Republika Hrvatska

Općinski sud u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: 19 Pr-987/2021-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Koprivnici, po sutkinji Vlatki Ljepojević-Novak, na temelju prijedloga višeg sudskog savjetnika Aleksandra Drakulića, u parničnom predmetu tužitelja K. I. iz Đ., L. G. 27, OIB…. zastupanog po punomoćnicima iz odvjetničkog društva Ž., B. i A. iz Z., protiv tuženika D. zdravlja K.-K. županije, K.,T. D.. T. B. 10, OIB… zastupanog po B. Č., odvjetniku iz K., nakon zaključene javne i glavne rasprave dana 06. travnja 2022., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te odluke objavljene dana 19. svibnja 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku D. zdravlja K.-K. županije, K., T. D.. T. B. 10, OIB, da isplati tužitelju K. I. iz Đ., L. G. 27, OIB … , iznos od 3.646,27 kn (tritisuće šestočeterdeset-tšestkuna dvadesetsedamlipa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom:

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 341,42 kn od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na bruto iznos od 232,17 kn od dana 16. veljače 2017. godine do isplate,

osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

II. Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći, kao neosnovan.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.187,50 kn (dvijetisućestoosamdesetsedamkuna pedesetlipa), uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude odnosno 19. svibnja 2022. do isplate u visini koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj kao radnik je podnio tužbu radi isplate razlike u plaći protiv tuženika kao svojeg poslodavca.

2. U tužbi navodi:

- da je u utuženom razdoblju bio u radnom odnosu kod tužitelja koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama (NN br. 27/01, 39/09).

- ističe da su Vlada Republike Hrvatske ( u daljnjem tekstu: Vlada RH ) i sindikati javnih službi sklopili dana 23. studenoga 2006. godine Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u daljnjem teskstu: Sporazum ) kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama (u daljnjem tekstu: osnovica) za 6% u 2007. godini, te za 6% u 2008. godini i za 6% u 2009. godini,

- obzirom da je u međuvremenu nastupjela / nastala recesija, Vlada RH i sindikati javnih službi su dana 13. svibnja 2009. godine sklopili i Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Dodatak Sporazumu ) kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine ( i to konkretno na iznos od 5.108,84 kn ), time da je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. godine sporazumno odgođeno u smislu odredbe čl. III. Dodatka Sporazuma, dok je odredbama čl. IV. - V. Istog ugovoreno daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u RH,

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi 26. listopada 2011. godine sklopili i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama ( u daljnjem tekstu: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu ) koje su usvojene i u obliku arbitražne odluke od dana 07. prosinca 2011. godine, pa kako je u smislu odredbe čl.

XI. st. 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ugovoreno da se Dodatak Sporazumu i Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu smatraju Ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od 5 godina, to proizlazi da je primjena istog istekla dana 26. siječnja 2017. godine, a zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl. 199. st. 1. Zakona o radu ( NN 93/14 ),

- da su Vlada RH i sindikati javnih službi dana 28. prosinca 2012. godine usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu u svezi primjene čl.

IV. st. 5. u vezi čl. VII. st. 1. istog, time da iz odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu proizlazi sljedeće: „ Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku RH ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečja BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja), i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama,

- ističe da je dana 28. kolovoza 2015. godine Državni zavod za statistiku ( u daljnjem tekstu: DZS ) objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 1,2% u drugom tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, dok je dana 27.

studenoga 2015. godine DZS objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. godine iz koje proizlazi da je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. godine u odnosu na isto tromjesečje 2014. godine, a koji statistički pokazatelji su potvrđeni i procjenom Državnog zavoda za statistiku od dana 04. rujna 2015. godine, odnosno od dana 04. prosinca 2015. godine. Stoga, a uvažavajući i cijeneći činjenicu da aritmetička sredina naprijed navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2% ( dakle, 1,2% + 2,8% : 2 = 2, op. ), to je razvidno da je krajem mjeseca studenoga 2015. godine ispunjen uvjet iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a, pa budući je odredbom čl. VII.c st. 3. istog ugovoreno da: „ Ako u Izmjenama i dopunama odnosno Dodatku piše da se nešto primjenjuje, isplaćuje, povećava „za

mjesec“ to znači da se u prvom slijedećem mjesecu vrši ta primjena, isplata odnosno povišica “, a što u konačnici, dakle, znači da se u mjesecu prosincu 2015. godine osnovica povećala na iznos od 5.415,37 kn,

