Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Broj: Pž-3446/2020
Zagreb
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Davorka Kučana, kao predsjednika vijeća, te Renate Popović i Drage Klasnića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Sanje Klauda, kao zapisničara, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika I.J., kojeg brane odvjetnici Odvjetničkog društva B. i partneri j.t.d. V., zbog prekršaja iz članka 229. stavak 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08, 48/10, 74/11, 80/13, 92/14, 64/15, 108/17 i 70/19), rješavajući o žalbi okrivljenika I.J. podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Zagrebu, broj: Pp P-1461/2020-13 od 15. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se kao neosnovana žalba okrivljenika I.J. i potvrđuje pobijana presuda.
II. Na temelju odredbe članka 139. stavak 3. Prekršajnog zakona, („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18) okrivljenik I.J. je obvezan naknaditi trošak žalbenog postupka u paušalnom iznosu od 200,00 (dvijesto) kuna, u roku od 30 dana od dana primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom okrivljenik I.J. proglašen je krivim i kažnjen novčanom kaznom u iznosu od 900,00 (devetso) kuna, zbog djela prekršaja članka 229. stavak 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, činjenično opisanog u izreci.
2. Pobijanom presudom okrivljenik je upozoren na pravo propisano odredbom članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona.
3. Istom presudom okrivljenik je obvezan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu od 100,00 (sto) kuna.
4. Protiv te presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da je prvostupanjski sud samoinicijativno preformulirao optužbu, za što nije ovlašten, što je suprotno članku 176. Prekršajnog zakona. Također ističe da je izreka pobijane presude kontradiktorna materijalnoj dokumentaciji. Navodi da tvrtka koja je vlasnik vozila, a u kojoj je on odgovorna osoba, nije u evidenciji imala podatke o osobi koja je navedene zgode upravljala vozilom te mu nije jasno što je trebao učiniti u odnosu na dostavu podataka. Za isti događaj je primio dvije obavijesti o počinjenom prekršaju, da bi pobijanom presudom bio osuđen za nešto treće. Predlaže da se donese presuda kojom se optužba odbija, odnosno da ga se oslobodi od optužbe.
Žalba nije osnovana.
5. Na temelju odredbe članka 202. stavak 1. Prekršajnog zakona Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu iz osnova i razloga iz kojih se ista pobija žalbom, dok je po službenoj dužnosti ispitao da li su pobijanom presudom počinjene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka propisane odredbama članka 195. stavka 1. točke 6., 7., 9. i 10. Prekršajnog zakona, te da li su na štetu okrivljenika povrijeđene odredbe prekršajnog materijalnog prava i da li je u postupku nastupila zastara prekršajnog progona Prilikom ispitivanja pobijane presude ovaj Sud nije utvrdio povrede na koje pazi po službenoj dužnosti.
6. Ispitujući pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odnosu na počinjenu bitnu povredu postupka, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud pravilno i zakonito proveo postupak. Naime, iz činjeničnog opisa pobijane presude ne proizlazi da je prvostupanjski sud mijenjao činjenični opis djela prekršaj, jer učinjena izmjena predstavlja samo tehničku korekciju činjeničnog opisa koji je u biti identičan činjeničnom opisu iz optužnog akta, odnosno prekršajnog naloga.
6. Ispitujući pobijanu presudu ovaj Sud je utvrdio da je činjenično stanje u potpunosti i pravilno utvrđeno, za što je prvostupanjski sud dao valjane razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj Sud. Okrivljenik je tokom postupka tvrdio da kao odgovorna osoba pravne osobe koja je vlasnik vozila nije mogao kroz evidencije utvrditi tko je vozilom upravljao i počinio prometni prekršaj te da za počinjeni prekršaj nema dokaza, kao i da on nije vozio. S obzirom na ovakvu obranu okrivljenika tokom dokaznog postupka prvostupanjski sud je proveo sve dokaze koje je smatrao nužnim, te nakon ocijene istih donio valjanu i zakonitu odluku. Provedene dokaze prvostupanjski sud cijenio svakog pojedinačno i u njihovoj ovisnosti i međusobnoj povezanosti, te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i odgovornost okrivljenika, i isto svojom žalbom okrivljenik nije doveo u pitanje. Na utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo jer je u ponašanju okrivljenika pronašao sve elemente prekršaja iz odredbe članka 229. stavak 4. i 7. Zakona o sigurnosti prometa na cestama. Naime, činjenica da vlasnik vozila kroz evidencije nije mogao utvrditi tko je upravljao vozilom i počinio prometni prekršaj, okrivljenika kao odgovornu osobu ne ispričava od prekršajne odgovornosti.
7. Ispitujući dalje pobijanu presudu povodom žalbe okrivljenika u odluci o izrečenoj novčanoj kazni, ovaj sud smatra da je okrivljeniku za počinjeni prekršaj pravilno i zakonito izrečena novčana kazna i to u iznosu blažem od zakonom propisanog. Izrečena novčana kazna primjerena je težini počinjenog djela, stupnju krivnje okrivljenika, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja, pa ovaj Sud smatra da okrivljenik navodima svoje žalbe nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost ove odluke.
8. S obzirom da je ovaj Sud, odlučujući o žalbi okrivljenika, donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, sukladno odredbi članka 138. stavak 2. točka 3.c. Prekršajnog zakona, okrivljenik je obvezan platiti trošak paušala žalbenog postupka, u iznosu koji je primjeren složenosti i trajanju postupka, kao i imovnom stanju okrivljenika
9. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 19. svibnja 2022.
ZAPISNIČAR:
PREDSJEDNIK VIJEĆA:
Sanja Klauda
Davorko Kučan
Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Zagrebu, u 4 otpravka: za spis, okrivljenika, branitelja i ovlaštenog tužitelja.
