Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-4453/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:

Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog D.P. zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/0.8, 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog D.P. zastupanog po branitelju T.K. odvjetniku iz P., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Puli-Pola od 15. ožujka 2022., broj: Pp-281/2021, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog D.P. i prvostupanjska presuda potvrđuje.

II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni D.P. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Puli-Pola od 15. ožujka 2022., broj: Pp- 281/2021, okrivljeni D.P. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 216. stavka 1. i 3., i članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je primjenom članka 44. Prekršajnog zakona izrečena uvjetna osuda na ukupnu kaznu zatvora od 60 dana u koje trajanje mu se uračunava vrijeme koje je proveo u zadržavanju kao 2 dana zatvora tako da ima za izdržati još 58 dana zatvora, a koja se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 1 godine ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna od one izrečene uvjetnom osudom.

Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.

2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni D.P. je pravodobno po branitelju podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka povrede materijalnog prava pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba je neosnovana.

4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.

5. Žalitelj smatra da je prvostupanjski sud donio pogrešno odluku o krivnji okrivljenika jer nije nedvojbeno utvrđeno da je okrivljenik upravljao vozilom navedene zgode. Smatra da je presuda nerazumljiva i nedovoljno obrazložena da odlučna činjenica upravljanja vozilom mora biti nedvojbeno utvrđena, a i da nije jasno na koga se to poziva sud kada ocjenjuje iskaz neke M.B..

6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirane prekršaje.

Iako je okrivljenik tijekom postupka i sada u žalbi poricao prekršaj poričući svojstvo vozača tvrdeći da ga policajci nisu vidjeli da upravlja vozilom da su samo pretpostavili da se radi o okrivljeniku i da je sud neosnovano odbio njegove dokazne prijedloge, a da mu testiranje na droge nije niti ponuđeno, u dokaznom postupku prvostupanjski sud je ispitao okrivljenika i kao svjedoke M.Č. i I.K. te djevojku okrivljenika I.B. što je pravilno navedeno na str 3. presude, a onda je dalje u tekstu pogrešno, umjesto I. navedeno M., ali ta činjenica nije odlučna niti presudu čini nerazumljivom.

Pravilno je prvostupanjski sud vjerodostojnima cijenio iskaze policijskih službenika koji su neposrednim opažanjem utvrdili prekršaj, koji su iskazivali jasno i uvjerljivo u bitnom suglasno naročito u odnosu na odlučne činjenice. Iskazali su da su uočili vozilo Renault Twingo kojim je upravljala muška osoba, u vozilu je bila i ženska osoba, da se vozilo u jednom trenutku zaustavilo i da je ugašen motor, oni su parkirali pored vozila zatražili vozača dokumente, da je upravo okrivljenik sjedio na mjestu vozača, na upit je dobrovoljno predao drogu i odbio se podvrgnuti ponuđenom mu ispitivanju prisustva droga.

Svjedoci su u svoje navode bili sigurni, obavljali su svoj posao i nema nikakvih razloga da ovu priču izmisle niti je okrivljenik ponudio razloge za svoje navode kojima bi doveo u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke. Niti minimalne razlike u iskazu i ocjeni svjedoka je li se radilo o zelenoj ili limun žutoj boji vozila nisu dovele u sumnju uvjerljivost i jasnoću njihovih iskaza koje je prvostupanjski sud valjano ocijenio vjerodostojnima i na temelju istih donio odluku o krivnji okrivljenika za inkriminirane prekršaje.

Osim toga obrana i iskaz svjedokinje I.B. razlikuju se od tih iskaza, a ono što tvrde sud je ocijenio neuvjerljivim ili usmjerenim na izbjegavanje prekršajne odgovornosti. Da je iskaz svjedokinje I.B. pristran jasno proizlazi i iz njezinog iskaza da je policajac pretraživao vozilo i našao ruksak, dok je sam okrivljenik izjavio da je policiji predao drogu koja se nalazila u njegovoj torbi kako to pravilno ocjenjuje prvostupanjski sud. Da svjedoci nisu htjeli okrivljeniku staviti na teret više od onoga što su stvarno utvrdili proizlazi i iz činjenice da su se jasno ogradili od onog u što nisu bili sigurni. Nesporna je činjenica da okrivljenik nije stekao pravo na upravljanje motornim vozilima.

Pravilno je stoga, po mišljenju ovog suda, prvostupanjski sud ocijenio da je okrivljenik kriv za inkriminirane prekršaje.

7. Ispitujući potom sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona odluku o prekršajnopravnoj sankciji koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je pravilno umjesto kazne okrivljeniku izrekao mjeru upozorenja u kojoj je kazna zatvora primjerena težini počinjenih prekršaja, a dužina trajanja vremena kušnje opravdana te će po ocjeni ovog Suda uvjetnom osudom biti ostvarena i specijalna i generalna prevencija. Naime, prijetnja zatvorom u trajanju od 60 dana vjerojatno će na okrivljenika u dovoljnoj mjeri utjecati da u roku od godine dana ne ponavlja prekršaje i dati mu dovoljno vremena da položi vozački ispit i upravlja vozilom sukladno zakonu.

8. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

9. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.

U Zagrebu, 19. svibnja 2022.

Zapisničar:

Predsjednik vijeća:

Nada Horvatović

Davorko Kučan

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Puli-Pola u 5 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.