REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac
Pr-6716/2021
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja D. F., iz K. L., Š.,
OIB:… zastupanog po punomoćniku Ž. O. odvjetniku u S.,
protiv tuženika B. I. S. d.d. S., P. S., OIB: …, S. P. S., zastupane po punomoćnici S. B. odvjetnici u S., uz sudjelovanje RH kao umješača na strani
tuženika, zastupanog po ODO-u S., radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 10. ožujka 2022., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika te izočnosti umješača prilikom zaključenja glavne rasprave, prilikom objave, a nakon objave, dana 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku B. I. S. d.d. , OIB:… u roku od
15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade imovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje isplatiti tužitelju D. F. ,
oib:… iznos od 30.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja
na navedeni iznos teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."
II.Dužan je tužitelj naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 15.450,00 kn i umješaču u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe i pod prijetnjom ovrhe sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1.Presudom ovog suda pod poslovnim brojem Pn-62/2016 od 13. svibnja 2019. u točci I. naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate.
Pod točkom II. izreke odbijen je kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva za više zatraženi iznos na ime naknade štete u iznosu od 15.000,00 kn, dok je pod točkom
III. naloženo tuženiku i umješaču naknaditi tužitelju troškove postupka u ukupnom iznosu od 5.350,00 kn.
2.Rješenjem Županijskog suda u Z. poslovni broj GžR-1716/2019-3 od 12.
srpnja 2021. ukinuta je presuda ovog suda pod poslovnim brojem Pn-62/2016 od 10. svibnja 2019., ispravljena rješenjem istog suda od 13. svibnja 2019., u pobijanom dijelu pod točkom I. i III. izreke te je u tom dijelu predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.
3.U svojoj uputi viši sud navodi da ocjenu o tome radi li se o postupanju tuženika koje bi za posljedicu imao razvoj kliničke slike anksiozno depresivnog poremećaja kod tužitelja utvrđenog rezultatima medicinskog vještačenja, može dati jedino sud nakon provedenog postupka, a ne medicinski vještak jer bolest može biti posljedica ako se utvrdi da se radilo o diskriminatornom i šikanoznom postupanju tuženika prilikom otkazivanja ugovora o radu, te da je tužitelj upravo zbog takvog postupanja obolio.
4.U tužbi predanoj ovom sudu dana 29.01.2016.godine tužitelj navodi da je pravomoćnom presudom ovog suda IV P- 893/06 od dana 28. kolovoza 2012.godine utvrđeno da je nedopuštena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 24. svibnja 2006.godine koju da je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku, te da je navedeni parnični postupak iniciran protuzakonitim postupanjem tuženika na štetu tužitelja te da je zbog postupanja tuženika tijekom postupka navedeni trajao više od šest godina iako da se radilo o radnom sporu koji da je po zakonu o parničnom postupku žuran postupak. Istaknuto je da tuženik do danas nije po navedenoj pravomoćnoj presudi dostavio obrasce (RSM, a od 31.12.2003.godine
JOPD – jedinstveni obrazac poreznih davanja, M-3P i M-2P) za uplate koje su izvršene u korist tužitelja u prvi i drugi mirovinski stup za razdoblje nakon nezakonite odluke o otkazu te da tužitelj iz navedenog osnova ne može ostvariti svoja prava iz osnova mirovinskog osiguranja, a što sve kod tužitelja da izaziva duševne posljedice na njegovo duševno zdravlje. Istaknuto je da kao posljedica navedenog protuzakonitog postupanja tuženika kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti na duševno zdravlje. U navedenom smislu ističe se da je tuženik tužitelja prouzročio neimovinsku štetu u visini od 30.000,00 Kuna, te je predloženo donijeti presudu kojom će se naložiti tuženiku da na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje isplati tužitelju iznos od 30.000,00 kuna sa pripadajućom kamatom.
5.Tuženik u odgovoru na tužbu (list 45-46 spisa) navodi da osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva te predlaže da se isti odbije kao neosnovan. Ističe se da se poriču navodi tužbe da je ovosudni postupak broj … zbog postupanja tuženika trajao više od šest godina. Istaknuto je da tuženik nije odgovoran za duljinu trajanja konkretnog predmetnog sudskog spora. Također je navedeno da se poriču tužbeni navodi da tuženik do dana podnošenja tužbe po pravomoćnoj presudi iz ovosudnog postupka broj … nije dostavio obrasce i to iz razloga što da je tuženik dana
26.08.2015.godine REGOS-u dostavio obrazac R-Sm-specifikacije po osiguranicima o obračunatim doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja za 2007-2012.godinu, a da je tužitelj tužbu podnio dana 29.01.2016.godine. Ističe se da se poriče da je tuženik na način opisan u tužbi protuzakonito postupao te da bi zbog takvog postupanja kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti kako se navodi u tužbi. Naposljetku je navedeno da tužitelj na kojemu je teret dokaza u ovom postupku nije dokazao osnovne pretpostavke odgovornosti za štetu.
6. U nastavku postupka sud je izveo dokaze pregledom pravomoćne i ovršne presude ovog … od 28. kolovoza 2012.godine (list 4-17 spisa);
zahtjeva za zaštitu dostojanstva radnika od 26.05.2006.godine (list 18 spisa); očitovanja tuženika na zahtjev za zaštitu dostojanstva radnika od 05.06.2006.godine
(list 19 spisa); potvrde HZMO-a o registriranom mirovinskom stažu za tužitelja (list 20-22, 24-26, 29-30 spisa); podataka o plaći tužitelja (list 23 i 27-31 spisa); podataka –prijave M1-staža sa povećanim trajanjem za tužitelja (list 28 spisa); pregled transakcija na osobnom računu tužitelja kod Raiffeisen mirovinskog društva (list 32- 34 spisa); medicinske dokumentacije tužitelja (list 35-44, te 81-88, te 129 spisa); specifikacije po osiguranicima o obračunatim doprinosima za obvezna mirovinska osiguranja i podataka o tužitelju kao osiguraniku – obrazac R-Sm (list 48-65 spisa); rješenja ovog suda Pr-427/16 od 17. siječnja 2018.godine (list 68 spisa); pravomoćne i ovršne presude ovog suda broj Pr-427/16 od 24. studenog 2017.godine (list 69-77 spisa); prijave HZMO-a o prestanku osiguranja (list 78-80 spisa); zdravstvenog kartona tužitelja (list 93-97 spisa); potvrde HZZ,
Regionalnog odjela S. od 13.06.2018.godine (list 99 spisa); obavijesti M.
