REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: I Kž 104/2020-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ranka Marijana, kao predsjednika vijeća, te Ileane Vinja i Melite Božičević-Grbić, kao članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice-specijalistice Maje Ivanović Stilinović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog I. D. i drugih zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 2. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15-ispravak i 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbama opt. I. D. i opt. I. B. podnesenim protiv presude Županijskog suda u Splitu od 7. lipnja 2019. broj K 32/2014, u sjednici održanoj 19. svibnja 2022.,

r i j e š i o  j e:

Žalba optuženog I. D. odbacuje se kao nedopuštena.

p r e s u d i o  j e:

Žalba optuženog I. B. odbija se kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvog stupnja.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom proglašeni su krivima opt. I. D. i opt. I. B. zbog kaznenog djela utaje poreza iz čl. 256. st. 1. u vezi čl. 52. KZ/11, a opt. I. B. i uz primjenu čl. 38. KZ/11 tj. za to kazneno djelo u pomaganju. Opt. I. D. osuđen je na kaznu zatvora od 10 mjeseci, a opt. I. B. na kaznu zatvora od šest mjeseci koja mu je, primjenom čl. 55. st. 1. i 2. KZ/11, zamijenjena radom za opće dobro tako da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.

I Kž 104/2020-8

2. Temeljem čl. 158. st. 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 - dalje u tekstu: ZKP/08), oštećenoj Republici Hrvatskoj dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 425.500,00 kn koji su optuženici, solidarno, dužni platiti u roku od šest mjeseci.

3. Optuženici su obavezani na snašanje troškova kaznenog postupka, sukladno čl. 148. st. 1. ZKP/08 iz čl. 145. st. 1. i 2. toč. 1. do 6. ZKP/08 i to solidarno platiti troškove vještačenja u iznosu od 10.499,80 kn te paušalnu svotu od po 2.000,00 kn svaki. Ujedno je opt. D. obavezan na snašanje troškova postavljenog branitelja, o čijoj će visini biti naknadno odlučeno.

4. Istovremeno, temeljem čl. 453. toč. 3. ZKP/08, opt. I. D. oslobođen je optužbe da bi počinio kazneno djelo zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju iz čl. 246. st. 2. KZ/11, činjenično i pravno opisano u tom dijelu izreke prvostupanjske presude.

5. Sukladno tome, troškovi kaznenog postupka u oslobađajućem dijelu presude pali su na teret proračuna, kako predviđa odredba čl. 149. st. 1. ZKP/08, a oštećenici su upućeni da svoj imovinskopravni zahtjev ostvaruju u parnici.

6. Protiv te presude žali se opt. I. D. po svom branitelju M. A., odvjetniku iz V., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona te pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i "optuženik oslobodi odgovornosti za djelo za koje je proglašen krivim".

6.1. Žalbu je podnio i opt. I. B. po svom branitelju N. J., odvjetniku iz S., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijana presuda u odnosu na tog optuženika ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Ujedno je zatražena obavijest o sjednici drugostupanjskog vijeća.

6.2. Odgovor na žalbe nije podnesen.

7. Prije održavanja sjednice vijeća spis je, sukladno čl. 474. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19 - dalje u tekstu: ZKP/08-I) dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je spis u roku vratilo.

8. Sjednici ovog drugostupanjskog vijeća nisu pristupili uredno obaviješteni opt. I. B. i njegov branitelj N. J., kao niti zamjenik Glavnog državnog odvjetnika Republike Hrvatske pa je sjednica održana u odsutnosti tih osoba, sukladno čl. 475. st. 4. ZKP/08-I.

U odnosu na drugostupanjsko rješenje

I Kž 104/2020-8

9. Žalba opt. I. D. nije dopuštena.

9.1. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je opt. I. D. osobno potpisao izjavu od 3. siječnja 2020. (list 1124 spisa) kojom odustaje od prethodno podnesene žalbe protiv prvostupanjske presude.

9.2. Zbog toga, žalba tog optuženika je nedopuštena pa ju je, sukladno čl. 480. st. 1. ZKP/08-I trebalo odbaciti.

U odnosu na drugostupanjsku presudu

10. Žalba opt. I. B. nije osnovana.

