REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 10 Us I-194/2022-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Danici Vučinić, dipl. iur., uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Misirača, u upravnom sporu tužitelja A.I. iz M., T., kojeg zastupa opunomoćenica S. T., odvjetnica u R., U., protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi ovrhe poreznog duga, 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 415-01/21-01/550, URBROJ: 513-04-21-2 od 23. prosinca 2021. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415- 02/2021-001/1844, URBROJ: 513-007-08/2021-1 od 9. rujna 2021.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-415-02/2021-001/1844, URBROJ: 513-007-08/2021-1 od 9. rujna 2021., utvrđeno je da je tužitelj, kao ovršenik na dan 9. rujna 2021. na ime poreznog duga i ostalih proračunskih prihoda duguje iznos od 4.034,38 kuna, te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu nad novčanim sredstvima ovršenika sa svih ovršenikovih računa i na oročenim novčanim sredstvima, sukladno Zakonu o provedbi ovrhe nad novčanim sredstvima.
2. Tuženik je rješenjem, UP/II-415-01/21-01/550, URBROJ: 513-04-21-2 od 23.prosinca 2021., odbio žalbu tužitelja kao neosnovanu.
3. Tužitelj je ovom Sudu pravodobno podnio tužbu kojem osporava zakonitost rješenja tuženika, te u bitnome navodi i upućuje na odredbu članka 141. Općeg poreznog zakona vezano za to što mora sadržavati rješenje o ovrsi, a i iz izreke rješenja o ovrsi da je jasno vidljivo kako uopće nije određena ovrha, a niti način njezina provođenja i navodi da rješenje mora sadržavati izreku kojom se određuje ovrha zapljenom i prijenosom novčanih sredstava i stoga govori kako je isto rješenje nepodobno za provedbu. Dalje navodi kako su u obrazloženju rješenje o ovrsi navedene vrste poreza koje tužitelj navodno duguje temeljem ovršnih isprava, a da uopće nije utvrđeno jesu li te ovršne isprave i kada stekle svojstvo pravomoćnosti, odnosno i ovršnosti, a rješenju o ovrsi da nije priložen niti obračun zateznih kamata iz kojega bi se moglo provjeriti ispravnost obračuna kamata, osobito iz razloga što u rješenju o ovrsi nije naveden datum dospijeća pojedine obveze niti period u kojem je zatezna kamata obračunata i koja stopa zatezne kamate je primijenjena i za koji period, pa iz tog razloga da je rješenje o ovrsi nepotpuno i ne može se provjeriti i nije podobno za provedbu. Navodi kako se tužitelja tereti za porez na plovila u iznosu od 999,21 kunu i zatezne kamate u iznosu od 3,53 kune, navodeći kao ovršnu ispravu rješenje porezne uprave od 17. lipnja 2020., kao što ga se i tereti za porez na kuće za odmor temeljem rješenja porezne uprave od 27. srpnja 2019. i 19. listopada 2017., a da niti jedno navedeno porezno rješenje tužitelju nikada nije uručeno pa da stoga ista nisu niti mogla steći svojstvo pravomoćnosti, odnosno ovršnosti, iz čega da proizlazi kako se ovrha provodi na temelju isprava koje zapravo nisu ovršne isprave. Dalje navodi kako u vlasništvu nema nikakve kuće za odmor, niti je takvo što bilo moguće utvrditi poreznim rješenjima, pa da nije razumljivo kako se može tužitelja obvezivati i naplaćivati porez na imovinu za koju uopće nije utvrđeno da postoji i da glasi na tužitelja. Ističe kako je primio porezna rješenja za porez na kuće za odmor za 2018., 2019. i 2020. protiv kojih je izjavio žalbu, a povodom kojih žalbi da su ta porezna rješenja poništena, a obveze stornirane u poreznim evidencijama i stoga predlaže da se poništi rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da mu se nadoknade troškovi postupka.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako ostaje kod svih navoda iz obrazloženja osporavanog rješenja i predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.