hrvatskih branitelja iz D. rata za siječanj 2001.godine – nacionalni program zapošljavanja V. R. (list 109 spisa); uvjerenja HZZ, Ispostava K. od 29.travnja 2011.godine (list 110 spisa);zahtjeva
za prodaju udjela u fondu H. branitelja iz D. rata i članova njihova obitelji od 06.05.2009.godine (list 111 spisa); rješenja U. odjela za pravne i kadrovske poslove, društvene djelatnosti, branitelje i mlade, O. za društvene djelatnosti, branitelje i mlade od 20.12.2010.godine (list 112 spisa); rješenja C. S.., P. K.. od 13.06.2012.godine (list 113 spisa);
rješenja CZSS S., P. K. od 10.12.2012.godine (list
114 spisa);uplatnica kao dokaza o izvršenim isplatama na račun tužitelja na ime jednokratne novčane pomoći (list 115-118 spisa); dopisa HZZ od 11.01.2017.godine tužitelju (list 119 spisa); dopisa HZZ do 22.11.2018.godine tužitelju (list 120 spisa); novinskog članka (list 121 spisa); oglasa za stručno osposobljavanje (list 122 spisa); potvrde HZZ, R. ureda S., I. K.. od
03.07.2018.godine (list 123 spisa); potvrde HZZ,
R. ureda S., Ispostave K. od 05.06.2018.godine (list 124 spisa);
podataka HZZ sa popisom lijekova (list 126-
128 spisa);ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 28. veljače 2013.godine (list 143- 145 spisa). Izveden je i dokaz saslušanjem tužitelja (list 106-107 spisa) te medicinskim vještačenjem po vještaku dr. Č. L., psihijatru (list 134-136 spisa), Zapisnik od 15. rujna 2008. u predmetu … Odluka direktora o uvođenju dodatka na plaću zaposlenicima deficitarnih zanimanja od 13. prosinca 1998., Pravilnik o radu tuženika od travnja 2004., spis ovog suda Pr-427/2016.
7.Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
8.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti zbog narušenog duševnog zdravlja tužitelja protiv tuženika kao prijašnjeg poslodavca i to radi nedopuštenog otkazivanja ugovora o radu tužitelju koju je tuženik donio odlukom tuženika od 24.svibnja 2006.godine
9.Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj bio djelatnik tuženika temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme br. 5083 od 07.rujna 2005.godine, te da je prije toga sa tuženikom imao zaključene ugovore o radu na određeno vrijeme kao pripravnik od 24.ožujka 2003.godine, a potom i ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 16. veljače 2004.godine kao i dodatak ugovora o radu od 09. srpnja 2004.godine
te da su svi navedeni ugovori o radu bili ugovori o radu za poslove zavarivača IV sa identičnim opisom tih poslova kao u ugovoru koji mu je tuženik otkazao. Nije sporna među strankama u ovom postupku ni činjenica da je tuženik donio dana 24. svibnja 2006.godine odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelju. Sve navedene činjenice su utvrđene i u postupku koji se vodio pred ovim sudom pod poslovnim brojem … te proizlaze iz pravomoćne i ovršne presude ovog suda … od 28. kolovoza 2012.godine koju je ovaj sud pregledao (list 4-17
spisa).
10. Kao sporno ostalo je za raspraviti da li je navedenom odlukom o otkazu ugovora o radu od 24. svibnja 2006.godine tužitelju nastala neimovinska šteta-povreda prava osobnosti na duševno zdravlje u utuženom iznosu od 30.000,00 kn te da li je tuženik odgovoran tužitelju za nastalu štetu. Trebalo je raspraviti i prigovor aktivne legitimacije tužitelja kao i pasivne legitimacije tuženika u ovom postupku, te istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika.
11.U odnosu na aktivnu legitimaciju tužitelja potrebno je istaći da je tužitelj aktivno legitimiran potraživati naknadu neimovinske štete od tuženika sukladno odredbi članka 109. i 111. stavka 2. ZR-a (''NN'' 93/14) budući se pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa, a tuženik je nedvojbeno tužitelju dao osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu dana 24. svibnja 2006.godine, te je pravomoćnom i ovršnom presudom ovog suda Pr-427/16 od 24.studenog 2017.godine (list 69-77 spisa) u konačnici utvrđeno da je navedeni otkaz nedopušten. Slijedom navedenog je neosnovan prigovor promašene aktivne legitimacije tužitelja u ovom postupku istaknut od strane tuženika. U odnosu na pasivnu legitimaciju tuženika potrebno je također istaći da je tuženik u ovom postupku nedvojbeno pasivno legitimirana stranka budući nije sporno da je tuženik bio poslodavac tužitelja i da je upravo tuženik tužitelju dao spomenuti nedopušteni otkaz ugovora o radu, a sukladno citiranoj odredbi članka 109. stavka 2. ZR-a poslodavac je odgovoran i za štetu koju počini radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa kao što je u predmetnom slučaju davanje nezakonitog otkaza tužitelju te je u navedenom smislu neosnovan i prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut od strane tuženika u ovom postupku.
