Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Poslovni broj Gž-685/2022-2
Osijek, Europska avenija 7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Jadranke Toša Berečić, člana vijeća i suca izvjestitelja i Jadranke Prelić, člana vijeća, u građansko pravnoj stvari tužiteljice M.K. (OIB: ...) iz Z., koju zastupa A.V., odvjetnica iz Z., protiv I-tuženika Republika Hrvatska (OIB: ...), Z., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, te II- tuženika E.K. (OIB: ...) iz Z., koga zastupa J.P., odvjetnik iz Z., radi utvrđenja i proglašenja ovrhe nedopuštenom, rješavajući žalbu tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Z. od 24. veljače 2022., poslovni broj Pn-4780/2017- 30, u sjednici vijeća održanoj 19. svibnja 2022.,
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Z. od 24. veljače 2022., poslovni broj Pn-4780/2017-30, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:
‟I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Utvrđuje se da je nekretnina upisana u z.k.ul. 5007, poduložak 5, k.o. G. Z., k.č.br. 3401/1, kuća broj 3, M. trg i dvorište, ukupne površine 473m2, etaža 49/1000, u naravi stan S1 u suterenu koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice s wc-om i kuhinje, površine 49,48 čm, spremišta u podrumu P1 površine 4,14 čm i spremišta na tavanu T1 površine 8,75 čm, udio 1/1 bračna stečevina tužiteljice M.K. ima valjani pravni osnov za upis prava vlasništva nekretnine upisane u z.k.ul. 5007, poduložak 5, k.o. G. Z., k.č.br. 3401/1, kuća broj 3, M. trg i dvorište, ukupne površine 473m2, etaža 49/1000, u naravi stan S1 u suterenu koji se sastoji od dvije sobe, hodnika, kupaonice s wc-om i kuhinje, površine 49,48 čm, spremišta u podrumu P1 površine 4,14 čm i spremišta na tavanu T1 površine 8,75 čm, što je II tuženik E.K., OIB: ... iz Z., ulica ..., dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na predmetnoj nekretnini uknjižbom u zemljišne knjige na ime i u vlasnost tužiteljice u cijelosti.
II./ Proglašava se da ovrha, kao i osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog građanskog suda u Z. broj Ovr-2248/16 od 6. svibnja 2016. nije dopušteno.
III./ Tuženici su tužni tužiteljici naknaditi parnični trošak zajedno s zakonskom zateznom kamatom počev od 24. veljače 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana."
II./ Nalaže se tužiteljici naknaditi I tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 kn, a u roku od 15 dana.„
2. Ovu presudu pravovremenom žalbom pobija tužiteljica, iz razloga označenih u čl. 353. st. 1. t. 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev prihvati, uz naknadu troška sastava žalbe, ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba parničnog postupka (čl. 354. st. 2. ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).
6. Nije sporno da je tužiteljica kao treća osoba u postupku osiguranja broj Ovr- 2248/2016, upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga njene tvrdnje da je stan na kojem je predloženo i zasnovano prisilno založno pravo u korist I-tuženika, u njenom vlasništvu, stečen za trajanja braka, sklopljenog 6. listopada 1982. (str. 48) sa II-tuženikom.
7. Osnov takvog stjecanja predstavlja Ugovor o diobi bračne stečevine, koji spisu ne prilaže, a kojim su ona i II-tuženik dogovorili podjelu bračne stečevine, da njoj pripadne predmetni stan, a II-tuženiku oranica u k.o. K..
8. Pravilno prvostupanjski sud utvrđuje da tužiteljica nije dokazala (čl. 219. i čl. 221.a. ZPP) da je vlasnica predmetne nekretnine, koja je nesporno uknjižena kao samovlasništvo II-tuženika, pa I-tuženik u vrijeme zasnivanja založnog prava nije mogao zaključiti o pravu na koje se tužiteljica u tužbi i žalbi poziva, na predmetnom stanu.