5. Kako činjenice odlučne za rješavanje ovog spora nisu sporne te stranke nisu izričito tražile održavanje rasprave, a Sud nije našao potrebnim u sporu izvoditi nove dokaze to je, na temelju odredbe članka 36. točka 4. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21; dalje: ZUS) te odredbe članka 8. ZUS-a prema kojoj je Sud dužan upravni spor provesti brzo, bez odugovlačenja i uz izbjegavanje nepotrebnih radnji i troškova, ovaj spor riješen bez održavanja rasprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Iz spisa predmeta upravnog postupka proizlazi da tužitelj kao ovršenik, na temelju ovršnih isprava navedenih u ovdje osporavanom prvostupanjskom rješenju duguje iznos od 4.034,38 kn, (glavnica + kamate), te je naloženo Financijskoj agenciji da provede ovrhu na novčanim sredstvima tužitelja sa svih njenih računa i oročenih novčanih sredstava sukladno Zakonu o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima i da novčani iznos za koji je vrha određena uplaćuje na za to popisane račune državnog proračuna. Stoga, nije osnovan prigovor tužitelja da je iz osporavanog rješenja vidljivo kako uopće nije određena ovrha, niti način njezina provođenja.
8. Prema odredbi članka 136. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20 i 42/20, dalje u tekstu: OPZ), ovršni postupak dio je porezno-pravnog odnosa u kojem porezno tijelo provodi postupak prisilne naplate poreznog duga na temelju ovršnih i vjerodostojnih isprava.
9. Sukladno odredbi članka 140. stavcima 1. i 2. OPZ-a, ovrha se provodi na temelju ovršne ili vjerodostojne isprave. Ovršne isprave iz stavka 1. ovoga članka jesu:
1. rješenje o utvrđivanju poreza
2. obračunska prijava koju porezni obveznik podnosi u propisanim rokovima radi obračuna i iskazivanja obveze uplate poreza, a prema odredbama zakona kojima se uređuje pojedina vrsta poreza
3. jedinstvena ovršna isprava koja se koristi pri naplati stranih tražbina 4. druga isprava koja je posebnim zakonom određena kao ovršna isprava 5. rješenje o ovrsi
6. upravni ugovor i porezna nagodba.
10. Prema odredbi čl. 146. st. 1. OPZ-a, za provedbu ovrhe nužna pretpostavka je postojanje dospjelog poreznog duga, odnosno, da porezni obveznik u roku za dobrovoljno ispunjenje nije platio poreznu obvezu utvrđenu obračunskom prijavom ili rješenjem.
11. Prema odredbi članka 153. stavku 1. OPZ-a, provedba ovrhe na novčanim sredstvima ovršenika obavlja se dostavom osnove za plaćanje Financijskoj agenciji sukladno odredbama zakona kojim se uređuje provedba ovrhe na novčanim sredstvima. Financijska agencija po primitku rješenja o ovrsi i naloga za provedbu ovrhe iz stavka 2. ovoga članka, sukladno ovom Zakonu, odmah izdaje nalog za prijenos novčanih sredstava na račun ovrhovoditelja naznačen u osnovi za plaćanje.
12. Dakle, porezne obveze tužitelja su utvrđene poreznim rješenjima pobliže označenim u obrazloženju pobijanog prvostupanjskog rješenja. U konkretnom slučaju se ne radi o utvrđivanju porezne obveze tužitelju, već o prisilnoj naplati ranije utvrđenih poreznih obveza, a žalbom na rješenje o ovrsi donesenog na temelju ovršne isprave, ne može se pobijati zakonitost ovršne isprave (članak 130. stavak 7. OPZ-a), pa su stoga i svi prigovori tužitelja neosnovani.
13. Uzevši u obzir sve navedeno, osporavane odluke ocjenjuju se zakonitima, pa je stoga na temelju odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, a sve prigovore smatrati neosnovanim.
U Rijeci 19. svibnja 2022.
Sutkinja
Danica Vučinić, dipl. iur., v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. stavak 5. ZUS-a).