12.U odnosu na istaknuti prigovor zastare potraživanja istaknut od strane tuženika u ovom postupku ovaj sud je mišljenja da je isti prigovor neosnovan. Naime, tražbina naknade štete sukladno odredbi članka 230. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08, 125/11, 78/05-dalje ZOO-a) zastarijeva za tri godine otkada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila. Međutim, temeljem odredbe članka 215. stavka 1. ZOO-a je propisano da zastara počinje teći prvog dana poslje dana kad je vjerovnik imao pravo zahtjevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. U predmetnom slučaju tužitelj je stekao pravo od tuženika potraživati naknadu neimovinske štete od trenutka kad je pravomoćnom odlukom suda utvrđeno da je nedopuštena odluka tuženika o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 24.svibnja 2006.godine jer se smatra da je istome od tog trenutka nastupila šteta budući je takvom odlukom utvrđeno da je isti dobio nedopušteni otkaz ugovora o radu. Prvi put je u tom smislu i donesena presuda ovog suda IV P-893/06 od 28. kolovoza 2012.godine (list 4-17 spisa) koja je postala pravomoćna 07.02.2013.godine te kojom je bilo utvrđeno da je nedopuštena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Tužitelj je u tom smislu trebao podnijeti tužbu u ovoj pravnoj stvari najkasnije u roku od tri godine od pravomoćnosti navedene presude, dakle najkasnije do 07.veljače 2016.godine. Obzirom da je isti podnio tužbu za naknadu štete u ovoj pravnoj stvari zbog nezakonitog otkazivanja ugovora o radu 29. siječnja 2016., isti je navedenu tužbu podnio u zakonskom roku od tri godine. U trenutku podnošenja tužbe tužitelj nije niti mogao imati saznanja da će navedena pravomoćna presuda od koje ovisi početak tijeka zastare biti ukinuta odlukom VSRH budući je iz obrazloženja nove
pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-427/16 od 24.studenog 2017.godine (list 69-77 spisa) razvidno da je rješenje VSRH broj Revr-471/13-2 kojim je presuda ovog suda ,,, od 28.08.2012.godine ukinuta i predmet vraćen na ponovno odlučivanje doneseno tek 15.ožujka 2016.godine, dakle nakon podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari. Nova pravomoćna i ovršna presuda ovog suda kojom je utvrđeno također da je nedopuštena tuženikova odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu je donesena od strane ovog suda dana 24.11.2017.godine
(list 69-77 spisa). U navedenom smislu računajući od trenutka stjecanja prava tužitelja na potraživanje naknade štete, dakle od trenutka donošenja prve pravomoćne presude kojom je utvrđeno da je navedeni otkaz nedopušten pa do trenutka podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije proteklo tri godine slijedom čega je tužba u ovoj pravno stvari podnesena u zakonskom roku, te je neosnovan prigovor tužene da je predmetno potraživanje zastarjelo.
13.U odnosu na umješača RH na strani tuženika potrebno je istaći
da sukladno odredbi članka 206. stavka 1. ZPP-a osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može se pridružiti toj stranci. RH je prijavila umješanje na strani tuženika podneskom
od 17.12.2018.godine, a u kojem podnesku je navela da je temeljem članka 24. ugovora o prodaji i prijenosi dionica od 28.veljače 2013.godine RH preuzela ispunjenje novčanih obveza utvrđenih pravomoćnim sudskim odlukama u odnosu na B. I. S. d.d. pod daljnjim uvjetima utvrđenim tim
ugovorom pa da iz tog razloga ima pravni interes sudjelovati u predmetnom postupku kao umješač na strani tuženika. Iz pregledanog ugovora o prodaji i prijenosu dionica od 28. veljače 2013.godine (list 143-145 spisa) je razvidno iz članka 24. stavka 2. tog ugovora (list 144 spisa) da je RH preuzela ispunjenje novčanih
obveza tuženika koje nastanu temeljem pravomoćnih presuda ili rješenja donesenih u postupcima pokrenutim nakon sklapanja tog ugovora. U navedenom smislu nije sporno da je RH preuzela navedenu obvezu, te da kao takva ima
pravni interes sudjelovati kao umješač na strani tuženika u smislu toga da ima pravni interes da tuženik uspije u predmetnoj parnici kako ista ne bi morala ispuniti navedenu novčanu obvezu prema tužitelju. U navedenom smislu je na ročištu glavne rasprave od 18. ožujka 2019.godine u predmetnoj pravnoj stvari ovaj sud prihvatio sudjelovanje RH na strani tuženika u svojstvu umješača sukladno odredbi članka 207. stavka 1. ZPP-a.
14.Iz pregledane pravomoćne i ovršne presude ovog suda … od 28.
kolovoza 2012.godine (list 4-17 spisa) proizlazi da je tom presudom utvrđeno da je nedopuštena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 24.svibnja 2006.godine kojom je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku otkaz ugovora o radu. Točkom II izreke navedene presude je utvrđeno da je D.
F., tužitelju u ovom postupku radni odnos kod tuženika prestao sa danom
28. kolovoza 2012.godine, te je tuženiku točkom III/ izreke navedene presude naloženo isplatiti tužitelju naknadu plaće od 22.prosinca 2006.godine u ukupnom bruto iznosu od 289.433,41 Kuna sa pripadajućim kamatama. Točkom IV/ izreke ove presude je odbijen tužbeni zahtjev tuženika da datum sudskog raskida ugovora o radu bude određen sa danom 21.12.2006.godine, a točkom V/ izreke navedene presude je odbijen zahtjev tužitelja da ga tuženik vrati u radni odnos kod tuženika na odgovarajuće radno mjesto kao neosnovan. Sud je u navedenoj presudi, a što je razvidno iz obrazloženja iste smatrao da tuženik nije dokazao da kod tužitelja postoje trajne osobine te da nema potrebno znanje ili sposobnost za obavljanje poslova njegova radnog mjesta, te da mu tuženik nije omogućio adekvatnu edukaciju te pohađanje škole vara, te je istaknuto da tuženikov osobno uvjetovani otkaz nije dopušten i iz razloga što je tužitelj po zvanju brodostrojar, a da je tuženik imao slobodno radno mjesto poslovođe kotlara za koje radno mjesto da je tužitelj ispunjavao uvjet pa da je tuženik u tom smislu tužitelja mogao zaposliti ako ne na drugim poslovima onda na radnom mjestu koje je bilo upražnjeno, te da tuženik nije dokazao da nije imao drugih radnih mjesta na koje je mogao zaposliti tužitelja, a da se nije trudio dati tužitelju mogućnost za ponovno polaganje ispita i u cijelosti ga osposobiti za poslove radnog mjesta zavarivača grupe IV. po izmjenjenom pravilniku ili pak na drugim poslovima iste složenosti. Sud je smatrao da zbog opće poznate činjenice da tuženik duže vrijeme nema ugovorenih poslova uz uvažavanje interesa tužitelja i tuženika nastavak radnog odnosa nije moguć te je smatrao da sudski raskid radnog odnosa treba odrediti s danom donošenja prvostupanjske presude. Također je navedenom presudom tužitelju dosuđena navedena naknada plaće budući je sud smatrao da je do prekida rada tužitelja zbog nedopuštenog otkaza tužitelju došlo zbog krivnje tuženika kao poslodavca.
