I. na bilo koji način u niti jednom trenutku nije razgovarao o predmetnim kupoprodajama. Obitelj tužiteljice je od pok. M., osim nekretnine koja je predmet spora, kupila sa južne strane još nekih 250- 300 m2. Prije više od 10 godina pojavili su se nasljednici pok. M. tvrdeći,
pobijajući da su išta kupili kada su postavili zid i kada su obuhvatili sve što su kupili, dakle i dio koji nije predmet spora. Ističe da je pok. M. bila dosta uredna te da je uredno vodila evidencije što je prodala. Za ovih 250-300 m2 o kojim je prethodno govorio sa pok. M. nije sklopljen kupoprodajni ugovor, samo je potpisana priznanica. Za navedenih 250-300 m2 vođen je parnični postupak, a koji je tužiteljica izgubila. Nasljednici pok. M., a nakon što je podignut zid o kojem je govorio, nisu poduzimali nikakve radnje prema nadležnim tijelima ili sudu. Ne zna je li pok. M.
pila, kockala, izlazila vanka, radilo o starijoj osobi koja je živjela sama.
36. Svjedok Z. K. je naveo kako je susjed tužiteljice, poznavao je njenog pok. supruga kao i da poznaje nasljednike. Kada mu je predočena skicu lica mjesta na listu 197 spisa potvrdio je da je dio koji je označen crvenom bojom u posjedu i vlasništvu tužiteljice. Naime, pretpostavlja da je dio na kojem je podignut objekat odnosno kuća uredno kupljen, a s obzirom da nije zamislivo da bi netko gradio bez da je prethodno riješio sve papire. Sjeća se da je sin tužiteljice T. došao kod njega i tražio da se spoji na vodu i struju te mu kazao da je navedeni dio kupljen. Suprug tužiteljice kojeg su zvali G. kazao je da je kupio i da je vlasnik južnog dijela parcele kojeg je obrađivao, formirao voćnjak. Također je rekao da je kupio i put. Kazao je da je kupio sve od M. G.. Tužiteljicu nitko nije ometao u posjedu, a isto mu je poznato jer nikada nije čuo nekakvu viku ili nešto slično iz kojeg bi zaključio drugačije. Suprug tužiteljice, pok. G. mu je sve navedeno govorio negdje 10-12 godina prije rata, svakako još je bila živa pok. M.. Nije vidio ugovor niti isplatu kupoprodajne cijene.
37. Svjedok D. S. je naveo kako se njegova parcela nalazi kao međašna parcela sa južne strane u odnosu na parcelu koja je predmet spora, a koja mu je predočena na skicu lica mjesta na listu 197 spisa. Naveo je kako se dio označen brojkama 3-4-5-6-7-8-3 ne obrađuje. Poznato mu je da G. vode brojne parnice pa tako i protiv njega osobno. Tko je vlasnik o tome se nije mogao izjasniti. Vlasnik je nekih 6 - 7 godina, a svoju nekretninu je kupio od F. u stečaju.
38. Svjedok A. Č.-K. je naveo kako mu je tužiteljica sestra te da
mu je poznato da je nekretnina koja je predmet spora, a koja je na skici lica mjesta, list 196 spisa označena brojevima 1-2-3-4-5-6-7-8-1 kupovana u više navrata od pok. M. G.. Osobno je išao jedan put sa T., sinom tužiteljice, do M.,
a sve vezano za predmetnu zemlju. Naime, T. je u ime svoje majke
pregovarao sa M. i dogovarao sve vezano za kupoprodaju. Poznato mu je da
je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti, ali ne i kolika je bila. Nešto su potpisivali vezano za tu zemlju, a što točno nije se mogao prisjetiti. Nije mu poznato je li pok. M. potpisivala priznanice na ime isplate kupoprodajne cijene. Nitko nikada nije ometao posjed niti osporavao vlasništvo. Koliko mu je poznato njegova sestra nije vodila nikakve druge sporove osim predmetnog sa nasljednicima pok. M.. Jedan dio kuće put juga je ograđen, misli da se radi o zidu ili betonskim blokovima.
39. Svjedok J. M. je naveo kako mu predmet spora nije poznat, da se odazvao na poziv suda, iako se njegov djed zove isto kao i on.
40. Iz pisanog nalaza i mišljenja od 31. siječnja 2020. sudskog vještaka A.
B. proizlazi kako je u svrhu identifikacije napravljeno terensko geodetsko snimanje. Čest. zem. 26/10 ima upisanu površinu od 1.744 m2, a izmjerena površina iznosi 1.868 m2. Razlika između izmjerene i upisane površine ulazi u okvire dopuštenog odstupanja.
