R. H.

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Pr-9/2020-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice T. A., iz T., …OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. M., odvjetnik u S.,

… protiv tužene Ustanove T. d. iz O. G., , OIB: … koju zastupa punomoćnik B. Č., odvjetnik u OD „L. i Č.“ j.t.d., Split, … radi nedopuštenosti

odluke o otkazu ugovora o radu, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene dana 23.ožujka 2022. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tužene, dne 19.svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena odluka poslodavca U. T. D. (OIB: …) iz O., … 26 od 11.10.2019. godine o otkazu

ugovora o radu sklopljenog dana 03. travnja 2019. godine s radnicom T.

A. (OIB: …) iz T., ….

II Određuje se sudski raskid ugovora o radu od 03.04.2019. godine sklopljenog između tužene Ustanove T. D. (OIB: …) iz O., …

, kao poslodavca i tužiteljice T. A. (OIB: …) iz T.,

… s danom 12. siječnja 2020. godine.

III Nalaže se tuženici U. T. D. (OIB: …), u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe, isplatiti tužiteljici T. A. (OIB: …) iz

T., … naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u

visini tri ugovorene bruto mjesečne plaće, odnosno u ukupnom iznosu od 11.400,00 kn uvećano za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od 19.svibnja 2022. pa do isplate, dok je za više zatraženo, za iznos od 19.000,00 kn sa zateznim kamatama, tužiteljica odbijena.

IV Nalaže se tuženici U. T. D. (OIB: …), u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe, isplatiti tužiteljici T. A. (OIB: …) iz

T., … naknadu plaće za svaki mjesec od dana donošenja

odluke o otkazu ugovora o radu do dana sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 11.234,78 kn uvećano za zatezne kamate koje na svaki pojedinačni mjesečni iznos od:

- 2.313,04 kn teku od 15. studenoga 2019. godine pa do isplate,

- 3.800,00 kn teku od 15. prosinca 2019. godine pa do isplate,

- 3.800,00 kn teku od 15. siječnja 2020. godine pa do isplate,

- 1.321,74 kn teku od 15. veljače 2020. godine pa do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, dok se za više zatražene zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose za razdoblje od 15.listopada 2019. do 14.studenoga 2019., od 15.studenoga 2019. do 14.prosinca 2019., 15.prosinca do 14.siječnja 2020. i 15.siječnja 2020. do 14.veljače 2020., kao i na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev.

V Nalaže se tuženici U. T. D. (OIB: …), u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe, isplatiti tužiteljici T. A. (OIB:…) iz

T., … naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 2.620,80 kn uvećano za zatezne kamate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a koje na taj iznos teku od 19.svibnja 2022. pa do isplate.

VI Nalaže se tuženici Ustanova T. D. (OIB: …) iz O., …, u roku od 15 dana i pod prijetnjom prisilne ovrhe, naknaditi tužiteljici