15. Navedena pravomoćna i ovršna presuda ovog suda IV P-893/06 od 28. kolovoza 2012.godine je kao i presuda Županijskog suda u S. br. Gžp-169/13 od 07.veljače 2013.godine ukinuta osim u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad na odgovarajuće radno mjesto i vraćena je sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i to rješenjem VSRH broj Revr-471/13-2 od
15.ožujka 2016.godine, a kojim rješenjem je bila prihvaćena revizija tuženika. Ovo je razvidno iz obrazloženja pravomoćne i ovršne presude ovog suda Pr-427/16 od 24.11.2017.godine (list 69-77 spisa).
16.U ponovljenom postupku koji se vodio pred ovim sudom pod brojem Pr-427/16 donesena je pravomoćna i ovršna presuda ovog suda Pr-427/16 od 24.studenog 2017.godine (list 69-77 spisa) kojom je ponovo utvrđeno od strane prvostupanjskog suda da je nedopuštena odluka o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od dana 24.svibnja 2006., koju je tuženik kao poslodavac dao tužitelju kao radniku, te je utvrđeno da je tužitelju radni odnos kod tuženika prestao sa danom 31. svibnja 2013., i naloženo je tuženiku na ime naknade plaće zbog nedopuštenog otkaza isplatiti tužitelju ukupno 289.433,41 kuna sa pripadajućom kamatom. Također je odbijen zahtjev tuženika da datum raskida ugovora o radu bude određen sa danom
21.12.2006.godine kao neosnovan. U ponovljenom postupku sud je smatrao, a što proizlazi iz obrazloženja navedene presude da tuženik nije dokazao postojanje opravdanih razloga za davanje osobno uvjetovanog otkaza tužitelju jer da nije dokazao da tužitelj nije ostvario zahtjeve svog radnog mjesta jer da mu nadređeni u tom smislu nisu izdali nikakvu opomenu ni upozorenje. Također je sud smatrao da tuženikov osobno uvjetovani otkaz nije dopušten i iz razloga što da je tuženik imao slobodno radno mjesto poslovođe kotlara za koje radno mjesto da je tužitelj ispunjavao uvjete.
17. Iz iskaza saslušanog tužitelja D. F. (list 106-107 spisa) proizlazi da
je cijela priča vezano za njegov odštetni zahtjev u ovom postupku započela tako da je on najprije dobio obavijest od M. hrvatskih branitelja i D. rata
iz 2001. o mogućnosti doškolovanja i zapošljavanja po programu kojeg je izradila V. R., a sve za potrebe zapošljavanja branitelja. Nadalje isti navodi da je nakon navedenog doškolovanja on zasnovao radni odnos s tuženikom i to temeljem ugovora o radu na određeno vrijeme 2002. ili 2003. Nadalje ističe da je nakon tog ugovora i uspješnog osposobljavanja kojeg je prošao zasnovao ugovor o radu na neodređeno vrijeme s tuženikom. Isti navodi da je ovaj ugovor o radu zasnovao vezano za poslove za koje se osposobio u praktičnom smislu i to još prvim ugovorom na određeno vrijeme. Tužitelj nadalje navodi da je 2006. dobio i zaprimio nezakonitu odluku o osobnom uvjetovanom otkazu ugovora o radu na neodređeno vrijeme i da je tijekom sudskih postupaka koji su se vodili utvrđeno da je navedena odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita te da je to dokazano i u dva navrata pravomoćnim odlukama suda a od kojih je da jedna odluka datira od 28. 8. 2012. Isti navodi da što se tiče druge pravomoćne presude da se radilo o ponovljenom postupku po reviziji tuženika. Isti ističe da je ukupno njegov radni spor trajao 12 god. te da on nije ulagao poseban zahtjev za suđenje u razumnom roku, a zbog dugotrajnosti sudskog postupka smatrajući da su radni sporovi kako to zakon nalaže hitni postupci i imaju svoju oznaku kao hitni pa da u tom smislu da on ne mora posebno naglašavati da treba suditi u razumnom roku. Isti ističe da je među presuda vezana za nezakonitost odluke o otkazivanju ugovora o radu bila donesena 2009. a na što da se tuženik žalio koristeći svoja pravna sredstva i iznoseći pri tom po njegovom shvaćanju notorne neisitne o tužitelju kao radniku. Tužitelj ističe da nezakonita odluka o osobno uvjetovanom otkazu kod njega uzrokovala gubitak posla i pravo na plaću, a čime da su njemu uskraćena ustavom zagarantirana temeljna prava te da je on ostao bez svojih primanja. Nadalje isti navodi da je se našao zbog svega toga u nezavidnoj materijalnoj situaciji s problemima vezano za plaćanje režijskih i životnih troškova, a da je u tom periodu sam sebe uzdržavao. Isti ističe da je ostao bez prihoda za život i da se prvi put morao obratiti C. u S. P. K.. te da je to za njega
bilo prilično neugodno iskustvo te da su njemu izdana čak 3 rješenja, a koja da će dostaviti sudu. T. isti navodi da je po rješenjima koja mu je izdao C. primao pomoć za uzdržavanje o čemu da postoji kopija naloga za plaćanje pomoći i to ukupno 17 naloga. Ističe da je zbog svega imao osjećaj srama i bezvrijednosti, a da je u navedenoj situaciji se zatekao tuđom krivnjom. Isti nadalje navodi da kad je dobio obavijest tuženika da mu se sprema otkaz da je također doživio šok i nevjericu i da je u tom trenutku kao posljedicu toga bio primoran prodati braniteljske udjele iz Fonda hrv. branitelja. Isti navodi vezano za ostvarivanje svojih prava a po presudama u smislu isplata plaća od vremena nezakonitog otkazivanja ugovora o radu da isti navodi da je točno da je on prvom presudom ostvario isplatu naknada plaća, a vezano za radoblje od otkazivanja ugovora o radu 2006. pa sve do 2013., ali da je ta presuda ukinuta a da je on u ovršnom postupku ujedno potraživao od tuženika i kamate te da je u tom smislu račun tuženika bio blokiran. Navedeni iznos koji je primio na ime zaostalih isplaćenih plaća isti navodi da je primio 2013. nakon 7 god. od otkazivanja