Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Gž-191/2021-2

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu pojedincu Dubravki Butković Brljačić, u pravnoj stvari ovrhovoditelja P. P. d.o.o. iz P., OIB:...., zastupanog po punomoćniku M. K., odvjetniku iz P., protiv ovršenice I. K. iz N., L., radi isplate, rješavajući žalbu ovrhovoditelja izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv- 255/2019-7 od 8. travnja 2020., 19. svibnja 2022.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli - Pola poslovni broj Povrv-255/2019-7 od 8. travnja 2020.

II. Odbija se zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem prvostupanjskog suda ukinuto je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv-3979/2015 od 10. veljače 2015., kao i sve provedene radnje, te je prijedlog za ovrhu odbačen.

2. Protiv navedenog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj pozivajući se na sve zakonske žalbene razloge iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19; dalje ZPP), koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13 i 93/14; dalje OZ), predlažući da se pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Žalba nije osnovana.

4. Rješenjem Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž-2028/2019-2 od 3. listopada 2019. ukinuto je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj Povrv-7471/2017 od 4. travnja 2019., te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

5. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da je rješenjem o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika I. K. iz P. poslovni broj Ovrv- 3979/2015 od 10. veljače 2015. određena ovrha općenito na imovini ovršenice radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja. Nadalje, utvrđuje da je ovršenica dostavila podnesak na stranom jeziku naslova „Einspruch“, a što na hrvatskom jeziku znači prigovor. S obzirom na navedeno, primjenom odredbi članka 279. stavak 1. i 3. OZ-a i članka 16. ZPP-a, a budući da ovršenica nema prebivalište na području RH, zaključuje da javni bilježnik nije bio nadležan donijeti pobijano rješenje. Također, ističe i tumačenje Uredbe (EU) broj 1215/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba) iz presude Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017., te zaključak sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018.

6. Ovrhovoditelj u žalbi navodi da nakon podnesenog prigovora ovršenice protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, sud nema ovlasti ukinuti rješenje o ovrsi i odbaciti prijedlog za ovrhu, već da je, primjenom odredbe članka 282. stavak 3. OZ-a, trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a. Također, osporava zaključak prvostupanjskog suda da javni bilježnici ne bi bili ovlašteni donositi rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH, kao i pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe i da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti citirani zaključak Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. ožujka 2018., kao i da se nadležnost javnih bilježnika ne može ocjenjivati na temelju Uredbe, već na temelju nacionalnog prava, a što da ne upućuje na zaključak o nenadležnosti javnih bilježnika u odnosu na ovršenike koji imaju prebivalište izvan RH.

7. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda.

8. Neosnovano ovrhovoditelj osporava pobijano rješenje jer su javni bilježnici apsolutno nenadležni za donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.

9. Naime, mjesna nadležnost javnog bilježnika za određivanje ovrhe propisana je odredbom članka 279. OZ-a na način da je mjesno nadležan javni bilježnik čije je sjedište u jedinici područne (regionalne) samouprave prebivališta ili sjedišta ovršenika (stavak 1.), dok je odredbom članka 279. stavak 3. OZ-a propisano da će sud prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave odbaciti ako je podnesen nenadležnom javnom bilježniku (stavak 3.).

10. Citiranom zakonskom odredbom, koja predstavlja kogentnu pravnu normu, propisana je isključiva mjesna nadležnost javnih bilježnika, pa javni bilježnik nije nadležan za odlučivanje u situaciji kada ovršenik nema prebivalište na području županije na kojem javni bilježnik ima sjedište, a tim više ako uopće nema prebivalište na području Republike Hrvatske.

11. Stoga, budući da je u konkretnom slučaju prebivalište ovršenice izvan Republike Hrvatske, proizlazi da je javni bilježnik citirano rješenje o ovrsi donio protivno navedenoj zakonskoj odredbi pa je prvostupanjski sud pravilno pobijanim rješenjem citirano rješenje o ovrsi javnog bilježnika ukinuo i prijedlog za ovrhu odbacio.

12. Žalbeni navodi ovrhovoditelja da prvostupanjski sud nije bio ovlašten odlučiti na navedeni način u situaciji kada je javni bilježnik već donio rješenje o ovrsi, odnosno da je prvostupanjski sud isključivo trebao postupiti po odredbama članka 57. i članka 58. OZ-a nisu osnovani, budući da je postupanje javnog bilježnika podložno sudskoj kontroli i u fazi postupka kada je povodom prigovora protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika, predmet dostavljen sudu na daljnje postupanje.

13. Također, iako su točni žalbeni navodi ovrhovoditelja da nadležnost javnih bilježnika u Republici Hrvatskoj za postupanje u konkretnom predmetu nije moguće utvrditi na temelju Uredbe imajući u vidu njezino tumačenje, prema kojem se u ovršnim postupcima na temelju vjerodostojne isprave javni bilježnici ne mogu izjednačiti sa sudom u smislu iste Uredbe jer njome nisu obuhvaćeni (presuda Suda Europske unije u predmetu C-551/15 od 9. ožujka 2017.), navedeno upravo potvrđuje pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da javni bilježnici ne mogu donositi rješenja o ovrsi koja bi imala snagu sudskih rješenja protiv osoba s prebivalištem izvan Republike Hrvatske.

14. Zbog tih razloga trebalo je odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu, te odlučiti kao u izreci na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a.

15. Ovrhovoditelj nije uspio sa žalbom, slijedom čega je zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka valjalo odbiti kao neosnovan.

U Rijeci, 19. svibnja 2022.

Sudac

Dubravka Butković Brljačić, v.r.