Posl.br. 18 P-86/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S KE

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Katarini Franković u pravnoj stvari tužitelja G. D.1., D.2., OIB:….., zastupan po punomoćniku M. D., diplomiranoj pravnici s položenim pravosudnim ispitom zaposlenoj kod tužitelja protiv tuženika M.1. P. D., kao vlasnik trgovine "M.2." OIB:….., radi isplate 12.000,00 kuna, nakon javne i glavne rasprave održane i zaključene 25. travnja 2016. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, objavljenoj dana 19. svibnja 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I. Dužan je tuženik platiti tužitelju iznos od 12.000,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. kolovoza 2018.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. rujna 2018.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. listopada 2018.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. studenoga 2018.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. prosinca 2018.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. siječnja 2019.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. veljače 2019.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. ožujka 2019.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. travnja 2019.g.

-na iznos od 1.200,00 kuna od 06. svibnja 2019.g. sve do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka u iznosu od 800,00 kuna.

Obrazloženje

Tužitelj je tužbom podnesenom dana 24. rujna 2020. godine pokrenuo postupak spram tuženika radi isplate tada iznosa od 12.000,00 kuna. U tužbi se navodi da je tuženik koristio javnu površinu G.D. i to čest. zem. 168/4 k.o. O. na način da je na istu smjestio kiosk površine 16,00 m2 u kojem obavlja djelatnost trgovine "M.2" u vlasništvu tuženika a temeljem Ugovora o zakupu javne površine klasa: 363-05/10-01/424, urbroj: 2117/01-01-10-2, te dodatka Ugovora o zakupu javne površine, klasa: 363-05/10-01/424, urbroj:2117/01-01-12-4. Nadalje se navodi da zaključkom Povjerenstva za izradu plana korištenja javnim površinama i određivanje visine zakupnine od 04. prosinca 2012.g. odlučeno da se ne zaključi ugovor o zakupu javne površine za 2013.g. za kiosk u M., na čest.zem. 168/4 k.o. O. kojeg je vlasnik M. P. jer je isti veći od 12,00 m2, što je u suprotnosti sa pravilnikom o jednostavnim građevinama i radovima te je vlasnik trebao ishoditi odgovarajući akt kojim se odobrava gradnja ili kiosk ukloniti s javne površine. Nadalje se u tužbi navodi da je djelatnik Upravnog odjela za komunalne djelatnosti i mjesnu samoupravu, komunalno i prometno redarstvo očevidom na terenu obavljenim 29. svibnja 2019.g. utvrdio da predmetni kiosk nije uklonjen sa javne površine te da u njemu još uvijek djelatnost obavlja tuženik, pa da stoga bez valjanog pravnog temelja koristi javnu površinu u vlasništvu tužitelja. Ističe se da se potražuje naknada za korištenje tuđe stvari u svoju korist i to za svaki mjesec korištenja u visini mjesečne zakupnine.

U smislu odredbe čl. 284. st.1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 dalje u tekstu: ZPP) sud je sukladno čl. 285. st. 2. ZPP-a pozvao tuženika da u roku od 30 dana dostavi odgovor na tužbu. Tuženiku je tužba dostavljena putem e oglasne ploče obzirom da isti ne prima pismena poslana na adresu upisanu u obrtni registar i isti ne daje odgovor na tužbu. Nije bilo uvjeta za, u smislu čl. 331.b ZPP, donijeti presudu zbog ogluhe, budući da iz činjenica navedenih u tužbi i dokaza koje je tužitelj podnio uz tužbu ne proizlazi nedvojbeno osnovanost tužbenog zahtjeva, pa je sud sukladno čl. 331.g st. 4. ZPP, nastavio postupati.

Tužitelj tijekom postupka izlaže i predlaže kao u tužbi te ispravlja tužbeni zahtjev i to datum od kada teku zatezne kamate na zadnji iznos od 1.200,00 kn gdje je navedeno 6.5.2017.g., a treba pravilno stajati 6.5.2019.g., navodeći da se radi o grešci u pisanju.

Tuženik tijekom postupka na pripremnom ročištu navodi da tužitelj nije vlasnik bio zemljišta na kojem je postojao kiosk, a da se tužitelj tek uknjižio kao vlasnik 2016.g, te navodi da je tada dobio lokacijsku dozvolu 2016.g., te predlaže da sud pregleda spis Trgovačkog suda u S. u kojem je tužitelj bio M. P., a tuženik G. D., navodeći da će iz tog spisa i isprava u njemu biti vidljivo da tuženi ima pravo koristiti tu površinu i da je plaćao cijelo vrijeme. Predlaže da se sasluša kao stranka, te navodi da će u spis donijeti isprave o legalizaciji jer ih na današnje ročište nije uspio pronaći.

Pun. tužitelja navodi da je ovo tužba koja se ne odnosi na razdoblje koje spominje tuženi odnosno od kolovoza 2018.g. do svibnja 2019.g.