11. Ističući bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, žalitelj tvrdi da u obrazloženju presude izostaju razlozi o odlučnoj činjenici- izvršenom prijevozu građevinskih strojeva od strane tvrtke B. d.o.o., odnosno dani razlozi su potpuno nejasni, a postoji i znatna proturiječnost "između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima danim u postupku".

11.1. Nasuprot tome, prvostupanjski je sud, kako u odnosu na žalbom istaknutu činjenicu, tako i u odnosu na sve druge relevantne činjenice, dao jasne, sveobuhvatne i razumljive razloge pa se ispravnost pobijane presude s uspjehom može ispitati. Također, nije uočena znatnija proturiječnost između sadržaja izvedenih dokaza reproduciranih u presudi i samih tih dokaza izvedenih u postupku niti žalitelj navodi o kojim bi se dokazima konkretno radilo. Stoga takve, paušalne, tvrdnje ukazuju da se žalitelj, ustvari, ne slaže sa zaključcima koje je prvostupanjski sud temeljem provedenih dokaza izveo te time pobija pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja.

12. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, žalitelj smatra da je temeljem ugovora o poslovnoj suradnji između TD R. B. d.o.o. i TD B. d.o.o. nesporno utvrđeno postojanje obvezno-pravnog odnosa između tih pravnih osoba u vidu najma građevinskih strojeva, a prijevoz tih strojeva trebalo je utvrditi ispitivanjem svjedoka I. B. i S. B., što je prvostupanjski sud neosnovano odbio učiniti. Stoga je ovjerene izjave tih svjedoka, koje su priložene u spisu, trebalo ocijeniti vjerodostojnim. Budući da i financijski vještak u dopuni svog nalaza i mišljenja ne može sa sigurnošću utvrditi je li usluga najma građevinskih strojeva i "predmetna transakcija najma" uopće postojala, to se pobijana presuda temelji na "hipotetičkom zaključku o izdavanju sedam neistinitih računa B. d.o.o. prema R. B. d.o.o. u nakani uskrate proračuna Republike Hrvatske".

13. Nasuprot tome, Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja nalazi da je prvostupanjski sud, na temelju zakonito provedenog dokaznog postupka, sve činjenice potpuno i pravilno utvrdio te je sa sigurnošću našao dokazanim da je opt. I. B. s namjerom pomogao opt. I. D. da neistinitim iskazivanjem činjenica odlučnih za

I Kž 104/2020-8

utvrđivanje obveze poreza na dodanu vrijednost ošteti proračun Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 425.500,00 kn.

14. Opt. I. D. je osuđen zbog kaznenog djela utaje poreza tako što je, svjestan neistinosti računa TD B. d.o.o., iste obračunavao i iskoristio predporez s ciljem smanjenja porezne obveze tj. dao netočne podatke o činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne obveze.

14.1. Žalitelj smatra da nema dokaza da bi sporni računu bili fiktivni jer suprotno proizlazi iz postojanja međusobnog ugovora o poslovnoj suradnji temeljem kojeg je TD B. d.o.o. izvršio uslugu najma građevinskih strojeva TD R. B. d.o.o. Stoga izostaju i dokazi da bi žalitelj, po prethodnom dogovoru, pomogao opt. I. D. da počini predmetno kazneno djelo utaje poreza.

14.2. Prvostupanjski sud, međutim, temeljem prihvaćenog nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka S. K., koji je u više navrata davao dopune mišljenja te iskazivao na raspravama od 18. lipnja 2016., 16. svibnja 2017. i 19. rujna 2018., sa sigurnošću zaključuje da sporni računi nisu vjerodostojni. Naime, osim paušalnog opisa "usluge za izvršeni rad", ti računi nemaju nužne i bitne elemente, izostaje opis gradilišta gdje su radovi izvedeni, nema specifikacije radova-usluga, količine radova niti njihove jedinične cijene. Stoga se, očito, imajući u vidu odredbu čl. 6. Zakona o računovodstvu ("Narodne novine", br. 109/07) ne radi o knjigovodstvenoj ispravi iz koje bi stručna osoba mogla spoznati poslovni događaj niti se može zaključiti da su ti računi bili utemeljeni na stvarnim uslugama koje su izvršene u korist TD R. B. d.o.o.

