REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda B. B., kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. –S. d.o.o. iz . S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici Lj. M. –P., odvjetnici iz Z., protiv tuženika S. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnici T. Š., odvjetnici iz Z., radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 7. travnja 2022. u prisutnosti punomoćnice tužitelja odvjetnice Lj. M. –P. i punomoćnice tuženika odvjetnice T. Š., dana 19. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I/ Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice K. V. iz Z. posl. br. Ovrv-5831/2019 od 24. listopada 2019. u dijelu kojim je naloženo tuženiku S. B. isplatiti tužitelju B. - S. d.o.o. iznos od 1.247.860,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2014. do isplate, te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.

II/ Ukida se platni nalog sadržan u t. 1. rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javne bilježnice K. . iz Z. posl. br. Ovrv-5831/2019 od 24. listopada 2019. u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu 21.875,00 kn i predvidive troškove postupka u iznosu od 13.193,75 kn, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

III/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 99.875,00 kn, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj (ranije ovrhovoditelj) je 24. listopada 2019. podnio ovršni prijedlog kojim je tražio od tuženika (ranije ovršenika) isplatu iznosa od 1.247.860,55 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2014. do isplate, a temeljem vjerodostojne isprave i to mjenice bez protesta, serija A, serijski broj 07703457, izdane u Z. 23. studenoga 2012. s datumom dospijeća 24. ožujka 2014. koju mjenicu je kao trasant, odnosno izdatnik potpisao tuženik. Tužitelj je u ovršnom prijedlogu naveo da mu je tuženik dao mjenično očitovanje te je isti od strane tužitelja pozvan na isplatu vlastite mjenice, ali da do podnošenja ovršnog prijedloga nije isplatio ništa tužitelju, te da na sve moguće načine izbjegava platež duga koji ima prema tužitelju koristeći činjenicu da sva imovina koju je stekao u braku s A. B. glasi na istu. Tužitelj je također naveo da je 24. ožujka 2014. pred ovim sudom protiv tuženika podnio tužbu radi utvrđenja i podjele bračne stečevine s obzirom da se ima pravo naplatiti sa svojim

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

potraživanjem na ½ dijela nekretnine koja na ime bračne stečevine pripada tuženiku, te da je presudom ovoga suda posl. br. P-2418/14 od 28. travnja 2015., koja je postala pravomoćna 11. srpnja 2017., a ovršna 23. ožujka 2018., ispravljene rješenjem ovoga suda posl. br. P-2418/14 od 07. svibnja 2018., koje rješenje je postalo pravomoćno 19. veljače 2019., utvrđeno da nekretnina uknjižena u zk.ul.br. 5052 k.o. S., poduložak br. 1, oznake zk.č.br. 235/1, k.o. S., stambena zgrada K. . br. 6-h i 6-i površine 123 m2 i dvorište površine 168 m2, ukupne površine 291 m2, etaža 5413/10000, 1. stan oznake A u prizemlju, katu I potkrovlju, kućni vrt, pristup i parkirno mjesto, ukupne površine 169,09 m2 NKP, označeno u planu posebnih dijelova zgrade crveno predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i A. B.. Slijedom navedenog, javna bilježnica K. V. je donijela rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-5831/2019 od 24. listopada 2019. kojim je naloženo tuženiku namiriti tražbinu ovrhovoditelju zajedno s nastalim troškovima ovršnog postupka u iznosu od 21.875,00 kn i predvidivim troškovima postupka u iznosu od 13.193,75 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Protiv rješenja o ovrsi ovršenik, sada tuženik, je pravovremeno uložio prigovor (str. 26-27 spisa) u kojem je osporio vjerodostojnu ispravu – mjenicu u cijelosti jer je ista ništetna i s obzirom na to da kod predmetne mjenice nije poštivana procedura koju propisuje Zakon o mjenici, niti sporna mjenica ima sve elemente propisane zakonom. Tuženik je, naime, naveo da je na mjenici proizvoljno označen datum dospjelosti što predmetnu mjenicu čini ništetnom, dok naznačena dospjelost iz sporne mjenice nema nikakvo uporište u pravnom poslu koji bi bio eventualno sklopljen među strankama. Tuženik je još naveo da iz mjeničnog očitovanja proizlazi da bi sporna mjenica bila izdana tužitelju 20. studenoga 2012., a ne 23. studenoga 2012. kako je to pogrešno naznačio imatelj mjenice (a što je također čini ništetnom), te ista prati Sporazum o podmirenju duga zaključenog 20. studenoga 2012. između dužnika B. -b. d.o.o. i tužitelja kao mjeničnog vjerovnika. Tuženik je, također, istaknuo i prigovor zastare mjeničnog potraživanja u cijelosti navodeći da zastarni rok od jedne godine za potraživanja imatelja mjenice prema trasantu u slučaju bjanko vlastite mjenice u kojoj nije označen datum dospjelosti i koja sadrži odredbu "bez protesta" počinje teći na dan dospijeća potraživanja iz osnovnog posla. Tuženik je isto tako istaknuo da su navodi tužitelja da bi podnošenjem tužbe za utvrđenje bračne stečevine na nekretnini K. ž. 6-h i 6-i bila prekinuta zastara potraživanja po izdanoj mjenica neosnovani u cijelosti jer tužbeni zahtjev iz tog postupka nije bio usmjeren na utvrđivanje sporne tražbine da bi se njim mogla prekinuta zastara potraživanja. Stoga je tuženik predložio ukinuti rješenje o ovrsi u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Pravomoćnim rješenjem ovog suda posl. br. Povrv-802/20-3 od 08. svibnja 2020. ovaj sud je stavio izvan snage rješenje o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave br. Ovrv-5831/19 od 24. listopada 2019. koje je donijela javna bilježnica K. V. u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinuo provedene radnje, te riješio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tijekom postupka tužitelj je naveo da tuženik nikada nije osporavao niti visinu tražbine tužitelja, niti svoju obvezu da predmetni dug plati. Još je naveo da je tuženik nakon rasprave održane u ovosudnom predmetu posl. br. P-2418/14 dana 12. ožujka 2015. pred direktorima i punomoćnicom tužitelja izričito potvrdio i priznao da će dug platiti tužitelju. Tužitelj je isto tako naveo da je Ugovorom o ustupanju potraživanja - cesiji sklopljenim danom 23. studenoga 2012. tuženik preuzeo obvezu plaćanja

