REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 52 Pž-548/2021-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Raoul Dubravec, u pravnoj stvari tužitelja I..H. d.o.o. O., OIB ..., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu B. & T. d.o.o. u Z., protiv tuženika O. b. d.d., S., OIB ..., kao pravni sljednik S. G. – S. b. d.d. S., kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu A. & A. d.o.o. u S., radi isplate iznosa od 33.909,92 kn, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-318/2019-16 od 19. studenog 2020., 19. svibnja 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-318/2019-16 od 19. studenog 2020. u točki I. i u dijelu točke II. izreke kojim se tuženiku nalaže naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.880,00 kn.

II. Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu u iznosu od 1.595,00 kn.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u pobijanom dijelu nalaže se tuženiku u roku od osam dana platiti tužitelju u iznos od 33.909,92 kn s pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinog iznosa glavnice do isplate i naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 8.880,00 kn. Prema obrazloženju pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud nakon provedenog postupka utvrdio osnovanim zahtjev za isplatu preplaćenih kamata prema Ugovoru o kreditu broj 51513/06 kojeg su D. L. i M. L. i prednik tuženika S. G.-S. b. d.d. zaključili dana 18. rujna 2006. i kojim je odobren nenamjenski kredit u iznosu od 27.500,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema kupovnom tečaju tuženika na dan korištenja kredita, a predmetni kredit otplaćen u cijelosti. Tužitelj je na temelju Ugovora o ustupu tražbine stupio u pravni položaj korisnika prednika. Prigovor tuženika da samo potrošač, a ne i tužitelj koji je pravna osoba može ostvarivati svoja prava s obzirom na pravomoćnu presudu koju je pokrenuo Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača P. protiv sedam banaka, a među kojima je i tuženik u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava prema odredbi čl. 502.c Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP) sud je ocijenio neosnovanim s obzirom na odredbe čl. 80. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11i 78/15; dalje: ZOO) kojom je propisano da vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi, ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Prijenos potrošačkih prava nije prijenos prava strogo osobne naravi, te se tražbine iz potrošačkih ugovora mogu ustupom tražbine prenijeti na drugu osobu. Sud je neosnovanim ocijenio i prigovor zastare s obzirom na to da je zastara pokretanja postupka protiv banaka započela od pravomoćnosti sudske odluke u postupke postupka ostvarivanja zaštite kolektivnih interesa i prava, a računajući od tog datuma i činjenice da nakon prekida zastarijevanja zbog pokrenute parnice i ponovnog početka tijeka zastarnog roka nije prošlo pet godina i taj je prigovor sud ocijenio neosnovanim. Visinu preplaćenih kamata odnosno iznosa kojeg je tuženik stekao bez osnove sud je utvrdio provedenim vještačenjem. Sud je o zahtjevu tužitelja odlučio prema čl. 1111. ZOO-a, a tužitelju pripadaju i zatezne kamate prema odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

2. Tuženik pobija prvostupanjsku presudu zbog žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava i predlaže presudu preinačiti odnosno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje. U bitnom osporava tužiteljevu aktivnu legitimaciju iznoseći shvaćanje da tužitelj nije potrošač i zbog toga ne može svoj zahtjev utemeljiti na pravomoćnoj presudi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tražbina koja je predmet postupka vezana je isključivo za osobu potrošača i zbog toga tužitelj ustupom utužene tražbine s osnove preplaćenih kamata nije mogao stupiti u pravni položaj svojeg prednika. Pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kad je odbio prigovor zastare jer zastara individualnih restitucijskih zahtjeva koja počinje teći ispočetka od pravomoćnosti odluke donesene u povodu kolektivne tužbe odnosi se samo na potrošače, a ne i na tužitelja. Smatra da je vještak eventualno preplatio samo iznos od 31.985,82 kn, a ne iznos od 33.909,92 kn koliko je utuženo. Sud nije obrazložio zašto je prihvatio potonji iznos. Žalitelj nije predlagao saslušanje vještaka jer iz nalaza i mišljenja proizlaze svi potrebni podaci, ali je sud trebao obrazložiti zbog čega je prihvatio zahtjev za isplatu navedenog iznosa od 33.909,92 kn i u tom je dijelu presuda arbitrarna.

3. Tužitelj u nekoliko podnesenih odgovoru na žalbu osporava žalbene navode i dostavlja odluke više sudova o sličnim predmetima spora u odnosu na žalbene razloge pa i Suda Europske Unije iz kojih vidljivo da identitet stranka u sporu ne predstavlja prepreku primjeni Direktive 2048/48 nego svojstvo stranaka ugovora o kreditu, a u konkretnoj situaciji ta bitna činjenica nije sporna jer je korisnik kredita bio potrošač koji je prijevremeno ispunio svoju obvezu. I početak tijeka zastare je pravno pitanje o kojem su sudovi zauzeli pravno shvaćanje identično shvaćanju prvostupanjskog suda slijedom čega je taj prigovor neosnovan.