- obzirom da je tuženik kao poslodavac od mjeseca prosinca 2015. godine, odnosno od mjeseca siječnja i veljače 2016. godine koji su unutar zastarnog roka do zaključno mjeseca siječnja 2017. godine tužitelju kao radniku obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn umjesto po osnovici od 5.415,37 kn, a sukladno Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazuma, to je tuženik dužan isplatiti tužitelju razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 3.646,37 kn ( a koji iznos predstavlja zbir kada se zbroji svaki pojedini mjesečni iznos neisplaćene razlike plaće, dok iz kompjutorskog obračuna koji zaokružuje decimale proizlazi zbroj od 3.646,40 kn, op. ), sve uvećano za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće do isplate,

- da se prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, no da se on nije očitovao na njegov zahtjev niti mu isplatio pripadajuću razliku plaće.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu, u bitnome, navodi:

- da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti kako glede osnova, tako i glede visine tužbenog zahtjeva,

- da je netočna i neosnovana tvrdnja tužitelja da je u utuženom periodu osnovica za izračun plaće iznosila 5.415,37 kn, pri čemu je za istaknuti okolnost kako je i u Centralnom obračunu plaća, koji je u nadležnosti FINA-e odnosno nadležnih ministarstava, osnovica za izračun plaće u utuženom periodu iznosila 5.108,84 kn,

- ističe prigovor promašene pasivne legitimacije; naglašava da tuženik ne određuje visinu osnovice za plaće u javnim službama, niti implementira parametre za izračun plaća, niti je potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice. Iz navedenog da je razvidno kako su eventualno potpisnici navedenih sporazuma imali mogućnost oformiti arbitražno vijeće, kao i mogućnost sudske

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

zaštite te pokrenuti odgovarajući postupak kojim bi se utvrdilo postojanje ovog prava, budući da sam tuženik nije sudjelovao niti u pregovorima o donošenju Sporazuma te Izmjena i dopuna na koje se tužiteljica poziva, a niti je potpisnik navedenih sporazuma,

- da podredno prigovoru promašene pasivne legitimacije predlaže da se kao umješač u ovom postupku pozove nadležno državno odvjetništvo obzirom da su eventualna prava i obveze iz navedenih sporazuma zasnovali Vlada RH i sindikati javnih službi,

- da utvrđivanje ispunjenja uvjeta navedenih u Sporazumu te Dopunama i Izmjenama nije predmet ovoga postupka stoga što tuženik nije stranka predmetnog

Sporazuma; dodatno ističe kako je Izmjenama i dopunama dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. g., a posebice odredbom članka VII i VIII, propisan niz odgovarajućih uvjeta nužnih za ostvarivanje odredbi Dodatka odnosno Izmjena i dopuna, kao i nadležnost arbitraže za slučaj spora o ispunjenju tih uvjeta, metodološke pretpostavke, te tehnička pitanja i interpretacije,

- da je odredbom članka VII propisano kako će se odgoditi uskladba rasta osnovice onoliko koliko je trajao pad BDP-a, a isti je padao čak dvanaest tromjesečja odnosno tri godine što je vidljivo iz podataka Državnog zavoda za statistiku objavljenim na http://www.dzs.hr/. Istim člankom da je propisano kako će potpisnici Izmjena i dopuna pristupiti reviziji Dodatka odnosno Izmjena i dopuna ukoliko se potpisnici ne dogovore o reviziji za slučaj da u razdoblju od potpisa Izmjena i dopuna do kraja 2016. g. pad međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a u prosjeku dva uzastopna tromjesječja bude veći od 1%,

- da bi, čak i u slučaju da, pod određenim uvjetima, tužitelju pripada pravo na visinu osnovice za obračun plaća za prosinac 2015.g. i 2016. godinu, kako je određena Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama i njegovim Izmjenama i Dodatcima na koje se tužitelj poziva, tada trebalo dokazati kako su ispunjeni taksativno predviđeni uvjeti u istima,