Predmetna nekretnina u naravi se sastoj od 2 dijela i to sjeverni dio na kojem je izgrađena kuća s dvorištem i okućnicom, omeđena je sa zidovima sa svih strana.
Kuća ima anagrafsku oznaku ... Drugi dio predmetne čestice
nalazi se neposredno južno u odnosu na prethodni, u naravi je riječ o zapuštenoj građevinskoj čestici koja je sa istočne i zapadne strane omeđena asfaltiranim putevima. Južna međa nije u naravi vidljiva.
41. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje prava vlasništva na čest. zem. 26/10 k.o. K. L..
42. Za odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva trebalo je utvrditi odlučne, a među strankama sporne činjenice u pogledu pitanja je li tužiteljica stekla pravo vlasništva dosjelošću ili je pak utuženi dio u suvlasništvu tuženika.
43. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, savjesne ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno ovaj sud tužbeni zahtjev smatra neosnovanim.
44. Tako, tijekom postupka je utvrđeno:
- da je čest. zem. 26/10 z.u. 2030 k.o. K. L. u suvlasništvu tuženika za 18936/39771 dijela, a da je otac tužiteljice upisan za 6300/39771 dijela
- da se otac tužiteljice upisao kao suvlasnik na temelju kupoprodajnog ugovora od 26. travnja 1991., a kojim ugovorom je kupio od G. M. pok. A. 700 m2
- da se predmetna nekretnina sastoji od 2 dijela:
a) sjeverni dio na kojem je izgrađena kuća s okućnicom, omeđena je sa zidovima sa svih strana
b) drugi dio nalazi se neposredno južno u odnosu na sjeverni, u naravi je riječ o zapuštenoj građevinskoj čestici koja je sa istočne i zapadne strane omeđena asfaltnim putevima. Južna međa nije u naravi vidljiva
- da se tužiteljica u tužbi poziva na ugovor od 29. listopada 1999. kojim je kupila od pok. M. G. 1044 m2 od temeljne čest. zem. 26/1 k.o. K. L.
- da je izvršena parcelacija čest. zem. 26/1 i to tako da je od iste formirana čest. zem. 26/10 dvor 576 m2, kuća 408 m2 i oranica 760 m2
- da spisu prileže dva istovjetna ugovora od 29. listopada 1999. jedan potpisan dva puta pod imenom M. G., drugi potpisan jedan put, a u oba je navedeno
da se prodaje 1044/4419 dijela čest. zem. 26/1 k.o. K. L.
- da je javni bilježnik S. Z. sačinio potvrdu u stanu pok. M. G.
u kojoj se navodi da je ona prodala čest. zem. 26/1 k.o. K. L. i to 2149/4419
dijela
- da je pok. M. G. vodila dnevničke zapise u kojima je evidentirala,
međuostalim, sve svoje kupoprodaje, s datumima istih, imenima kupaca i iznosima o kojima se radilo
- da je pok. M. G. izdavala priznanice na ime isplaćene kupoprodajne cijene
- da u jednom od dnevničkih zapisa pok. M. G. piše:
- u 2000. godini: "(neplaćen) fotokopirao ugovor sa T. G. za 1044 m2 G. od 29. listopada 1999., kupio"
- u 2001. "16,45 došao pomoćnik odv. B. po ostale papire. Dala i fotokopiju podmetnutog ugovora za 1044 m2 zemlje.", "Naziv. (ili sutra) G. – brat – da ću dati tužbu na njega i mamu za krivotvor. ugovora.", "došao račun za vodu T. G..
Nazvala – on se javio. Dogov. se poslati sestru da plati račun. Dogovorio se da J.
D. umjesto podmet. ugovora napravi uredni."
- da je 2003. G. B. podnio prijavu Ministarstvu
protiv T. G. navodeći da bez dozvole izvodi
građevinske radove na zemlji u vlasništvu podnositelja prijave i drugih suvlasnika.
44.1. Sve navedeno jasno proizlazi iz svih citiranih i analiziranih dokaza.
45. Tužiteljica tvrdi da je stvarni i jedni vlasnik i posjednik čest. zem. 26/10 k.o. K. L. preko 20 godina pa da je očito da su ispunjeni zakonski uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a da je u posjed stupila na temelju ugovora o kupoprodaji od 29. listopada 1999.
