1                Poslovni broj Gž-1483/2024-2

 

                   

                REPUBLIKA HRVATSKA              

              ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA              

              Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola               Poslovni broj Gž-1483/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Zorana Šarića, predsjednika vijeća, Mirne-Nade Terlević Sebastijan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Miroslava Ružića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. I., OIB: …, iz J. B., zastupane po punomoćnici I. M., odvjetnici u V., protiv tuženika D. R., OIB: …, iz K., zastupanog po punomoćnicima iz O.D. K., H. i V. j.t.d. u V., radi predaje nekretnine u posjed, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-496/2020-18 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 12. ožujka 2024.,

 

 

presudio je

 

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj P-496/2020-18 od 2. studenog 2023.

 

              II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

 

 

Obrazloženje

 

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku D. R., OIB: …, K., T. da tužiteljici B. I., OIB: …, preda u posjed nekretninu:

- čk.br. 733/1 KUĆA I DVOR U K., površine 250 čhv, upisana u zk.ul. 2540, k.o. 318442 B., kod zemljišno knjižnog odjela Novi Marof, Općinskog suda u Varaždinu, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku D. R. da tužiteljici B. I. nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.411,91 EUR1 / 18.172,50 kuna (dvije tisuće četiristo jedanaest eura i devedeset jedan cent/ osamnaest tisuća sto sedamdeset dvije kune i pedeset lipa), sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 2. studenog 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."

 

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu pobija tuženik iz svih zakonom propisanih žalbenih razloga. Smatra da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 117/2003., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022. i 114/2022., dalje: ZPP) jer je izreka presude nerazumljiva, a presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Razlozi presude su nejasni i proturječni, a o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onog što se u razlozima presude navodi u sadržaju zapisnika o očevidu i iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Sud je pogrešno primijenio materijalno pravo, odredbu članka 162. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine" broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 129/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009, 143/2012., 152/2014., 81/2015., 94/2017., dalje: ZV) jer obrazlaže kako se tuženik nalazi u samoposjedu predmetne nekretnine k.č.br. 733/1 k.o. B., a to je proturječno provedenim dokazima iskazu same tužiteljice i njenog sina B. I., saslušanog u svojstvu svjedoka koje sud uopće ne cijeni niti obrazlaže. Pogrešno prihvaća i nalaz i mišljenje vještaka D. P. od srpnja 2019. na okolnost dokaza da se predmetna nekretnina u površini kako je ista identificirana citiranim nalazom nalazi u posjedu tuženika. To evidentno ne odgovara činjenicama i tvrdnjama same tužiteljice i njezina sina niti stvarnom stanju posjeda. Nalaz i mišljenje o predmetnoj nekretnini izrađen je po mapalnom prikazu i prema katastarskom planu iz kojeg su nakon uklopa preuzete granice predmetne k.č.br. 733/1. Zato ne može biti valjana podloga za utvrđenje identiteta stvari čija se predaja u posjed traži. Sud je zato pogrešno primijenio odredbe članaka 161. i 162. ZV-a jer tužiteljica nije dokazala da je vlasnica predmetne nekretnine niti faktičnu vlast tuženika na njoj. Zato je sud pravilnom primjenom materijalnog prava trebao u cijelosti odbaciti tužbu jer tužiteljica nema pravni interes za podnošenje te tužbe, budući da se prema svom vlastitom iskazu nalazi u njenom posjedu, odnosno u cijelosti odbiti tužbeni zahtjev. Predlaže preinačenje pobijane presude uz odbacivanje tužbe tužiteljice, odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice uz njeno obvezivanje na plaćanje parničnog troška. Traži i naknadu troška žalbe.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba tuženika nije osnovana.

 

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice, kao vlasnice k.č.br. 733/1 k.o. B., kojim traži da se tuženiku, kao njenom posjedniku, naloži da joj preda tu nekretninu u posjed, sve prema odredbi članaka 161. i 162. ZV-a.

 

6. Prvostupanjski sud prihvatio je takav zahtjev tužiteljice uz zaključak kako je dokazala vlasništvo predmetne nekretnine te da tuženik bez pravnog osnova drži u posjedu nekretninu k.č.br. 733/1 k.o. B., zbog čega da ima pravo tražiti od tuženika koji posjeduje tu nekretninu da joj je preda u posjed. To sve prema odredbama članaka 161. i 162. stavka 1. ZV-a. Ujedno, ocjenjuje kako nisu osnovani prigovori tuženika kojima tvrdi da ima pravo na posjed predmetne nekretnine u smislu odredbe članka 163. ZV-a.

 

7. Takva odluka prvostupanjskog suda pravilna je i zakonita.

 

8. Prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koje ukazuje žalitelj. Presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, njeni razlozi nisu nejasni ni proturječni. Također, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju zapisnika o očevidu i iskazima danima u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

 

8.1. Nisu osnovane tvrdnje žalitelja kako je zaključak prvostupanjskog suda o tome da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine u proturječju s iskazom svjedoka Branimira Ivekovića i tužiteljice. Iz tih iskaza, kada se promatraju cjelovito, a ne izdvojeno pojedini dijelovi kako to čini žalitelj, ne proizlazi da bi tužiteljica bila u posjedu predmetne nekretnine od njene kupnje. Svjedok I. i tužiteljica suglasno tvrde kako su tužiteljica i njen suprug bili u njenom posjedu do dolaska roditelja tuženika iz Njemačke 2002. ili 2003., a gornji dio predmetne nekretnine i nadalje kosi tuženikova majka. Osim toga, nesporno sam tuženik ističe svoj posjed predmetne nekretnine, što tvrdi i tužiteljica u tužbi, ali o tome istovjetno iskazuju i preostali saslušani svjedoci. Nisu počinjene ni preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavka 2. ZPP-a.