- da ničim nije dokazano da je ispunjena okolnost je li sukladno odredbi čl. III Izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, od 26. listopada 2011. g., ostvaren rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Dodatno, a ukoliko je takav rast ostvaren, nije niti dokazano kada bi bio ostvaren te jesu li ispunjeni svi navedeni gospodarstveni uvjeti (propisani Izmjenama i dopunama, od 26. listopada 2011. g.) za ostvarivanje odredbi naprijed navedenih Izmjena i dopuna dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,

- da se tužitelj poziva na Priopćenje za javnost Državnog zavoda za statistiku od dana 27. studenog 2015. godine u kojemu je izričito navedeno kako je navedeno priopćenje „prva procjena tromjesečnog bruto domaćeg proizvoda“; on kao tuženik ističe kako ni iz čega u dostavljenoj dokumentaciji ne proizlazi kako je podatak točan niti upućuje na zaključak kako je riječ o konačnoj procjeni i ne može predstavljati obvezujući akt u smislu čl. III Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama,

- ističe prigovor promašene aktivne legitimacije, budući da su tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne razlike plaće,

- da se protivi dokaznom prijedlogu za provođenjem vještačenja na okolnost izračuna svake plaće kako se navodi od 2015. godine do zaključno siječnja 2017. godine s osnovicom od 5.415,37 kn i osnovicom 5.108,84 kune sve dok sud ne odluči o primjeni materijalnog prava,

- da u svrhu ekonomičnosti postupka dostavlja Obračun bruto plaće za tužiteljicu uvećan za 6% za razdoblje prosinac 2015. godine do siječanj 2017. godine, komparativno s plaćom koja je u istom periodu isplaćena te da se radi o vjerodostojnoj ispravi tuženika, tako da je iskazana razlika plaće prema obračunu tuženika vjerodostojna isprava poglavito za slučaj ako bi tužitelj u daljnjem tijeku postupka postavila zahtjev za isplatu različit u odnosu na onaj naveden u obračunu potraživanja tuženika,

- da je u privitku tužbe tužitelja dostavljen podnesak koji nosi naslov Zahtjev, datiran je 23. ožujka 2021. godine no tuženik ga je primio 2. travnja 2021. godine kada je istodobno sudu i otpremljena tužba zaprimljena kod tuženika 06. svibnja 2021. godine. Tužitelj se prije pokretanja postupka, dakle, nije obratila tuženiku jer je istodobno odaslala na sud tužbu i tuženiku zahtjev za isplatu istog iznosa koji je predmetom utuženja. Zbog tog nisu točni tužbeni navodi da se tužitelj prije pokretanja ovog parničnog postupka obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora. Sve navedeno da vidljivo je iz pečata o zaprimanju Zahtjeva kod tuženika kao i iz digitalnog potpisa na tužbi te podatka o dostavi tužbe sudu.

- predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku.

4. U podnesku od 26. siječnja 2021. tužitelj odgovara na navode iz odgovora na tužbu tuženika te u cijelosti ostaje kod tužbe i tužbenog zahtjeva.

5. Na ročištu održanom 06. travnja 2022. tužitelj je ostao kod tužbenog zahtjeva, a tuženik je ostao kod odgovora na tužbu te naveo kako osporava isključivo osnovu tužbenog zahtjeva, dok se visini potraživanja ne protivi.

6. Tijekom dokaznog postupka pročitani su: Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, (list 5-12 spisa), Izmjene i dopune dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 13-20), Arbitražna odluka (list 21-28), Vjerodostojno tumačenje izmjena i dopuna dodatka sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (list 29-32), Priopćenja Državnog zavoda za statistiku (list 33-64), Ugovor o radu ( list 66-69), obračuni plaća (list 70-80), obračun razlike plaća ( list 81), zahtjev tužitelja upućen tuženiku (list 82-83), preslika prijamne knjige ( list 85), obračun razlike plaće (list 93), sudska praksa (list 99-108).

7. Odluku kao u izreci sud je donio prema svojem uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka.

8. U ovom postupku utvrđeno je da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili 23.11.2006. Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine.

9. Također je utvrđeno da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13.05.2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kuna nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. U članku IV. su odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Utvrđeno je da su Vlada RH, te Sindikati javnih službi zaključili 26.10.2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 07.12.2011. arbitraža koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno opisano. Utvrđeno je da su Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26.10.2011. donijeli 28.12.2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima DZS-a trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 04.12.2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29.12.2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 01.01.2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

10. Sporno je među strankama je li tuženik tužitelju trebao u predmetnom razdoblju plaću obračunati i isplatiti po osnovici od 5.415,37 kuna, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Dakle, sporna je pravna valjanost spomenutih Izmjena i dopuna Dodataka Sporazuma, te podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu navedene odredbe u slučaju da je ista valjana.