T. A. (OIB: ….) iz T., … troškove parničnog

postupka u iznosu od 9.693,75 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 19.svibnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 33.681,25 kn, tužiteljica odbija.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je dne 7.siječnja 2020. podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika radi neopuštenosti odluke o otkazu. U tužbi se navodi kako je kod tuženika bila zaposlena na radnom mjestu njegovateljice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 03. travnja 2019. godine, a do 10.10.2019. godine bila je privremeno nesposobna za rad zbog bolesti. Dana 22. studenoga 2019. godine tužiteljica je zaprimila dopis tuženika od dana 11.10.2019. godine naslovljen kao „Otkaz ugovora o radu”, međutim, nikada nije zaprimila pisanu i obrazloženu odluku o otkazu. Tužiteljica se putem ovlaštenog punomoćnika u roku od 15 dana od dana primitka dopisa tuženika obratila istom sa zahtjevom za zaštitu prava radnika. Dakle, tuženik uopće nije tužiteljici dostavio pisanu i obrazloženu odluku o otkazu, a dopis tuženika od dana 11.10.2019. godine ne udovoljava propisanim pretpostavkama iz odredbe čl. 120. Zakona o radu, a niti je prije otkaza uvjetovanog skrivljenim ponašanjem radnika tužiteljicu pisano upozorio na obveze iz radnog odnosa niti joj je omogućio iznošenje svoje obrane, zbog tih nepravilnosti tužiteljica se obratila Državnom inspektoratu koje je protiv tuženika pred nadležnim prekršajnim sudom podignulo optužni prijedlog. Nadalje, navodi kako je kod tuženika imala ugovorenu osnovnu mjesečnu bruto plaću u iznosu od 3.800,00 kn, a koja prosječna bruto plaća uz ugovorene dodatke je iznosila 4.829,00 kn, a nije joj isplaćivao mjesečne plaće nakon rujna 2019. godine i tužiteljica u 2019. godini nije koristila godišnji odmor. Kako otkaz tuženika nije na zakonu osnovan, to tužiteljica predlaže, a nakon preciziranja tužbenog zahtjeva u podnescima od 19.2.2020., 19.5.2021.i 4.2.2022., donošenje presude kojom će se utvrditi da nije dopuštena odluka o otkazu ugovora o radu sklopljenog 3.travnja 2019. (točka I. tužbenog zahtjeva), zatim odrediti sudski raskid ugovora o radu s danom 12.siječnja 2020. (točka II. tužbenog zahtjeva), obvezati tuženika na isplatu naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu u visini od osam mjesečnih bruto plaća u visini od 30.400,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka III. tužbenog zahtjeva), na naknadu plaće za svaki mjesec od dana donošenja odluke o otkazu ugovora o radu do dana sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 11.234,78 kn s pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate (točka IV. tužbenog zahtjeva), na naknadu za neiskorišteni godišnji odmor u iznosu od 2.620,80 kn s pripadajućim zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka V. tužbenog zahtjeva), sve uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka VI. tužbenog zahtjeve).

2. U odgovoru na tužbu od 24.veljače 2020. tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu prvenstveno kao nepravovremenom pa predlaže isti odbaciti. Naime, tužiteljica je zahtjev za zaštitu prava tuženiku uputila 6.prosinca 2019. nakon dva mjeseca od dostave odluke o otkazu koja joj je dostavljena u listopadu 2019.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.travnja 2019., otkaza ugovora o radu od 11.listopada 2019., zahtjeva za zaštitu prava od 6.prosinca 2019., obavijesti HZZO-a o trajanju privremene nesposobnosti za rad od 29.listopada 2019., obračuna isplaćene plaće, dopisa Državnog inspektorata od 28.studenoga 2019. upućenog tužiteljici, ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 13.siječnja 2020., zahtjeva za zaštitu prava radnika od 20.studenoga 2019., financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku D. K., dipl.oec od 18.siječnja 2022., saslušanjem svjedoka D. M., te saslušanjem tužiteljice kao parbene stranke, dok je sud odustao od izvođenja dokaza saslušanjem zz tužene I. M. M., budući da ista, unatoč upozorenjima suda, nije pristupila na ročište radi saslušanja pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parbenih stranaka:

-da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tužene na radnom mjestu njegovateljice temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 3.travnja 2019.,

-da je tužiteljica bila na bolovanju od 10.listopada 2019. do 19.10.2019., a kako proizlazi i iz obavijest HZZO-a o trajanju privremene nesposobnosti za rad tužiteljice,

- da je tuženica dopisom od 11.listopada 2019. navela kako je 11.10.2019. donesena odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog njezinog skrivljenog ponašanja,

-da je tužiteljica podnijela tuženici zahtjev za zaštitu prava radnika 6.prosinca 2019., na koji tužena nije odgovorila,

- da je tužiteljici temeljem čl. 8. Ugovora definirana osnovna bruto plaća u iznosu od 3.800,00 kn i dodaci na plaću.

5. Prijeporna je između parbenih stranaka osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 11.listopada 2019., sudski raskid ugovora o radu tužiteljici s danom 12.siječnja 2020., naknada štete zbog sudskog raskida ugovora, naknada plaće, te naknada za neiskorišteni godišnji odmor.