14.3. Činjenica postojanja ugovora o poslovnoj suradnji, sama za sebe, nije dovoljna za zaključak da bi ugovoreni poslovi doista bili obavljeni i plaćeni, posebno u situaciji kada se izdani računi ni na koji način ne mogu povezati s tim ugovorom niti se izrijekom na taj ugovor pozivaju. Osim toga, preslika navedenog ugovora od 4. siječnja 2010. predana je sudu tek na raspravi od 24. siječnja 2017., a po predočavanju istog financijskom vještaku, on i dalje ostaje pri tvrdnji da se iz postojeće dokumentacije ne može zaključiti da bi navedene usluge-radovi uistinu bili obavljeni.

14.4. Obrana je tek u poodmakloj fazi rasprave predlagala svjedoke na okolnost najma građevinskih strojeva za potrebe izvođenja radova koje je TD R. B. d.o.o. obavljalo na izgradnji C. C. O. u S.. Prvostupanjski je sud, prihvaćanjem prijedloga obrane, na raspravi ispitao svjedoke T. B., A. G., M. K., P. R. i D. P. koji, međutim, uopće nemaju saznanja da bi TD B. d.o.o. iznajmio građevinske strojeve TD R. B., dapače, uopće nisu čuli da bi tvrtka TD B. bila uključena kao kooperant TD R. B.. Posebno je značajno da niti svjedok M. O., koji je za opt. I. D. vodio evidenciju kamiona na gradilištu C. C. O., nema saznanja o tome riječima "ništa mi ne znači ime TD B. d.o.o." niti se sjeća da bi na kamionima ili strojevima stajalo ime te tvrtke.

14.5. Osim toga, temeljem postojeće dokumentacije nije utvrđeno da bi tvrtka B. d.o.o. u imovinu prijavila posjed kakvih građevinskih strojeva. Dapače, ta tvrtka uopće nije predavala godišnja izvješća o svojem poslovanju, kako je vidljivo iz

I Kž 104/2020-8

provedenog stečajnog postupka i rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu (list 1032 do 1032 spisa) o brisanju tog subjekta iz sudskog registra s danom 30. srpnja 2012. Budući da niti tijekom ovog kaznenog postupka obrana nije učinila vjerojatnim da bi tvrtka B. d.o.o. imala imovinu, očito je teza o najmu građevinskih strojeva tek bezuspješni pokušaj izbjegavanja kaznene odgovornosti, kako pravilno zaključuje i prvostupanjski sud.

14.6. Kod takvog stanja stvari, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je ispitivanje svjedoka I. B. i S. B. na okolnost prijevoza građevinskih strojeva nevažno i usmjereno na odugovlačenje ovog postupka. Radi se o svjedocima koji su po prvi puta predloženi tek podneskom od 3. siječnja 2019. tj. protekom gotovo šest godina od početka postupka, a trebali bi iskazivati o događajima unatrag desetak godina. Ovi svjedoci su, kao poslovni suradnici, žalitelju zasigurno bili i ranije poznati, međutim, njihovo ispitivanje nije pravovremeno predloženo niti su za to navedeni razlozi. Zbog toga, a imajući u vidu druge, naprijed navedene iskaze svjedoka, odbijanjem ovih dokaznih prijedloga činjenično stanje nije ostalo nepotpuno utvrđenim.

14.7. Zaključno, a budući da navodima žalbe činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda nisu s uspjehom dovedena u sumnju, osuđujuća presuda protiv opt. I. B. je u svemu zakonita i pravilna.

15. Iako se žalbom ne osporava izrečena kazna, taj dio presude ispitan je po službenoj dužnosti u smislu čl. 478. ZKP/08-I te je ocijenjeno da je izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci, koja je zamijenjena radom za opće dobro, primjerena okolnostima konkretnog slučaja i ličnosti samog počinitelja, te će se njome ostvariti zakonom predviđene svrhe.

15.1. Stoga i ovaj žalbeni sud ocjenjuje da izricanju blaže kazne ovdje sigurno nema mjesta.

16. Kako time navodi žalbe nisu osnovani, a ispitivanjem pobijane presude nisu nađene povrede na koje ovaj žalbeni sud, u smislu čl. 476. st. 1. ZKP/08-I, pazi po službenoj dužnosti, trebalo je, temeljem čl. 482. ZKP/08-I, odlučiti kao u izreci ove presude.

Zagreb, 19. svibnja 2022.

Predsjednik vijeća:

Ranko Marijan, v.r.