9. Podredno, tužiteljica tijekom postupka i u žalbi tvrdi da je predmetni stan otkupljen 1998. godine, a otplaćen 2000. godine, da je na istom postojalo stanarsko pravo (iskaz II-tuženika saslušanog u svojstvu stranke), pa da isti predstavlja bračnu stečevinu nje i II-tuženika, svakog u ½ dijela.
10. Prvostupanjski sud, odlučujući o tome, pravilno zaključuje polazeći od odredbe važećeg Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 116/03, 17/04, 136/04, 107707 – dalje: OZ), koji u konkretnom slučaju primjenjuje, da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu tužiteljice i II-tuženika.
11. Ispitujući osnovanost navoda tužiteljice o predmetnom stanu kao bračnoj stečevini, koji je otkupljen za trajanja braka zajedničkim sredstvima tužiteljica i II- tuženika, polazeći od Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo ("Narodne novine" broj 27/91, 54/91, 6/91, 8/92, 33/92, 46/92, 49/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 193/95, 11/96, 76/96, 103/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 24/01 i 78/01) i čl. 64. st. 1. t. 2. Zakona o stambenim odnosima ("Narodne novine" broj 51/85), 42/86, 37/88, 48/89, 12/90, 22/90, 51/90, 22/92, 58/93, 70/93, 91/96 i 99/96 – dalje: ZSO), temeljem koje stanarsko pravo stječe bračni drug kojem je stan dan na korištenje, ukoliko zajedno stanuju. Kako je pravo na otkup stana, imovinsko pravo koje je svojeg nositelja ovlašćivalo na otkup stana na kojem je imao stanarsko pravo, na tom pravnom temelju se steklo pravo vlasništva predmetnog stana.
12. Tužiteljica, a kako se tvrdi tijekom postupka, koja je otplaćivala rate za otkup istog stana, imala bi stoga samo obvezno-pravni zahtjev prema II-tuženiku.
13. Kako predmetni stan nije bračna stečevina, to je neosnovan i zahtjev tužiteljice, da je II-tuženik dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužitelja na stanu.
14. Nakon odlučivanja po žalbi vezano za tužbeni zahtjev tužiteljice (t. I izreke), pravilno je prvostupanjski sud odbio kao neosnovan i tužbeni zahtjev (t. II izreke).
15. I-tuženik je predlaganjem osiguranja zasnivanjem založnog prava na predmetnom stanu postupao u dobroj vjeri.
16. Odredbom čl. 122. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 89/14, 152/14, 81/15 i 94/17 – dalje: ZV) propisano je kako se smatra da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige ne znajući da ono što je upisano nije potpuno ili je različito od izvanknjižnog stanja, uživa u pogledu tog stjecanja zaštitu prema odredbama Zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku predlaganja opterećenja nekretnine i uknjižbe prava zaloga na istoj, nije znao, niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da ta stvar pripada drugome (različitom od vlasnika upisanog u zemljišne knjige).
17. I-tuženik je stoga postupao u dobroj vjeri zahtijevajući uknjižbu založnog prava na predmetnoj nekretnini.
18. Na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, koje žalbenim navodima tužiteljice nije dovedeno u sumnju, jer se u žalbi ponavljaju tvrdnje koje je prvostupanjski sud raspravio, pravilno je primijenjeno materijalno pravo.
19. Stoga je žalbu kao neosnovanu valjalo odbiti i u cijelosti potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 368. st. 1. ZPP).
20. Očitom greškom u pisanju, na koju je u žalbi ukazano, a koja se u svako doba može ispraviti (čl. 342. st. 1. ZPP), u t. 12. obrazloženja prvostupanjske presude, umjesto 1985. godine, navedena je 1975. godina.
21. Usvajajuća odluka o troškovima postupka je utemeljena na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP i važećoj Odvjetničkoj tarifi.
Osijek, 19. svibnja 2022.
Predsjednik vijeća
Melita Novoselac, v.r.