8. Naime, prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17, 98/19; dalje: ZR) poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika).

9. Temeljem odredbe čl. 119. Zakona o radu, prije redovitog otkaza uvjetovanog ponašanjem radnika poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze te je također dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu.

10. Odredbom čl. 120. Zakona o radu propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku (st. 1), da mora biti obrazložen (st. 2) i da mora biti dostavljen radniku (st. 3).

10.1. Smisao odredbe čl. 120. ZR je zaštita radnika od samovoljnih odluka poslodavca jer se obvezivanjem poslodavca da radniku osobno dostavi pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu (koja sadrži jasne i određene razloge otkazivanja) omogućava radniku poduzimanje zakonom propisanih mjera za zaštitu prava u odnosu na upravo tu konkretnu odluku o otkazu ugovora o radu i u odnosu na konkretne razloge u njoj sadržane.

10.2. Dakle, otkaz koji nema pisani oblik i koji nije dostavljen radniku, odnosno koji nije obrazložen, je nezakonit.

11. U konkretnom slučaju, tužena je tužiteljici dostavila dopis od 11.listopada 2019. potpisan po direktoru tužene I. M., a koji dopis, po ocjeni ovog suda, ne predstavlja pisanu odluku o otkazu, niti je tako naslovljen, niti sadrži naredbu da se isti ima dostaviti tužiteljici, ali taj dopis tužene od 11. listopada 2019. potvrđuje da je poslodavac dana 11.listopada 2019. donio odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici zbog skrivljenog ponašanja, s kojim danom joj je i prestao radni odnos kod tužene. Odluku o otkazu tužena nije izradila u pisanom obliku, niti ju je obrazložila, niti ju je dostavila tužiteljici, već je tužiteljici tek dana 22.studenoga 2019. uručen dopis- potvrda da je donesena odluka o otkazu ugovora o radu.

11.1. Tužena u postupku nije dokazala da je izradila i dostavila bilo kakvu pisanu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici na temelju koje bi joj prestao radni odnos 11.listopada 2019., već joj je samo dostavila dopis datiran s 11.listopada 2019. u kojem je navedeno da je dana 11.listopada 2019. donesena odluka o otkazu ugovora o radu tužiteljici na radno mjesto njegovateljice zbog njezinog skrivljenog ponašanja. Taj dopis ne predstavlja odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, ali je na temelju tog dopisa kojeg je tužiteljica primila 22.studenoga 2019. (kao što nesumnjivo proizlazi ne samo iz iskaza tužiteljice saslušane kao parbenu stranku, već i iz ispisa Hrvatske pošte iz kojeg je razvidno da je tužena uputila pošiljku tužiteljici 20.studenoga 20119., koju je tužiteljica zaprimila 22.studenoga 2019.), saznala da joj je radni odnos kod tuženika prestao s danom 11.listopada 2019.

11.2. Tužiteljica je primitkom tog dopisa (22.studenoga 2019.) podnijela tuženici, preporučenom pošiljkom, zahtjev za zaštitu prava dne 6.prosinca 2019., a potom nakon što tužena nije odgovorila na taj zahtjev, podnijela je predmetnu tužbu, sve u rokovima propisanim u čl. 133. st. 1. ZR (prema kojoj radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava) i st.2. istog članka (prema kojoj ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz stavka 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom). Naime, otkaz ugovora o radu tužiteljica je zaprimila 22.studenoga 2019., a zahtjev za zaštitu prava radnika tužiteljica je podnijela 6.prosinca 2019., dakle, u roku od 15 dana. Od dostave zahtjeva za zaštitu prava počinje teći rok od 15 dana iz čl. 133.st.2. ZR, kojem zahtjevu nije udovoljeno pa je tužiteljica u daljnjem roku od 15 dana zahtijevala zaštitu svojih prava pred ovim sudom (7.siječnja 2020.), što znači da u trenutku podnošenja tužbe sudu nije nastupila prekluzija prava na sudsku zaštitu radi čega se tuženičin prigovor ukazuje neosnovanim.