46. Prema odredbi članka 114. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 152/14. – dalje: ZV) vlasništvo se može steći na temelju pravnog posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
46.1. Također, treba istaći da tužitelj činjeničnim obrazloženjem konkretnog tužbenog zahtjeva određuje pravnu kvalifikaciju određenog spornog odnosa, a koju pravnu kvalifikaciju, sukladno odredbi članka 186. stavak 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13 i 89/14. – dalje ZPP-a) utvrđuje sud. Činjenice kojima tužitelj opravdava istaknuti tužbeni zahtjev, činjenice koje su važne za donošenje odluke o usvajanju tužbenog zahtjeva i koje tvore činjeničnu osnovu tužbe, nedvojbeno upućuju na zakonski osnov stjecanja prava vlasništva tužbom obuhvaćene nekretnine ispunjenjem pretpostavki za primjenu instituta dosjelosti.
46.2. Dosjelost je originarni način stjecanja vlasništva na temelju zakona što znači da onaj kojemu se glede neke stvari ispune (zakonom određene) pretpostavke stječe samim tim pravo vlasništva na stvari u trenutku ispunjenja tih pretpostavki. Pri tom treba istaći da su za stjecanje stvarnih prava na nekretninama temeljem odredbe članka 388. stavak 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., dalje: ZV) mjerodavni propisu koji su bili važeći u vrijeme stjecanja takvog prava.
46.3. S obzirom na navode tužiteljice da je stupila u posjed odmah nakon kupnje 1999., to je vrijeme dosjelosti tužiteljice protjecalo u pravnom režimu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.
46.4. Prema članku 159. ZV-a dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedovanjem stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme (1.).
Zakoniti, istiniti i pošten posjednik stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina, a pošteni posjednik protekom 20 godina (2. i 3.).
47. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je na temelju ugovora o prodaji od 29. listopada 1999. kupila od pokojne M. G. 1044 m2 nekad temeljne čest. zem. 26/1 k.o. K. L.. Saslušana kao stranka tužiteljica je izjavila da je nekoliko puta kupljeno od pok. M. G. cca 1.000 m2, a ona je bila kupac, a u kojim kupoprodajama ju je zastupao sin T.. Tužiteljica je istaknula da se radilo o više kupoprodajnih ugovora, iako se u tužbi decidirano poziva na samo jedan ugovor i kupljenu površinu od 1.044 m2. Tužiteljici je poznato da je pok. M. uredno zapisivala u svoju knjigu svaki put kada bi njen sin dao novac. Spisu ne prileži originalni ugovor, nego dvije različite preslike na površinu od 1.044 m2. Spisu prileži i potvrda javnog bilježnika o tome da je pok. M. G. prodala svih 2.149 m2,
odnosno 2149/4419 idealnog dijela izvorne nekretnine označene kao čest. zem. 26/1
k.o. K. L..
47.1. Nadalje, T. G., sin tužiteljice, je u svom iskazu naveo da je osobno sudjelovao u dogovorima i pregovorima s pokojnom M. G., a majka je bila
ta koja je potpisivala ugovore. Iako je svjedok sudjelovao u svim dogovorima i pregovorima nije se mogao prisjetiti o kolikom broju kupoprodajnih ugovora se radilo, ali je zato siguran da je kupoprodajna cijena isplaćena u cijelosti jer je to normalno. Upravo iz razloga jer je cijena isplaćena u gotovini, pok. M. nije izdavala potvrde. Svjedok zna da je pok. M. vodila evidencije drugih kupoprodaja, ali ne i za predmetnu kupoprodaju. Kada ga se pitalo da objasni kako zna da pokojna M. nije vodila evidenciju za predmetnu kupoprodaju, odgovorio je da jednostavno zna.
47.2. Za razliku od T. G., njegov brat E. G. tvrdi da je kupoprodajna cijena isplaćena svaki put kod potpisivanja ugovora te da bi pok. M. potpisala potvrdu da je primila određeni iznos. Osobno je u posjedu navedenih priznanica. Također, svjedok je izjavio da su se prije 10-ak godina (iskaz 2021.) pojavili nasljednici pok. M. pobijajući da su išta kupili kada su postavili zid kojim su obuhvatili sve što su kupili.