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

11. Sud je tijekom postupka odbio prijedlog tuženika da se kao umješača pozove Općinsko državno odvjetništvo, nalazeći da odredbama Zakona o parničnom postupku nije propisana obaveza suda da upućuje poziv umješačima radi eventualnog pridruživanja strankama u sporu; odredbama čl. 206. Zakona o parničnom postupku osoba propisano je samo da se osoba koja ima pravni interes da o parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije može pridružiti toj stranci, te da izjavu o stupanju u parnicu daje umješač.

12. U odnosu na tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije – odnosno navode kako je u Centralnom obračunu plaća, koji je u nadležnosti FINA-e odnosno nadležnih ministarstava, osnovica za izračun plaće u utuženom periodu iznosila 5.108,84 kn, odnosno da tuženik ne određuje visinu osnovice plaće u javnim službama, niti implementira parametre za izračun plaća niti je potpisnik bilo kojeg pravnog akta kojim se definira visina osnovice - valja naglasiti da je sukladno odredbi čl. 7. Zakona o radu (dalje u tekstu: ZR) obveza poslodavca u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a obveza radnika osobno obavljati preuzeti posao prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada. Temeljem odredbe čl. 90 st. 1. istog zakona poslodavac je dužan obračunati i isplatiti plaću u iznosu utvrđenom propisom, kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu, odnosno ugovorom o radu. Uzimajući u obzir da je tužitelj u ugovornom odnosu s tuženikom temeljem ugovora o radu, način na koji tužitelj vrši obračun plaće svojih radnika ne može biti od utjecaja na njegovu obvezu da tužitelju obračuna i isplati plaću sukladno gore citiranim odredbama Zakona o radu (jednako stajalište zauzima i Županijski sud u Splitu u odluci br. Gž R 772/2021 od 30. srpnja 2021.). Stoga sud odbija tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije kao neosnovan.

13. Nadalje, u odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije - obrazložen navodima tuženika da su: "tek sindikati javnih službi, ukoliko to smatraju osnovanim, ovlašteni pokrenuti postupak s Republikom Hrvatskom odnosno Vladom RH radi donošenja odluke postoji li pravo na osnovicu za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.415,37 kn temeljem akata na koje se tužitelj poziva, a tek naknadno bi eventualno od poslodavca bio ovlašten potraživati isplatu potencijalne razlike plaće" - sud isti nalazi deplasiranim. Naime, prema stajalištu ovog suda, uzimajući u obzir da se u ovome predmetu radi o zahtjevu za isplatu dijela plaće, a tužitelj je bio u ugovornom radnom odnosu s tuženikom kao svojim poslodavcem, sasvim osnovano tužitelj svoj tužbeni zahtjev uperuje protiv tuženika. Pritom treba naglasiti kako je upravo na tuženiku, kao zdravstvenoj ustanovi koja predstavlja javnu službu, obveza da se upozna sa svim propisima kojima se uređuje njegovo djelovanje, te da iste primjenjuje. Eventualno nepoznavanje propisa od strane tuženika svakako ne može ići na štetu tužitelja kao njegova radnika, niti mu se iz tog razloga može uskratiti pravo da tužbom od tuženika zahtijeva isplatu dijela plaće koja mu po propisu pripada.

14. U pogledu moguće ništetnosti i nevaljanosti Izmjena iz 2011., pa i kasnije iz Arbitražne odluke, sud nalazi da su ovakvi prigovori tuženika neosnovani u cijelosti. Nesporno je da Izmjene nisu potpisane od strane jednog od Sindikata, a radi se o Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, koji je potpisao Sporazum o osnovici plaće iz 2006. pa i Dodatak tom Sporazumu iz 2009. Međutim, sud smatra da to ne utječe na ništetnost i nevaljanost navedenih Izmjena jer bi