ugovora o radu, a da je za cijelo to prethodno razdoblje bio bez ikakvih novčanih sredstava. Tužitelj navodi što se tiče njegovih zdravstvenih problema da su njegovi prvi problemi nastali kad je doznao za odluku o otkazu te da je posljedica o samoj odluci i saznanja dovelo do socijalne isključenosti i to upravo zbog toga što je ostao bez svojih primanja, da je došlo do egzistencijalnih problema i konstantne zabrinutosti, da je financijski jedva spajao kraj s krajem iz dana u dan. Nadalje isti navodi da je kod njega kao posljedica navedenog došlo do nesanice i razmišljanja kako će se završiti sudski postupak, a isto tako i da li će naći posao te da mu je to dovelo do smanjenja raspoloženja, gubitka apetita, bezvoljnosti i nezainteresiranosti za zbivanja oko sebe te da je u to vrijeme bio samo posvećen problemima vezanim za pravni postupak. Ističe da se zbog svega navedenog bio primoran obratiti po prvi put u životu psihijatru te da mu je dijagnosticirana anksioznost i depresija 14. 11. 2006. te da mu je kao terapija utvršeno uzimanje antidepresiva posebice Asenta 100 mg, Normabela i raznih antidepresiva, a da svi su lijekovi navedeni u zdravstvenoj dokumentaciji koju je priložio u predmetnom spisu. Nadalje isti navodi da mu je prva terapija bila Helex 0,5 mg tri puta dnevno, a da je doznao raspitivajući se za terapiju koja mu je određena da ona izaziva ovisnost, smanjen libido i da se na toj terapiji "praktično vegetira". Isti navodi da on odlazi kod psihijatra na kontrole po dogovoru, da je prekinuo sa uzimanjem terapije, a da on terapiju koja mu je bila određena za uzimanje Helexa nije uzimao nakon što je saznao da izaziva ovisnost. Isti navodi da je nakon ovog promijenio terapiju i liječnika. Isti ističe da je on u navedenih 7 god. dok je trajao postupak i dok nije radio zbog nezakonite odluke o otkazu samo povremeno obavljao razne poslove na crno i to zbog egzistencijalnih problema te da je dolazio i u kontakt s poslodavcima, ali da su oni tražili od njega da im se izjasni iz kojeg razloga je prestao radni odnos kod tuženika odnosno bivšeg poslodavca te da bi on odgovorio da je to iz razloga odluke njegovog prijašnjeg poslodavca o osobnom uvjetovanom otkazu te da je taj otkaz nezakonit i da isti vodi spor i naravno da nakon toga da navedenom poslodavcu ne bi bilo prihvatljivo da ga zaposli. Nadalje isti navodi da je on uspio jedino preko HZZ u ožujku 2011. biti uključen u posao kao
kontrolor za popis stanovništva, a da je pored toga sudjelovao u javnim radovima te da je sve je bilo posljedica teške materijalne situacije izazvane nezakonitim otkazom te nemogućnošću da se zaposli. Nadalje tužitelj ističe da će vezano uz javne radove o kojima je govorio sudu dostaviti obavijest HZZ iz 2017. i 2018. o sudjelovanju tužitelja u projektu javnih radova koji su financirani iz E. socijalnog fonda. Isti ističe da se tijekom trajanja postupka vezano za sve navedeno tokom 12 god. osjećao kao da je on kriv za sve navedeno, a ne tuženik te da se osjećao kao da su tužitelj i tuženik zamijenili svoje uloge, a iz razloga što je sam kao tužitelj priložio u spis 80% dokumentacije nastojeći opovrgnuti neistine tijekom žalbi, revizija, podnesaka tuženika i protutužbe tuženika. Naime isti navodi da je na tuženiku je bio teret dokazivanja u radnom sporu, ali da tuženik punih 12 god. nije dokazao zakonitost, kasnije utvrđene nezakonite odluke već da je samo paušalno ničim dokazano dugi niz godina ponavljao neistinite navode iz nezakonite odluke o osobno uvjetovanom otkazu. Zaključno tužitelj navodi da nakon što je dobio postupak pred ovim sudom dva puta pravomoćno, a vezano za navedeno pitanje nezakonite odluke o otkazu da se nije osjećao niti malo zadovoljno, ushićeno i to zbog dugotrajnosti samog postupka u spomenutih 12 god. i mrcvarenja tuženika od strane tuženika zbog potrebe da on ulaže žalbe i ostala pravna sredstava te isti navodi da mu ni dan danas nije jasno zašto je njemu od tuženika dan otkaz, te da o tome učestalo razmišlja. Tužitelj potvrđuje činjenicu da je uzimao lijekove koji su bili propisani i da je to kod HZZO evidentirano te je naveo da je od 2004.godine pa nadalje imao sudski spor samo sa tuženikom. U odnosu na činjenicu s kim je isti živio od vremena otkazivanja ugovora o radu pa nadalje isti je naveo da je živio u zasebnom kućanstvu jedno vrijeme, a zatim da je živio u zajedničkom kućanstvu sa dvije osobe. Isti odgovara da je živio u privatnom stanu od roditelja. Tužitelj navodi da nije u mirovini i da nije podnio zahtjev za mirovinu i da ne razmišlja o tome. Također isti ističe da je na crno radio nisko plaćene poslove pomoćnog radnika na manjim gradilištima te kao ribar na dva mjeseca na plivalici i javnim radovima sufinanciranim od E. socijalnog fonda, a u odnosu na javne radove isti navodi da se radi o javnim radovima koje obavlja u svom mjestu življenja te da se radi između ostalog i o poslovima pometanja smeća u svome mjestu gdje ga svi znaju, a da je za njega to bilo ponižavajuće. U. odnosu na činjenicu tko mu je bio poslodavac i tko ga je plaćao tužitelj je istakao da ga je plaćao E. socijalni fond, te da mu je poslodavac bio
G. K. vlastiti pogon. Također isti navodi da je navedeno bilo 2016. godine i 2018., a obzirom da mora proći godina dana po zakonu da bi imali pravo na te javne radove kao dugotrajno nezaposlena osoba. Zaključno tužitelj navodi da je prijavljen na ZZ redovito te da sam zavod obavještava o natječaju njega
kao nezaposlenu osobu.