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

tražbine tužitelju u iznosu od 1.200.118,83 kn, dok je bjanko vlastitu mjenicu bez protesta dao tužitelju na ime osiguranja navedene tražbine. Nadalje je naveo da je osnovnim poslom između parničnih stranka ugovoreno da će se oni naknadno dogovoriti o načinu izmirenja obveze tuženika prema tužitelju uslijed čega su stranke održavale niz zajedničkih sastanaka radi pronalaženja dogovora oko načina izmirenja obveze tuženika prema tužitelju. Tužitelj je naveo i da novčana tražbina nije namirene zbog nedostatka novčanih sredstava, pa kako tuženik nije imao u vlasništvu nikakvu imovinu, to je tužitelj pokrenuo spor radi utvrđenja prava vlasništva na imovini koja je formalno glasila na suprugu tuženika.

5. Sud je tijekom postupka izvršio uvid u mjenicu serije A br. 07703457 (str. 4 spisa), presliku poziva za isplatu vlastite mjenice od 29. listopada 2013. s povratnicom (str. 6- 7 spisa), presliku dopisa punomoćnika tužitelja od 21. ožujka 2014. (str. 8 spisa), presliku uplatnice (str. 9 spisa), presliku dopisa R. A. d.d. od 26. ožujka 2014. (str. 10 spisa), presliku pravomoćne presude ovoga suda posl. br. P- 2418/14-18 od 28. travnja 2015. (str. 11-19 spisa), presliku pravomoćnog rješenja ovoga suda posl. br. P-2418/14-25 od 07. svibnja 2018. (str. 20-22 spisa), presliku mjeničnog očitovanja od 20. studenoga 2012. (str. 29 spisa), presliku mjenice serije A br. 07703457 (str. 30 spisa), presliku maila od 18. prosinca 2012. (str. 55 spisa), presliku Ugovora o kreditu br. 31115000457 od 05. studenoga 2010. (str. 56-61 spisa), presliku Ugovora o ustupanju potraživanja – cesiji od 23. studenoga 2012. (str. 62 spisa), presliku mjenice serije A br. 07703457 (str. 63-64 spisa), presliku zapisnika od 12. ožujka 2015. iz predmeta ovoga suda posl. br. P-2418/14 (str. 66-75 spisa), presliku dopisa (str. 65 i 76 spisa), presliku e-maila od 28. siječnja 2013. (str. 77-78 spisa), presliku e-maila od 14. ožujka 2014. (str. 79 spisa), saslušana je svjedokinja B. T. (str. 112 spisa), saslušan je zastupnik po zakonu tužitelja B. M. (str. 90- 91 spisa), te je izvršen uvid i u ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

6. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP) ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan. 7. Predmet ovoga spora je isplata po mjenici, te kako se, dakle, radi o mjeničnom sporu, to je sud polazio od odredaba Zakona o mjenici ("Narodne novine", br. 74/94. i 92/10. - u daljnjem tekstu: Zakon o mjenici).

8. Uvidom u mjenice serije A br. 07703457 (str. 4 spisa) utvrđeno je da je mjenica sastavljena na obrascu koji se koristi za trasiranu mjenicu te da ista sadrži bezuvjetni uput po naredbi tužitelja kao remitenta staviti u račun tuženika kao trasata iznos od 1.247.860,55 kn, potpis tuženika kao trasanta (izdavatelja mjenice), datum i mjesto izdavanja (Z., 23. studeni 2012.), te oznaku da je ista dospjela 24. ožujka 2014. Nadalje je uvidom u mjenicu utvrđeno da se na mjenici ispod naznake "prihvaćamo" nalazi potpis tuženika, te je tim potpisom tuženik kao trasat prihvatio (akceptirao) mjenicu za cijeli mjenični iznos. Uvidom u mjenicu još utvrđeno da je na mjenicu stavljena odredba "bez protesta", koju odredbu je također potpisao tuženik. Uvidom u mjenicu, konačno, je utvrđeno da se na poleđini iste nalazi potvrda R. A. d.d. 25. ožujka 2014. u kojoj je navedeno da predmetna mjenica nije isplaćena jer nema sredstava.

