Broj: Ppž-3477/2022
Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnikce Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog T.K. zbog prekršaja iz članka 53. stavka 1. i 3. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20 ) odlučujući povodom žalbe okrivljenog T.K., podnijete protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 15. ožujka 2022., broj: Pp- 2825/2022, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe okrivljenog T.K. preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o zaštitnoj mjeri na način da se okrivljenom T.K. na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izriče zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 4 (četiri) mjeseca u koju se ima uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta od strane policije u trajanju od 12 (dvanaest) sati.
II. U ostalom dijelu odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog T.K. i prvostupanjska presuda se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje.
III. Na temelju članka 139. stavka 6. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15. 70/17., 118/18.), okrivljeni T.K. je oslobođen obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu, Stalna služba u Kaštel Sućurcu od 15. ožujka 2022., broj: Pp-2825/2022, okrivljeni T.K. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 53. stavka 3., članka 32. stavka 4.,članka 74. stavka 2.,članka 196. stavka 6., članka 70. stavka 3., članka 52. stavka 4., članka 12. stavka 8., 44. stavka 4 i članka 46. stavka 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanih u izreci, te mu je za prekršaj pod a) izrečena uvjetna osuda na kaznu zatvora u trajanju od 30 dana zatvora u koju mu je na temelju članka 40. Prekršajnog zakona uračunato vrijeme na koje je bio zadržan kao 1 dan zatvora tako da ima za izdržati još 29 dana zatvora a koja se kazna neće izvršiti ako okrivljenik u roku od 6 mjeseci ne počini novi prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna, dok mu je za ostale prekršaje izrečena ukupna novčana kazna u iznosu od 11.100,00 kuna koju je dužan platiti u 6 mjesečnih obroka, a upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne da će se ista smatrati plaćenom u cijelosti.
Osim novčane kazne okrivljeniku je izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 6 mjeseci u koju se ima uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta od strane policije u trajanju od 1 (jednog ) dana.
Nadalje okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 300,00 kuna.
2. Protiv te presude, okrivljeni T.K. je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o kazni i zaštitnoj mjeri.
Žalitelj predlaže da se njegova žalba prihvati, da mu se ublaži kazna i ukine zaštitna mjera.
3. Žalba je djelomično osnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti.
5. Ispitujući odluku o kazni ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, te je okrivljeniku olakotnim cijenio priznanje prekršaja, obiteljsku i materijalnu situaciju i iskazano kajanje.
Pogrešno je prvostupanjski sud uvjetnu osudu koju je okrivljeniku izrekao za prekršaj pod 1. tumačio kao težu vrstu kazne jer se uopće ne radi o kazni nego mjeri upozorenja koja se izriče onda kada sud ocijeni da u konkretnom slučaju kažnjavanje nije potrebno i kada će se svrha postići samo upozorenjem.
Novčane kazne za ostale prekršaje, na koje se žalitelj i žali su utvrđene u zakonom propisanim minimalnim iznosima za prekršaje pod b), c) i d), te u zakonom propisanim iznosima za ostale prekršaja pa je ukupna novčana kazna primjerena težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Osim toga okrivljeniku je odobreno i obročno plaćanje kazne u zakonom propisanom maksimalnom roku, a upozoren je ako u tom roku plati 2/3 kazne ista će se smatrati plaćenom u cijelosti. Neosnovani su stoga žalbeni navodi kojima se traži ublažavanje kazne jer prvostupanjski sud nije utvrdio osobito olakotne okolnosti koje bi to opravdale.
6. Ispitujući potom odluku o zaštitnoj mjeri ovaj Sud smatra da je okrivljeniku zbog većeg broja prometnih prekršaja počinjenih u stjecaju opravdano izrečena zaštitna mjera i da će se svrha postići samo njezinom primjenom kojom se otklanjaju uvjeti koji poticajno utječu na ponavljanje prekršaja. Naime, unatoč tome što okrivljeniku nije utvrđeno da je do sada kažnjavan zbog prometnih prekršaja ovaj je put njegovo ponašanje u prometu prešlo okvire uobičajenog činjenja prekršaja. Međutim, to svoje ponašanje, upornost i činjenje više raznih prekršaja, objasnio je okrivljenik u svojoj obrani izrazio je svijest o nedopustivosti istog i izrazio kajanje zbog počinjenih prekršaja te mu je ovaj sud prihvatio žalbu i smanjio trajanje zaštitne mjere. Ovaj Sud je stoga, što će okrivljenik neko vrijeme biti pod provjerom jer će u slučaju ako ponovi prekršaj u tom vremenu ići u zatvor i jer je dužan platiti visoku novčanu kaznu ocijenio da je takva sankcija dovoljna da se utječe na do sada nekažnjavanog okrivljenika i da će i zaštitnom mjerom u kraćem trajanju od 4 mjeseca biti ostvarena svrha kažnjavanja, a to je odvraćanje okrivljenika da ponovi prekršaj i da se utječe i na ostale sudionike u prometu da ne čine prometne prekršaje pa je ocjena ovog suda zaštitna mjera u navedenom trajanju srazmjerno težini počinjenih prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika.
7. Slijedom navedenog ovaj Sud je samo djelomično prihvatio žalbene navode žalitelja i to u odnosu na trajanje zaštitne mjere dok je u ostalom dijelu potvrdio prvostupanjsku presudu.
8. Odluka o oslobođenju obaveze plaćanja troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 139. stavka 6. i 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona, a ovaj sud je ocijenio da bi plaćanjem istih bila ugrožena egzistencija okrivljenika.
9. Na temelju članka 207. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2022.
Zapisničarka:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučan,v.r.
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