11.3. Imajući u vidu prednje, ovaj sud smatra nedopuštenom odluku tužene o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici od 11.listopada 2019. (neovisno o razlozima za donošenjem takve odluke), na temelju koje je tužiteljici s tim danom prestao radni odnos kod tužene, s obzirom na to da je tužena tom odlukom otkazala ugovor o radu tužiteljici, a da pritom nije u skladu s odredbom čl. 120. ZR donijela pisanu i obrazloženu odluku o otkazu ugovora o radu tužiteljici, niti je tu odluku dostavila tužiteljici.

11.4. Dopis-potvrda od 11.listopada 2019. ne predstavlja odluku o otkazu, već je tužiteljica, na temelju te potvrde, koja joj je dostavljena putem pošte 22.studenoga 2019. samo saznala da joj je prestao radni odnos kod tužene s danom 11. listopada 2019. S obzirom na to da je tužena donijela odluku o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici 11.listopada 2019. , da je tužiteljici istog dana prestao i radni odnos kod tužene, da odluku o redovitom otkazu ugovora o radu 11.listopada 2019. tužena nikada nije u pisanom obliku dostavila tužiteljici, niti je dokazala u postupku da je izradila bilo kakvu pisanu odluku na temelju koje bi tužiteljici radni odnos prestao 11. listopada 2019., već joj je samo dostavila dopis-potvrdu od 11.listopada 2019., a koja ne može predstavljati odluku o otkazu ugovora o radu u kojoj je navedena vrsta poslova koje je tužiteljica obavljala i razlog otkazivanja, a na temelju koje je tužiteljica saznala da joj je prestao radni odnos kod tužene, to je po mišljenju ovog suda tuženičina odluka o redovitom otkazu tužiteljičina ugovora o radu od 11. listopada 2019. nedopuštena.

11.5. Dakle, tužena je tužiteljici otkazala ugovor o radu, a da pritom tu odluku o redovitom otkazu ugovora o radu nije donijela u pisanom obliku, niti ju je obrazložila, niti je takvu odluku dostavila tužiteljici, kako je sve to propisano odredbom čl. 120. ZR, stoga je ta odluka nedopuštena, radi čega je odlučeno kao u točki I izreke presude.

12. U smislu odredbi čl. 112. st.1. toč. 8. ZR određen je način prestanka ugovora o radu, a između ostalih i odlukom nadležnog suda (sudski raskid).

12.1. Prema odredbi čl. 125. st.1. ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika, a st. 3. citiranog članka poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu na način iz stavka 1. i 2. podnijeti do okončanja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

12.2. U ovom slučaju ostvarile su se pretpostavke iz čl. 112. ZR-a za sudski raskid ugovora o radu. Naime, radni odnos je ugovorni odnos radnika i poslodavca, a koji se uz to temelji na uzajamnom povjerenju, čega u konkretnom slučaju nema, što proizlazi ne samo iz iskaza svjedoka M., već i iz iskaza tužiteljice, stoga uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nastavak radnog odnosa nije moguć. Osim toga, kako tužiteljica ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 13.01.2020. godine, sklopljen između tužiteljice i O. d. za s.

i n. F., počevši od 13.01.2020. godine obavlja poslove radnog mjesta

„Njegovatelj starijih i nemoćnih“, te joj je čl. II. Ugovora definirana osnovna bruto plaća u iznosu od 5.000,00 kn i dodaci na plaću sukladno Zakonu o radu , to se i iz tih razloga ukazuje opravdani sudski raskid ugovora o radu s danom 12.siječnja 2020. radi čega je odlučeno kao u točki II izreke presude.