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

9. Uvidom u presliku mjeničnog očitovanja od 20. studenoga 2012. (str. 29 spisa) utvrđeno je da je istim ovdje tuženik solidarno jamčio za podmirenje svih obveza dužnika B. –B. d.o.o. po sporazumu o podmirenju duga zaključenog 20. studenoga 2012. s ovdje tužiteljem kao vjerovnikom te je naveo da uručuje tužitelju kao mjeničnom vjerovniku jednu bjanko potpisanu vlastitu mjenicu. Nadalje, istim očitovanjem tuženik je ovlastio tužitelja da u slučaju neplaćanja bilo kojeg dospjelog iznosa kojeg dužnik duguje po gore navedenom ugovoru i svim njegovim daljnjim dodacima i pojedinačnim ugovorima, uručenu bjanko mjenicu ispuni i u nju unese sve i bilo koje mjenično pravne sastojke uključujući i mjenični iznos koji odgovora dospjelom, a neplaćenom iznosu duga dužnika te da radi naplate te mjenice poduzme sve radnje predviđene propisima.

10. Uvidom u presliku Ugovora o ustupanju potraživanja – cesiji od 23. studenoga 2012. (str. 62 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između ovdje tuženika kao dužnika (cesusa) i društva B. –B. d.o.o. kao vjerovnika (cedenta), te ovdje tužitelja kao novog vjerovnika (cesionara). Nadalje je utvrđeno da su stranke istim utvrdile da postoji potraživanje cedenta od cesusa temeljem Ugovora o cesiji te da su suglasne da cedent svoje potraživanje od cesusa u iznosu od 1.200.118,83 kn prenese na cesionara te da će se cesus i cesionar naknadno dogovoriti o načinu izmirenja cesusove obveze prema cesionaru. Istim Ugovorom također je ugovoreno da se taj Ugovor o ustupu potraživanja – cesiji provodi danom potpisa ugovornih strana te je cedent jamčio cesionaru postojanje i naplativost ustupljenog potraživanja. Ujedno se cesus obvezao cesionaru predati bjanko vlastitu mjenicu kao osiguranje iste.

11. Uvidom u presliku Ugovora o kreditu br. 31115000457 od 05. studenoga 2010. (str. 56-61 spisa) utvrđeno je da je isti zaključen između društva B. K. d.d., te društva K.-i. d.d. kao korisnika kredita i društva B. –B. d.o.o. kao jamca platca. Nadalje je utvrđeno da je tim ugovorom banka odobrila korisniku kredit u iznosu od 1.362.227,77 kn koji će korisnik koristiti za obrtna sredstva te je kao rok vraćanja ugovoren 30. studenoga 2011.

12. Uvidom u presliku e-maila od 18. prosinca 2012. (str. 55 spisa) utvrđeno je da je isti upućen od strane B. P. M. u ime društva B. –B. d.o.o. te da je isti upućen zaposleniku tužitelja M. L.. Nadalje je utvrđeno da je uz isti mail tužitelju dostavljen navedeni Ugovor o kreditu K. I. d.d., te je navedeno da je društvo B.-B. d.o.o. bilo jamac za taj kredit i da je društvo B. K. d.d. protiv njega pokrenula ovrhu. Još je navodno da tuženik pokušava riješiti situaciju s bankom, ali ako ne postignu dogovor da će biti prisiljeni pokrenuti stečaj ili likvidaciju društva.

13. Uvidom u presliku poziva za isplatu vlastite mjenice od 29. listopada 2013. s povratnicom (str. 6-7 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen od strane punomoćnice tužitelja tuženiku u ime tužitelja, a kojeg je tuženik zaprimio 04. studenoga 2013. Nadalje je utvrđeno da se isti poziv odnosi na isplatu duga u ukupnom iznosu od 1.200.118,83 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama za koju je jamčio vlastitom mjenicom bez protesta. Istim pozivom tuženik je pozvan u roku 8 dana od dana primitka poziva izvršiti svoju obvezu prema tužitelju, kako tužitelj ne bi aktivirao sredstva osiguranja plaćanja jer će u protivnom tužitelj pokrenuti odgovarajuće sporove.

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

14. Uvidom u presliku dopisa punomoćnice tužitelja od 21. ožujka 2014. (str. 8 spisa) utvrđeno je da je isti podnesen R. A. d.d. 25. ožujka 2014., te da je u istom navedeno da im se obraća u ime tužitelja i da na isplatu dostavlja bjanko mjenicu bez protesta koju je kao trasant, odnosno izdatnik, potpisao ovdje tuženik. Nadalje je navedeno da sukladno priloženom Ugovoru o ustupu potraživanja – cesiji od 23. studenoga 2012. s ugovorenim dospijećem plaćanja od godinu, tj. do 23. studenoga 2013., novčana sredstava za koje je određeno osiguranje temeljem predmetne mjenice u iznosu od 1.200.118,83 kn, uključujući iznos od 47.741,72 kn na ime obračuna zakonskih zateznih kamata prema obračunu koji je dostavljen u preslici, odnosno sveukupno 1.247.860,55 kn s računa dužnika, ovdje tuženika, prenese na žiro račun remitenta, ovdje tužitelja.