4. Tuženikova žalba nije osnovana.

5. Pobijana presuda ispitana je u granicama razloga navedenih u žalbi sukladno čl. 365. st. 2. ZPP-a („Narodne novine“ broj: 148/11 pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19) i pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

6. Pobijana odluka sadrži valjane i jasne razloge o odlučnim činjenicama koji su neproturječni ispravama na kojima se temelji te je presudu moguće ispitati, a prvostupanjski je sud pravilnom primjenom odredbi materijalnog prava odlučio o osnovanosti tužiteljevog zahtjeva za isplatu čiju je visinu utvrdio provedenim vještačenjem na koje žalitelj nije iznio primjedbe.

7. Protivno žalbenim navodima bitne činjenice koje se odnose na osnovu tužiteljevog potraživanja s obzirom na pruženu kolektivnu zaštitu potrošača žalitelj ne spori, a odnose se na utvrđenje sudova u parničnom postupku provedenom pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je donio presudu poslovni broj P-1401/12 kojom je presuđeno da je i tuženik u tom postupku kao jedna od banaka u razdoblju od 1. rujna 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme sklapanje ugovora i prije sklapanja ugovora nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana te je postupila protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03). Kako su prednici tužitelja Ugovorom izvršili ustup svoje tražbine tužitelju prema dužniku OTP banka d.d. ovdje tuženiku, po osnovi ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i vezanju glavnice ugovora za valutu švicarski franak iz Ugovora o kreditu broj 51513/06 od 18. rujna 2006. učinci pružene pravne zaštite u kolektivnoj tužbi odnose se i na ovaj postupak i sud je prema odredbi čl. 502.c ZPP-a vezan za utvrđenja u toj parnica koja je pravomoćno okončana. Prvostupanjski sud je pravilno naveo postojanje ništetnih odredbi u navedenom ugovoru o kreditu kao što je pravilno naveo i sadržaj shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske povodom podnesenih revizija u više raznih odluka bez potrebe ponavljanja sadržaja tih odluka.

8. Protivno žalbenim navodima prvostupanjski je sud ocijenio neosnovanim i prigovor nedostatka tužiteljeve aktivne legitimacije i zastare potraživanja koji se nadovezuje na prvi istaknuti prigovor pravilnom primjenom odredbi Zakona o obveznim odnosima koje se odnose na ustup tražbine i zastaru potraživanja. Tražbina koju su prednici tužitelja ustupili nije tražbina čiji je prijenos zabranjen zakonom niti se radi o strogo osobnoj tražbini ili se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugog. Radi se o novčanoj tražbini koju je tuženik vratiti po pravilima o stjecanju bez osnove s obzirom na utvrđenu ništetnost pojedinih ugovornih odredbi prema kojima je tuženik stekao utuženi novčani iznos, a prijenos te tražbine ne spada u tražbine navedene u odredbi čl. 80. st. 1. ZOO-a. Zakonom isto tako nije zabranjeno da stjecatelj ustupljene tražbine u konkretnoj situaciji bude trgovac u smislu odredbi Zakona o trgovačkim društvima („Narodne novine“ broj: 152/11 – pročišćeni tekst, 111/12, 69/13, 110/15 i 40/19; dalje: ZTD). Dakle, potrošač mora biti osoba čija su prava povrijeđena što je utvrđeno pruženom kolektivnom zaštitom, a tu činjenicu žalitelj ne osporava, koji svoju tražbinu može ustupiti trećoj osobi, kao što je to i u ovom postupku slijedom čega je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja u ovoj parnici.

9. Neosnovan je i prigovor zastare jer primatelj odnosno tužitelj ima prema dužniku ovdje tuženiku i žalitelju ista prava koja je ustupitelj imao prema dužniku do ustupanja. To znači da je zastarni rok za tužitelj onaj zastarni rok koji se odnosi i na njegovog prednika. Kako je tužba podnesena unutar općeg zastarnog roka kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud prigovor zastare nije osnovan.

10. U odnosu na tuženikov žalbeni navod da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 33.909,92 kn, a ne zahtjev za isplatu iznosa od 31.985,82 kn ističe se da je prvostupanjski sud upravo na stranici 12. pobijane odluke obrazložio zbog čega je prihvatio zahtjev za isplatu iznosa od 33.909,92 kn osnovanost kojeg proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka na listu 40. do 46. spisa kojeg tuženik nije osporio. Stoga su razlozi obrazloženja neproturječni sadržaju spisa i u tom dijelu sadrže valjane i jasne razloge.

11. U odnosu na tužiteljeve parnične troškove odmjerene u točki II. izreke presude pravilno je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a utvrdio da je tuženik dužan nadoknaditi tužitelju parnične troškove, a žalitelj ne pobija posebno odluku o troškovima. Pritom je pravilno primijenio i odredbu č l. 155. ZPP-a u odnosu na troškove sudskih pristojbi i troškove zastupanja po punomoćnicima odvjetnicima te vještačenja. Tužiteljev zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu valjalo je prema odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP-a odbiti kao neosnovan jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje parnice.

12. Sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a presuđeno je kao u izreci.

Zagreb, 19. svibnja 2022.

Sudac Raoul Dubravec