13. Nadalje, tužiteljica potražuje naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu, naknadu plaće za utuženo razdoblje i naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. 14. Vještak financijske struke D. K., dipl.oec. u svom pisanom nalazu i mišljenju od 18.siječnja 2021. mišljenja je kako naknada štete zbog sudskog raskida Ugovora o radu iznosi bruto 30.400,00 kn (8 ugovorenih bruto plaća x 3.800,00 kn, bruto plaća); da bi tužiteljica radeći kod tuženika u razdoblju od 11.10.2019. do 12.01.2020. godine ostvarila bruto plaću u iznosu od 11.234,78 kn ili po mjesecima kako je to prikazano u koloni broj 7. Tablice 1. nalaza vještačenja, te da visina naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2019. godinu iznosi 2.620,80 kn bruto (120 sati x 21,84 kn, jer bi tužiteljica radeći kod tužene od 3.4.2019. do 12.1.2020. ostvarila pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 9 mjeseci, što iznosi 20 dana/12 mjeseci=1,6666 dana mjesečno x 9 mjeseci = 15 dana godišnjeg odmora, odnosno 120 sati godišnjeg odmora za 2019.

14.1. Na vještačenje vještaka K. stranke nisu imale primjedbi pa sud isto kao stručno, objektivno i jasno obrazloženo u cijelosti prihvaća.

15. Odlučujući o zahtjevu za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora sud je imao u vidu da je tužiteljica bila u radnom odnosu kod tužene 6 mjeseci (od 3.4.2019. do 11.10.2019.), u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila u dobi od 28 godina i nije imala obvezu uzdržavanja. Uzimajući u obzir sve kriterije, kao i činjenicu da se tužiteljica ubrzo nakon otkaza dne 12.siječnja 2020. zaposlila kod drugog poslodavca, to po ocjeni ovog suda iznosom naknade štete u visini od 3 ugovorene mjesečne plaće će se postići svrha naknade. Stoga je tužiteljici na ime naknade štete zbog sudskog raskida ugovora dosuđen iznos od 11.400,00 kn (ugovorena plaća 3.800,00 kn x 3), dok je za više zatraženo, za iznos od 19.000,00 kn sa zateznim kamatama na taj iznos, tužiteljica odbijena. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dana 19.svibnja 2022., kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki III izreke presude.

16. Glede zahtjeva tužiteljice za naknadom plaće zbog nezakonitog otkaza za razdoblje od 11.10.2019. do 12.1.2020., isti je po ocjeni ovog suda osnovan. Naime, budući da je utvrđena nezakonitom tuženičina odluka o otkazu ugovora o radu time je nastala valjana pravna osnova za isplatu plaće za utuženo razdoblje u kojem tužiteljica nije radila krivnjom tužene.

16.1. Sud je tužiteljici za utuženo razdoblje dosudio zatraženi iznos od 11.234,78 kn, koji je postavljen u skladu s vještačenjem vještaka D. K.. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do isplate, dok je za više zatražene zatezne kamate na pojedinačne mjesečne iznose i to: 2.313,04 kn od 15. listopada do 14.studenoga 2019., na iznos 3.800,00 kn od 15. studenoga 2019. do 14.prosinca 2014., na iznos 3.800,00 kn od 15.prosinca 2019. do 14. siječnja 2020. i na iznos 1.321,74 kn od 15. siječnja do 14.veljače 2020. godine (jer se kamate dosuđuju od dana kada je trebala biti isplaćena plaća, a to je za mjesec listopad u studenom, za mjesec studeni u prosincu, za prosinac u siječnju i za siječanj u veljači), kao i za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u bruto plaći, tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen. To zato jer se bruto plaća sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.) i članka 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1. i 157/14), zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju, slijedom čega proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Dakle, porez na dohodak i prirez poreza na dohodak koji čine sastavne dijelove bruto plaće dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju, a kako je odlučeno u točki IV izreke presude.

17. Isto tako, osnovan je i zahtjev tužiteljice za naknadom za neiskorišteni godišnji odmor u 2019. Naime, ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 3.4.2019. godine sklopljenim između tužiteljice i tužene, čl. 6. ugovoreno je trajanje godišnjeg odmora radnika u skladu sa Zakonom o radu, te da za vrijeme trajanja godišnjeg odmora radniku pripada naknada plaće u visini prosječne plaće u zadnja tri mjeseca.