15. Uvidom u presliku dopisa R. A. d.d. od 26. ožujka 2014. (str. 10 spisa) utvrđeno je da je isti upućen punomoćnici tužitelja, te da je istim vraćena predmetna mjenica A 07703457 iz razloga što na računu trasanta nema sredstva za naplatu iste.

16. Uvidom u presliku pravomoćne presude ovoga suda posl. br. P-2418/14-18 od 28. travnja 2015. (str. 11-19 spisa), ispravljene rješenjem ovoga suda posl. br. P- 2418/14-25 od 07. svibnja 2018. (str. 20-22 spisa) utvrđeno je da je ista donesena u pravnoj stvari tužitelja B. –S. d.o.o., ovdje tužitelja, protiv I. tuženika S. B., ovdje tuženika i II. tuženice A. B. radi utvrđenja bračne stečevine. Nadalje je utvrđeno da je istom presudom utvrđeno da se nekretnina uknjižena u zk.ul.br. 505, k.o. S., poduložak br.1, oznake: z.k.č.br. 235/1, k.o. S., stambena zgrada K. ž. br. 6 h i 6 i i dvorište, stambena zgrada K. ž. br. 6 h i 6i površine 123m2 i dvorište površine 168 m2, ukupne površine 291 m2, etaža 5413/10000, 1. Stan oznake A u prizemlju, katu i potkrovlju, kućni vrt, pristup i parkirno mjesto, ukupne površine 169,09 čm NKP, označeno u planu posebnih dijelova zgrade crveno, predstavlja bračnu stečevinu I-tuženika S. B. iz i II-tuženice A. B. (t. I. izreke). Istom presudom je utvrđeno i da su I. tuženik S. B. i II. tuženica A. B. suvlasnici svaki u ½ dijela nekretnine označene u t. I. iste presude. Navedenom presudom je odbijen dio tužbenog zahtjeva kojim je tužitelj tražio da se naloži II. tuženici Andrei B. trpjeti i dozvoliti uknjižbu prava vlasništva I-tuženika S. B. u dijelu ½ (jedna polovina). Uvidom u navedenu presudu još je utvrđeno da je ista postala pravomoćna 11. srpnja 2017., a ovršna 23. ožujka 2018.

17. Uvidom presliku dopisa A. B. u ime društva B. –T. d.o.o (str. 65 i 76 spisa) utvrđeno je da se istim obratila g. L., a vezano za dug njezinog društvo prema tužitelju za skladištenje robe u tužiteljevom skladištu. U istom dopisu, u pogledu vraćanja duga ovdje tuženika je navela da predlaže otpis kompletne kamate te dijela duga u postotku koji tužitelj odredi, zatim poček na otplatu umanjenog iznosa glavnice do 23. lipnja 2015. (kada im ističe kredit u R. A. d.d.), a od 23. lipnja 2015. da se otplata duga vrši u kvartalnim anuitetima ne većim od 40.000,00 kn. Naglasila je da je to najbolje što je u njenoj mogućnosti. Ukoliko se ne slažu s prijedlogom za otplatu duga tuženika zatražila je prijedlog tužitelja uz napomenu da nema prostora za pregovaranje jer je njihova imovina kompletno pod hipotekom.

18. Uvidom u presliku zapisnika od 12. ožujka 2015. iz predmeta ovoga suda posl. br. P-2418/14 (str. 66-75 spisa) utvrđeno je da je isti sastavljen kod ovoga suda u predmetu radi utvrđenja bračne stečevine koji se vodio između tužitelja protiv ovdje

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

tuženika i A. B.. Nadalje je utvrđeno da je tuženik u svom iskazu danom na tom ročištu naveo da ne osporava da je s ovdje tužiteljem sklopio Ugovor o ustupanju potraživanja kojim prihvaća dug od 1.200.118,83 kn te da se obvezao isto platiti i da je točno da do sada to nije platio.

19. Uvidom u presliku e-maila od 28. siječnja 2014. (str. 77 spisa) utvrđeno je da se tuženik istim obratio B.. zaposlenici tužitelja, te da je zamolio da postupi po dogovoru te da se potraživanje prema ugovoru o zajmu prenese na njega kao fizičku osobu.

20. Uvidom u presliku e-maila od 13. siječnja 2014. (str. 77-78 spisa) utvrđeno je da se istim tuženik obratio punomoćnici tužitelja, a vezano za sastanak za podmirenje obveza koje ima prema tužitelju. Nadalje je utvrđeno da je u istom naveo da ugovor kojim su htjeli podmiriti dio njegove obveze prema tužitelju je zaustavljen, ali da se sele na novo gradilište koje počinje u ožujku. Također je naveo da mu je u velikom interesu vraćanje duga, ali da mu planovi to ne dozvoljavaju, te je molio za strpljenje. Pojasnio je da ima zaključen ugovor vrijedan 540.000 EUR i da očekuje potpisivanja aneksa s povećanjem od 60% u poslovnom odnosu sa Strabagom koji će trajati minimalno 3 godine i da ne brine za vraćanje duga i opstanak poduzeća. Još je dodao da sve što treba za obnoviti, a po pitanju osiguranja (osobna mjenica) stoji na raspolaganju.