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

Sindikat trebao biti isključen iz samog pregovaranja za navedene Izmjene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da bi navedeni Sindikat bio isključen iz pregovaranja, već je nedvojbeno da taj Sindikat nije potpisao navedene Izmjene. Stoga sud zaključuje da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane. Takvo stajalište proizlazi i iz odluka Vrhovnog suda RH (Revr 408/12-2 od 03.04.2017., Revr 847/10-2 od 07.12.2011., Revr 1797/09-2 od 07.02.2012. i Gž-13/02), te odluke Ustavnog suda RH broj U-

III/3535/2013 od 05.03.2015. Osim toga, navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (dalje: TKU) od 12.12.2012. - članak 51. stavak 4. ("Narodne novine" broj 141/12), a koji Kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Stoga su, po stajalištu ovog suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u svakom slučaju postale i dio Kolektivnog ugovora, te su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

15. Nadalje, prigovori tuženika da su plaće zaposlenih u javni službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01. i 39/09.), su neosnovane jer prema odredbi članka 192. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., dalje: ZR) kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a isti može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnoga odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnoga odnos ili u vezi s radnim odnosom, a plaće su svakako važan dio radnoga odnosa, te se dakle upravo u članku 51. TKU/12 uređuje i definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga sud nalazi kako su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene Izmjene i dopune inače su zaključene na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da bi iste istekle s danom 25.10.2016., ali sukladno odredbi članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Prema tome, rok je važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

16. Prema tome, ovaj sud smatra da Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od

26.10.2011. predstavljaju Kolektivni ugovor sklopljen sukladno citiranoj odredbi članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i Sindikata javnih službi, kao i odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 115/10.), a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe članka 51. stavak 4. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" br. 141/12.), a kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 115/10.) bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13.05.2009. kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze,

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25.11.2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi članka 51. stavak 4. citiranog TKU-a ("Narodne novine" br. 141/12.).

17. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., na koje se poziva tužitelj u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavlja pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5., a u svezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu. Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe članka III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015. s početkom primjene od prosinca 2015., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

18. Iz priopćenja za javnost i priložene dokumentacije Državnog zavoda za statistiku proizlazi da je 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP- a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenoga 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog

BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDO-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećavala na iznos od 5.415,37 kn.

19. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javni službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 07. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužitelj u cijelom spornom razdoblju bio u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Nadalje, stav je suda da isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelji mogu ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu.

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

20. Sud nalazi da se u konkretnom slučaju primjenjuje odredba članka 194. stavak 1. ZR-a ("Narodne novine" br. 93/14.) prema kojoj kolektivni ugovor obvezuje sve osobe koje su ga sklopile, kao i sve osobe koje su u vrijeme sklapanja kolektivnog ugovora bile ili su naknadno postale članovi udruge koja je sklopila kolektivni ugovor. Osim toga, ukazuje se i na potrebu primjene odredbe članka 196. stavak 1. ZR-a prema kojoj su stranke kolektivnog ugovora i osobe na koje se on primjenjuje dužne u dobroj vjeri ispunjavati njegove odredbe.

21. Budući da je sud zauzeo stajalište da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. pravno valjani, stav je suda da su ispunjeni uvjeti za primjenu odredbe članka VII. stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u toj odredbi navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III.-IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba članka VII. stavak 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz članka III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu članka IV. stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28.12.2012., obzirom je odredbom članka IV. stavak 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31.12.2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 01.04.2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, i to od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužitelju obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26.10.2011., odnosno proizlazi da je potraživanje tužitelja osnovano.

22. U odnosu na ispunjenje uvjeta za povišenje osnovice valja navesti da je iz pokazatelja Državnog zavoda za statistiku RH vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno bio veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog je vidljivo da je za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja - 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%), slijedom čega proizlazi da su krajem studenog 2015. ispunjeni uvjeti iz članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto. 23. Sud stoga zaključuje da je tuženik dužan tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenom 26.10.2011. i temeljem Arbitražne odluke od 07.12.2011., sve sukladno odredbi čl. 8. st. 1. ZR-a kojim je propisano da su se u

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

24. Nesporna je visina tužbenog zahtjeva - odnosno izračun razlike bruto plaće, dakle bruto plaće koja je tužitelju obračunavana i isplaćivana i bruto plaće koju je valjalo isplaćivati primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto, a koja proizlazi iz Izmjena Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. – naime, tuženik je na ročištu održanom 06. travnja 2022. izričito naveo kako ne osporava visinu konačno postavljenog tužbenog zahtjeva.

25. Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je usvojen te je tuženiku naloženo da tužitelju isplati iznos od 3.646,37 kn bruto na ime razlike neisplaćene bruto plaće za razdoblje od ožujka 2016. do siječnja 2017. sa zakonskom zateznom kamatom, osim kamate koja se odnosi na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa razlike bruto plaće za prethodni mjesec, a koji se sastoji od neto iznosa, doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14). Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

26. U skladu s odredbom čl. 25. st. 5. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18. i 121/19.) predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada po osnovi primitka (plaće) iz članka 21. stavka 1. ovoga Zakona,

ostvarenog u proteklim poreznim razdobljima, a koji se isplaćuje po sudskoj presudi prema članku 433.a ZPP-a, nagodbi u tijeku sudskog postupka, nagodbi sklopljenoj s nadležnim državnim odvjetništvom u postupcima za mirno rješenje spora ili nagodbi sklopljenoj u postupku mirenja u individualnim radnim sporovima prema zakonu kojim je uređen postupak mirenja, kao i u postupcima pred nadležnim službeničkim sudovima, obračunava, obustavlja i uplaćuje isplatitelj primitka prema propisima koji su važili na dan kada je isplata trebala biti obavljena, uz primjenu godišnjeg obračuna poreza na dohodak od nesamostalnog rada i prireza porezu na dohodak i uz korištenje podataka dostavljenih od Porezne uprave o iskorištenom iznosu osobnog odbitka i primijenjenim poreznim stopama na godišnjoj razini, pod uvjetom da utuženi iznos primitka (plaće), odnosno iznos primitka utvrđen nagodbom sadržava iznos doprinosa za obvezna osiguranja iz primitka prema posebnim propisima, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak. Ako se isplata provede u ovršnom postupku na način da je poreznom obvezniku isplaćen ukupan primitak, porezni obveznik obvezan je uplatiti porez na dohodak i prirez porezu na dohodak.

27. Iz naprijed citirane zakonske odredbe vidljivo je da su poslodavac i radnik kojem je izvršena isplata ukupnog primitka (plaće) po sudskoj presudi, obvezni izvršiti uplatu poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak bez obveze plaćanja zakonskih zateznih kamata.

28. Sukladno navedenom, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek s isplatom,

Poslovni broj: 19 Pr-9872021-9

što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak pa se na te iznose zatezne kamate ne obračunavaju. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan pa je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke ove presude.

29. Odluku o troškovima postupka sud je donio na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, uzimajući u obzir da je tužitelj u cijelosti uspio u ovome postupku. Visina troškova određena je sukladno vrijednosti predmeta spora, uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12. 103/14., 118/14., 107/15., dalje: OT).

30. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 7.1. i Tbr. 42. OT), trošak sastava podneska od 26. siječnja 2022. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 8.1. i Tbr. 42. OT), trošak zastupanja na ročištu od 06. travnja 2022. u iznosu od 625,00 kn (Tbr. 9.1. i Tbr. 42. OT), te trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 312,50 kn (Tbr. 9.3. OT), odnosno ukupan trošak u iznosu od 2.187,50 kn. Tužitelju nije priznat trošak sastava zahtjeva za mirno rješenje spora, koji sud nalazi nepotrebnim za vođenje ovog postupka, uzimajući u obzir da iz prijamne knjige (list 85 spisa), na koju se poziva sam tužitelj, proizlazi da je zahtjev upućen tuženiku 01. travnja 2021., odnosno tek dan prije nego što je na ovome sudu zaprimljena tužba.

31. Slijedom iznesenog odlučeno je kao u izreci.

Koprivnica, 19. svibnja 2022.

Sutkinja

Vlatka Ljepojević-Novak,v.r

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno putem ovoga suda u tri istovjetna primjerka u roku od 15 dana, od dana dostave ili objave i uručenja ovjerenog prijepisa presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojemu se presuda objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama Zakona o parničnom postupku o dostavi pismena (čl. 335. st. 8., 9. i 11. Zakona o parničnom postupku).

Dostaviti:

1. O. M. B., Zagreb

2. O. B. Č., Koprivnica

Po pravomoćnosti:

1. Porezna uprava, Područni ured…

.