18. Iz nalaza i mišljenja vještaka dr. Č. L. (list 134-136 spisa) proizlazi da je tužitelj 24. 05. 2006. dobio "otkaz ugovora o radu". Vještak ističe da je tužitelj cijelu situaciju doživio frustrirajuće te da se po prvi put javio psihijatru 14. 11. 2006. dr. D. koja da u svom nalazu opisuje tegobe iz kruga anksiozno depresivne neuroze,
a da to dovodi u uzročno posljedičnu vezu sa predmetnim događajem. Nadalje vještak navodi da se nastavilo liječenje po psihijatrima tako da se u spisu nalazi ukupno 21 psihijatrijski nalaz. Navodi se da se sve vrijeme liječenja kao temeljna dijagnoza navode neurotske smetnje označene kao F41.2 što da bi odgovaralo anksiozno depresivnom sindromu. U jednom nalazu se ističe da dr. Kralj od 13. 10.2014. pored ove dijagnoze kao drugu dijagnozu navodi F43,2 (poteškoće adaptacije). Ističe se da su svi nalazi na određen način u kontinuitetu i da svi se dovode u uzročno posljedičnu vezu s predmetnim događajem. Vještak nadalje ističe da je psihijatrijsko liječenje koje je uslijedilo kod tužitelja nakon otkaza ugovora o radu izravno povezano s njegovim neurotskim tegobama te da je prema opisu kliničke slike primjenjena psihofarmakoterapija i tijek liječenja, te da se može kazati da je predmetni događaj i sve kasnije posljedice dovele do poremećaja osobnosti što da procjenjuje da je lakog stupnja u postotcima izraženo sa 15-20%. Navodi se da će tužitelj i dalje morat ulagati dodatne napore u svakodnevnom i emocionalnom funkcioniraju, a prema kliničkoj slici da će vjerojatno morati dalje nastaviti sa psihijatrijskim liječenjem. Vještak je nadalje istakao da je pregledao zdravstveni karton i da je utvrdio da tužitelj prije predmetnog događaja nije imao smetnje na psihičkom planu. Također, nadalje iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da je vezano za predmetni događaj prema dokumentaciji psihijatra tužitelj kao posljedicu trpio značajne neurotske smetnje koje su opisane u prvom redu kao napetost,
nezadovoljstvo, smetnje sna i slabija modulacija afekta pa da isti upravo radi toga u svakodnevnom funkcioniraju mora ulagati dodatne napore da bi neutralizirao utjecaj opisanih neurotskih smetnji. U odnosu na činjenicu da li su trajanje sudskog postupka i nedostavljanje mirovinskih podataka za koje tužitelj tvrdi da mu nisu dostavljeni nakon sudskog postupka mogli biti od utjecaja na zdravstveno stanje i psihičke posljedice kod tužitelja da je dugotrajnost sudskog postupka u svakom slučaju, okolnost koja je većim dijelom doprinijela psihičkim tegobama tužitelja, te vještak ističe da je nemoguće utvrditi u kojem postotku je dugotrajnost sudskog postupka bila od utjecaja na psihičko zdravlje tužitelja, a u odnosu na činjenicu ne dostave mirovinskih podataka vještak je istakao da to nema nikakve veze s ovim što je predmet postupka niti tu postoji utjecaj na zdravstveno stanje tužitelja. U odnosu na činjenicu da li je sudski postupak provocirao pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, a s obzirom na činjenicu da se taj razlog prvi put navodi u nalazu dr. K. od
13.10.2014.godine kada da dr. K. uz dotadašnju dijagnozu upisuje novu dijagnozu
F. 43.2, vještak je naveo da je navedeno i opisao dr. K. u svom nalazu pa tako stoji:
"numinira ove događaje vezane za otkaz i sudski proces…" Isti odgovara da je ovo bilo vrlo vjerojatno razlog što je liječnica u nalazu postavila novu dijagnozu. Ističe da je sudski postupak bio od utjecaja na postavljanje nove dijagnoze od liječnice, a u smislu pogoršanja zdravstvena stanja. Vještak nadalje ističe da u svakom slučaju da kod svake osobe otkaz ugovora o radu ne dovodi do ovakvog zdravstvenog stanja i psihičkih posljedica, a da li će otkaz dovesti do ovakvog zdravstvenog stanja do kakvog je došlo kod tužitelja da sve ovisi o tome kakva je psihička predispozicija neke ličnosti te ističe da se ne može izjasniti kakva je točno psihička predispozicija tužiteljeve ličnosti, a da psihička predispozicija ličnosti znači reagiranje na određeni povod a što je izuzeto individualno pa se tako kod npr. kod jednojajčanih blizanaca mogu dogoditi različita reakcija na isti povod. Vještak je ujedno istakao da u pogledu liječenja navedene bolesti može istaći da su neurotske smetnje koje izravno ovise o povodu i predispoziciji ličnosti, te da se mogu se izliječiti a mogu ostati trajne, te da je sve to individualno. Nadalje u odnosu na činjenicu od koje se dijagnoze tužitelj liječi od 2007. do danas, vještak odgovara da prema medicinskoj dokumentaciji u spisu je dijagnoza