21. Iz preslike e-maila od 14. ožujka 2014. (str. 79 spisa) proizlazi da je isti upućen od strane tuženika punomoćnici tužitelja te da je u istom naveo kako društvo B. –B. d.o.o. ide u predstečajnu nagodbu jer je bilo jamac platac društvu B. K. d.d. za poduzeće K. d.d. što je rezultiralo slomom poduzeća B. –B. Nadalje je naveo da je g. . L. predložio, s obzirom da ne želi ostati dužan, i da privatno preuzme dug gdje je i on sam rekao da se s tim slaže i da želi pomoći i otpustiti im kamatu.

22. Svjedokinja B. T. je u svom iskazu navela da je bila zaposlenica tužitelja od 1987. pa sve do mirovine 2019., a i sada radi kod tužitelja, s time da radi na 4 sata. Nadalje je navela da je radila na radnom mjestu knjigovođe, odnosno bila je voditelj knjigovodstva i financija. Iskazala je da je tužitelj poslovao s firmom tuženika .B - B. i to dugi niz godina. Nadalje je navela da se tužitelj bavi crnom metalurgijom, te je firma tuženika od tužitelja nabavljala materijale za svoje poslovanje. U jednom trenutku firma tuženika je zapala u financijske teškoće te im nije plaćala dugove zbog čega je tužitelj počeo slati na naplatu zadužnice koje su blokirale poslovanje tuženikovoj firmi pa je onda tuženik dolazio kod tužitelja kako bi povukao zadužnice i omogućio mu poslovanje. Na njegove zamolbe su povlačili zadužnice prema njegovoj firmi i to je sve skupa trajalo predugo. Na koncu je tuženik osnovao novu firmu B. P., s time da je firma B. B. otišla u likvidaciju s obzirom da je tuženik osobno preuzeo dug prema tužitelju i to ugovorom o cesiji te je izdao i vlastitu mjenicu koja je predmet ovog postupka. Nadalje je navela da je tuženik i nakon potpisivanja ugovora o cesiji i izdavanja mjenice dolazio kod tužitelja, te stalno obećavao da će dug vratiti, a dolazio je zato što je njegova druga novo osnova firma B. P. bila najmoprimac skladišnog prostora tužitelja. Također je navela da je tuženik njoj osobno govorio da će vratiti dug, te je i sa suprugom znao dolaziti kod tužitelja. Pojasnila je da je tuženik s vlasnicima tužitelja pregovarao o rješavanju duga, a njoj se samo žalio da će ga tužitelj uništiti, da ne poriče dug i da će ga vratiti, ali da mu treba vremena. Nadalje je navela da se ne može niti otprilike očitovati kada je zadnji put tuženik rekao da će

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

vratiti dug. Isto tako je navela da joj je poznato da je tužitelj protiv tuženika pokrenuo kazneni postupak zbog izdavanja mjenice bez pokrića te je u tom postupku tuženik oslobođen s obzirom na to da je utvrđeno kako nije imao u trenutku potpisivanja prijevarnu namjeru, te je u tom postupku tuženik priznao dug. Isto tako je tužitelj pokrenuo i postupak radi utvrđenja bračne stečevine tuženika s obzirom da tuženik nije imao imovine, te je u tom postupku utvrđeno da je stan bračna imovina i tuženika. Nadalje je navela da su svi računi tuženika inače blokirani, te da tuženik ništa drugo nije imao. Isto tako je navela da je u ovom predmetu pokrenut postupak radi naplate duga po mjenici, a prije ovog postupka nisu pokretali postupak radi naplate duga po mjenici, jer su čekali završetak postupka koji je tužitelj pokrenuo protiv tuženika radi utvrđenja bračne stečevine. Navela je i da dug do danas nije vraćen i da je tuženik u svim postupcima koji su se vodili priznavao dug i obećavao da će ga vratiti te je to činio u svakoj prilici kada je razgovarao s bilo kime od tužitelja. Iskazala je i da je tuženik uspio završiti postupak likvidacije firme B. B. isključivo zaslugom tužitelja s obzirom na to da je najveći dug te firme upravo bio dug tužitelja, pa je tužitelj pristao potpisati ugovor o cesiji kojim je tuženik preuzeo osobno dug firme i izdao mjenicu, te je na taj način firma B. B. ostala bez duga i mogla provesti postupak likvidacije. Također je iskazala da je tuženik imao teret odnosno neki kredit u CHF, a što je vidjela uvidom u izvadak iz zemljišne knjige, a imao je i založno pravo banke upisano kao osiguranje za kredit firme B. B.. Nadalje je navela da je tuženik nudio tužitelju prijedloge otplate duga na dugi rok, te je tražio da mu se oproste kamate, a i da mu se dio duga otpiše. Također je navela da je tuženik priznavao dug na način da je svake godine potpisivao stanje potraživanja tužitelja na dan 31. prosinca te dug knjigovodstveno nikada nije bio sporan. Navela je i da u pisanom obliku tuženik nikada nije priznao dug, jer bi mu to otežalo poslovanje s novom firmom B. P.. Još je navela da joj je poznato da su bili sastanci između predstavnika tužitelja i tuženika u vezi s otplatom predmetnog duga i nakon što je pokrenut postupak za utvrđenje bračne stečevine, međutim, ona tim sastancima nije prisustvovala iako je prije tih sastanaka uvijek davala podatke o stanju duga. Radilo se o većem broju sastanaka te ih je bilo negdje 10-20. Končano je navela da je tražbina tužitelja po mjenici dospjela onog trenutka kada je poslana na naplatu, a misli da je to bilo 2013. ili 2014.