Sud je pregledao isprave priložene spisu i to: neslužbeni izvadak iz obrtnog registra, Ugovor o zakupu javne površine od 10.12.2010.g., Dodatak Ugovora o zakupu javne površine od 09.02.2012.g., zaključak Povjerenstva za izradu plana korištenja javnim površinama i određivanje visine zakupnine od 04. prosinca 2012.g., službena zabilježba komunalnog redara od 30.05.2019.g., fotografije, izvadak iz zemljišne knjige Z.ul. 227 A, za k.o. O., Rješenje o izvedenom stanju od 17.3.2015.g., te je sud odredio saslušanje parničnih stranaka i saslušao tuženika. Na temelju izvedenih dokaza sud je mogao donijeti nedvojbenu odluku. U odnosu na prijedlog tuženika da se pregleda spis u kojem je "tužitelj bio M. P., a tuženik G. D." sud u upisnicima i pregledom e-spis sustava nije našao postojanje takvog spisa.

Sud je odlučivao na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a.

Između stranaka nije sporno da se tuženikov objekt nalazi na čest.zem. 168/4 k.o. O.. Predmet ovog spora je tužiteljevo potraživanje kao bivšeg zakupodavca iznosa za korištenje nekretnine od strane tuženika kao bivšeg zakupnika javne površine.

Uvidom u Ugovor o zakupu javne površine od 10.12.2010.g. i Dodatak Ugovora o zakupu javne površine od 09.02.2012.g. sud je utvrdio da je tužitelj tuženiku dao u zakup javnu površinu na čest.zem. 168/4 k.o. O. gdje će tuženik postaviti montažni objekt – kiosk za trgovinu na malo, na rok do 31.12.2012.g. (produžen dodatkom) sa utvrđenom zakupninom od 1.200,00 kuna mjesečno koja se plaća do 05.-og u mjesecu za tekući mjesec. Iz spisa ne proizlazi da je sklopljen novi ugovor između stranaka ili da je produljeno trajanje istog ugovora o zakupu.

Saslušan tuženik u svom iskazu navodi da ugovore o zakupu tužitelj nije slao njemu, da od početka rada trgovine M. do 2016.g. je stalno plaćao zakup tužitelju a da njegova uopće nije bila zemlja, te da nakon 2016.g. više nije dobivao rješenje da bi morao plaćati zakup. Pita se kako je toliko godina mogao plaćati zakupniku za neko zemljište koje nije od G. D. jer da su se oni uknjižili tek 2016.g. Iskazuje da na predmetnom zemljištu obavlja djelatnost trgovine M. do danas. Napominje da imam rješenje o izvedenom stanju iz 2015.g. koje je pravomoćno. Naglašava da niti je G. D. taj kiosk niti je njihova struja i voda, sve je on sam to doveo i priključio. Punomoćnik tužitelja je naveo da zastupnik po zakonu tužitelja neće davati svoj iskaz jer nema neposrednih saznanja.

Tuženik prigovara aktivnoj legitimaciji tužitelja navodeći da tužitelj nije vlasnik čest.zem. 168/4 k.o. O..

Sud je pregledom izvatka iz zemljišne knjige za čest.zem. 168/4 k.o. O. sud je utvrdio da je tužitelj upisan kao vlasnik navedene nekretnine.

Prema članku 1120. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21, dalje u tekstu ZOO) kad je netko tuđu stvar uporabio u svoju korist, vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete, ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

Stranke su bile u obvezno pravnom odnosu na temelju ugovora o zakupu javne površine, koji ugovor su obje stranke izvršavale do određenog trenutka, nakon isteka roka ugovora tuženik je koristio prostor tužitelja bez pravne osnove, pa stoga je opravdan zahtjev tužitelja za naknadom iznosa jer isti nije mogao koristiti svoj prostor i ostvarivati dobit od zakupa nekog drugog zakupnika (izmakla dobit) a u smislu čl. 1046. ZOO-a.

Zaključivši na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja da tužitelju pripada pravo na naknadu zbog neosnovanog korištenja predmetne nekretnine po tuženiku, sud je visinu naknade utvrdio prema visini cijene zakupa u ugovoru između stranaka, te pravilnika o visini zakupnine za korištenje javnim površinama G. D., pa je usvojio tužiteljev tužbeni zahtjev kao u toč. I izreke.

U smislu propisa koji se na predmetni pravni odnos primjenjuje (čl. 29. ZOO- a), dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze, pored glavnice, duguje i zateznu kamatu po stopi određenoj zakonom. Zatezna kamata je određena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO, a budući da se u predmetnom slučaju ne radi o trgovačkom ugovoru, stopa zateznih kamata se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, obzirom da je sud odlučivao unutar zahtjeva tužitelja ali ispravno primjenjujući materijalno pravo.

Odluka o parničnim troškovima temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tužitelja (list spisa 98), sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta spora, našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove tužitelja za sudsku pristojbu za tužbu 400,00 kuna i za presudu 400,00 kuna (Tbr. 1. st. 1 i Tbr. 2. st. 1 Tarife sudskih pristojbi – prilog Uredbi NN 53/19, a temeljem čl. 4 st.1 Zakona o sudskim pristojbama NN 118/18). Stoga prihvaćen je zahtjev za troškom u iznosu 800,00 kuna i odlučeno kao u toč. II izreke presude.

U Dubrovniku, dana 19. svibnja 2022. godine

Sutkinja:

Katarina Franković, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 8 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.

Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.