Broj: Ppž-3232/2022
REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
U IME R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca:
Davorka Kučana predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Nade Horvatović kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog L.D. zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19.), odlučujući povodom žalbe okrivljenog L.D., podnijetoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici od 4. ožujka 2021., broj:
Pp P-2425/2019, u sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenog L.D. i prvostupanjska presuda potvrđuje.
II. Na temelju članka 139. stavka 3. i članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18.), okrivljeni L.D. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka ovog suda u iznosu od 300,00 (tristo) kuna u roku 90 dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Presudom Općinskog suda u Crikvenici od 4. ožujka 2021., broj: Pp P-2425/2019, okrivljeni L.D. je proglašen krivim zbog prekršaja iz članka 282. stavka 4. i 9. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci, te mu je primjenom članka 37. Prekršajnog zakona izrečena novčana kazna u iznosu od 5.000,00 kuna, koju je kaznu dužan platiti u roku od 90 dana od pravomoćnosti presude i upozoren je ako u tom roku plati 2/3 te kazne, ista će se smatrati plaćenom u cijelosti.
Istom presudom okrivljeniku je primijenjena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom „B“ kategorije u trajanju od 3 mjeseca u koje trajanje će se uračunati vrijeme na koje mu je vozačka dozvola bila privremeno oduzeta i obvezan je na plaćanje troškova prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 kuna.
2. Protiv prvostupanjske presude, okrivljeni L.D. je pravodobno podnio žalbu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Žalba je neosnovana.
4. Razmotrivši predmet, ispitujući prvostupanjsku presudu u smislu odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona, uz ocjenu navoda žalbe, Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske (dalje: Sud) je utvrdio da presudom nisu povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava na štetu okrivljenika, niti su počinjene one bitne povrede postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, niti je počinjena bitna povreda na koju ukazuje žalitelj.
5. Žalitelj poriče svojstvo vozača, smatra da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i da je presudu donio, a da nije ispitao sve svjedoke. Ističe da se odbio podvrgnuti ispitivanju prisustva alkohola u organizmu stoga jer nije zatečen u upravljanju vozilom.
Žalitelj predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
6. Suprotno ovim žalbenim navodima po ocjeni ovog Suda prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka utvrdio odlučne činjenice i donio je pravilnu odluku o krivnji okrivljenika.
Prvostupanjski sud je vjerodostojnima cijenio iskaze djelatnika policije D.M. i M.R. koji su ispitani kao svjedoci u bitnom iskazivali jednako kako su u upravljanju vozilom vidjeli okrivljenika kojeg su prepoznali, kako su krenuli za vozilom koje im je u jednom trenutku promaklo, ali su uočili da je parkirano desno nakon srednje škole, da su vidjeli okrivljenika da sjedi na mjestu vozača i da je kolega Ribarić pristupio kada je motor bio ugašen, a on nogama izvan vozila sjedio na mjestu vozača i tražio dokumente koje nije imao pa mu je ponudio ispitivanje prisustva alkohola što je odbio.
Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da su svjedoci iskazivali jasno, suglasno i uvjerljivo o prekršaju koji su neposrednim opažanjem uočili. Bez sumnje su tvrdili da je okrivljenik upravljao vozilom i žalbeni navodi žalitelja ne dovode u sumnju pravilnost prvostupanjske odluke. Činjenica da je motor bio ugašen u trenutku kada su policajci zatražili da se podvrgne ispitivanju prisustva alkohola je irelevantna u konkretnom slučaju, a pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nema sumnje da je okrivljenik neposredno prije upravljao vozilom jer su ga policajci vidjeli i prepoznali. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako iskaz svjedoka Dine Žagara nije uvjerljiv jer, kao niti obrana okrivljenika koja se bazira na tome da nije zaustavljen u vožnji tim više što je i sam iskazao kako je vozilom upravljao od „Pulsa“ do Zidarske ulice, dok su navodi obrane kako su tamo bili zaustavljeni 10-ak minuta usmjerene na izbjegavanje prekršajne odgovornosti jer su policajci okolnosno iskazivali o svojem i kretanju vozila kojim je upravljao okrivljenik. Prvostupanjski sud nije dužan ispitati sve predložene svjedoke, Z.T. nije pristupio jer radu u Njemačkoj, a niti sam okrivljenik na glavnoj raspravi održanoj 2. ožujka 2021. nije imao daljnjih dokaznih prijedloga.
7. Slijedom navedenog valjanom ocjenom provedenih dokaza prvostupanjski sud je donio pravilnu odluku o krivnji okrivljenika za prekršaj koji mu je stavljen na teret. 8. Ispitujući potom sukladno odredbi članka 202. stavka 5. Prekršajnog zakona, odluku o kazni koja je izrečena okrivljeniku ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud kod odmjeravanja kazne cijenio sve okolnosti sukladno članku 36. Prekršajnog zakona, da je okrivljeniku primijenio odredbe o ublažavanju kazne i da mu je istu znatno ublažio za navedeni prekršaj te i ovaj Sud smatra da je ista srazmjerna težini počinjenog prekršaja i prekršajnoj odgovornosti okrivljenika. Okrivljenik je upozoren na zakonsku pogodnost ako u navedenom roku za plaćanje novčane kazne, plati dvije trećine novčane kazne izrečene pobijanom prvostupanjskom presudom, novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
9. Odluka o izricanju zaštitne mjere je opravdana i pravilno izrečena u zakonom propisanom rasponu trajanja zaštitnih mjera i po ocjeni ovog Suda njenom primjenom će se otkloniti uvjeti koji omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjanje novog prekršaja. Trajanje zaštitne mjere nije prestrogo i srazmjerno je težini počinjenih prekršaja i realnoj opasnosti, na koju ukazuje težina počinjenog prekršaja, da bi okrivljenik prekršaj mogao ponoviti, te je pravilan zaključak da samo primjenom zaštitne mjere se otklanjaju uvjeti koji poticajno djeluju na ponavljanje prekršaja.
10. Odluka o paušalnom iznosu troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona. Kako je Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“ broj:18/13), propisan opći okvir paušalne svote u rasponu od 100,00 do 5.000,00 to je visina paušalnog iznosa troškova prekršajnog postupka iz članka 138. stavka 2. točke 3.c Prekršajnog zakona određena u iznosu od 300,00 kn, što je po mišljenju ovog suda primjereno s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.
11. Zbog navedenih razloga na temelju članka 205. Prekršajnog zakona odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2022.
Zapisničar:
Predsjednik vijeća:
Nada Horvatović,v.r.
Davorko Kučanv.r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 4 otpravka : za spis, okrivljenika i tužitelja.