23. Saslušan u svrhu dokazivanja zastupnik po zakonu tužitelja B. M. je u svom iskaz naveo da je prokurist i vlasnik tužitelja te je na taj način upoznat s predmetnim potraživanjem tužitelja, a na temelju mjenice. Firma tuženika B.-B. je poslovala s tužiteljem negdje od 2010. pa nadalje, a posao s tom firmom je vodio njegov ortak D. L. te mu je poznato da je došlo do problema u financijskom poslovanju firme B.-B.. Naveo je i da je firma tuženika dugovala tužitelju za isporučeni materijal iznos koji je u početku iznosio 200-300.000,00 kn, pa je porastao na 500-600.000,00 kn. Za vrijeme trajanja tog duga tuženik je svaki tjedan dolazio u njihovu firmu te ih je uvjeravao kako će dug podmiriti. Zato je tužitelj tuženikovoj firmi i dalje isporučivao robu, no kako je dug porastao rekao je svom partneru D. L. da prestane isporučivati robu firmi tuženika. Nadalje je naveo da se unatoč njegovoj zabrani D. L. dogovorio s tuženikom da će za njegovu firmu kupiti mrežu za ogradu u iznosu od oko 400-500.000,00 kn, a da će tuženik tužitelju novac platiti nakon što naplati svoje potraživanje prema firmi Strabag s kojom je firma tuženika također poslovala. Naime, njegovom partneru je tuženik predložio da će on tu mrežu isporučivati S. a da će onda od zarade tužitelju platiti i mrežu i dio starog duga. Međutim, tuženik se nije držao tog dogovora, te su u jednom trenutku zabranili isporuku mreže i tada je tuženikova firma otišla u predstečaj nakon čega je

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

tuženik prenio poslovanje na firmu P. koja je bila u vlasništvu tuženikove supruge. Naveo je i da je tuženik cijelo vrijeme obećavao da će vratiti dugovanje te je u tom smislu i potpisao predmetnu mjenicu, a radilo se o bjanko mjenici, no nije se mogao očitovati je li izdavanju predmetne mjenice prethodio nekakav sporazum, ali misli da je, no sve to je bilo po prijedlogu tuženika. Zajedno s mjenicom tuženik je potpisao i mjenično očitovanje. Također je naveo, a s obzirom da se radilo o bjanko mjenici, da ne zna točno kada je i tko ispunio mjenicu jer se mjenica ispunjavala u knjigovodstvu tužitelja. Isto tako je naveo da je mjenica ispunjena po prijedlogu tuženika i po nalogu D. L.. Iskazao je i da tuženik dugovanje nikada nije vratio te je obećavao da će, kada otplati kredit za stan koji bio u vlasništvu tuženika i njegove supruge, dozvoliti da tužitelj na tom stanu upiše hipoteku za predmetno potraživanje, međutim, do toga nije došlo. Naveo je i da je tuženik predmetnom mjenicom priznao da je osobno odgovoran za predmetno dugovanje njegove firme tužitelju, međutim, kasnije je stan prenio na svoju suprugu kako on u svom vlasništvu ne bi imao nikakve imovine. Pojasnio je da je dug prema tužitelju imala firma B.-B., no kako je firma otišla u stečaj, tuženik je dio dugovanja te firme prenio na novu firmu koju je otvorila njegova supruga, a kako bi tužitelj nastavio poslovati s novom firmom, on im je osobno jamčio na način da je dao predmetu mjenicu. Nadalje je naveo da je tuženik često govorio da će ukoliko ikom vrati dug da će to biti tužitelju. Iskazao je da je ugovorom o cesiji tuženik preuzeo potraživanja o kojima je iskazivao. Također je naveo da ukupan dug koji je tuženik preuzeo iznosi oko 1.250.000,00 kn, bez kamata, a tužitelj je prije podnošenja mjenice na naplatu bar 100 puta pozvao tuženika da mirnim putem riješi dug. Isto tako je naveo da je u pregovorima oko podmirenja duga najčešće tuženik dolazio sam, ali je katkad dolazila i njegova supruga. Tim pregovorima sa strane tužitelja najčešće je bio nazočan D. L., a tuženik je pregovarao i sa šeficom računovodstva B. T., ali ne previše. Iskazao je i da ima saznanja da je vođen postupak pred ovim sudom radi utvrđenja bračne stečevine nad stanom tuženika, te je u tom postupku dao iskaz. Tuženik je i nakon tog spora obećavao podmiriti dug, te ga nikada nije osporavao. Nadalje je naveo da je tuženika zadnji puta vidio na ročištu u predmetu radi utvrđenja bračne stečevine. Iskazao je i da je tražbina tužitelja dospjela između 2012. i 2014., što se vidi i iz mjenice, a prije pokretanja ovog postupka tužitelj nije pokrenuo bilo kakav postupak radi naplate te tražbine jer je tuženik stalno obećavao da će vratiti dug. Konačno je naveo da su temeljem Ugovora o ustupanju potraživanja od 23. studenoga 2012. primili mjenicu, ali se nije mogao očitovati zašto je razlika u datumu između mjeničnog očitovanja i Ugovora o ustupu potraživanja.