 

9. Prvostupanjski sud je, nakon dovoljne raspravljenosti ove pravne stvari, utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da su u trenutku podnošenja tužbe, kao vlasnici predmetne nekretnine k.č.br. 733/1 kuća i dvor u K. sa 250 čhv, upisane u zk.ul. 2540 k.o. B., bili upisani B. I. i Z. I., svaki u ½ dijela, a kako je Z. I. umro tijekom postupka, a B. I. naslijedila njegovu cjelokupnu ostavinsku imovinu, sada je upisana kao jedina vlasnica predmetne nekretnine;

- da je tuženik vlasnik nekretnine k.č.br. 734/2 livada u K. sa 1532 m2 upisane u zk.ul. 3098 k.o. B. koja je susjedna predmetnoj nekretnini i u posjedu k.č.br. 733/1 k.o. B. (što proizlazi i iz njegovog iskaza);

- da je tuženik (u svojstvu tužitelja) 28. travnja 2003. podnio tužbu Općinskom sudu u Novom Marofu protiv B. I. i Z. I. radi utvrđenja prava vlasništva k.č.br. 733/1 upisane u zk.ul. broj 2540 k.o. B. i trpljenja upisa njegovog prava vlasništva na njoj te da je, u konačnici, Županijski sud u Varaždinu donio presudu poslovni broj Gžx-100/11-2 od 4. siječnja 2012. kojom je prihvatio žalbu tuženika Z. I. i B. I. i preinačio presudu Općinskog suda u Varaždinu P-489/09-38 od 3. prosinca 2010. te odbio tužbeni zahtjev tužitelja, a Vrhovni sud Republike Hrvatske podnesenu reviziju D. R. koju je podnio protiv presude Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gžx-100/11-2 od 4. siječnja 2012. presudom poslovni broj Rev-787/12-2 od 19. rujna 2017. odbio;

- da je predmetna nekretnina identificirana na uviđaju na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke D. P., kada su saslušani i svjedoci J. R., L. D., D. F. i M. M. te je utvrđeno kako ona u naravi predstavlja dijelom voćnjak, a dijelom livadu, graniči i sa k.č.br. 734/2 k.o. B., a nije bila omeđena čvrstim međnim oznakama prema graničnim katastarskim česticama, osim na dijelu međe sa k.č.br. 733/2 k.o. B. postojećom ogradom;

- da je k.č.br. 733/1 k.o. B. bila u posjedu obitelji R., odnosno G. R., tuženikovog oca, odnosno tuženikovih pravnih prednika koji su istu uživali do sada postojeće I. ograde, konačno tuženika (ali da ne postoji pravo tužitelja na posjed te nekretnine);

- da je k.č. 733/1 od 1973. upisana u zemljišnoj knjizi kao vlasništvo I. K. po provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku te da su istu 1997. od njega kupili Z. i B. I. i na temelju tog ugovora se upisali kao vlasnici u zemljišne knjige.

 

10. Tako utvrđeno odlučno činjenično stanje u svemu prihvaća i ovaj sud, budući da proizlazi iz savjesne i brižljive ocjene svakog izvedenog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, izvršene u skladu s odredbom članka 8. ZPP-a.

 

10.1. Tuženik neosnovano tvrdi kako nalaz i mišljenje vještaka ne može biti valjana podloga za utvrđenje identiteta predmetne nekretnine, budući da je nalaz i mišljenje u pogledu identifikacije nekretnine dan u svemu u skladu s pravilima struke, prema snimljenom stanju u naravi, topografski prikazanom pomoću snimljenih točaka i uklapanja s digitalnim katastarskim planom. Nalaz je jasno obrazložen i nije doveden u pitanje primjedbama tuženika na njega, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.  

 

11. Prvostupanjski sud je na tako utvrđeno odlučno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo prihvativši tužbeni zahtjev tužiteljice pa tuženik neosnovano tvrdi suprotno.

 

12.               Tužiteljica, kao vlasnica nekretnine k.č. 733/1 k.o. B., ima pravo tražiti predaju u posjed te nekretnine (neovisno o naznačenoj kulturi u zemljišnoj knjizi i razlici prema stvarnom stanju jer vlasništvo ne prestaje promjenom namjene nekretnine), a tuženik, koji je u njenom posjedu, mora je predati tužiteljici, sve prema odredbama članka 161. stavka 1. i 162. stavka 1. i 2. ZV. Pritom, tuženik nije dokazao svoje pravo na posjedovanje te nekretnine (kako materijalnim, tako ni personalnim dokazima), što prvostupanjski sud također pravilno zaključuje.

 

              13. Slijedom navedenog, odbijena je žalba tuženika i potvrđena presuda prvostupanjskog suda, sve prema odredbi članka 368. stavka 1. ZPP-a.  Zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe odbijen je prema odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP-a, budući da sa žalbom nije uspio.

 

 

U Puli, 12. ožujka 2024.

 

Predsjednik vijeća

 

Zoran Šarić