poremećaja kod tužitelja F41.2 a što je zapravo anksiozno depresivni poremećaj, te da temeljem ove dijagnoze kod tužitelja nije došlo do pogoršanja. Također vještak ističe da druga dijagnoza koja se navodi je F60.9, te da ista upućuje na poremećaj ličnosti, te da su vrlo vjerojatno cijeli proces liječenja i sva događanja oko toga su mogla dovesti do izraženijih načina funkcioniranja same ličnosti pa da je tako psihijatrica. dr. K. navela spomenutu dijagnozu, te da je stanje dugotrajne nezaposlenosti svakako doprinijelo svemu što je navedeno, a vezano za psihičko zdravstveno tužitelja. Nadalje iz nalaza vještaka proizlazi vezano za očitovanje vezano za zadnji nalaz iz 2018.godine da može značiti pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja, ali ne mora biti već da je to dugotrajnost liječenja pomogla psihijatru da na određen način detektira osobnost samog tužitelja. U odnosu na to da li su neke životne situacije mogle biti od utjecaja na navedeno zdrav. stanje tužitelja vještak navodi da su te druge životne situacije svakako mogle doprinijeti zdravstvenom. stanju tužitelja, te da je u svom nalazu i mišljenju je istakao koja je temeljna situacija koje je dovela do utvrđenog psihičkog stanja tužitelja i navedenih dijagnoza prema medicinskoj dokumentaciji i onome što je zabilježeno u zdravstvenom kartonu tužitelja. Također naposljetku vještak objašnjava kako se s obzirom na vrijeme vezano za otkazivanje ugovora o radu 2006. tek u 11mj. 2006. utvrdila dijagnoza vezano za zdrav. stanje tužitelja da su se smetnje vjerojatno pojavile neposredno nakon samog otkaza, a to što se tužitelj javio psihijatru tek nakon 5 mj. znači da se više nije mogao nositi s svojom situacijom i smetnjama pa je potražio psihijatrijsku pomoć. Vještak ujedno navodi da se ističe psihijatrijska dijagnoza o produžetku bolovanja pa da se po tome može zaključiti da je bolovanje bilo 18. 12. 2006. i 2007. zbog psihijatrijske dijagnoze te 13. 7. 2006. a da ne piše konkretna dijagnoza već samo da je navedeno psihijatar.
19.Navedeni nalaz i mišljenje vještaka dr. Č. L. ovaj sud u cijelosti smatra vjerodostojnim, stručnim i logičnim budući se isti temelji na relevantnoj medicinskoj dokumentaciji u spisu i zdravstvenom kartonu tužitelja, te stranke nisu imale primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.
20. Analizom i ocjenom cjelokupnog dokaznog postupka, svih dokaza zajedno i svakog dokaza zasebno sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/93, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 i 25/13 – u daljnjem tekstu ZPP), ovaj sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan. 21. Temeljem odredbe članka 111.stavka 1. Zakona o radu (''NN'' 93/14 u daljnjem tekstu ZR), ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi sa radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava te sukladno članku 111.stavku 2. ZR-a, pravo na naknadu štete iz stavka 1. ovog članka se odnosi i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa. Odredbom čl. 135. ZR-a, propisano je da u slučaju spora iz radnog odnosa,
teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.
22.U konkretnom slučaju na osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog posljedica nezakonitog postupka otkazivanja ugovora o radu), u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava. Za takve štete poslodavac odgovara po načelu krivnje (čl. 1100. ZOO) za koju je potrebno kumulativno postojanje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti (protupravna štetna radnja, šteta i adekvatna uzročno posljedična veza). Za postanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno je da se u pravilu ispune slijedeće pretpostavke:
1.Subjekti obveznog odnosa odgovornosti za štetu. Subjekt koji je odgovoran za štetu zove se štetnik, subjekt koji potražuje štetu zove se oštećenik,
2.Štetna radnja štetnika. Štetnik mora počiniti štetnu radnju.
3.Šteta. Ona mora nastati na strani oštećenika.
4.Uzročna veza (kauzalni neksus). To znači da izvršena štetna radnja mora kao uzrok proizvesti određenu štetu kao posljedicu.
5.Protupravnost štetne radnje.
Protupravnost pak ima svoje objektivne elemente (štetna je radnja protivna nekom pravnom pravilu) i svoje subjektivne elemente (štetna je radnja počinjena krivnjom štetnika). Među pretpostavkama odgovornosti za štetu nalazimo i protupravnost. U svojem osnovnom smislu, protupravnost znači povredu nekog pravnog pravila pozitivnog pravnog poretka. Protupravnost se može odnositi samo na štetnu radnju.