48. Dakle, iskazi tužiteljice i njenih sinova, saslušanih svjedoka, se razlikuje u odlučnim činjenicama te se kao takvi ne mogu prihvatiti. Ako tužiteljica tvrdi da je pok. M. G. svaki put u knjigu zapisivala da joj je njen sin platio cijenu, kako je moguće da njen sin T. G. tvrdi da pok. M. nije vodila evidenciju za
predmetnu kupoprodaju, niti je izdavala priznanice, a drugi sin D. E. da je
svaki put izdala priznanicu, čak i da je u posjedu istih. Nije životno pa niti prihvatljivo da bi sin tužiteljice bio u posjedu priznanice, čije postojanje tuženici negiraju, a da tužiteljica takve priznanice ne bi priložila u spis. Sama činjenica da se u tužbi navodi jedno, u svom iskazu tužiteljica navodi drugo, a javni bilježnik u svojoj potvrdi treće, kao i postojanje različitih preslika ugovora od 29. listopada 1999. dovodi u sumnju istinitost navoda tužbe i postojanja ugovora od 29. listopada 1999. Ovo tim više što iz dnevničkih zapisa pokojne M. G. proizlazi da joj je ugovor podmetnut i za koju nekretninu joj nije isplaćen nikakav iznos novca. Pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka A. B. sud je u cijelosti prihvatio kao stručan, objektivan, a niti stranke u konačnici nisu imale primjedbe na isto. Iz nalaza i mišljenja je proizašlo da sporna nekretnina nije u cijelosti omeđena zidovima i da nije jedinstvena u cjelini. Južni dio predstavlja zapuštenu oranicu čija međa nije vidljiva.
49. Svjedoci Z. K. i D. S. nemaju neposrednih saznanja o
predmetu spora, nego samo po kazivanju supruga tužiteljice, a svjedok S. je iskazao da se jedan dio parcele ne obrađuje.
50. Za razliku od tužiteljice i njenih sinova, tuženik pod 2. I. G. je iskazivao da je uredno plaćeno samo 700 m2 koje je kupio otac tužiteljice, ali ništa više od toga. Tuženik D. G. je potvrdio da je pok. M. vodila uredne evidencije
svega što je radila, a za ugovore sa tužiteljicom mu je rekla da se radi o lažnim ugovorima.
51. Iz svega iznesenog sud zaključuje da je ugovor na koji se tužiteljica poziva u tužbi i to ugovor od 29. listopada 1999. pok. M. G. podmetnut i da joj za 1.044 m2 koja se u ugovoru spominje nije isplaćena kupoprodajna cijena, dakle, ugovor nije izvršen niti u cijelosti niti u pretežnom dijelu, što znači da tužiteljica nije pošteni posjednik predmetne nekretnine. Isto tako, tužiteljica nije niti miran posjednik. Spisu prileži prijava G. B., jednog od suvlasnika, a sam sin tužiteljice D.
E. G. je iskazao da su se prije 10-ak godina pojavili nasljednici pok. M.
pobijajući i negirajući da su išta kupili. Predmnjave poštenog posjeda su oborene. Tužiteljica nije bila u dobroj vjeri jer je znala da stvar koju posjeduje ne posjeduje na temelju valjanog pravnog naslova. Dakle, tužiteljičin posjed nije savjestan i zakonit, što znači da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću radi čega je u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.
52. Uzgredno se ističe da tužiteljica traži utvrđenje prava vlasništva za cijelo, iako tuženici nisu upisani za cijelo, a otac tužiteljice je upisan za 700 m2 koji je osobno kupio od pok. M. G., kao i to da nema zapreke da se pravo vlasništva stječe dosjelošću samo na određenom dijelu zemljišne čestice.
53. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju članka 154. stavak 1. i članka 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 26/91., 34/91., 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje ZPP-a).
Tuženicima je priznati trošak sastava odgovora na tužbu 5.000,00 kuna, za sastav podneska od 11. veljače 2022. u iznosu od 5.000,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 16. travnja 2019. i 1. srpnja 2019. po 2.500,00 kuna, za zastupanje na ročištima od 14. listopada 2019., 22. studenog 2019., 8. listopada 2020., 17. veljače 2021., 31. svibnja 2021., 25. studenog 2021. i 4. travnja 2022. po 5.000,00 kuna, odnosno ukupno 50.000,00 kuna. Na navedeni iznos trebalo je nadodati 25% PDV-a u iznosu od 12.500,00 kuna te trošak zastupanja više osoba uvećanje od 50 % u iznosu od 31.250,00 kuna, odnosno 93.750,00 kuna. Navedeni iznos trebalo je uvećati za iznos od 3.000,00 kuna na ime troškova vještačenja i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.475,00 kuna, odnosno ukupno 98.225,00 kuna.
Za više traženo na ime potraživanja troškova postupka u iznosu od 16.337,50 kuna, zahtjev se odbija kao neosnovan.
54. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.
Split, 19. svibnja 2022.
SUTKINJA
JELENA LONČAR v.r.
PRAVNA POUKA:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika pod 1. i 2.
- pun. tuženika od 3. do 12. i od 14. do 16
- pun. tuženika pod 13.
- u spis