17.1. Prema odredbi čl. 77. st.1. ZR određeno je da radnik ima za svaku kalendarsku godinu pravo na godišnji odmor od najmanje četiri tjedna; st. 2. da se Kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu može utvrditi trajanje godišnjeg odmora duže od najkraćega propisanog stavkom 1. ovoga članka; st. 3. da radnik koji se prvi put zaposli ili koji ima prekid između dva radna odnosa duži od osam dana, stječe pravo na godišnji odmor određen na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, nakon šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod toga poslodavca.

17.2. Odredbom čl. 78. st.1. ZR određeno je da radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godišnji odmor na način propisan člankom 77. stavkom 3. ovoga Zakona, ima pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora, koji se utvrđuje u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora iz članka 77. stavaka 1. i 2. ovoga Zakona, za svaki mjesec trajanja radnog odnosa; st. 2. iznimno od članka 77. ovoga Zakona, radnik kojem prestaje radni odnos, za tu kalendarsku godinu ostvaruje pravo na razmjeran dio godišnjeg odmora.

17.3. Tužiteljica bi radeći kod tužene u razdoblju od 3.4.2019. do 12.1.2020. godine ostvarila pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora za 9 mjeseci, a što iznosi: (20 dana / 12 mjeseci) = 1,6666 dana mjesečno x 9 mjeseci = 15 dana godišnjeg odmora, odnosno 120 sati godišnjeg odmora za 2019. godinu, kako to proizlazi i iz vještačenja vještaka Krkleca. Budući da tužiteljica nije iskoristila godišnji odmor za 2019. godinu, to visina naknade za neiskorišteni godišnji odmor za 2019. godinu prema mišljenju vještaka iznosi 2.620,80 kn, koji iznos tužiteljica potražuje te joj je isti i dosuđen. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 19.svibnja 2019., kao dana presuđenja do isplate, a kao u točki V izreke presude

.

18. Odluka o parbenom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 2. i članka 155. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine” broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje u tekstu: Tarifa), te priloženom popisu troška pa je tužiteljici priznato za: sastav tužbe 100 bodova, za pristup ročištima od 1.lipnja i 9. srpnja 2020., 28.siječnja; 31.ožujka; 22.rujna i 25.studenoga 2021., 23.ožujka 2022. po 100 bodova, od 12.listopada 2020. i 19.svibnja 2021. po 25 bodova, za pristup ročištu za objavu presude 50 bodova, za sastav podnesaka od 19.veljače 2020., 19.svibnja 2021. i 4.veljače 2022. po 100 bodova, što pomnoženo s vrijednošću boda od 10,00 kn iznosi 11.500,00 kn, na ime PDV-a iznos od 2.875,00 kn, ukupno iznos od 14.375,00 kn.

18.1. Tužiteljica je u postupku uspjela s 78,5 % (bila je sporna i osnova i visina tužbenog zahtjeva, tužiteljica je uspjela 100 % u osnovu i 57 % u visini ), a tužena je uspjela s 21,5 %. Razlika postotaka uspješnosti je 57 % u korist tužiteljice pa je tužiteljici od gore navedenog iznosa priznat toliki postotak, što daje iznos od 8.193,75 kn, koji iznos uvećan za iznos od 1.500,00 kn na ime troškova vještačenja, daje iznos od 9.693,75 kn, dok je za više zatraženo, za iznos od 33.681,25 kn, tužiteljica odbijena. Na dosuđeni iznos tužiteljici su dosuđene i zatezne kamate počevši od 19.svibnja 2022. , kao dana presuđenja, do isplate, a kao u točki VI izreke presude.

U Splitu 19.svibnja 2022.

S U T K I N J A

Katica Bojčić Vidović, v. r.

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, putem ovog suda, u tri primjerka.

DNA:

-pun. tužiteljice

-pun. tužene