24. Sud je kao istinit, logičan i uvjerljiv prihvatio iskaz zastupnika po zakonu tužitelja B. M. u dijelu u kojem je isti sukladan s predmetnom mjenicom, mjeničnim očitovanjem i Ugovorom o ustupanju potraživanja – cesiji od 23. studenoga 2012., osim u dijelu u kojem je naveo da je tuženik i nakon spora za utvrđenje bračne stečevine obećavao podmiriti dug. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen jer nije poduprt drugim dokazima, a imajući u vidu da je svjedok naveo da je tuženika zadnji puta vidio na ročištu u predmetu radi utvrđenja bračne stečevine. Nadalje, sud je prihvatio i iskaz svjedokinje B. T. iz istih razloga iz kojeg je prihvaćen iskaz B. M., osim u dijelu u kojem je navela da je tuženik priznavao dug na način da je svake godine potpisivao stanje potraživanja tužitelja na dan 31. prosinca. U tom dijelu njezin iskaz nije prihvaćen s obzirom da ga ne potvrđuju drugi dokazi pri čemu je svjedokinja i sama navela da u pisanom obliku tuženik nikada nije priznao dug, te da se ne može niti otprilike očitovati kada je zadnji put tuženik rekao da će vratiti dug.

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

25. U odredbi čl. 1. Zakona o mjenici ("Narodne novine" broj 74/94. i 92/10., u daljnjem tekstu: ZM) propisan je slijedeći sadržaj trasirane mjenice: 1. oznaka da je mjenica, 2. bezuvjetni uput da se plati određena svota novca, 3. ime onoga koji treba platiti (trasat), 4. oznaka dospjelosti, 5. mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 6. ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti (remitent), 7. oznaka dana i mjesta izdanja mjenice, 8. potpis onoga koji je izdao mjenicu (trasant).

26. Nadalje, u odredbi čl. 109. ZM-a je propisano da vlastita mjenica sadrži: 1. oznaku da je mjenica, 2. bezuvjetno obećanje da će se određena svota novca platiti, 3. oznaku dospjelosti, 4. mjesto gdje se plaćanje treba obaviti, 5. ime onoga kome se ili po čijoj se naredbi mora platiti, 6. oznaku dana i mjesta gdje je vlastita mjenica izdana, te 7. potpis onoga koji mjenicu izdaje (izdavatelj).

27. Dakle, vlastita mjenica treba sadržavati sve sastojke kao i trasirana mjenica osim što trasirana mjenica treba sadržavati bezuvjetan uput, a vlastita mjenica bezuvjetno obećanje da će se platiti mjenična svota.

28. U odredbi čl. 3. st. 2. ZM-a je određeno da se trasirana mjenica može vući (trasirati) i na trasanta, dakle, može imati efekt vlastite mjenice ako dužanik sebe naznači kao izdatnika i kao trasata. Kako je tuženik mjenicu potpisao kao izdatnik (trasant), te je izvršio i akcept iste mjenice, a kako je to gore navedeno, to predmetna mjenica ima učinak vlastite mjenice, pri čemu valja napomenuti da je tuženik bezuvjetno obećanje da će se predmetni iznos platiti dao akceptiranjem predmetne mjenice (čl. 27. st.1. ZM-a).

29. Kako tuženik tijekom postupka nije tvrdio, niti dokazivao da bi mjenična obveza bila makar i djelomično podmirena, to bi isti sukladno odredbama čl. 46. st. 1. ZM-a bio odgovaran za isplatu mjenice imatelju mjenice.

30. Međutim, u konkretnom slučaju je osnovan prigovor zastare. Naime, u odredbi čl. 112. ZM-a propisano je da izdavatelj vlastite mjenice odgovara onako kako odgovara akceptant trasirane mjenice. Akceptant trasirane mjenice je trasat koji svojom izjavom danom u skladu s odredbom čl. 24. st. 1. ZM potvrđuje da prihvaća mjeničnu obvezu. Dakle, od trenutka davanja te izjave akceptant postaje glavni mjenični dužnik, a svi mjenično pravni zahtjevi protiv akceptanta zastaruju za tri godine računajući od dospjelosti sukladno čl. 78. st.1. ZM-a. Naime, u konkretnom slučaju tužitelj tužbu (ovršni prijedlog) podnio 24. listopada 2019., dok je predmetna mjenica izdana 23. studenoga 2012., te je na istoj naznačen datum dospjelosti 24. ožujka 2014., a podnesena je na naplatu 25. ožujka 2014., te je stoga evidentno, a imajući u vidu rokove zastarijevanja određene u čl. 78. ZM-a, da je tužba podnesena izvan roku, odnosno da je nastupila zastara predmetnog potraživanja.