Pitanje da li u konkretnom slučaju postoji ili ne postoji protupravnost kao pretpostavka odgovornosti za štetu, treba ocijeniti prema tome da li se za protupravnost traže samo objektivni ili pak i objektivni i subjektivni elementi protupravnosti. Objektivni elementi protupravnosti sastoje se u činjenici da je za postojanje protupravnosti dovoljno da je štetnom radnjom povrijeđeno neko pravilo koje spada u pravni poredak. Tu se uopće ne uzima u obzir stav učinioca prema štetnoj radnji odnosno prema nanesenoj šteti. Subjektivni elementi protupravnosti izraženi su krivnjom učinioca. Naime, ponekad za protupravnost nije dovoljno samo to da je štetna radnja protivna poretku, nego se uz to traži još i određeni stupanj krivnje učinioca. To nadalje znači da bi poslodavac bio u obvezi naknaditi utuženu štetu radniku, potrebno je, između ostalog, postojanje određenih protupravnih postupaka poslodavca – tuženika, koji imaju obilježja mobinga i da su ti protupravni postupci u uzročnoj vezi s nastalom štetom. Prema tome, kada pravni osnov tražimo kroz opće propise i elemente odgovornosti za naknadu štete onda je u skladu s tim potrebno utvrditi i postojanje protupravnosti jer institut otkazivanja ugovora o radu pod određenim uvjetima zakonom regulirano pravo poslodavca i radnika kao jedan od dopuštenih i mogućih načina prestanka radnog odnosa tako da korištenje tim pravom, dakle otkazivanje ugovora o radu samo po sebi nema značaj povrede nekog pravila objektivnog prava. Stoga za ostvarenje prava naknade na neimovinske štetu po općim propisima obveznog prava potrebno je utvrditi element protupravnosti u odnosu na štetnu radnju koji značaj u ovom sporu ima otkaz ugovora o radu, a što tužitelj nije dokazao u ovom postupku jer je na njemu bio teret dokaza. Naime, odgovornost poslodavca za naknadu eventualno nastale neimovinske štete i zbog nezakonitog otkaza ugovora o radu postoji samo ako je poslodavac postupao s namjerom da šikanira radnika odnosno kada postupa diskriminatorno. Postupak otkaza ugovora o radu je nesporno tegoban i uznemirujući za osobu kojoj je dat otkaz, ali ne dovodi samim time do odštetne odgovornosti poslodavca, izuzev ako odluka nije posljedica, kako je navedeno, diskriminatornog postupanja odnosno šikanoznog postupanja s namjerom povrede dostojanstva radnika. Tijekom ovog postupka tužitelj nije tvrdio niti dokazivao da bi se radilo o diskriminatornom ili šikanoznom postupanju tuženika prilikom otkazivanja ugovora o radu, a sama činjenica nezakonite odluke tuženika o otkazu ugovora o radu u okolnostima konkretnog slučaja ne predstavlja protupravnu štetnu radnju, pogotovo kada sam tužitelj navodi da su njegovi zdravstveni problemi nastali kad je doznao za odluku o otkazu. S tim u vezi tužitelj nije dokazao da je tuženik kao njegov poslodavac postupak otkazivanja vodio šikanozno ili uz prekoračenje zakonom predviđenih radnji u postupku, samim time da bi (nezakonito) otkazivanje tužitelju ugovora o radu predstavljalo protupravno postupanje tuženika zbog toga što je tužitelj ostvario radnopravnu zaštitu. Dakle, okolnost da je tužitelj ostvario zaštitu prava zbog nezakonitog otkaza ne stvara sama po sebi osnov odgovornosti poslodavca za naknadu štete, jer iz provedenog sudskog postupka koji je detaljno opisan u toč. 14
do 16. ne bi proizlazilo da je tuženik na bilo koji način prekoračio zakonom predviđene radnje niti da je šikanozno postupao, a ni na samu dužinu postupka nije dokazano da je tuženik protupravno utjecao. Ovaj sud poklanja vjeru iskazu tužitelja u pogledu njegovog zdravstvenog stanja nastalog usljed činjenice što je istome otkazan ugovor o radu od strane tuženika 24. svibnja 2006.godine kao i činjenice da je isti uzimao od strane liječnika propisanu terapiju budući navedeno proizlazi i iz medicinskog vještačenja provedenog po ovlaštenom sudskom vještaku dr. Č. L., psihijatru,a nije dvojbeno ni da je tužitelj uzimao ljekove koji su mu od strane liječnika propisani budući navedeno proizlazi iz liste lijekova izdavanih tužitelju koje je dostavio HZZO (list 125-128 spisa). Iako je tužitelju u spornom razdoblju dijagnosticirano psihičko oboljenje i to anksiozno depresivni sindrom, ne znači da je to oboljenje posljedica postupanja tuženika. Međutim ovaj sud smatra temeljem provedenog dokaznog postupka da tužitelj u ovom postupku nije dokazao sukladno čl. 135 ZR-a, da se radilo o diskriminatornom ili šikanoznom postupanju tuženika prilikom otkazivanja ugovora o radu koji bi za posljedicu imao razvoj kliničke slike anksiozno depresivnog poremećaja kod tužitelja, utvrđenog rezultatima medicinskog vještačenja, stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti i odlučiti kao u izreci ove presude.
23. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 25/13. i 89/14., drugdje u tekstu ZPP-a), te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje Tarifa) VPS, te popisa parničnog troška pun. tuženika i umješača.
Tuženiku je priznat trošak: za sastav odgovora na tužbu - 100 bodova; za zastupanje na ročištima: 04.06.2018., 28.11.2018, 30.01.2019.,18.03.2019.,19. siječnja 2022., 10. ožujka 2022 - za svako po 100 bodova; za zastupanje na ročištu od 02.10.2018.godine - 50 bodova, za zastupanje na ročištu od 3. studenog 2021. – 25
bodova, ; za sastav podnesaka od 10. siječnja 2022., 14. siječnja 2022., - za svaki po 100 bodova, za sastav žalbe - 125 bodova, a što ukupno iznosi 1.250 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn ukupno iznosi 12.500,00 kn, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 3.125,00 kn ukupno iznosi 15.625,00 Kuna, te što uz dodatak pristojbe odgovora na tužbu (Tbr. 1 točka 2. Zakona o sudskim pristojbama ''NN'' 26/03) u iznosu od 325,00 kn, obistinjeni parnični trošak tuženika ukupno iznosi 15.450,00 Kuna.
Umješaču je kao opravdani trošak u ovom postupku priznat trošak sastava podneska od 14.12.2018. - 100 bodova, te trošak zastupanja na ročištu od 18.ožujka 2019. - 100 bodova, a što ukupno iznosi 200 bodova, te što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 kn ukupno iznosi 2.000,00 Kuna.
U Splitu, 19. svibnja 2022.
SUDAC:
Jelena Kvarantan Karuza,v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno putem ovog suda za Županijski sud. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na
kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