31. Ovdje valja reći da su neosnovani navodi tužitelja da je zastarijevanje prekinuto podnošenjem tužbe u predmetu ovog suda P-2418/14 koja je podnesena 24. ožujka 2014., te priznavanjem duga od strane tuženika. Naime, zastara se, sukladno odredbi čl. 79. ZM-a prekida podnošenjem tužbe sudu, a s tužbom se izjednačuju: prijava mjenične tražbine u stečaju, odnosno likvidaciji, ostvarivanje mjenično pravnih zahtjeva u tijeku parnice, pozivanje u zaštitu, obavijest kojom tuženik obavještava svog prethodnika da je protiv njega podnesena regresna tužba. Kako tužitelj nije dokazao da je podnio tužbu, niti drugu izjednačenu pravnu radnju, sukladno

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

navedenom članku, u svrhu naplate predmetnog potraživanja temeljem mjenice od tuženika sve do podnošenja predmetne tužbe, to nije došlo do prekida zastare u konkretnom slučaju. Naime, činjenica da je tužitelj protiv tuženika i A. B. podnio tužbu u predmetu ovog suda P-2418/14 radi utvrđivanja bračne stečevine i prava vlasništva se ne može smatrati tužbom radi naplate potraživanja temeljem mjenice, i to kako u smislu odredbe čl. 79 ZM-a, tako niti u smislu odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08. i 125/11., u daljnjem tekstu: ZOO).

32. Isto tako u odnosu na navode tužitelja valja reći kako priznanje duga sukladno odredbi čl. 79. ZM-a ne predstavlja razlog koji dovodi do prekida zastare potraživanja temeljem mjenice. Međutim, valja dodati i da se cjelokupna dokumentacija (osim zapisnika ovog suda od 12. ožujka 2015. iz predmeta posl. br. P-2418/14 i dopisa A. B.) na koju se tužitelj poziva odnosi na razdoblje do kraja ožujka 2014. pa je od tada, sve i da je u istoj dokumentaciji tuženik i priznao dug, odnosno je od tada počeo iznova teći zastarni rok, potraživanje tužitelja bi svejedno bilo u zastari imajući u vidu da je od tada do podnošenja tužbe u ovom predmetu ( 24. listopada 2019.) protekao zastarni rok propisan u odredbi čl. 78. ZM-a. Također valja reći da je navedeni zastarni rok protekao sve i da se prihvati iskaz tuženika koji je dao na ročištu održanom 12. ožujka 2015. u predmetu ovog suda posl. br. P-2418/14, a koji se ne može bez suglasnosti stranka, koja je izostala, koristiti kao dokaz u ovom predmetu, te iz kojeg niti ne proizlazi da je priznao dug. Ovo stoga što je od tada pa do podnošenja tužbe u ovom predmetu, također, protekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 78. ZM-a. Konačno, u odnosu na pozivanje tužitelja na dopis A. B. koji je potpisala u ime društva B. TDG d.o.o. (str. 65 i 76 spisa) valja reći da se na istom ne nalazi datum ali je iz teksta razvidno da je pisan svakako prije 23. lipnja 2015. (jer je do tog dana predložen poček otplate) te je od tada do podnošenja tužbe u ovom predmetu, također, protekao trogodišnji rok zastarijevanja propisan u odredbi čl. 78. ZM. S tim u vezi još valja dodati da se radi o dopisu A. B. u ime društva B. T. d.o.o. te navodi iz tog dopisa ne mogu predstavljati priznanje duga od strane tuženika. Stoga sud nije proveo dokaz saslušanjem iste svjedokinje.

33. Budući da je prihvaćen tuženikov prigovor zastare, to je već i zbog toga valjalo ukinuti platni nalog sadržan u t. I. predmetnog rješenja o ovrsi i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, a kako je to odlučeno u t. I. izreke ove presude, pa sud nije razmatrao ostale prigovore tuženika.

34. Odluka o troškovima tuženika se temelji se na odredbi čl. 154. st.1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, a sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine".br. 142/12), po kojoj vrijednost jednog boda iznosi 10,00 kn.

35. Sud je ukinuo platni nalog sadržan u t. 1. predmetnog rješenja o ovrsi u dijelu u kojem je odlučno o trošku ovršnog postupka jer se radi o jednom postupku neovisno o činjenici što je postupak započet podnošenjem ovršnog prijedloga koji je kasnije prešao u parnicu povodom prigovara tuženika.

36. Tuženiku je tako na ime troška zastupanja po punomoćniku-odvjetniku odmjeren trošak u iznosu od 94.775,00 kn. Navedeni trošak se odnosi sastavljanje prigovora (odgovora na tužbu) u iznosu od 12.470,00 kn (1247 bodova-Tbr. 8/1 Tarife), sastavljanje podneska od 01. ožujka 2021. u iznosu od 12.470,00 kn (1247 bodova -

Posl. broj: 133-Povrv-802/20-22

Tbr. 8/1 Tarife), zastupanje na ročištima 11. ožujka 2021., 16. lipnja 2021., 04. studenoga 2021. i 07. travnja 2021. u iznosu od 12.470,00 kn za svako (1247 bodova- Tbr. 9/1 Tarife), sastavljanje podnesaka od 13. svibnja 2021. i 27. prosinca 2021. u iznosu od 500,00 kn za svaki (50 bodova -Tbr. 8/3 Tarife), te troška PDV (25%) na navedene radnje u iznosu od 18.955,00 kn. Tuženiku je, također, priznat trošak sudske pristojbe na prigovor iznosu od 5.100,00 kn. Stoga je tuženiku dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 99.875,00 kn.

37. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2022.

Sutkinja

B. B.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka, putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po odvj. Lj. M. –P.

2. Tuženiku po odvj. T. Š.